Kriminalno dosadan blog

utorak, 14.09.2010.

Za sve one koji nemaju Pojma... a i o Pojmu pomalo...

Dakle, ponovimo, jer...
Molim suseda Štefa da se, predi si streli tog svojeg fačuka kojega ni delal, ali ga školati mora, smiri i svede svoje doživljaje na razumnu mjeru, kako bih ja mogao nastaviti gnjaviti reliquiae reliquiarum publicum honorabilis, kako svojim (ne)znanjem latinskog tako i proteklim događajima koji, kao da su se događali svima oko mene, samo ne i meni.
Negdje u bespućima pakla, autor me ostavio da pijan plazim po podu i jedva ležim bez pridržavanja, dok se on usredotočio na slanje vražje matere u vražju mater...

Huh... ak' sad velim u božju mater, kaj se bu dogodilo?
- ...
No, barem se tu ništ' ne događa... no, to da se u tim sferama ništ' ne događa pokazuju nam nekakvi čudni događaji po kojekakvim "stranjskim" zemljama, ali da ne politiziram ionako dosadan tekst, vratimo se glavnoj temi:
Pijan, plazim, doslovno dnom pakla, iako je Luciferova kancelarija malo povišena, onak' na podestu.
Znate da u životu postoje trenuci u kojima vam se počne vrtjeti film pred očima, i meni u tom trenutku padne na pamet da mi se, ako se dobro sjećam, kod jedne takve projekcije sve zaustavilo, i da sam ostao bauljati oko tog projektora, pokušao zaustaviti kotač povijesti, što li... dakle autor me zajebo, i od onda i mene i vas, već skoro dvije godine vrti u nekakvom kotlu u kojem bi se odonda štošta skuhalo, pa i pokoja afera... opet ja pokušavam ubaciti dnevnoploitička sranja tamo gdje ih nikad nije bilo... pa koji mi je vrag danas?
- Poštovanje šefe, da, šefe, da, vi ste gospodine Lucifere moj jedini vrag i neću imati drugih vragova osim vas. Klanjam se šefe...
- A ja? – u tom trenu upita Bog, sišavši na oblaku... ma da... trebao je sići još kod prve božje matere, ali kak' to već ide, oblaci su spori, atmosferske prilike nisu dozvolile spuštanje u niže sfere, pa sam se zadnjih par minuta i mogao raspričati o koječemu – Što?
- Povuci to što si rekao... nismo mi baš takve oštrokonđe – reče jedna Prilika, no odlučio sam se na ignoriranje, te nastavih:
- Pa ako mi je Lucifer jedini vrag... a i pitao sam koji mi je vrag danas... onda ste vi moj jedini bog...
- Dakle sve u skladu sa zapovijedima?
- Smjerno i ponizno, sluga pokoran... – šljap! – Hej!!! Kaj je to?!?
- Hmmm... Pljuska!?! – to Lucifer, mislim da se ne izgubimo u dijalogu tri osobe...
(izemti sve kakav je to onda dijalog... to je više trijalog...))
- Da Gabriele, jedna mala vragolasta pljuska! – primetnu Bog...
- Dobro je kolega, ne morate objašnjavati
- Svakako cijenjeni i uvaženi Lučonošo, ali to je bilo jače od mene...
- Ali, kolega...
No, dakle, dok se njih dva prepiru, a vjerujem kako će nam još upadati u ovo razjašnjavanje mog tamovamanja i vamotamanja u zadnje dvije godine, pokušati ću nastaviti sa logorejom...
- A... nećeš završiti, kao mnogo puta do sada?
- Ne Maurice, neću...
- Jesi siguran? – ah, taj mazni glas,... i nije Mauriceov, definitivno... da ne biste mislili kako naprasno promijenih seksualne preferencije
- Siguran sam Janjice, posve siguran...
- A... Gabriele? – a to je pak nova Luciferova žena, dakle stvarno:
- O, kvragu i kjarcu, a da me ostavite na miru?!? Jebete me kroz zadnjih valjda pedeset zapisa sa tim dijalozima i prepucavanjima!!! Pa kaj vi svi skupa ne kužite da se motamo na mjestu?!?
A Mjesto me pogleda tužnim očima, malo strese glavom po kojoj mu se motamo, slegne ramenima, uzme pod ruku Šapat i Inspiraciju te se uputi u daljinu, pri čemu je Daljina rekla kako svo troje smjesta nek' izvole marš van jer zatvara, ne trpi da joj se kojekakvi propaliteti motaju po lokalu u sumnjive sate, da bude zvala policiju, da treba još napraviti obračun, počistiti lokal, predati nofce u noćni trezor i sve to z biciklom, jer joj je auto na servisu i ne bude sad tu zbog nekakvih apstraktnih pojmova držala otvoreno cijelu noć... kaj, hoće da joj inspekcija zatvori lokal, pa kaj si oni misle?!?
No, uglavnom, tako su se Mjesto, Inspiracija i Šapat vratili:
