Cifra kaže:

MA3CA

utorak, 31.08.2004.

!

- 11:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 30.08.2004.

MALI MUŠKI POROCI

Rijetko će koji muškarac će pred ženom koju zavodi biti iskren glede svojih poroka. Pokušat će minorizirati hektolitre piva koje ispija s prijateljima i svesti ih na «jedno pivo uz ručak», smanjit će unos nikotinskih štapića u njenom društvu (ako je dotična nepušaćica), bar u prvim tjednima veze, a svoje prošle veze neće naravno ni spominjati. Neurednost, šlampavost, opsjednutost seksom, duvanje, ispuštanje glasnih plinova u društvu prikrit će koliko god najbolje može, ali NIKAD, BAŠ NIKAD, neće otkriti svoju ovisnost o čokoladi.

Zašto? Zato što navedeni slučaj nije opisan u ženskim časopisima (uvijek se spominje ženska opsjednutost čokoladom kao zamjena za seks), stvar deblja i nije uopće macho. Muškarac se osjeća pomalo feminizirano i tu svoju ovisnost skriva k'o zmija noge. Ali s novim trendom i «Metroseksualcima» to je valjda postala prihvatljiva, a možda i poželjna osobina modernog muškarca.

E pa sad s obzirom da vi i ja i nismo u nekoj friškoj vezi (prošlo je četiri mjeseca otkad smo se upoznali) i da sam ja muškarac koji prati najnovije svjetske trendove, došlo je vrijeme da otkrijem sve karte. JA sam osoba A – ovisnik o čokoladi. Doduše, sad na odvikavanju - već 3 tjedna ni kockice. Razlozi: povišeni trigliceridi u krvi i povišena tjelesna težina. I nije mi lako, jer dječje zalihe koje su bake i dede popunili prošli tjedan još uvijek stoje u frižideru, netaknute. Baš sam prije pola sata klincu otrgnuo cijelo rebro Milke s lješnjacima. Instinktivno sam i sebi otrgnuo dva i prinio ih ustima, ali sam se u zadnji čas trgnuo iz transan i sa suzom u oku vratio je u frižider.

Nesretna odluka o čokoladnoj apstinenciji poklopila se s mojom odlukom da dosljedno poštujem Zakon o 0 promila i time državi uskratim prihode od raznih poreza. Da već skoro tjedan dana ni kapi piva, gemišta i ostalig kapljica, ali ni čokolade. Možete li zamisliti koje su to muke????

Ako ne možete, evo vam kraći opis istih:

Osjećaj koji me prožima: tupost (nema onih valova sreće nakon pojedene table čokolade)

Apstinencijska kriza: kao odvikavanje od cigarete pa još duplo

Misli koje me opsjedaju: Čemu živjeti ako ne smiješ jesti čokoladu (i popiti čašu piva pa sjesti u auto s 0,3 promila)?

- 22:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #

JESTE LI PRIMJETILI DA....

je danas odvratna gužva na cestama i da se sve vratilo na staro?

uuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa!

- 09:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 28.08.2004.

KAD SE NJEMU NE DA

Većina muškaraca, kad zamišlja buduću suprugu, nekako je podsvjesno vidi mlađu bar godinu dvije, ako ne i 5-6. Znate ono, nek bude kao zalog za starije dane. Evo priznajem i ja se hvalim da imam mladu ženu iako je razlika tek dvije godine. Ali mlada ženica nosi i određeni broj loših strana, a jedna od njih je nezasitnost u krevetu. Dobro, budimo pošteni i nazovimo to normalnim potrebama, samo što normalno za muškarca od 36 ne mora značiti isto kao i za ženu od 27.

E pa tu negdje, na toj razlici od 9 godina počinje naša večerašnja «Priča za laku noć».
Reći ćete razlika nebitna, u današnje vrijeme neznatna. Ali nije.

Jučer mi se ženi pojadala njezina prijateljica s posla. Dotična je ustvari već godinu dana izbezumljena od toga što je muž ne doživljava kao ženu, već skoro pa isključivo kao sestru. Ovo «skoro pa» događa se otprilike jednom u dva mjeseca i traje 4,5 minute s predigrom. Pokušala mu pažnju na sebe skrenuti je s promjenom frizure. Nije upalilo.
Izazovno oblačenje, nova sexy spavačica i crveno donje rublje nije ni prijetio. Priče o kolegama s posla koje je salijeću i svakodnevno bacaju «određene aluzije» ostavile su ga sasvim ravnodušnog i nezainteresiranog.

