MADemoiselle

31.05.2005., utorak


Bog, vjera, čovjek-svećenik i ja skupa sa njima

Odgojena sam u katoličkoj obitelji. Iako bi svoje roditelje lako mogla nazvati kvazi katolicima. Molimo se jedino prije blagdanskih objeda kad se jedino i u crkvu ide.
Niti sam anarhist,niti sam antikrist, vjerujem u Boga, raj, pakao...ali u crkvu NEIDEM. Nevolem svećenike ni malo. Ne poradi svih onih natpisa pedofilije ( vlč. Čuček) i svećenika « sex telefona». Nego tko je on da meni u ime Božije oprašta grijehe i promiče vjeru. U crkvu idem, samo kada je prazna.

Svećenik na misi stalno žica neki novac, dopušta si da kritizira ljude i propagira politiku. Smeta mu kad djeca plaču u ckvi? WTF umjesto da bude sretan jerbo su oni još jedina neiskvarena bića. Pardon, ali to NIJE u redu.

A ti šatro veliki vjernici koje ja znam, ne samo da se ne ponašaju u skladu sa sa njom nego su miljama daleko od toga. Svećenici osuđuju ljude koji neidu u crkvu i zovu ih antikristima. Koga je Isus osuđivao? Zar je to prava vjera,osuđivati ljude.
Zar je u skladu sa vjerom ona radio Marija koja babama ispire mozak (o da i mojoj super baki) i na sve načine izvlače novce od njih?
U crkvu neidem baš iz poštovanja prema Bogu. Kaj ću u njegovoj kući pa onda razmišljati kako bi povalila frajera u trećem redu desno ili kako ću poslije na kavu. Nabacim si spikicu sa frendicama o shoppingu u Graz ili dignem pare na bankomatu (crkva sv. Mati Slobode na Jarunu ima bankomat)

Odlučila sam da neću ići u crkvu, a Njemu ću se moliti kao i svaku večer tik prije nego utonem u san.

- 14:21 - Komentari (13) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>