- Dobro, objećajem Vam da Vas vodim na rundu kad ispričam to kaj sam mislil. U redu?
Otkimaše... potvrdno...
Štovano čitateljstvo, daklem, ili kak' bi rekel doktor Bitte iz Kapleskih:
- Also dakle, bitte molim....
Od trenutka kada mi se "ftrglo"...
- Čuj, a kad se to tebi ftrglo? Pa, kaj nisi oduvijek tak, malo, bedast?
...
U ovom intermecu u kojem vi štovani čitatelji čitate ovaj nadasve smireni pasus u kojem ću pokušati izbjeći korištenje skoro svih interpunkcija kako bi tekst tekao što mirnije i dosadnije i nečitljivo nešto poput svađe starog Emeričkog s Kamilom na dvadesetpetoj stranici Krležinih Zastava o kako će se ovaj zapis pojavljivati na Našem Najboljem Prijatelju kad budu tražili Zastave a ne budu ništ' konkretno mogli naći dakle za vrijeme dok vi ovo čitate a stari Joyce se okreće u grobu... JA VRIŠTIIIIIIIIIM!!!!!
(opaska: zajeb'o sam vas, ima nešto interpunkcija... hehehehe)
...
- No, gdje smo ono stali? Aha!
Kad sam htio Povijesti uzeti kotač, i okrenuti ga unatrag, pa provrtjeti film počelo se, redom, događati slijedeće:
Prvo sam...
- Stani!!!
- Maurice... kretenčino... a da me pustiš da dovršim?!?
- Ne!
- Čekaj, zašto?
- O, budale! Zašto?
- Da, zašto?
- Zato jer se tvoj život odvija isključivo na netu...
- Hm, recimo da mi je do ovog trenutka sve jasno... ali još uvijek... – pogled na zajapurenu Mauricovu facu i oči koje samo što nisu izletjele na peteljkama iz glave, progutah zadnju rečenicu – Dobro, i?
- ... a postojiš samo tada kada netko čita tvoje doživljaje...
- Dobro... I?
- Ako sve svoje doživljaje sažmeš, ispričaš ih sad... - udario me po prstima kad sam udahnuo da nešto izvalim – Ne, sad ja govorim... ...u kompletu, nitko živ, a niti itko mrtav neće više htjeti vratiti se unatrag, pročitati tvoje dogodovštine i ti, tvoja prošlost neće biti više tako živi i živahni...
Sad se već moja Prošlost počela mačkasto umiljavati oko nogu. Shvatio sam "da vrag šalu jemle"...
- Gabriele, oprosti, svašta sam u životu uzimao, ali nisam još spao na tako niske grane da uzimam šalu... trava, kokica, hors, kava, duhan, čak i smrdljive čarape, ali šalu, molim, to me vrijeđa!
- Joooj! Joooj! Joj! Joj!
- Kaj sad jafčeš?!?
- Obadvojica, i ti Maurice, i Vi šefe, dajte jedamput bilo kome ko govori... dajte mu da to kaj misli reći veli do kraja... ha? Kaj o tome mislite?... Ma, mislili vi kaj god... Maurice, molim te, nastavi, objasni konačno kaj misliš, jer se buš inače porodil...
- Kaj, vidi se?
- O Isuse!...
- Gabriele...
- Znam, sad si mi iza leđa, Isuse, zar ne?
- Nnda...
- Može Maurice završiti?
- O, joj, da... Maurice, oprosti, izvoli
- U jebate, a kaj sam počel?
- Ono... "neće biti više teko živi i živahni"...
- Aha... no, da, ako sad sve ispričaš zajebi bilo kakvu budućnost, zajebi bilo kakvu prošlost. Nikome ne budeš ništ' pametno objasnil, niko iz tovje priče o samom tebi ne bude ništ' skužil, barem ne onak kak' si ti sam sebi zamislil' da bi trebali skužiti... i... gdi si onda? Ni vrit ni mimo... kužiš?
- A ako ne ispričam? Kaj bu dalje?
- Je, pa kaj te to briga... nije te bilo niti do sad... a sad si odjednom zapeo za kojekakve reminiscencije... pa nisi ti Reminiscentio... ti si Gabriel...
- No, a čitatelji?
- Pa tu je i štos!
- Kak' to misliš?
- Ako im sve veliš ne bude im interesantno...
- Je, i kaj budu onda čitatelji?
- Pa nek čitaju! Tutlek!
- A mi?
- Pa idemo na tu pijaču!
A iza nas su ostali Šala, Prošlost, Šapat, Inspiracija, Daljina,... cijela hrpa apstraktnih pojmova kojima sam obećaoplatiti rundu i za koje je poslije u sutrašnjem jutarnjem prekjučerašnjem broju današnjeg Večernjaka pisalo da su napravili popriličan Nered i da ih je dosta pohapšeno i zadržano što radi daljnje policijske obrade, a što radi obavijesnih razgovora... Poslije se Nered žalio na Odluku i tražio Izuzeće nekih svjedoka, ali Odluka je rekla da ne pozna Nered, dok Izuzeće nije dalo... no, mislim da ste shvatili poantu...
- Čuj, Poanta, nemoj mi sad prodavati da si neshvaćena, znaš?
- Dobro Gabriele, ne budem – reče Poanta i tužno odluta u sumrak (srećom, Sumrak je još bio otvoren...)