Žena mi jučer u krevetu priča o tome i ja nemrem vjerovat. A znam da tip nema ljubavnicu. Skoro sam pa siguran da nema. I veli žena dalje «vide se te 4,5 minute u dva mjeseca na njenom psihičkom zdravlju». Počela se okretat za fućkanjem kolega provokatora, a neki dan je to napravila i provokaciju bauštelaca. -Zvuči nisko, ali šta ćeš, velim ja svojoj ženici, prijateljica ti je u grdoj krizi i željna je muške pažnje, pa makar bilo to i fućkanje dečki na skeli.

Ma ja u potpunosti razumijem čovjeka. Približio se četrdesetima, radi na poslu ko crnac, jer ako neće sad zaradit, kad će?! Doma kad dođe dete mu se baca oko vrata i kad malu uspava oko 11h ko još ima volje za neka drugo?????? Dobro, mislim si ja, shvaćam čovjeka, al' ne bi ipak toliko trebao pretjerivat s tim apstinencijskim stvarima. Na kraju krajeva šteti i braku kao takvom. Dobro čovjek nije računao na to kad se ženio za 9 godina mlađu.

Ali nje, nje mi je stvarno žao. Mislim, znam kak joj je. Mi muškarci shvaćamo tu problematiku uskraćenosti ljubavi, pogotovo ako su migrene učestala pojava. Ali fakat, nisam imao osjećaj da i žene mogu bit tak isfrustrirane zbog onih stvari. Uvijek mi se činilo da bi se neke odrekle seksa do kraja života za jednu intimnu riblju večericu uz svijeće uz ugođaj violine negdje tamo u pozadini. (Vi'š ti što su stereotipi!)

I tak priča mi još žena o njezinim jadima, a ja ju samo puštam iako je bilo već pola jedan po ponoći. I kad je konačno zavšila tu silnu priču oko jedan, pa velim ja njoj: - Vidiš draga kak si ti sretna žena! Pa tebi je najmanje četiri puta bolje nego toj jadnici!

- 22:10 - Komentari (1) - Isprintaj - #

utorak, 24.08.2004.

ŽENA ZMAJ

Na početku večerašnje objave poslanice naciji s velikim oduševljenjem obznanjujem da još uvijek provodim poreznu evaziju a glede nekupovine i nekonzumacije alkoholnih pića.

A sad lagano možemo prijeći i na laganije teme. Naime jučer sam ostao zatečen reakcijom svoje krhke ženice u Ipercoopu na blagajni. Spoznaja da sam udan za ženu-zmaja uvelike je izmijenila moj život. Sada se osjećam tako zaštićeno, tako sigurno tako….

Elem, nastalo neko koškanje u redu za invalide i trudnice, jerbo moja žena «invalid» otišla preko reda do blagajnice i objasnila joj da ona baš i ne bi čekala u redu s ovolikom trbušinom. Ljubazna blagajnica rekla joj neka odmah dođe na red sa krcato stvarima, jer tome je ova blagajna i namijenjena. Na to se jedan iz omanje skupine zdravih mladića iz nekad nam bivše susjedne republike pobunio riječima: «pa nismo mi bre budale koji čekamo u redu», ali ga je moj zmaj presekao u mestu replikom «mladiću ako ste invalid pustiću vas preko reda, a ako niste izvolite stati u drugi red. Također nisam primjetila da ste noseći. No ako jeste….

E tu je postalo gusto. Pogledao sam čoveka u lice i uvideo da ima sveže dve masnice ispod oka i poveliki šav ispod jednog od njih. U jebo te, razbijač s Kalemegdana - gde baš ja da naletim na njega, pomislio sam stištući pesnicu i pripremajući se za moguću odbranu svoje teškokategorične supruge u blagoslivljenu stanju. Ajde mali ne trkeljaj nego lijepo stani u red i čekaj, osim ako ipak nisi trudan.

Začepi, pizda ti materina, začepi, dečko je pocrveneo izvan sebe. Pa ja ovo nisam doživeo i video ni u Beogradu ni u Sarajevu ni pizdimaterinoj, pravdao se uzjapureni mladić. Opustio sam svoje pesnice jer sam uvideo da žeda drži stvar pod kontrolom te sam samo značajno pogledao mladića i slegnuo ramenima u stilu «šta se može prijatelju to ti je žena zmaj, šta se može». Dečko se na tu moju kretnju odmah umirio i više nije rekao ni reči.

