Cifra kaže:

MA3CA

četvrtak, 31.07.2008.

Alkohol, prokleti alkohol

Slavek Jakupović je bio pošten, ali ne baš pretjerano vrijedan i radišan čovjek. Imao ženu i petoro djece i svi su, osim najstarije Magde koja se udala, živjeli u maloj kućici s dvije sobe blizu prvih vinograda, podalje od sela.

Jedna im je soba bila i kuhinja i blagavona i dnevni boravak i dječja soba i kupaonica, a toalet im je bio dislociran nekoliko metara od kuće u smjeru kokošinjca. U drugoj sobi spavali su samo Slavek i Cila (od Cecilija), njegova žena. Voljeli su se i to im je olakšavalo njihovo siromaštvo i nedače koje ono donosilo. A tu je bila i koza Bara koja ih je svakodnevno krijepila ukusnim mlijekom te ih jednom ili dvaput godišnje uveseljavala malim jarićima.

Supruga Cila bila je domaćica i brinula se za red u kući i izvan nje te o odgoju djece. Slavekje za to vrijeme mukotrpno zarađivao svoj kruh na Željeznici, svakodnevno prebacujući skretnicu lijevo, desno, lijevo, desno. Bilo je dana kad bi dobio i dodatna zaduženja te se morao brinuti i o podizanju i spuštanju rampe kad god bi koji vlak prolazio (rampar Joža znao se često napiti, pa ga je Slavek mijenjao). Znalo se dogoditi da vlak prođe kroz stanicu i četiri puta u jednoj smjeni. Sve u svemu, bio je to naporan, iscrpljujući odgovoran i stresan posao, a Slavek je taj stres na poslu liječio prirodnim napitkom na bazi grožđa. Pomagalo je. Nakon druge litrenke prirodnog, domaćeg Direktora bez konzervansa osjećao se sasvim opuštenim. I tako iz dana u dan u posljednjih 19 godina.

Jednoga dana, koza Bara se tjerala. Trebalo ju odvesti do susjednog sela kod kuma Pižmeka i njegovog Jarca na vođenje ljubavi iliti seks. Kako je taj dan radio drugu smjenu, Slavek se nešto ranije uputi sa svojom kozom kod kuma Drajsa na oplodnju. Jarec je tog dana bio u formi pa je sve bilo gotovo u pet minuta tak da si je Slavek mogao popiti još gemišt - dva s kumom, prije no što krene na posao. Stali su na desetom ili jedanaestom (tko to uopće broji?). - Kume sad moram na posel, denes sem i na rampi. Objavio je važno Slavek.

Bila je vručina, noge su bile teške, popilo se, a i trebalo je vući kozu sa sobom. Kad je stigao pred skretničarsku kučicu, osjetio je jaki pritisak u mjehuru pa je svoju Baru privezao za rampu, a on otrčao u obližnje grmlje da se olakša.

Brzi iz Vinkovaca je protutnjao netom prije no što je Slavek iscijedio posljednju kap. Smiješak je titrao na njegovom licu, što od olakšanja koje je osjetio, što od kumovog gemišta. Zakopčavao je zadnji gumb na svojim štofanim hlaćama kad je čuo kako iz smjera pruge dolazi neko neartikulizano kričanje. U glavi mu je bilo jako mutno tako da u prvi mah nije shvatio što se događa, a onda mu se naglo razbistrilo. – BARA!!! Povikao je iz glasa i potrčao prema rampi. Rampa je bila podignuta, a skupa s njom i njegova koza Bara. Nije joj više bilo pomoći.

Toga dana, skretničar Slavek je doživio prosvjetljenje koje će iz korjena promijeniti njegov život. Shvatio je koje posljedice njegov alkoholizam ima za njega i njegovu obitelj. SHVATIO JE DA ALKOHOL UBIJA!

- 18:00 - Komentari (3) - Isprintaj - #

Profesor

S obzirom da još nisam otišao na more, a trebao sam, slijedi jedna edukativna priča. Naravno kao i dosad i ova je temeljena na stvarnim događajima.... Dakle moji profesorice i profesori priča ide ovako nekako:

Dan je počeo s kišom, pa je profesor Majnarić morao ponijeti svoj stari crni kišobran, koji je dobio na poklon od svoje žene Matilde za 34 rođendan. Bilo je to prije 10 godina. Otvarajući kišobran razmišljao je o tome kako mu se sada sve to čini davno i nekako strano. I Matilda od jutros nije Matilda od prije 10 godina. Nekad se ta Matilda budila ranije kako bi mu prije posla spremila doručak i uvijek bi ga dočekivala s osmijehom na licu. Ne sjeća se kad je nestalo osmjeha, ali se sjeća da zadnjih pet godina ne doručkuje.

