Vrtim ja po glavi tisuću kvalitetnih tekstova, priča, kritika i ostali gluposti, ali jednostavno se ne mogu prisiliti da navečer sjednem za kantu i nešto našvrljam. Preuzeo me konzumerski mentalitet. Jebi ga, labilan sam po tom pitanju (moja bi žena rekla lijen).
I eto danas vidim ne kemoj stranici banner bloga i upitam se što je s mojim davno ugaslim blogom? Vidim ja ljudi posjećuju, čitaju, preko 10.000 posjeta u 2 godine...
Pa reko da našvrljam nešto dok sam uzeo kratku pauzu na poslu.
E, jebi ga, pauza prošla.