Gazda je pošandrco. Cijeli dan izrezuje iz novina i časopisa slike ljudi. I to ne bilo kojih. Prošnjofala sam malo po tome što je izrezao i skužila da traži izuzetno zanimljive ličnosti: Gotovina, Žak Houdek, Tuđman, Slađa, Shorty, Natali Dizdar, Jasna Zlokić, Hloverka, Carla od Mosta, ona debela glupača iz reklame "trči po novi tarifni paket", Lana i Sanja iz Big Brothera, pečeno pile je izrezao itd... Pripremio je i flomastere, karton, škare i ljepilo pa mi se čini da će opet biti kreativan ove godine šta se tiče tih čestitaka za Božić. Ja baš nisam u super odnosima s tim čestitkama. Uvijek ih naslažu pod bor i onda kad se ja zatrčim da bih zašamarila koju kuglicu, sve ih porušim, a čini mi se da ih to baš ne čini sretnima.
Jutros je opet Sivko došao na prozor. Gazda me stavio na naslonjač trosjeda da ga gledam. I onda sam popizdila: Sivko nije uopće obraćao pažnju na mene! Štoviše, okrenuo se i otišao. bila sam bijesna na Gazdu jer sam ispala glupa plačljiva drolja koja žali za bivšim dečkom. Počela sam urlat i zavijat, tj. tražit van. Gazda me pustio. Vani sam pokušala naći Sivka, ali je valjda otišao kući. Ni onog zgodnog tigrića prekoputa nije isto bilo. Zapravo, nije bilo niti jedne jedine mačke na ulici. Osim mene. Otišla sam tumarati po livadi. I mogu vam reći da me to oraspoložilo.
Sad sam prije par trenutaka ušla u kuću. Nisam osobito gladna. Nisam čak više niti ljuta na Gazdu. Igrali smo se, jurila sam za teniskom lopticom, njemu je to bilo jako zabavno. A i meni. Sad se idem odmarati jer sam vani cijeli dan.