Imao je namrgođen izraz lica dok je razmišljao o svemu tome, a onda odjednom, lice mu se ozarilo osmjehom. Danas drži sat povijesti IV d razredu. Tema je uspon Adolfa Hitlera i nacional-socijalizma u Njemačkoj. Naravno, nije ga oduševljavala tema predavanja, nego pomisao na to da će ponovno vidjeti Maju M. Maja M. stigla je taj razred tek početkom ove godine jer se zajedno s majkom preselila iz Siska u njegov grad. Odmah po upoznavanju s novom učenicom primijetio je da ga ta mala guta svojim mačkastim zelenim okicama. Prvo je mislio da umišlja, pa je svjesno odbacivao takvu mogućnost, ali vraga, mala je buljila u njega i gutala svaku njegovu riječ i provokativno grickala gumicu na olovci.

Pokušao ju je ignorirati, ali bi mu uvijek pogled padao na njene bujne grudi koje su se nazirale iz dubokog dekoltea. Stari jarče popalio si se ko pubertetlija, proći će te, pa kćer ti može biti, pokušao je sebi racionalno rastumačiti profesor. Pomoglo bi, ali samo na nekoliko dana, do novog sata s VI d. Izgubio je glavu. Više ni spavati pošteno nije mogao.

Danas je konačno odlučio. Pozvat će je k sebi u kabinet pa nek bude što bude. Ovu neizvjesnost, ovo mučenje više ne može više izdržati. Mala je punoljetna, odgovorna je za svoje postupke i odluke, tumačio si je profesor. Ako ima i imalo šanse priuštit će si kratku, neobaveznu avanturu. Ta poznavao je dosta svojih prijatelja koji su učinili isto, i to nekoliko puta. Žene uglavnom nikad nisu saznale, a brak njegovih prijatelja nekako je očvrsnuo poslije tih avantura. Duboko u sebi, profesor Majnarić je isto priželjkivao i za svoj brak, a ovo je na neki način bio poziv upomoć, slamka spasa koja će uskrsnuti njihov usahli brak.

Pri završetku predavanja, profesor se nezainteresirano obrati Maji. M.: - Majo, molim Vas da dođete u moj kabinet poslije sata, prokomentirao bih s vama vašu slabu ocjenu iz zadnjeg kontrolnog. Maja je samo kimnula glavom i pogledala u pod, kao da je nešto slutila.

Pokucala je na vrata i ušla. Profesor se pravio da čita njezin kontrolni, ali je u sebi ponavljao riječi koje je unaprijed smislio. - Majo, ozbiljno će profesor, primijetio sam da me neprekino gledate na predavanjima. Nemojte misliti da čovjek mojih godina ne primjećuje ženske poglede. I ja sam vas primijetio, prvog dana kada ste stigli u novi razred. Imali ste onu crvenu ljetnu haljinicu i ako smijem primijetiti niste nosili grudnjak.

- Ali profesore, molim Vas, pokušala ga je prekinuti Maja, krivo ste me razumjeli.
- Ne treba vam biti neugodno, godine ne moraju biti prepreka, znate ja znam mnogo ljudi koji....

Maja je briznula u plač, ustala je i izjurila iz kabineta. Tisuću misli joj je tog trenutka prolazilo kroz glavu. Sjetila se kako se obradovala kad joj je majka za 18 rođendan priopćila ime njezinog (nezakonitog) oca i kako je bila sretna kad je otkrila da je profesor Majnarić upravo taj njezin dugo očekivani otac. Koristila je svaku prigodu da ga promatra, upijala je svaku njegovu rečenicu, od prijateljica je doznala sve o njemu. Čak se sprijateljila s njegovom kćerkom Lindom ne bi li mu bila što bliže.

A sad, sad je ta iluzija nestala u trenu. Nije mogla shvatiti kako njezin vlastiti otac može biti ovakva svinja. Njezin novi svijet bio je uništen u trenu i lik oca postao je opet samo blijeda slika.

