23

četvrtak

veljača

2012

Šokantna istina o hrvatskim poslodavcima

Čitajući ovaj potresan članak, a i mnoge druge došao sam do šokantnog otkrića.
Naime, shvatio sam da su naši poslodavci i poduzetnici najobičnija hrpa kretena, štoviše, oni su hrpa cmizdravih kretena. Uvijek nešto cmizdre i zapomažu, ništa im nevalja, ni radnici, ni država, ni to što moraju platiti radnike, poreze, dobavljače...
Ni klima im ne valja te traže od vlade da napravi klimatske promjene, ukine mediteransku i kontinentalnu i specijalno za njih napravi jednu lijepu poduzetničku klimu. Naši poduzetnici su dakle i hrpa kretenskih meteoropata kojima država smeta uvijek osim kad treba raditi klimatske promjene i druge stvari za cmizdrave poduzetnike. Ali ono zadnje što je prevršilo svaku mjeru i nagnalo me da napišem ovaj tekst jest to da ti kreteni nisu u stanju naći radnike u zemlji s 300 000 nezaposlenih. Kreteni! I još nariču i cmizdre po novinama, barem da šute i sakriju svoju sramotu. I sad ti likovi bi trebali izvaditi zemlju iz krize, njihove inicijative i investicije bi nas trebale izvući iz problema. Pa tko vjeruje u te gluposti je veća kretenčina od poduzetnika samih.

Izgleda da je jedino što naši poduzetnici znaju dobro raditi jest cmizdrenje, samo cmizdre o tome kako im je teško i nkako ne mogu ovo i kako ne mogu ono i kako ih koče i kako im treba pomagati. Pa mislim, ako nisu sposobni neka se lijepo maknu ća i puste da posao rade oni koje je volja raditi. Ja ne znam kako itko misli da nas ta hrpa cmizdravih, beživotnih, bezidejnih i inertnih kretena može izvući iz krize kad ni samo nisu sposobni radti bez da im drugi pomažu i odrađuju posao za njih.

Predlažen da napravimo maskotu za poslodavce koja bi odražavala bit naših poduzetnika. Bio bi to Cmizdravosaurus dinosaur koji stalno cmizdri. On bi utjelovljivao i neke druge osobine poduzetnika simbolizirao bi cmizdravog debelokošca, pretilog žderonju nesrazmjerno malog mozga u odnosu na tijelo. Mogli bi tako napraviti i slikovnice za malu djecu sa Cmizdravosaurusom koje bi educirale o tome što svaki budući poduzetnik mora raditi.
Recimo „Cmizdravosaurus pred saborom“ gdje bi ispričali kako treba cmizdriti pred političarima kako im je teško i kako su im porezi veliki i kako ih muči što više neće moći kupovati luksuzne aute bez da plate porez, zatim „Cmizdravosaurus u tvornici“ gdje učimo kao treba cmizdriti da se nema za plaće, a kamoli za povišice pogotovo sada kada moraju platiti porez za svoj novi luksuzni auto.

A kad malo bolje pogledate ne posjećaju li vas ovi naši podužetnički cmizdravci na neke druge? Jeste li ikad imali tu „sreću“ i to „zadovoljstvo“ upoznati neko razmaženo dijete. Ako jeste onda ćete shvatiti da se i naši cmizdravci ponašaju isto kao i razmažena derišta.
A svi zamo kakva su ta razmažena djeca, to su sebični mali pokvareni seronje što misle da se cijeli svijet vrti oko njih i radi njih. Čim nešto ne dobiju odmah histeriziraju, cmizdre i rade scene. Vrijeđa ih sama pomisao da bi i drugi mogli imati neke svoje potrebe i želje. Sve je njihovo i za njih.
Makar imali i deset igračaka uzeti će drugome djetetu onu jednu s kojom se ono igra. Ne zato jer mu fali još jedna igračka već jer sve mora biti njihovo, to je stvar princima, sve meni i za mene. Te male seronje su sebični i iako će rado uzeti nešto tuđe svoje ne žele dijeliti ni s kim.

Pa zar nisu takvi su i ovi naši cmizdravci iz podužetništva. Sve je njihovo i za njih, sve njima treba, uvrijede se što netko dobiva plaću ili mirovinu od države jer oni žele te novce za sebe. Sve u njihovoj firmi je samo njihovio i zato im je teško davati plaće, jer to je njihovo i ne razumiju zašto bi išta svoje dijelili s drugima. Čim vide da netko drugi nešto ima odmah to požele, a ako ne mogu dobiti onda histeriziraju i cmizdre, državno ne valja to treba prodati nama za kunu, meni meni, buuu šmrc šmrc....
A kad ne dobiju što hoće onda se inate i glupiraju prijete da se više neće družiti s nama, pokupiti će svoje pogone i preseliti se tamo gdje ih vole, u Kinu ili Srbiju ili u neku treću zemlju.

Iako su hrpa zahtjevnih nesposobnih cmizdravaca oni o sebi misle da su super ljudi i spasitelji svijeta i da su najpametniji, a za sve loše su drugi krivi. Oni misle da znaju s novcima, a onda cmizdre o nelikvidnosti i tome da im ne plaćaju, pa kako to takvi znalci u vezi novca i obrtanja kapitala, a nisu u stanju naplatiti potraživanja. Oni znaju kako voditi poduzeća, a nisu sposobni ni radnike naći, a to što im ne ide za to su drugi krivi, krivi su radnici, i država i Kinezi, i skupa nafta i tečaj kune i sve, svi su krivi i svi samo ne oni. Oni misle da su kreativni i inovativni, a za svaki problem idu cmizrtiti političarima i tražiti pomoć. Neš' mi ti kreativnosti i inovatinosti.

Razmaženim se ne rađa, razmaženim se postaje. To je proces, a mislim da je naše društvo načinilo pogrešku sličnu onoj koju rade i roditelji razmažene djece. Ti roditelji toliko vjeruju u pamet i mogućnosti svoje djece da im dopuštaju sve i svašta, oni im sve toleriraju jer su oni njihovo najveće blago tako da na kraju od djece naprave razmažene gnjavatore s kojima više nitko ne može izići na kraj. Slično je i s našim društvom, toliko je nade polagalo u te poduzetnike da im se toleriralo sve i svašta i sada umjesto uspješnih ljudi koji vode poduzeća imamo hrpu cmizdravih razmaženih kretena koji zahtijevaju od drugih da rješavaju njihove probleme i udovoljavaju njihovim zahtjevima. Pošto razmaženoj djeci trebaju pedagozi i određene pedagoške mjere, tako bi i nama umjesto antirecesijskih mjera bile potrebne pedagoške mjere prema ovim našim cmizdravcima jer su već postali lagano nepodnošljivi.


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.