Kriminalno dosadan blog

ponedjeljak, 11.09.2006.

Gabriel(a) i Maurice(la)

Sjedio sam tako, izvaljen u fotelji…
Moram priznati, ispričavam se na ovoj digresiji, ali, štioci moji premili, jeste li primijetili kako ovaj idiot od spisatelja nikako da me izvede van, na ulicu, među puki puk i pučanstvo takorekuć? Samo me pajsa u toj kancelariji gdje moram slušati kojekakve nebuloze budućih, sadašnjih i bivših mušterija.
Zacijelo se pitate kako slušam nebuloze bivših mušterija, zar ne, no ostavimo neke stvari pod velom tajni zanata, ta ne trebate baš odista sve znati, jeli tako?
Dakle, samo tu sjedim u toj kancelarijetini, nije da nije lijepo opremljena i sve to, ali me ne miče. Pa koji je njemu kurac? Kraj digresije…
Dakle, sjedio sam tako, izvaljen u fotelji...
Digresiju? Dvije? Ne? OK.
… pućkajući lijeno oblačke originale kubanske cigare zaostale od tko zna kojeg potpisivanja kojeg ugovora…
I pušim, naravno, pušio ti na pogrebu dabogda… pa krepat' ću od raka prije vremena, jeb'o te… gdje ti je ekološka svjesnost, ti… wouldbe-piščiću… gle, krepil šuti – ili trpi il' ću negdje na kraju ove priče najebat' k'o žuti…
… kadli odjednom nešto zvekne, ma… k'o da je sam Vrag ušao u ured…
A i je, i to ne jedan, već dva vraga… i vražica, pride...
Maurice otvori širom vrata od kancelarije, a u nju usmrde dva crvenkasto-crnkasta vražićka popraćena dimljivom im pratiteljicom, od koje mi je, naravno, zastao dah.
E, sad, dok tako držim dah, a prema piscu ću ga valjda kazne radi držati još podugo, moram primijetiti da, je li, imam sto pedeset kila, sjedim stalno, pušim, tako da to "stao mi je dah" baš i nije neka spektakularna pojava budući se pulmolozi i kardiolozi, potpomognuti svesrdno internistima, odavno zanimaju za moj slučaj jer niti jednima od njih nije jasno kako netko sa kapacitetom pluća od samo deset posto i sa sedam otkucaja srca u minuti, zakrečenim žilama i otkazanim bubrezima uopće još živi, a živim… vrijeme je da počnem disati:
-Tko je to Maurice?
-To su Astarothovi momci i Šefova sekretarica.
-Imaju li dotične spodobe imena kojim slučajem?
-Garmozel – reče manji i zaleprša krilcima koja su bila sve samo ne slična leptirovim i bolje bi im pasao tipfeler-anagram reptilovim – drago mi je Gabriele.
-Balavac, obraćaj mi se sa gospodine de Mefisto… slijedeći? – usmjerih se na drugog đavolka koji je nemirno skakutao potpomažući se krilcima kod kojih samo kod veličine zastaje svaka usporedba sa bilo čim, zadnje je tako grozna i nefunkcionalna krila imao Dumbo, a on je letio, ovome to nije išlo, samo je titrao i skakutao. Sreća da ne patim od morske bolesti, imam ostalih bolesti dovoljno na kupu.
-Bezimel – i nakloni se do poda ostavivši u parketu malu zadimljenu rupicu od sline koja mu je štrcnula iz kuta usana.
-Hej! Alien! Ne pljuj po podu!
-Oprostite… srrrrk – bogtenemarada pa ovaj ima titanska usta, to što pljuje je čisti haceel ili kakav hadvaseočetri, nešto kiselo što povećava ozonske rupe i emisiju ceodva…
-A vi mlada gospodična? Osim što ste kolegica mom Mauriceu?
-Razbizubila, vama na usluzi.
Mala je tu stajala i pušila se od glave do pete, a polako sam se i ja počeo pušiti, pogotovo negdje na sredini između glave i pete.
-Kako vaši Zbogomčići, malda gospodična?
-Stari jarac, on bi Imakolatu… e, dedek, ona ti je iz druge priče, znaš? I ne, nemam sestre, niti braće. OK? – i gurne šiljati prst u nos, a zeleno-crveno-sivi, što od šmrklji što od laka što od mozga, prst joj iziđe posred čela van. – Kužiš?
-Kužim… - rezignirano sjedoh.
-Što vas vodi k nama? – postalo je očito kako je Razbizubila, koju bih ja radije nazvao Razguzila…
Prema oštrom, bolu u uhu grlu i nosu, brrzo sam naučio kako je školovani telepat.
… zapravo – dadilja.
I Garmozel i Bezimel su, tako reći još bebe među demonima i treba im cjelodnevni...
-Ne, jednotjedni, hvala na pitanju – reče Guzooka…
Mater, što ta žena dobro udara… ovaj put u pleksus, i to preko stola, tako da sam malo zahvatio pogledom i njene ne previše raskošne sisice, svih šest na broju... kozica, ma milina... i, naravno, opet pofasao još jedan dobar udarac.
-Jednotjedni? Po čijem nalogu? Obično je jednodnevni, a i to je previše, pogotovo za dadilje.
-Evo… - i pruži mi kožni svitak.
Odmatajući ga, shvatio sam da je to koža gospođe Bogatić, fino obrađena, taman za pisanje…
Ovime obavezujem Gabriela de Mefista i Mauricea Čavleka-Ptičeka da na tjedan dana na obuku, stan i hranu prime demone pripravnike Garmozela i Bezimela. Na usluzi im za to vrijeme treba biti i Razbizubila, kao ispomoć. Sa paklenim zadovljstvom – Šef.