Spoznaja da sam udan za tako hrabru ženu promijenila mi je ,kao što rekoh, život. On je sad dobio sasvim novi smisao. Činjenica da se više ne moram za nju tući usrećila me neopisivo i podala mi jednu novu dimenziju sigurnosti u braku. Sada se osjećam tako zaštićeno, tako sigurno tako….

- 21:16 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 23.08.2004.

No comment

Vidim da ste ostali bez komentara na moju pjesmu. I ja sam.

- 09:20 - Komentari (4) - Isprintaj - #

nedjelja, 22.08.2004.

Trijezna pjesma

Vrući ljetni dani vuku se lijeno
I mozak mi kuha
K'o vrela juha
Na polju seljaci zgrću sijeno.

Sav u znoju svome kupam se strasno
Jer znam da na more sad poći je kasno
Velika je gužva na novoj autostradi
Pričaju ljudi da tunel ne radi.

Zadnji dani kolovoza polako nam blijede,
I rujan već hita da vina nam donese,
Al' zalud se trudi, jer vina neću piti
Zbog zakona novog ja trijezan moram biti.

O sudbo 'kleta i Vlado također
Što zakonom mi prijetiš i piti mi braniš
Znaj da za te glasat ja ni trijezan neću,
Jer sa čašom vina ti odnijela si sreću.

- 19:20 - Komentari (1) - Isprintaj - #

subota, 21.08.2004.

0,00 promila

PROLOG
Lijepo sam ja govoril prošle godine, al me nitko nije slušal: Ljudi, pa kaj će vam opet HDZ? Ali pamet kratka odlika valjda je nas Hrvata. Pa ipak nas je 90% katolika, a kršćanski je oprostiti, pa smo i mi u skladu s tim oprostili HDZ-u grijehe njegove kao što je i On (mislim HDZ) nama oprostio nevjernost našu.

Ali ZNA SE ne prašta lako. Vratio nam je duplom mjerom za izdaju 3. siječnja i odlučio nas kazniti kaznom teškom, tamo gdje nas najviše boli: po džepu!



Od prekjučer sam želio biti sluga pokorni. Nalijepio sam naljepnicu, uredno se zavezao, upalio svjetla i krenuo na posao, čvrsto vjerujući u Zakon i njegovu pravičnost. Ali pao sam već na ručku, na ćevapima. Pa nemreš pojest porciju dobrih šiš ćevapa kod Čingaća i to onda ne zalit malim Ožujskim.

I tako sam pao već prvi dan. Jesenti, vidim ja da se to u praksi ne da sprovest. Ma još mi vožnja pod svjetlima i pojas me tak ne steže, ali ta mala piva mi nikak ne ide iz glave. Još će ispast da zagovaram alkohol i vožnju! Bože sačuvaj! Ali jedna mala ili velika piva nije takav grijeh ili čaša vina. Ne želim se stvarno osjećat kriminalac kad popijem jednu čašu i sjednem u auto, jer to nisam. I tak gruntam ja već par dana o svemu tome i padne mi napamet genijalna ideja. Vratimo mi našoj bajnoj Vladi istom mjerom: po džepu!

Fakat, odreknimo se alkohola na mjesec dana, ne pijmo ni kad vozimo ni kad ne vozimo, ni doma ni u bircu, a ni na poslu!!!! Na taj način «oštetit» ćemo proračun za nekoliko desetaka milijuna kuna, što od trošarina na pivo i alkohol, što od PDV-a.

Ja ću svojim primjerom prednjačiti: od sutra k'o u korizmi: 40 dana ni kapi alkohola!

- 19:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 17.08.2004.

DA NAM ŽIVI, ŽIVI RAD!

Neki dan sam bio u posjeti kod jednog svog nazovimo znanca, za kojeg mogu reći da je stvarno radoholičar. Ne onaj, naš domaći, iz ureda, koji folira da radi i ostaje prekovremeno kako bi skupio poene kod šefa, nego pravi, nepatvoreni radoholičar – fizički radnik-zidar. Dakle nema kod njega muljanja. Ili je napravio onaj šalung ili nije, nema foliranja. Čovjek radi 12h sati dnevno na građevini (vlasnik firme), 6 dana u tjednu, 300 dana u godini, ne koristi godišnji odmor. Čak je počeo izbjegavati sve kontakte s rodbinom i prijateljima, jer kako sam kaže, to mu je postao teret. Zanima ga samo posao. Želi samo graditi i graditi i graditi. Ma gori je ponekad od Boba Graditelja. Posao mu je postao opsesija i na neki način bolest, totalno otuđenje od obitelji, prijatelja…..

