|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
MadCookie?
žensko.
histerično.
sizofrenično.
prosto.
C is for cookie, it's good enough for me; oh cookie cookie cookie starts with C.
--The Cookie Monster
protagonisti ove dosadne balade:
cookie.
eh to sam ja. priglupa, dosadna, mama i uglavnom nimalo zanimljiva.
dragi.
moja dlakavija i veća verzija koja podnosi moje kuhanje i histerične ispade.
srodna duša.
mali.
moj mali bebač koji je već pokupio sve fore od gore navedenog.
razmaženko, plašljivko, pekmez i najveća ljubav mog života!
mater.
jasno je sve, zar ne?
svaka se žena žali da joj je mama ludi control freak koji želi utjecat na kćerin vlastiti život i upliće se u svake probleme ili, ako ih nema, sama ih stvara.
i ja spadam u tu grupu :D
stari.
najflegmatičnija osoba koju sam ikada susrela u svom životu. katkad čujem nekakvo neartikulirano mrmljanje koje dolazi iz njegovog smjera dok gleda nogomet.
sister.
potpuna suprotnost od mene, sramežljiva, tiha, pristojna i odgojena.
guska.
sestrična, najbolja prijateljica i najrazmaženije derište koje sam ikad srela u životu. luđakinja spremna za vrapče i bijelu košulju, mamina princeza koja se prgavi na svaku krivu riječ. volim ju, da.
(u paketu dolazi i bejb, aktualni dečko mjeseca. dok mu ne istekne rok trajanja, te se pokvari u odvratnog debila i budalu s kojim je nakon isteka roka zabranjen doticaj bio koje vrste.)
baba.
materina hardcore verzija.
prijateljica.
grupa ženskih kvočki koje me, iz nekog nepoznatog razloga, još uvijek podnose.
susjede.
još jedna grupa ženskih. ove po cijele dane sjede ispod moga prozora. s njima se dijele svi korisni savjeti o djeci i njihovim virozama, bronhitisima i laringitisima. znaju najbolje lijekove protiv kašlja i uvijek imaju šećera kad mi prifali ;)
I am thankful for laughter, except when milk comes out of my nose.
-Woody Allen
When I buy cookies, I eat just four and throw the rest away. But first I spray them with Raid so I won't dig them out of the garbage later. Be careful, though, because that Raid really doesn't taste that bad.
-Janette Barber
Remember, sex is like a Chinese dinner. It ain`t over `til you both get your cookie.
-Alec Baldwin
ako želite znati više, što iskreno sumnjam, obratite se mojoj glavnoj sekretarici na mad-cookie@net.hr
također na upit možete dobiti i broj mog žiro računa.
prihvaćamo donacije u svim oblicima, ako je moguće sa malo više nula.
hvala na slušanju i doviđenja.
-još samo da naučiš kuvat i ti si spremna za udaju!
jebo majku, koliko je samo puta ovo izletilo iz usta neke babe, strine ili tetke. isto toliko puta sam htjela da mi se u rukama magično stvori neko divno hladno oružje da im ga zabijem u grlo.
-da baba mare, životna želja mi je da si nađem poštenog čoeka, da on nosi pare ukuču, a ja da mu kuvam i perem i izrodim čeljadi. i ako bog droagi da, neka bude prvo pa muško.
napravit če mi kuču odma pored tvoje, gore na karauli, a rahmetli đedo mi je ostavio zemlje kod luke pa čemo i bašću imat. morda čoek bude imo neki dobar poso pa kupi i mercedesa ili onog novog lijepog golfa da pokažemo komšijama kako lijepo živimo.
đeca neče morat uškolu, neka čuvaju stoku i rade sa čoekom ušumi. i biče nam baš fino.
al jebiga, prvo moram naučiti kuhat, zar ne?
katkad, kad su ona velika obiteljska okupljanja, zbilja poželim da u kuću uleti grupa naoružanih muškaraca i da počini masovni masakr. pa da svi članovi dinastije d. odlete sv. petru na ispovijed po kratkom postupku.
nemojte me shvatiti krivo, volim svoju obitelj, kakva god da je. ali neki put ti zbilja dođe da promjeniš identitet i pobjegneš negdje daleko... recimo u južne ande.
možda ne vama, ali s mojom obitelji...
dakle. tu su ženidbe, pa se mladenci pare ko zečevi, pa se djeca moraju krstiti, pa su tu sprovodi jer svako toliko netko dobije rak ili srčani ili samo rikne od previše alkohola, pa su tu i prve pričesti i krizme, rođendani, drugi brakovi, treći... i tako dalje. shvatili ste što želim reći.
tako da obitelj viđam češće no što želim.
