Draga ekipo. Želio bih danas s vama podijeliti svoja iskustva s jadranskim restoranima i gastronomskim užicima koji iz toga proizlaze.
Priča ide ovako nekako. Našli se mi na Ugljanu prije 2 godine i tako tumaramo mjestima pa baš kad smo se zatekli u Kalima, starom ribarskom mjestu, žena poželi da ručamo ribu, jer ako tu neće biti dobra i svježa riba neće nigdje. I tako, pomalo izgubljeni u vremenu i prrostoru, ne znajući za mjesto gdje bismo mogli prezalogajit, ovažim se ja i dođem do prvog kioska. Dobardan, dobardan. Mogu li vas nešto pitati. Možete li nam prepuručiti dobar riblji restoran u Kalima. Žena samo što nije prasnula u smijeh. Pa znate nema.. tu.. .baš nekih restorana.... Možda da probate na glavnoj cesti, tamo ima neki...
I tako, zaputimo se mi na glavnu cestu prema Kukljici, kad stvarno tamo neki restoran, zove se Franov.
Dobardan, dobardan. Mi bismo pojeli finu ribicu kod vas. Što nudite?
Joj, meni je ovo prvi radni dan, idem pitat. I pita.
Imamo ribu, mješanu (porcija za dvoje 120 kn), kaže ona nama pomalo nesuvislo.
A jel svježa?, pitam ja drsko. Joj, idem pitat. I pita. Svježa je, smrznuta....
Kako mislite smrznuta????? A koje vrste nudiite te smrznute. Joj, ne znam idem pitat. I pita. Imate smrznute ove i one i bla bla bla.
E sad, bili smo jako gladni, djeca plaću, umiru od gladi i nema uzmaka.
Pa dobro dajte nam 2 porcije "ribe" i 4 porcije blitve.
Blitve????? Joj mislim da nema, al idem pitat. I ode pitat.
E sad ja u tom trenutku onak pogledam žunu, oboje zakolutamo očima. Pa dobro kak na moru nema blitve, pa to tu raste kraj ceste.
Nema blitve. Samo slani krumpir.
Rezime: Riba tak tak, koliko može bit dobra smrznuta. Krumpir bez veze, salata kriminal. 500 kn ceh. KATASTROFA. osjećaš se opljačkano.
Priča druga.
Opet mi na Ugljanu ove godine, opet Kali, opet nema normalnog restorana, a trajkt za Zadar nam zbriso ispred nosa (znate ono: loše vrijeme, idemo u Zadar prošetat...). Broj djece 5, svi gladni, odraslih četvoro, svi nadrkani zbog trajekta. A jebiga, idemo u Franov restoran, valjda su se popravili.
Dobardan, dobardan, u prolazu, oči kolutaju. Mi sami na ogromnoj terasi koja može primit 60 ljudi...
Frend odvodi malu na WC i usput čuje sljedeći razgovor nevodne konobarice i nekoga u kuhinji: "JOJ, ovi će sigurno jest, šta da im ponudim, štaaaa?????
Dolazi kvazikonobarica:
A vi ćete nešto popiiit ili...?, upita ona preko one stvari, moleći Boga da samo naručimo piće.
I popit i pojest.
AAAAAA, znate nema nam naše glavne kuharice pa vam možemo punudit bolonjez, milanjez, mješano meso...
A ribu?, svi ćemo u glas
Nema glavne kuharice, joj, ali imamo lignje, jadranske.
Pa dobro, dajte nam 4 porcije čevapa (sramota me priznat), pomfrit uz to 3x lignje na žaru i jednom pržene i blitvu + 4 mješane salate.
Blitvu????, joj ne znam jel ima blitve.... Idem pitat. (zakleo bih se da je to ona ista mala od prije 2 godine). Imaaa blitve, nemreš bilivit.
I sad rezime: lignje na žaru, stvarno jadranske, dobre. Ove pržene, natopljene u ulju s poluraspadnutom smjesom nečega za pohanje (ispale su na kraju pohane, a ne pržene u brašnu) – katastrofalno, blitva – 6 listića blitve na 50 kockica krumpira, nekuhanog, tvrdog. Pomfrit pliva u ulju, kao da je kuhan u ulju, grozno. Salata, mješana, natopljena s najjačim alkoholnim octom koji je dobrano odstajao na zraku, kupus, tvrd, prethodno neposoljen, paradajzi gnjecavi. E da, ćevapi su navodno bili dobri po pričama djece.
I tu negdje, na pola ručka, ja onako ljut, velim ekipi da ako me ova mala pita jel bilo sve u redu, sasut ću joj sve u lice. Ali ekipa se usprotivila, da kao ja ne budem nepristojan, nek prgrizem..... Na kraju ručka, mala se nije ni usudila pitat da li je bilo sve u redu, pa joj nisam ni mogao ništa sasut u lice.
CEH: 800 kn (pili smo samo sokove i ishlapljelu pivu). Po računu je ispalo da smo maznuli 1,2 kg skupocjenih jadranskih lignji. Mi otišli tužni, pokunjeni i praznih džepova u nove jadranske avanture.