Najbolja mi je bila njegova žena, Jalža, koja se umiješala u naš razgovor: - Đuro se je neki dan zrušil na suncu v nesvest, bude vmrl od tolikoga posla.- Na moju primjedbu da bi bilo dobro da ode na godišnji na par dana kad su si već ove godine kupili apartman na moru odgovor je bio: - JEEE, PA NEMRE ON ITI NA GODIŠNJI, PA ON MORA DELATI, NOVCE SLUŽITI!

Je… ti ja novce ženo, pa udarit će ga šlag na toj sunčini (mislim si ja). I fakat, da Đuro ode Isusu na košarku, familija bi začas propala jer samo on i sin rade. Al' sad kad Đuro još može nikog nije briga za sutra. To što ima 40 kila zajedno s krevetom, nikog pa ni njega ne zabrinjava.

A sin je posebna priča. On naravno radi kod tate i ima 25 godina, nema plaću već isključivo za subotnje izlaske traži tatu novce. Đuro uvijek bude široke ruke i sinu preda mnom svečano izvadi 50 kuna i veli: - EVO TI DRAŽEN 50 KUNA I NE MORAŠ SVE TO POTROŠITI, NEK TI NEKAJ OSTANE I ZA ZUTRA, ZNAŠ DA JE V SELU PROŠĆENJE. Na moju zafrkanciju da bi se trebao ženiti, njegova mama me je prijekorno pogledala i rekla: "NEMA SE DRAŽEN VREMENA ŽENITI, MORA DELATI, IMA POSLA! Jadan dečko, još ni ne zna koliko je jadan. Ali valjda ako nije toga svjestan onda mu ni ne smata.

Razgovor smo brzo nakon toga priveli kraju jer je Đuro moral prepeljati s kamionom nekakvo željezo na gradilište. Ja sam otišao pun neke gorčine i jada i ljutnje i na Đuru i na Jalžu. Bilo mi je samo žao tog "malog" Dražena.

Ali možda i ja griješim, možda ne shvaćam preveliku važnost potrebe rada od 12 sati dnevno, možda ne shvaćam svu ljepotu posla i ushita koji iz njega proizlazi. Možda je to tako jer sam preopterećen obavezama prema obitelji i raznoraznim socijalnim kontaktima s prijateljima i rodbinom. Možda ne shvaćam poantu života koja je ustvari radost prikupljanja novca i slaganja na hrpu. Možda sam ja pobrkao kockice. Ali samo možda i ništa više od tog možda.[Q]
[/Q]

- 14:39 - Komentari (1) - Isprintaj - #

subota, 14.08.2004.

Dry your eyes

Slušam The Streets. Apsolutno fantastični bend. Inspirativan. Iskren. Jednostavan. Svjež. Meni nešto apsolutno najbolje što se dogodilo poslije Franz Ferdinanda. Morate poslušati ako već niste i naravno ako vam vaš glazbeni ukus to dozvoljava.

BTW vidim pučanstvo se počelo vraćati s godišnjeg, čitanost mi skočila za 1000%. Možda zato što sam nešto i napisao.

Čitamo se.

P.S. Sviđa mi se ovaj novi dizajn, vama?

- 12:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 13.08.2004.

Paul&Ajkula

Sjedim jučer s frendom na kavi i veli on meni:

Znaš da je u Trstu velika rasprodaja u Paul&Sharku. Majice su po 70€, morali bi otić po Trsta, isplati se! S obzirom da neki moji potprogrami za konverziju valuta rade još u markama, skontam ja oko 300kn i složim se da je "povoljno". Ali onda je frend spomenuo da kod nas majica ide i na 1.100 kn pa da je 600 kuna upola cijene. 600 kuna za običnu polo majicu?, dreknem ja, a on me prijekorno pogleda s gnušanjem.

Nakon toga je uslijedilo polusatno uvjeravanje kak sam ja totalno out. Imam mobitel star 4 godine, bez zaslona u boji, mogućnosti sviranja mp3ca, kamere, gledanja filmova i inih gluposti koje ionako ne bih nikad koristio. Ali naravno vrlo je korisno za tu stvarčicu dati 350€ ili nekih 3000 kuna.

