14

četvrtak

travanj

2011

Država, Crkva, porezi i tako to

Narod mora plaćati svačije gluposti i genjalne ideje.
Vrh države i Crkve su se dogovorili nešto, a svi dogovori i problemi se rješavaju novcima.

Maškarin, Kornatska tragedija, branitelji, teško bolesni ljudi za koje trebaju skupo liječenje, sve se gleda samo kroz novce, greške i problemi se rješavaju isplatama na nečiji račun,
Sve, sve se rješava zatrpavanjem novcem pojedinih skupina. a račun za to dolazi građanima zemlje, i za plaće i za penzije i za liječničke greške i za EU i za Crkvu...

Do sada su se moji novci od poreza davali Crkvi zato jer sam građanin RH, a vidim da postoje ideje da bi mi novce trebali uzimati jer sam katolik.
Stvar je u tome da se niti u jednom slučaju se ne pita one koji sve to plaćaju, što oni misle. Elite se dogovaraju i upravljaju a računi se šalju onima koji nemaju prava donositi odluke i koje se ništa ne pita.

Tu je i ta ljigava kapitalistička logika gdje se sve gleda kroz profit, novce, troškove i gdje svak gleda da dobije što više uz što manje truda i da se što je više moguće tereta, rada i troškova prebaci na druge. Isto rade i crkvene elite i političke elite i ekonomske elite, ali i oni koji gledaju da se teret financiranja Crkve (a li i drugih stvari) skine s njihovih leđa i prebaci na tuđa.

Zašto bi itko plaćao poreze Crkvi? Tko išta katolike pita o tome.

Kad su neki već tako revni u odvajanju Crkve od države zašto dotični ne traže i druge promjene. Eto kada se pričalo o neradnoj nedjelji, odmah su se na noge ustali branitelji prava na rad. Pa ako smeta to petljanje Crkve, zašto se ne zatraži ukidanje slavljenja crkvenih blagdana kao što su Božić, Uskrs, Velika Gospa i drugih kao državnih blagdana i proglašavnja tih dana neradnima.
Mislim, tako se onemogućuje pravo na rad onima kojima ti blagdani ne znače ništa. Neka vjernici imaju pravo na neradni dan, a ostali neka rade. Mogli bi se ti neradni dani prilagoditi drugim vjerskim zajednicama prema njihovim blagdanima, a ostali neka rade. Ovi drugi će više raditi pa će imati više novca i biti bogatji i sretniji od zatucanih vjernika koji će slaviti te svoje blagdane.

Što se tiče financiranja Crkve, neka Crkva naplaćuje prava na korištenje blagdana, vjerskih običaja i simbola u komercijalne svrhe. Nešto kao pravo na intelektualno vlasništvo i brend sv. Valentina ili Božića.
Pa tako trgovci koji su lajali na Crkvu kad je spomenula neradnu nedjelju bi mogli plaćati postotak od ogrome zarade koju ostvare od eksploatiranja kršćanske tradicije i običaja.
Ako im ugovori s kršćanskm crkvama ne budu pasali neka potpišu ugovore s nekim drugim vjerskim zajednicama pa neka zgrću pare na komercijalizaciji Hanuke, Bajrama ili štojaznam Konfucijeva ili nekog drugog blagdana.

Ako im ni to ne odgovara neka lijepo stvore neke svoje blagdane. Npr. "Spomendan otvorenja prvog šoping centra u Hrvata". Mogli bi daviti ljude i prigodnim pjesmicama koje bi napravili u čast tog blagdana, pa bi cijeli dane slušali hitove kao što su "Novčići, novčići" ili "Radujte se akciji", a na televiziji bi nam mudri novinari mogli raditi priloge o tome kako "Spomendan otvorenja prvog šoping centra u Hrvata" nije samo praznik trošenja i vrijeme kada kupujemo poklone već i blagdan obitelji, Dan kada cijele obitelji zajedno razgledavaju izloge trgovina i obilaze igraonice u popularnim šoping centrima.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se