i dalje peder... koji malo manje plače.....

cijeli mi je dan falio... onako lijepo... napet sam u iščekivanju....no ovaj post nije o njemu... ne želim se uopće trošiti ovdje... želim da ga sve to dočeka nakupljeno u meni....
ovaj post je o njima... one su (bile?) moje prijeteljice... one su N. i Prva...
dogovorili smo se za osam na trgu... kasnio sam 20ak minuta.... sjele su bez mene i poslale mi poruku da dođem.... njih dvije..prekrasne po običaju..izvaljene preko divana....ne mogu se ljutiti na N. ... budući da jedina stvar koja u njenoj osobnosti izraženija dražesnosti - glupost.
"šta je ovo? pedere se ne čeka, je li ?" - bubnuo sam sjedajući preko puta njih na drveni stolić...N. se nasmijala i dala mi "5", a Prva je zakolutala očima.... ljuta je na mene... uvrijeđena u najmanju ruku... i nije joj baš svejedno... ne sviđa joj se što sam peder.... frankly my dear - i dont give a damn!
"a šta te baš ne možemo preobratit?!?" - s molećljivim pogledom prehlađenog šteneta pitala me N.
"ti maco još bi možda i mogla" - odgovorio sam i već se u sljedećoj sekundi ispravio - sjetivši se ovaj put da pričam s N. -"Ženom koja ne zna za sarkazam" "ne draga... ne ne bih rekao... složila je onu njenu facu - facu tužnog,nadurenog djeteta... otvorio sam netom kupljenu kutiju cigareta, povukao dugačak dim, dok mi se pogled gubio u daljini.. napetost se mogla rezati nožem... neugodna napetost ružičastog slona u sobi....
"ajde sad.. šta je ovo? očekivao sam 1ooo pitanja... ne mislim tu sjedit u neugodnoj tišini"
Prva me pogledala onako kako samo ona zna... pogledom koji govori milijun riječi.. i baš niti jedna od njih nije lijepa.....ali da probam sažeti... "mrzim te upravo sada, pederu jedan odvratni zašto mi nisi rekao?"
N. je probila led... kao drugačije nego "a jel ti zgodan moj Miki?" zašto zaboga to svi prvo pitaju ? traže od mene potvrdu da su im bolje polovice dobre ili što ?odgovorio sam iskreno..."draga jebeš ti pločice na kojima možeš veš oprat - kad je tup" naravno da sam upotrijebio dovoljnu količinu dugačkih riječi da N. nije baš u potpunosti shvatila do kraja ... skužila je onaj prvi dio... "Miki zgodan - N. dobro ulovila" - takav vam je mentalni sklop moje drage N... i kako da se onda čovjek ljuti na nju!? sljedećih nekoliko desetaka minuta bio sam zasut pitanjima.. kad?kako?zašto? osjećao sam se kao na milijunašu... samo sa pritisnutom ">>" tipkom na videu.. ;)
odgovarao sam joj na pitanja i kajičkom oka promatrao Prvu... nezainteresirano je gledala okolo...palila jednu za drugom....i onda je konačno progovorila... "kad si znao?"... sva lakoća s kojom sam odgovarao na N.-ina pitanja istopila se u trenu... sada sam se osjećao kao da sam pred komisijom na dekanskom roku.... odgovorio sam joj podužim odgovorom.....ubrzo je ponovno izgubila zanimanje... dalje smo pričali ja i N....pričao sam im o prvom... odlučio sam krenuti kronološkim redom i ostaviti najslađe za kraj.... pitao sam je nešto, na što je odgovorila "ja bar imam dečka"..... "imam i ja - pa šta sad".....vilica joj je pala do poda, oči su joj se šitom otvorile i dam glavu da sam u jednom trenutku vidio one zvjezdice iz crtića u njima... opet milijun pitanja..... kako se zove, kako izgleda,šta radi.... bla,bla.... "a kolko ima godina" - bilo je tek jedno od N.-ninih pitanja koje je Prva čula s pola uha ponovno krajnje uvrijeđeno prtljajući po noktima...."deset više nego ja"- odgovorio sam se razvukavši osmjeh od uha do uha kako bi im ublažio šok...kao da sam je ošamario mokrom krpom! uspravila se i rekla "ne mogu vjerovat , odvratan si", izvukla 12 cigaretu iz kutije i zapalila i dalje me ne gledajući..... poželio sam joj zavrnuti vratom u tom trenutku... nisam odreagirao.. odlučio sam joj to progledati kroz prste... pripisati to činjenici da je uvrijeđena i povrijeđena.... sva ta priča o Njemu me pocjetila koliko mi fali... uzeo sam N.-nin mobitel da bih mu poslao poruku (ja i dalje nemam kuna)..izvadio sam svoj mobitel iz torbe da bih prepisao broj kad sam skužio da je ugašen....ne može se upaliti... a cijeli dan je bio na punjaču.... crko.. skroz......."a kaj te zbilja nemremo nikako razuvjerit?!" ponovno je pitala N. "a draga zašto - sad kad sam konačno sretan?" "a sretan si?" pitala me u nevjerici... "jesam maco... sad sam konačno ja u potpunosti" "ako je tako onda sam i ja sretna" rekla je N. i pogledala Prvu... "a ti?!?" očekivala je od nje jednaku količinu podrške... " mmm da naravno.. mislim , ma jesam..aha..možemo li molim vas pričati o nečemu drugom jer ću povratiti" - rekla je prva... trenutak tišine... N. nije bilo jasno koji joj je kurac.. ja sam joj samo namignuo i skrenuo s teme... fax...posao...ispiti i revije... sve smo to fino pretresali sljedećih sat vremena.... došli smo do frajera koji treba N. nositi reviju... "a dakle,sad smo se maknuli s posla i opet se bacamo na gušt?" smješkao sam se... obje su me pogledale zbunjeno..."haloooo" pogledao sam ih izbuljenih očiju - "pa gdje ste vi bile na početku kave?!"
"a da - fakat , hi hi " rekla je N., a Prva je ponovno postala ozbiljna.. "to vam samo govori da sam ja i dalje M... i da se ništa,ali baš ništa ne mijenja"..nedugo zatim Prva se pokupila doma... N. i ja smo ostali sami...pričali smo sve one girl talk prljave detalje iz kreveta..što mog što njenog...smijali se ....nekako mi je lakše s njom o tome pričati...ponovno sam joj objasnio neke stvari.. kako i zašto.. iz druge je shvatila......rastali smo se na cvjetnom.... zagrlili se i izljubili... i s N. je sve bilo u redu... bila mi je i ostala prijateljica... za Prvu nisam više siguran....