- 09:36 - Komentari (5) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 28.07.2008.

Zagrobna ljubav

Drago društvo dok vi ovo čitate ja sam na moru. Za kraj sezone priremio sam jednu romantičnu priču.

Daklem ide to ovako nekako:

Bilo je kasno popodne tog sunčanog svibanjskog dana 1984. Gospodin Florijan je, po ustaljenoj navici, prošavši kraj velikog čempresa, sagnuo glavu kako mu grana ne bi odnijela njegov lijepi blagdanski šešir kojeg bi na glavu stavljao samo kad je nedeljom išao na misu ili kad bi posjećivao svoju suprugu Ankicu.

Danas nije bila nedjelja. Ankica je po svom dobrom običaju ležala u svom grobeku (šeti red, gr. mjesto br. 19) i nestrpljivo čekala svog Florijana kako bi s njim popila svoju popodnevnu kavicu i popričala o novostima iz susjedstva. Florijan je zastao pred grobom, osvrnuo se oko sebe te iz vrečice izvadio dvije šalice za kavu i bakrenu džezvu. Iz plastične bočice je izlio kavu u džezvu. Kava se još pušila.

Kavalirski je natočio prvo Ankici pa onda sebi. Stoječki ispijajući vruće gutljaje kave pričao je Ankici o tome kako su se u kuću do njih uselili neki ljudi iz Bosne i kako se stara Šalekica opet napila pa su je ljudi ujutro našli u grabi kraj "Malog raja". Žalio se Florijan i na cijenu struje koja je već 6 put ove godine otišla gore i kak je zapravo nemoguće živjeti s njegovom penzijom ("bilo nam je lakše kad si ti bila živa").

Sunce je već zašlo za horizont kad je Florijan ispio zadnji gutljaj. Prišao je Ankičinoj slici iz mlađih dana koja je stajala na nadgrobnoj ploči i strasno je poljubio kao što je to uvijek činio na odlasku u zadnje dvije godine. !!!!!! Ankica mu je uzvratila strasni poljubac!!!! Florijan se nikako nije mogao odvojiti od njenih usana, uhvatila ga je gadna panika. Vrištao bi ali usne kao da su mu bile zaljepljene za njene. Upro se je rukama o ploču i nekako se je uspio odvojiti od nje. Počeo je preskakivati grobove ne bi li se dokopao izlaza. Florijan više nije dolazio često, a kavu više nije nosio.

Iza velikog čempresa Hrvoje i Ivan, zaposlenici gradskog groblja, su se valjali od smijeha držeći u ruci super ljepilo.

- 09:13 - Komentari (9) - Isprintaj - #

subota, 26.07.2008.

Oprostila mi je

Pročitavši jučerašnju priču, ženica mi se raznježila i sve mi je oprostila. Oboje smo se nasmijali do suza. Ona se ničeg naravno ne sjeća (osim prstena). POUKA: Nije istina da žena uvijek "zna".

Muškarci, priznajte svoje grijehe i pokajte se, isplati se....

- 19:02 - Komentari (7) - Isprintaj - #

petak, 25.07.2008.

Kako sam znalački prevario ženu

Danas slijedi jedna moja "epizoda" od prije par godina.

Molim bez moralnih osuda u startu, jer se sigurno i vama dogodila (ili će vam se dogoditi) slična moralna dilema. Koliko god mislili da ste savršeni i da ne možete pogriješiti, ponekad je izazov jači od vas.....Što bi rekao moj pokojni stari: svi smo krvavi ispod kože!


Dakle priča ide ovako nekako:

Neki će reći "to je nemoralno", neki će odobravati riječima "ako ne sazna to se ni ne računa", ali samo ja znam pravu istinu. Muči me savjest, nije da me ne muči, ali opet kad bolje razmislim nisam mogao ništa protiv toga. Nikad prije tog dana nisam ozbiljno slagao ženu, a kamoli je prevario. Međutim tog dana, suprotno svim mojim načelima etike i morala, nisam mogao postupiti drugačije. Nemojte me suditi, jer da ste se našli u mojoj situaciji postupili biste isto. Dugo sam smišljao razlog, gutao knedlu u grlu i nervozno šetao po kući. I na kraju izustio laž:

- Draga zaboravio sam kupiti pelene, morat ću skočiti do dućana po njih.