-Dakle, Maurice, najebali smo.
-Najebali smo.

A Garmozel i Bezimel su lepršuckali i skakutuckali i cerekali se od uha do uha.
Razbizubila je češala dupe.
A dan je počeo tako lijepo.

petak, 08.09.2006.

To cut the long story short

- Gospodine Gabriele, što je za vas svijet?
- Čudno pitanje Maurice…
- Ipak?
- Ma, dobro, za mene je svijet mjesto prepuno ljudi koji su spremni vragu dušu prodati za kakvo god sranje, a što se ponekad svede na bolje, jače špekule i masnije čvarke.
- Hvala…
- Maurice?!?
- Da gospo…
- Prekini sa tim "gospodine Gabriele"! Zovi me jednostavno Gabriel! Od sada smo službeno i neslužbeno na "ti", dogovoreno?
- Kako hoćeš. Nego, htio si me nešto pitati…
- Da, znaš, ne znam kako bih ti rekao… to tvoje pitanje… "što je svijet za mene"… smrdi mi po nekome za koga već dugo nisam čuo…
- Po šefu marketinga?
- Po kome?!?
- Po šefu marketinga… jutros me nazvala njegova tajnica i pozvala na kratak razgovor…
- Čekaj, čijem šefu marketinga?
- Pa generalnom šefu marketinga…
- Ojebotedraginemilikontrašef! Sad mi reci da je ona budala…
- Juraj Grmečak
- E, ta budala, hvala, postala šef marketinga tamo dolje, pa kuda ide taj svijet… A još koliko prije koje stoljeće bio je mali štakorasti kadrovik…
- To je i ostao, samo na "višoj" razini.
- Belzebube smiluj nam se…
- Nisam siguran… da može… ne znam…
- Pa zar je smijenjen?
- Šuška se.
- No, pregrist ćemo i to… nego, rekao si – Grmečkova te tajnica nazvala… i? Kakva je? Komad?
- Ne znam otkad je to gospođica Rižić…
- Tko? Liza Rižić? Ona mala iz fotokopiraone? Liza Rižić je sada tajnica Juraja Grmečka? Aaaaaaahahahahahahahahaha… Slijedeći veseli događaj će biti pismo u kojem nam poručuju kako se pakao smrznuo.
- Da, i Finska osvojila svjetsko prvenstvo u hokeju.

Blog je zaštićen Copyrightom. Svako neovlašteno korištenje, kopiranje, reprodukcija i služenje sadržajima ovog bloga bez pismene dozvole autora smatra se kršenjem autorskih prava.
Ovaj je blog neprikladan za mlađe od 18 godina jer sadrži potencijalno štetne i uznemirujuće sadržaje neprimjerene maloljetnim osobama. Pristup maloljetnicima dopušten je samo uz dopuštenje i nazočnost roditelja.
Također se umoljavaju persone posebno osjetljive na blasfemiju, izrugivanje vjere, poigravanje vjerskim osjećajima, netrpeljive prema psovanju, uopće, sve persone koje umjesto sranje govore velika nužda, da se ne čude ako koji post bude neprimjeren i za njih. Na volju Vam je čitati, ali bili ste unaprijed upozoreni...

<	rujan, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30

Studeni 2022 (1)
Listopad 2022 (2)
Veljača 2018 (1)
Studeni 2017 (1)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Listopad 2014 (1)
Prosinac 2013 (2)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (3)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Rujan 2011 (1)
Listopad 2010 (5)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (1)
Lipanj 2010 (3)
Svibanj 2010 (2)
Travanj 2010 (7)
Ožujak 2010 (1)
Studeni 2009 (4)
Kolovoz 2009 (2)
Lipanj 2009 (8)
Travanj 2009 (2)
Siječanj 2009 (3)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (2)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (1)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (1)
Prosinac 2007 (3)
Studeni 2007 (4)
Listopad 2007 (4)
Rujan 2007 (5)
Kolovoz 2007 (2)
Srpanj 2007 (5)
Lipanj 2007 (3)
Svibanj 2007 (3)
Travanj 2007 (3)
Ožujak 2007 (9)
Veljača 2007 (4)
Siječanj 2007 (3)

E... daj... upucaj komentare

Copyright © 2006/2012. by MadDog Shüythee
Design © 2007. by Zlica and MadDog.