a to nije jedna klasična obitelj.
podosta smo disfunkcionalni i brojni. recimo da sve osobe koje se u mojoj obitelji ubrajaju u obitelj možete komotno strpat u jednu omanju državu da čine cijelu populaciju.
jer tu nije obitelj samo mama,tata,djed i baka.
tu su i babine sestre, stričevi (i to petorica kršnih momaka u krizi srednjih godina), njihove žene i ženine obitelji, bivše žene i njihove matere i očevi, braća i sestre, ujaci, tetke i njihovi muževi, bratići i sestrične sa svojom dječurlijom i muževima/ženama...
shvaćate sad? sad zamislite kad se okupi samo polovina dinastije d. (jer druga polovica lumpa negdje po njemačkoj, austriji, švicarskoj i americi). pa kad se uhvate brlje i domaćeg vina.
i kad se uhvate igrat kolo (ne samo da nas je puno, već hvala bogu, i bosanci smo), svaka normalna osoba pobjegne glavom bez obzira.
ja samo pobjegnem u susjednu prostoriju kad muškarčine počnu s lošim vicevima i pričama o pucačini i jebačini. pa sjedim sa babinim sestrama i strininim strinama i svim tim ženama koje su već 20 godina u crnini otkad im je umro čoek.
i sada se vraćamo na početak ovog teksta.
-de mi kuki reci, jel znadeš ti kuvat?
-ne znam baba mare/kate/ano/ljubo/ružo...
-pa kuki štooo?
-pa eto ne znam.
-a viđ što si krasna i fina. i baš si lipa i pametna. još ti samo to fali.
i onda se moreš udat.
ma znate što? jebo majku, nikada neću naučiti kuvat. još da se i udam i da muža dovedem u takvu ludnicu, lik bi ostavio i mene i moja kulinarska umijeća.
sve je počelo traženjem klika. zapravo, traženjem kioska.
lako se izgubim u vlastitome gradu, kako tek neću u nepoznatome? kao da su se svi kiosci u trogiru urotili protiv mene. nebitna činjenica je ta, da je kiosk bio u gotovo svakoj ulici kroz koje sam svakodnevno prolazila.
ipak, lov nije bio bezuspješan. na glavi su se sjajile nove naočale, koje ću ako budem imala sreće, potrgati tek za koji mjesec.
usputno sam našla i internet caffe. gotovo sam se onesvjestila od sreće. osjećala sam one čudne leptiriće u trbuhu, mislila sam da lebdim, a sunce su prekrili nekakvi divni oblaci i više mi nije bilo pakleno vruće.
poslala sam mejl ameru i pogledala što se događa na fejsu. ništa, kao što sam i očekivala. hrpa glupih pozivnica, par ljudi je išaralo moj zid (ajme kako to glupo zvuči, zar ne?) i tako to sve.
na spejsu pak apsolutno ništa. opet očekivano.
zbog fejsa su ljudi zaboravili spejs, koji je puno ljepši i šarmantniji (ok, ovo opet zvuči glupo).
ali je nekako intiman i dražestan. čini se, samo meni i ameru. mi smo jedni od rijetkih koji misle da je fejs sranje. ali ga ipak koristimo.
trebaš ostat u toku s vremenom i ljudima :D
no dobro, da se ja vratim na klik. da, našla sam kiosk. i to desetak njih. ali sam se vratila kući, pogodite, bez klika. bem im majčicu...
i tako, bauljajući jedan dan sa guskom i njezinim bejb po trogiru, on se zaustavi da si kupi sn. koji kurac, upitamo guska i ja. bejb nam je objasnio onim lijepim glasom kojim se inače dvogodišnjem djetetu objašnjava zašto ne smije gurati prste u šteker. sn su vam, sportske novosti.
hvala bejb. i oprosti, nisam ja kriva što sam glupa kvočka. priroda je ;)
no dobro, svratim i ja u kiosk. nakon što sam, po ne znam koji put, onim finim seljačkim naglaskom upitala -a imatel` klik? ženska bi me blijedo pogledala, shvatila što tražim i naprasito rekla Ne (sa velikim n).
to ne je više zvučalo kao da me želi upitati -koji će tebi kurac klik? izdaješ ženski rod ti odvratna razvratnice. daj si kupi neki pošteni ženski časopis. gloriu, moj dom, ljepotu i zdravlje ili tako nešto.
a što ona zna? možda ga kupujem za dečka, brata ili susjeda ivicu sa trećeg kata? iako tada nisam pisnula ni riječi, ženska je znala da su svi ovi likovi fiktivni.
slomila me je. kupila sam cosmo.
čak mi se i svidio. to je njezino maslo, kuja glupa.