Pelene... Malo mi je bilo neugodno što sam se tog trenutka morao poslužiti djecom, ali to je bilo najuvjerljivije što sam mogao smisliti. Za svaki slučaj, sakrio sam dvadesetak preostalih pelena u ormar, kako žena ne bi posumnjala.

- Po pelene? Meni se čini da je još bilo u paketu jučer. - konstatirala je žena.
- Ima još samo dvije, a treba kupiti i maramice, idem u DM, tamo su jeftinije - izvalio sam ja sa sigurnošću iskusnog brižnog oca.

Izletio sam iz stana brišući znoj sa čela. Uvijek kad ozbiljno lažem, a to je zaista rijetko, znojim se k'o pas. K'o lažljivi pas. Upalio sam auto i stisnuo gas do daske. Vraćao sam se na posao, jer je ona bila tamo. Bilo je već oko 6 popodne kad sam stigao. Izgledalo je da više nema nikoga u zgradi. Svjetla su bila pogašena. Otključao sam i ušao u zgradu te otišao u svoj ured. Ona je bila tamo, na stolu. Uzeo sam je, bez riječi.

Kući sam se vratio kroz sat i nešto, noseći pelene i maramice koje sam kupio u dućanu ispod zgrade. Naravno da nisam stigao do DM-a.

- Odvratna gužva, bila je neka saobraćajka pa sam čekao u koloni - , pokušavao sam se unaprijed opravdati. Ništa nije posumnjala.

.................................................................................................................

Sljedeće jutro probudio sam se u osam i ustao prije nje. Bila je subota i imali smo cijeli dan pred sobom. Veselio sam se tome i htio sam ga učiniti posebnim. Nju sam želio učiniti posebnom. Ne, nije to bila grižnja savjesti zbog jučerašnjeg događaja, bilo je to moja iskrena želja. Pripremio sam doručak kakav ona voli i posebno se potrudio oko aranžiranja stola, što mi inače baš i nije jaka strana. Ona se probudila oko pola devet i ušla u kuhinju u svojoj svilenoj kratkoj spavačici. Bila je zanosna kakva samo ona zna biti. Prišao sam joj i poljubio je.

- Sretna ti godišnjica braka draga -
- I tebi dragi - uzvratila je s nježnošću i razvukla usne u osmijeh kad sam joj darovao malu crvenu kutijicu.
- Sjetio si se?? Nisi zaboravio?
- Naravno da nisam, taj dan nikad ne zaboravljam.

Otvorila je kutijicu i skočila od sreće.
- Prekrasan je! - uzviknula je - Zapamtio si da sam ga gledala za Božić.
- Aha - odgovorio sam smireno.
...................................................................................................................

Moja ženica u svoj svojoj sreći nije bila ni svjesna što sam sve proživio u protekla 24 sata. Prvo me je jučer ujutro uznemirio alarm na mobitelu. Na zaslonu je pisalo: Sutra je god. braka, kupi poklon. Blažena tehnika, pomislio sam i istog trena počeo grozničavo razmišljati što kupiti. Treba biti nešto veliko, nešto od čega će joj stati dah, jer je brojka bila okrugla. Na sreću, sjetio sam se da smo za Božić proveli pola sata na zimi, pred izlogom, diveći se jednom dijamantnom prstenu od bijelog zlata. Ona se divila prstenu, a ja cijeni. Sad nije više bilo uzmaka, a bogami ni vremena za smišljanje plana B. Molio sam Boga da je prsten još tamo. I bio je. Olakšao sam račun za izvjesnu količinu novaca i vratio se sav ponosan na posao. Odmah sam ga pokazao tajnici koja je iskolačila oči i za trenutak poželjela biti na mjestu moje žene.

Prsten sam ponosno stavio na stol, jer sam očekivao da će se glas proširiti te da će se doći diviti i ostale kolegice. I tu je i ostao. S obzirom da je bio petak, brže bolje sam se spakirao i otišao kući. Zaboravio sam crvenu kutijicu s prstenom na svom radnom stolu.



Ostatak priče znate, pa sad sami prosudite da li je cilj opravdavao sredstvo i da li je moralno što sam prevario ženu.

- 09:42 - Komentari (78) - Isprintaj - #