Danas sam bila jako zločesta. reklo bi se "jela sam zabranjeno voće". A sve to iz nedostatka uzbuđenja u životu. Drhte mi šape kad tipkam to što sam napravila: usrala sam se u triješće u drvarnici! Ako vam ne zvuči dovoljno uzbudljivo, reći ću vam samo da je to strogo zabranjeno. S generacije na generaciju mačaka se prepričava čuvena legenda koja kaže da je jedne godine bila tako jaka zima da su se mačkama smrzavale guzice kad su išle obavljat nuždu u snijeg u vrtu. I onda su otkrile lijepo toplo mjesto prepuno piljevine i triješća – drvarnicu. Kao stvorena za mačji WC. U Kući su u to vrijeme živjele tri mačke, jedna od njih bila je čuvena Stara mačka, čije pravo ime nije poznato, a vjerojatno ga nije niti imala. O njoj ću pričati neki drugi put. Nakon par dana su i ostale mačke iz susjedstva počele dolaziti tu na WC. Stara mačka im je to dozvoljavala jer je vani bila nesnošljiva zima. Utopija je trajala neko vrijeme dok gazde nisu popizdili i počeli tjerat mačke iz drvarnice na sve moguće načine. Stara mačka je nekako izvojevala milost, odnosno bacila je krivnju na mačke iz susjedstva. Uglavnom, otad mačke mogu samo sanjati o zavirivanju u drvarnicu, a kamoli o sranju tamo! A ja sam danas baš to napravila! Naravno, ne pada mi na pamet to ponoviti, pogotovo ne u skoroj budućnosti. Nadam se da neće skužiti da sam ja, već da će okriviti mačke iz susjedstva. Sve u svemu – konačno malo uzbuđenja!
Inače, danas teku posljednje pripreme za Božić. Gazda je isprobavao žaruljice za bor. Meni se to učinilo simpatičnim, ali mi ne pada na pamet igrati se snjima. Svake se godine sjetim susjedovog simpatičnog, ali priglupog bobtaila koji je jedne godine grizao žaruljice pa ga je ubila struja. Našli su ga jednog jutra ukočenog u snijegu ispod uključene rasvjete koja nije radila. Ubogo stvorenje.