MA3CA

Znate da baš ne volim razglabati o poslu jer mi ga je uglavnom dosta kad sam na poslu, ali evo malo i mojih zanimljivih iskustava glede razmišljanja o promjeni posla.

Prije godinu dana otkrih ja www.moj-posao.net, mislim čuh ja za njega i ranije, ali mi nije padalo na pamet da mijenjam posao pa mi je bio jednostavno nezanimljiv. Imao sam super posao, super firma…. Ali sve što je lijepo kratko traje i Vrag uđe u moju firmu i poplaši pola ljudi u roku mjesec dana, a ovi tako poplašeni rastrče se po raznoraznim drugim firmama. Nas par koji smo ostali, ostali smo iznenađeni (i uvrijeđeni) tim činom, a ponajviše nekim potezima poslodavca. E kad je naš poslodavac uvidio da nas je poplašio naglo se upristojio i uskoro je bilo sve po starom, odnosno puno bolje, tak da smo ustvari mi koji smo ostali profitirali ostankom i lojalnošću (mislim nije on skužio da je tu bila posrijedi naša naivnost…).

E, pa iz tog doba velikih turbulencija datira i moja prva posjeta gore navedenom portalu. Naravno ostavio sam životopis tamo i zaboravio skroz na njega, dok jednog dana nije neki čovjek uljudno nazvao i zamolio me da mu pošaljem detaljniji životopis, jer sam ga navodno zaintrigirao, a oni baš traže takvog. Poslao ja dezaljni CV i očito mu se nije svidio, jer se javljao više nije. Takve stvari puno govore o ozbiljnosti takvih firmi. Može ta firma biti vodeća u svom fahu, ali dečki moji tak se ne dela biznis, pa bar iz pristojnosti me pošaljite u rodno mjesto, ali pošaljite taj odgovor.

Par mjeseci mira i evo prije par mjeseci nazove mene mlađa gospođa, tajnica u yx firmi i doslovce mi mi izreferira ljubazno na telefon:
«Dobar dan, gospodin Ma3ca?»
«Da, jesam, izvolite»
«Zovem iz firme xy i našli smo Vaš životopis …., dali biste sutra u pola dva mogli doći u ulicu cxy 23?»
«Oprostite, a za koje radno mjesto?»
«Joj, nisu mi rekli…..»
«Dobro gospođo, ostavite mi svoj broj telefona, pa ću vas nazvati kad vidim da li mogu u to vrijeme…»

Pet minuta kasnije:
«Dobar dan, gospodin Ma3ca?»
«Da, jesam, izvolite»
«Zovem ponovno iz firme xy, saznala sam (zamislite vi to) o čemu se radi. Traže nekog za prodavat robu.»
«Nisam zainteresiran, doviđenja!»

E, nakon toga dođoh u iskušenje da ubijem svoj životopis na netu, ali sam ubrzo zaboravio na ovu nezgodnu epizodu pa je ostao tamo (zlu ne trebalo).

I tako dugo vremena ništa, a onda me prošli mjesec ponovno nazove gospođa iz kadrovske jedne renomirane domaće firme i lijepo mi objasni što je, tko je, i da je našla moj CV na netu, koji firmi baš odgovara. Ugovorili smo testiranje za tjedan dana. E tu sam bio u dilemi sam sa sobom, jer nisam u fazi «tražim posao», ali opet zašto ne vidjeti koliko vrijediš na tržištu rada…


Eeeee, da sam samo znao kakav će osjećaj biti nakon tog testiranja ne bi me tamo dobila. Nikad. Uglavnom, osjećao sam se k'o zadnje govno kojeg sad tu maltretiraju da rješava testove. A rješavanje istih katastrofa!!!!! Prve dvije gripe pitanja nisam riješio ni 40%, a ostatak je bio malo bolji. Stvarno, sjedio sam tamo s nekim apsolventima i pisao nikad teže testove inteligencije u životu ( a pisao ih do sada najmanje tucet). Rekao sam nakon svega sam sebi: «no chance da si prošao, no fakin chance». I bio sam sretan što imam svoj dragi posao, jer sam očito zahrđao s mozgom u zadnje vrijeme, a dolaze očito mlađi, sposobniji, pametniji naraštaji.

Međutim nije sve tako crno kako se čini na prvi pogled: drugi dan već oko 10, uslijedio je poziv na mobitel: »Gospodine Ma3ca možete li doći na razgovor u srijedu?« To je značilo samo jedno: Prošao sam, ljudi, prošao!!!! Očito kriteriji nisu bili onako visoko kako sam ja to očekivao, ili sam ipak u drugom dijelu testa briljirao.

I tako dragi moji čitatelji, ako ste nezaposleni, ne gubite nadu, naći ćete jednom posao, a ako ste zaposleni, opet ne gubite nadu, jer uvijek postoji šansa da (bolji) posao pronađe vas.