MA3CA

Ljeto 1976. Ja klinac provodim praznike kod bake u malom provincijskom gradiću prepunom doživljaja i zanimljivih likova: bilo je tu ljudi iz polusvijeta, socijalnih slučajeva, alkoholičara, ljudi tragičnih sudbina koje tada nisam ni izbliza mogao shvatiti. Svi su oni prolazili kroz kuću moje bake, koja je bila na putu do tržnice pa su ljudi svraćali na čašicu rakijice i razgovora. Ja sam s velikom znatiželjom i oduševljenjem upijao njihove priče i sudbine (uglavnom Mirko-Slavko fore: partizani, domobrani, onih trećih nije bilo...).

Naravno, takav milje je rađao i niz veselih i zabavnih pričica koje su se godinama prepričavale u razno raznim prigodama, uvijek s nekim promijenjenim detaljom. Današnja pričica će vam ispričati događaje vezane uz moja prva iskustva sa sexom (vjerujte mi htio sam izbjeći pisati o temama sexa, ali ne ide).

Kum Pero uletio je bez daha u kuhinju i uzviknuo: Jeste vidli? Šta jel smo vidli?, upita moja baka nezainteresirano. Parkirao je autobus ispred vaše kuće, navukao je zastore, a s njim je nutra bila i neka ženska. Daj, daj da vidim tu s prozora šta se događa, sumljivo je to meni, sav zadihan promrmlja kum Pero.

Kum Pero je inače znao znao pričati čudne pričice koja ja uopće nisam razumio. Znam samo da je stalno pričao o nekakvom mrdanju i susjedi Branki, a ja sam u to vrijeme to povezivao sa sasvim desetim stvarima.

I sljedećeg trenutka su svi bili na prozoru: moj djed, baka, susjeda Franca, susjed Đuro i kum Pero. Ja sam si donio stolac i stao na njega. Nisam razumio što je tako zanimljivo u parkiranom autobusu Čazmatransa s navučenim zastorima, valjda sam mislio da je vozač prilegao. Gle, gle kako se trese, sad se MRDAJU, rekao je susjed Đuro. Baka, a šta to znači, jel to oni plešu u autobusu? Aha, promrmlja baka. Nisam joj vjerovao, odmah mi je bilo sumljivo. Nakon nekih 15 minuta, autobus se smirio, a vozač je razgrnuo zastore i otvorio vrata. Iz autobusa je izašla zgodna mlađa ženska, popravljajući si suknju i bretelice na majici.

Sljedećih nekoliko tjedana prizor se ponavljao, čini mi se po sjećanju, svake srijede, samo je publike iz tjedna u tjedan u našoj kući bilo sve više i više, pa su morali rasporediti u susjedne sobe i zauzeti dobre pozicije. Meni je to bilo postalo jako zanimljvo, ali je veliki upitnik i dalje stajao iznad moje male dječje glave.

Odlučio sam se zato raspitati kod svog prijatelja Gorana, koji je bio stariji od mene 2 godine i puno je više znao o životu kao takvom. Ma oni ti se jebeju nutra, rekao mi je Goran i nakon toga mi sve detaljno objasnio. Sad sam i ja bio spreman za show u srijedu. Do tad je bilo ko da gledaš balet, a ne pročitaš sadržaj prije toga.

I došla je konačno ta srijeda. Sve je krenulo po ustaljenom scenariju. Autobus stiže, parkira se paraleno s kućom, zastori se navlače. Ali u tom trenutku dolazi do nagle promjene scenarija. U autobus ulijeće drugi brkati muškarac, autobus se počinje tresti, kum Pero komentira da imaju neki grupni eks. Nakon 5 minuta iz autobusa izlazi brko i za kosu izvlaći žensku i psuje joj sve po spisku (spominjao nekakvu kurvu?? i materinu i neku ..ičku). Vozač sjeda za volan, potrgane košulje i raskrvavljenog nosa, pali ga i ko lud briše s mjesta događaja.

Naravno, predstava je zauvijek završila, bar na ovom mjestu, a ja sam, uz svesrdnu Goranovu pomoć, ponešto naučio o sexu.

Nakon ovog nemilog događaja, shvatio sam da je autobus opasna stvar i dugo sam odbijao voziti se njime. I danas se sav stresem pri pogledu na vozača autobusa.

Stara Franjička bila je, blago rečeno, malo ekscentrična starica u kasnim 70-etima. Stanovala je u nekad zacijelo lijepoj, a sad sasvim oronuloj kući, sagrađenoj početkom prošlog stoljeća. Živjela je sama sa svojih desetak mačaka s kojima je (ljudi su pričali) i jela i spavala. Pse nije podnosila. Nije baš ni osobito mirisala pa su je se susjedi klonili. Po susjedstvu se pričalo se da je nekad bila bogata i lijepa, ali je poslije odlaska muža, skroz naskroz šenula s pameću.

Stari Franjić je, kažu, jednoga dana kad je gđa Franjić bila u Varaždinu kod svoje majke, spakirao kofere, podigao novac iz banke i zbrisao u nepoznatom smjeru sa svojom 17-estogodišnjom učenicom Olgom. To ju je dotuklo. Muž je nakon dvije godine umro od infarkta pa je naslijedila njegovu malu profesorsku mirovinu.

Od mirovine se nije moglo živjeti pa je Franjička malo po malo morala rasprodavati svoje obiteljsko bogatsvo koje je naslijedila od svog oca, uglednog liječnika. Tako je na red došao i veliki crni klavir marke Petrof. Dečki su se dobro namučili kad su ga jedva iznijeli iz kuće i digli ga na kamion. "Dečki jeste za malo friške pasetine?" upitala je ljubazno gđa Franjić, držeći u ruci tanjur s mesom. "Prasetine velite? Kaj dečki velite na to, bumo gablali?" Bilo je negdje oko 11h, ogladnilo se, pa su se dečki bacili na gablec. Mali Đuro je komentirao da nikad u životu nije jeo bolju prasetinu, a i stari se Horvat složio s njim. "Je, nekak je posebna, mekana i fino miriši. Nije ta stara tak ni bleseva kak se čini."

Sunce je upržilo, pa su maloga Đuru poslali po četiri pive kod "Debelog". Da skrati put, Đuro krene iza kuće, preko vrta, namjeravajući preskočiti ogradu. Kad se približio ogradi na njoj vidi tri čudna obješena krzna koja su nalikovali na pseća. Panično poče vraćati film na trenutak kad ih je Franjička ponudila jelom. Je li rekla prasetina ili pasetina????? pitao se Đuro dok je povraćao u obližnju grabu.