petak, 16.10.2009.
.::Dubrovnik iza razglednice::.
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Stigla je jesen, i Dubrovnik se vratio sebi.
ponedjeljak, 12.10.2009.
.::WHAMP - it's aliiiive!::.
Čudno je kako neke stvari u životu zagubiš,
samo da bi nakon nekog vremena shvatio da ti nedostaju.
začudilo me što mi je blog još uvijek živ,
sad još samo treba vidit jel još uvijek znam kako se to radi.
:)
mačak.
ponedjeljak, 25.12.2006.
.::LJUDI...::.
SRETAN BOŽIĆ, LJUDI....
Mogla bih pričati o tome odakle Božić vuče svoje poganske korijene...
Mogla bih govoriti o ljubavi prema svijetu i svemu uokolo...
Ali, od sveg srca, želim vam da se nikada ne osjećate usamljeno.
Sve najbolje, ljudi!
Puno fine hrane, dobrog pića i veselog društva!
ivana
nedjelja, 10.12.2006.
.::EVO MENE, JOŠ UVIJEK ME IMA::.
Evo samo da se na brzinu javim,
završila sam s terenom, zaradila đeparac za zimu i sve u svemu super se provela...
U međuvremenu navrših 23, osjećam se kao da imam 23-20.... i tako...
Čujemo se ubrzo, s nečim konkretnijim od životnih crtica!
POZDRAF!
utorak, 07.11.2006.
.::NOVO NOVO::.
Što ima kod mene novog?
Uživam u apsolventuri,
muku mučim sa raskorakom u mišljenju koji se pojavio između mene i mojih po pitanju što apsolventura zapravo jest.
pripremam edukativni post o jednom mom hobiju (odnosno skupljam izvore i budem nekad ubrzo sažela sve to)
A između ostalog, napokon sam slike iz Sjeverne Grčke i Albanije stavila u Yahoo albume, a uskoro slijedi i album s apsolventskog na Siciliji.
Malo sam nakon pustog obilja stvari u životu (koje su na me nasrnule sve u isto vrijeme) ohanula i sada sam spremna na nove izazove.
Žicarim terene, čak pripremam i ispit.
POZDRAF!
petak, 27.10.2006.
.::STAROST::.
Ne volim posjete staračkom domu...
Ne volim biti okružena starcima...ne zbog starosti same...
Ne mogu podnijeti razočaranje i tugu koje im se zrcali u očima.
Nisu to svi umirovljenici...ima starijih ljudi koji su življi i puniji snova od nekih tinejđera.
Dio starih ljudi je prekrasan.
Ali baš u domovima...kao da sam okružena nekim sveprisutnim beznađem koje me guši.
I uvijek izađem kao da sam ronila jako dugo i trebam svježi zrak.
A opet, u tramvaju, ti isti starčeki dobivaju supermoći i biju se sa bezobraznom mladeži za stolac do zadnjeg daha svog štapa/hodalice/kesa sa povrćem s Dolca.
Teško mi je zamisliti starost, a voljela bih da sam je sposobna zamisliti kao nešto drugo osim preživljavanja uz ponižavajuću mirovinu do smrti.
srijeda, 25.10.2006.
.::IMA NADE ZA NAS::.
Ponekad se zaletite na komadić inspiracije gdje je uopće niste očekivali...
Poklanjam vam je.