sjedio sam u zadnjem vagonu zadnjeg vlaka... ušla je Frendica iz vlaka - djevojka s kojom sam išao u osnovnu... i njoj je netko rekao da nam je umrla profesorica.....rastužio sam se.... došao sam kući i ispisao prošli post... uspio sam upaliti mobitel na punjaču.. gasio se svakih nekoliko trenutaka... stavio karticu u Bracin mobitel i dobio poruku o tri propuštena poziva... sva tri od Njega.... još sam se više rastužio... toliko sam ga htio čuti cijeli dan - i onda kad me zvao meni je jebeni mobitel odlučio izvodit pizdarije.....poruka na msn.. nadao sam se da je stigao kući...da ćemo pričati tamo ili da ću ga nazvati......nije odgovorio... dakle nedostupan je... poslao sam u sms s tatinog broja da me može sad nazvat.. bilo je jedan... nije odgovorio....nadam se da je samo umoran i da je zaspao..... da se ne ljuti zbog nečega...jedva čekam da ga vidim...da ga poljubim.... i svašta još nešta...........

a sad u krevet... umoran sam i boli me glava od svega... i ne sviđa mi se post koji sam ispisao...
volio bih da me ujutro probudi njegov poziv... držite mi fige.......

nisam pisao nekoliko dana... čini mi se kao da tjednima nisam upalio word i tipkao vama mojim cyber voajerima...ajde.. zgrabite veliku porciju kokica, idite pišat tko treba... počinjem.....

24.08.2005 02:02:21 msn
pitam ga je li sad MOJ Dječak na biciklu?
odgovara da nije siguran da li je Dječak na biciklu, ali misli da je sada MOJ.... ciglu su u trbuhu zamijenili leptirići...još smo jednu cijelu noć proveli zajedno..... i onda moja prva drama... lagana drama... nemam više kuna na telefonu.... (da - bankrotirali smo.. misilm mi familijarno..i to onako bez pretjerivanja....no o tome ću pisati kad bude konačno - onako oproštajni post.. budući da u garsonjeri u koju ćemo se vjerojatno morati preseliti neće biti mjesta za komp)...

