ponedjeljak, 23.10.2006.
.::A ŠTO KADA SE ZAORE CAJKE::.
Imam divnu sreću što većina ljudi s kojima trenutno komuniciram i drugujem
dijeli moju ljubav prema određenoj vrsti glazbe...
Neću reći prema 'dobroj' glazbi, da se netko ne bi naljutio, jer o guštima se ne raspravlja...
U mom slučaju rock je zakon,
ali uvijek nekako idem po principu da od svake vrste glazbe volim određeni dio pjesama (ili skladbi)...
i to onaj kvalitetni dio. Nije svaki rock dobar, kao što nije ni svaka opera loša.
Ali...jedna sorta mjuze mi ne sjeda nikako i nemam nikakvu namjeru prisilit se da mi sjedne...
narodnjaci...
I koliko god bila za sve i svašta toliko sam, u principu, protiv njih.
Ne toliko protiv glazbe samo, koliko zbog čitavog pogleda na svijet tog sloja ljudi i zabavu koju ta glazba podrazumijeva.
Ali u današnje doba...
kad tad...
bez obzira na obrambene mehanizme...
morat ćete se susresti i s tim zlom...
I upitati se: a što kada se zaore cajke?
Ja, recimo, živim u domu.
Svima je valjda jasno da tolerancija na sve i svašta u domu doživljava proces s kakvim se teško išta u životu može mjerit.
I čovjek se fakat nauči svašta jesti po menzama,
svašta podnosit od svakakvih cimera,
kao i naslušat se svačega iz susjednih soba.
I stvarno, više mi narodnjaci ne smetaju....
dok god idu svojim putem, a ja se mogu okrenut i poć u suprotnom smjeru.
Naravno, tu u priču ulazi i što smatrate narodnjacima.
Reći ću vam moju okvirnu kategorizaciju.
Dakle...Škoru, Tomphsona, Mate Mišu Kovača ne volim, ali preživim, ako moram.
Dalmatinske nekad baš volim poslušat, jedino mi pojedini pijančine idu malo na K, al ok, da se.
Pojedine bosanske pjesme (ne znam imena izvođača jer se ne razumijem u taj fah, ali nisu nepoznati) su mi, dapače, jako drage.
Narodnjaci su mi ostali baš onaj najgori srpski turbofolk i cajke.
S time da su mi novije stvari od Magazina i tzv. hrvatskog popa gore i od cajki.
I dobro...
Narodnjaci....ja ih ne podnosim, izbjegavam i to je opće poznato.
A što kada te nazovi frendice na prevaru idu odvuć na narodnjake??
Ne znam kako bi vi, ali ja sam se okrenula na peti i nisam pričala s dotičnima dosta dugo, s time da su i dan danas ostale prekrižene. Ne zato što slušaju narodnjake, nego zbog toga što su me išle lagat jer su svijesne da me ne mogu mantrat i odvuć tamo svojevoljno.
Iste osobe su preuzele nedavno DJ poziciju na rođendanskom tulumu moje najbolje frendice.
Prvo su puštale prihvatljive stvari koje su tek naginjale tom fahu,
ali nakon procjene da su svi popili dovoljno lošeg alkohola...
opet one po svojem: na cajke i na stol.
Nije me iznenadilo što svi ostali znaju Cecine riječi. Nažalost.
Iznenadilo me što moja frendica, kao i dobar dio ostalih, to trpi,
makar znam da ona ne voli cajke kao ni ja.
I da nemaš muda reć: 'ovo je moj rođendan, pola ljudi samo trpi ovu glazbu, mijenjajmo je'???
Ja sam izdržala malo-ipak si zbog ekipe spreman pritrpit svašta,
a onda, prije ponoći pokupila sam se ća.
I još mi nije jasno,
niti će mi ikad biti (ako bog bude milosrdan)
kako se netko može zabavljat uz hopa cupa, tečeš mi ko nikotin u krvi,
cijukajući po stolu.
Jesam ja jedina blesava da uživam u dobrom starom hrvatskom i stranom rocku???
I moj odgovor ljudima koji ne znaju za bolje od cece:
pozdrav.
