S obzirom da još nisam otišao na more, a trebao sam, slijedi jedna edukativna priča. Naravno kao i dosad i ova je temeljena na stvarnim događajima.... Dakle moji profesorice i profesori priča ide ovako nekako:
Dan je počeo s kišom, pa je profesor Majnarić morao ponijeti svoj stari crni kišobran, koji je dobio na poklon od svoje žene Matilde za 34 rođendan. Bilo je to prije 10 godina. Otvarajući kišobran razmišljao je o tome kako mu se sada sve to čini davno i nekako strano. I Matilda od jutros nije Matilda od prije 10 godina. Nekad se ta Matilda budila ranije kako bi mu prije posla spremila doručak i uvijek bi ga dočekivala s osmijehom na licu. Ne sjeća se kad je nestalo osmjeha, ali se sjeća da zadnjih pet godina ne doručkuje.
Imao je namrgođen izraz lica dok je razmišljao o svemu tome, a onda odjednom, lice mu se ozarilo osmjehom. Danas drži sat povijesti IV d razredu. Tema je uspon Adolfa Hitlera i nacional-socijalizma u Njemačkoj. Naravno, nije ga oduševljavala tema predavanja, nego pomisao na to da će ponovno vidjeti Maju M. Maja M. stigla je taj razred tek početkom ove godine jer se zajedno s majkom preselila iz Siska u njegov grad. Odmah po upoznavanju s novom učenicom primijetio je da ga ta mala guta svojim mačkastim zelenim okicama. Prvo je mislio da umišlja, pa je svjesno odbacivao takvu mogućnost, ali vraga, mala je buljila u njega i gutala svaku njegovu riječ i provokativno grickala gumicu na olovci.
Pokušao ju je ignorirati, ali bi mu uvijek pogled padao na njene bujne grudi koje su se nazirale iz dubokog dekoltea. Stari jarče popalio si se ko pubertetlija, proći će te, pa kćer ti može biti, pokušao je sebi racionalno rastumačiti profesor. Pomoglo bi, ali samo na nekoliko dana, do novog sata s VI d. Izgubio je glavu. Više ni spavati pošteno nije mogao.
Danas je konačno odlučio. Pozvat će je k sebi u kabinet pa nek bude što bude. Ovu neizvjesnost, ovo mučenje više ne može više izdržati. Mala je punoljetna, odgovorna je za svoje postupke i odluke, tumačio si je profesor. Ako ima i imalo šanse priuštit će si kratku, neobaveznu avanturu. Ta poznavao je dosta svojih prijatelja koji su učinili isto, i to nekoliko puta. Žene uglavnom nikad nisu saznale, a brak njegovih prijatelja nekako je očvrsnuo poslije tih avantura. Duboko u sebi, profesor Majnarić je isto priželjkivao i za svoj brak, a ovo je na neki način bio poziv upomoć, slamka spasa koja će uskrsnuti njihov usahli brak.
Pri završetku predavanja, profesor se nezainteresirano obrati Maji. M.: - Majo, molim Vas da dođete u moj kabinet poslije sata, prokomentirao bih s vama vašu slabu ocjenu iz zadnjeg kontrolnog. Maja je samo kimnula glavom i pogledala u pod, kao da je nešto slutila.
Pokucala je na vrata i ušla. Profesor se pravio da čita njezin kontrolni, ali je u sebi ponavljao riječi koje je unaprijed smislio. - Majo, ozbiljno će profesor, primijetio sam da me neprekino gledate na predavanjima. Nemojte misliti da čovjek mojih godina ne primjećuje ženske poglede. I ja sam vas primijetio, prvog dana kada ste stigli u novi razred. Imali ste onu crvenu ljetnu haljinicu i ako smijem primijetiti niste nosili grudnjak.
- Ali profesore, molim Vas, pokušala ga je prekinuti Maja, krivo ste me razumjeli.
- Ne treba vam biti neugodno, godine ne moraju biti prepreka, znate ja znam mnogo ljudi koji....
Maja je briznula u plač, ustala je i izjurila iz kabineta. Tisuću misli joj je tog trenutka prolazilo kroz glavu. Sjetila se kako se obradovala kad joj je majka za 18 rođendan priopćila ime njezinog (nezakonitog) oca i kako je bila sretna kad je otkrila da je profesor Majnarić upravo taj njezin dugo očekivani otac. Koristila je svaku prigodu da ga promatra, upijala je svaku njegovu rečenicu, od prijateljica je doznala sve o njemu. Čak se sprijateljila s njegovom kćerkom Lindom ne bi li mu bila što bliže.
A sad, sad je ta iluzija nestala u trenu. Nije mogla shvatiti kako njezin vlastiti otac može biti ovakva svinja. Njezin novi svijet bio je uništen u trenu i lik oca postao je opet samo blijeda slika.