Blog je zaštićen Copyrightom. Svako neovlašteno korištenje, kopiranje, reprodukcija i služenje sadržajima ovog bloga bez pismene dozvole autora smatra se kršenjem autorskih prava.
Ovaj je blog neprikladan za mlađe od 18 godina jer sadrži potencijalno štetne i uznemirujuće sadržaje neprimjerene maloljetnim osobama. Pristup maloljetnicima dopušten je samo uz dopuštenje i nazočnost roditelja.
Također se umoljavaju persone posebno osjetljive na blasfemiju, izrugivanje vjere, poigravanje vjerskim osjećajima, netrpeljive prema psovanju, uopće, sve persone koje umjesto sranje govore velika nužda, da se ne čude ako koji post bude neprimjeren i za njih. Na volju Vam je čitati, ali bili ste unaprijed upozoreni...

<	rujan, 2010					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30

Studeni 2022 (1)
Listopad 2022 (2)
Veljača 2018 (1)
Studeni 2017 (1)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Listopad 2014 (1)
Prosinac 2013 (2)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (3)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Rujan 2011 (1)
Listopad 2010 (5)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (1)
Lipanj 2010 (3)
Svibanj 2010 (2)
Travanj 2010 (7)
Ožujak 2010 (1)
Studeni 2009 (4)
Kolovoz 2009 (2)
Lipanj 2009 (8)
Travanj 2009 (2)
Siječanj 2009 (3)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (2)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (1)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (1)
Prosinac 2007 (3)
Studeni 2007 (4)
Listopad 2007 (4)
Rujan 2007 (5)
Kolovoz 2007 (2)
Srpanj 2007 (5)
Lipanj 2007 (3)
Svibanj 2007 (3)
Travanj 2007 (3)
Ožujak 2007 (9)
Veljača 2007 (4)
Siječanj 2007 (3)

E... daj... upucaj komentare

Copyright © 2006/2012. by MadDog Shüythee
Design © 2007. by Zlica and MadDog.