Slučajno znam da ta fakin polo majica košta ravno 20 kuna kad izađe iz tvornice, kod glavnog distributera cijena cijena naraste na 250kn, a maloprodaja prodaje od 550-1200 kuna. Proizvodna cijena navedenog mobitela je oko 120 kn, a na putu do veleprodaje cijena se diže na oko 300 kn. Ostatak od 2.700 kuna je porez na budale koji plaćamo mi.

Želite još malo? Cijena Big Star traperica vam je u veleprodaji oko 70 kuna, a maloprodaja cepa 400. Cipele? Veleprodajna cijena cipela iz Italije koje možete naći u našim lijepim prodavaonicama je od 40-100 kuna. Vi naravno plaćate od 400-800kn, a one fensi cipele po 1500 kuna u Guliveru ustvari stoje 40€ u veleprodaji.

Kako ipak ne bih ostavio dojam čovjeka koji se oblači na placu i mobitele kupuje na Hreliću, na kraju njegovog monologa složim se ja sa svojim frendom i srknem gutljaj kave. Sutra sam uzeo dan godišnjeg i hitam na rasprodaju u Trst. Ako kupim tri polo majice ustedit ću najmanje 1.800 kuna, a isto ću toliko i potrošiti. Povoljno nema šta.

Jedan moj poznanik uvjerava svoju ženu: "Draga, ne postoji povoljna kupnja, nego samo potrebita kupnja". Mislim da ju još nije uspio uvjeriti, jer kad rasprodaje krenu…..

- 10:20 - Komentari (2) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 09.08.2004.

NE DA MI SE

Ne mogu se prisiliti da napišem suvisli post. Ma šta suvisli i ovo mi ide teško. Bit će da je vrhunac godišnjih. Čitamo se kad mi malo lijenost prođe.

- 21:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 01.08.2004.

POLJUBAC

U sezoni kiselih krastavaca i nedostatka inspiracije može malo i reprize:




Bilo je kasno popodne tog sunčanog svibanjskog dana 1984. Gospodin Florijan je, po ustaljenoj navici, prošavši kraj velikog čempresa, sagnuo glavu kako mu grana ne bi odnijela njegov lijepi blagdanski šešir kojeg bi na glavu stavljao samo kad je nedeljom išao na misu ili kad bi posjećivao svoju suprugu Ankicu. Danas nije bila nedjelja. Ankica je po svom dobrom običaju ležala u svom grobeku (šeti red, gr. mjesto br. 19) i nestrpljivo čekala svog Florijana kako bi s njim popila svoju popodnevnu kavicu i popričala o novostima iz susjedstva. Florijan je zastao pred grobom, osvrnuo se oko sebe te iz vrečice izvadio dvije šalice za kavu i bakrenu džezvu. Iz plastične bočice je izlio kavu u džezvu. Kava se još pušila. Kavalirski je natočio prvo Ankici pa onda sebi. Stoječki ispijajući vruće gutljaje kave pričao je Ankici o tome kako su se u kuću do njih uselili neki ljudi iz Bosne i kako se stara Šalekica opet napila pa su je ljudi ujutro našli u grabi kraj "Malog raja". Žalio se Florijan i na cijenu struje koja je već 6 put ove godine otišla gore i kak je zapravo nemoguće živjeti s njegovom penzijom ("bilo nam je lakše kad si ti bila živa"). Sunce je već zašlo za horizont kad je Florijan ispio zadnji gutljaj. Prišao je Ankičinoj slici iz mlađih dana koja je stajala na nadgrobnoj ploči i strasno je poljubio kao što je to uvijek činio na odlasku u zadnje dvije godine. !!!!!! Ankica mu je uzvratila strasni poljubac!!!! Florijan se nikako nije mogao odvojiti od njenih usana, uhvatila ga je gadna panika. Vrištao bi ali usne kao da su mu bile zaljepljene za njene. Upro se je rukama o ploču i nekako se je uspio odvojiti od nje. Počeo je preskakivati grobove ne bi li se dokopao izlaza. Florijan više nije dolazio često, a kavu više nije nosio.

Iza velikog čempresa Hrvoje i Ivan, zaposlenici gradskog groblja, su se valjali od smijeha držeći u ruci CYANOFIX.


- 21:13 - Komentari (1) - Isprintaj - #