nego vratimo se na temu...prva drama..... plod mojih nesigurnosti... dualizma moje svijesti.. dakle kad ja dramim, ne dramim uvijek zato što sam razmaženi mali enfant-terrible.....naime ja balansiram na tankoj žici između krajnjeg ego-tripa i nesigurnog djeteta čije je samopouzdanje ravno nuli..... ali to ste valjda do sada već shvatili ;) e.. taj sam dan aterirao sa žice na onu meni manje dragu stranu......a tamo nema mjesta zrelom i realnom razmišljanju... tamo je dijete sklupčano u kutu velike i hladne prostorije .. i svaki ga zvuk plaši.....želim mu poslati poruku... da bih dobio odgovor....zamišljam ga kako priča nekome o meni... smiju se dok leže u krevetu...dok ga taj netko ljubi.....uspijevam se otrgnuti od tih misli....šaljem mu poruku... zove me... sve mu govorim.. ne ovim riječima...ali poantu je shvatio.... smiruje me.......lakše mi je što sam mu sve rekao.......što se nije gomilalo u meni i napravilo veliko sranje.... razgovor je zbilja super stvar...
sat po sat stigao je i petak.... On za vikend ide u sloveniju... nisam ga pitao zašto.....samo znam da sam bio užasno tužan kad sam to saznao... ovaj mi je vikend naime zadnji vikend slobode .... zadnji vikend prije nego se ulovim skripti i probam dokrajčiti mapu.... dopustio sam si da zamislim tih 48 sati kod njega....ufff... nema smisla da sad ispisujem što mi je bilo u planu.....nema veze....bit će još vikenda... nadam se......ne samo u kontekstu "nadam se da će veza trajati još puno vikenda", nego zato što je njegov posao takav da puno putuje...i već sad vidim da će mi to teško padati....ali o tome kad za to dođe vrijeme.... a možda i ne dođe... možda odrastem....no.. došao je petak...morao sam ga vidjeti prije vikenda.....ušao sam u stan.. nisam skidao ruke s njega... pričali smo naravno.....pokazao mi je slike kad je bio mali....anđeo mali.... što mu je bila izvrsna krinka za zločestoće o kojima mi je pričao...veliki album pun slika njega i Njegovog bivšeg..... htio bih imati nešto takvo svoje jednog dana... prelistao mi ga je zadržavajući se taman toliko na svakoj slici onoliko koliko je potrebno da vidim da je to bilo nešto ozbiljno,ali da je sad iza njega......nije bilo scena s Flasterom (tko razumije shvatit će)..nisam si mogao pomoći - analizirao sam :) nisam mogao ostati spavati kod njega...znao sam to u trenutku kad mi je ruka krenula pod njegovu majicu...znao sam to... i nisam se mogao kontrolirati..... bio sam toliko priseban da si navijem alarm na mobitelu - da stignem na zadnji vlak...napaljuje me užasno....znate ono.."there´s a certain satisfaction in a litlle bit of pain"....savršeno određuje trenutak kad prestaje bol koja se onda multiplicira nekoliko desetaka puta u zadovoljstvo...zadovoljstvo koje traje...ne znam da li samo čita reakcije moga tijela ili ... ali kako god bilo.... samo tako naprijed ....pali mi što mi dozvoljava da ga grizem... volim to.. još samo da naučim pozicije njegovih madeža napamet.... strah me da ne otrgnem neki noktom..... pa se od grebanja za sad suzdržavam .... i sve to u kombinaciji s romantičnim prebiranjem njegovog jezika po mojoj koži... dakle.. ne moram vam reći da sam zaboravio na vrijeme, prostor.... i otišli smo do kraja... bio je užasno pažljiv... (novi moment ;) ) i to me još više palilo.....kondomi naravno - misaona imenica (tup! sam sebi po čelu - onako usput- bez uvrede ikome) tajming savršen... orgazam gotovo simultan...ja doslovno nisam zvuk uspio pustiti.....a kamoli se pomaknuti... njegova težina na meni....grli me... pali me ponovo... nježnost mi je ipak ispred boli....pita me jesam li dobro...njegov glas mi rasplinjuje posljednje trenutke savršenog orgazma... čujem sat na njegovoj ruci... proklete sekunde nezaustavljivo kuckaju....svaka sve jače odzvanja u mojim ušima...vraćaju me u stvarnost.. pitam ga koliko je sati....pet do jedanaest.......za 10 minuta moram biti na stanici...gladan sam....kao i uvijek poslije....tuširam se... on je još u kupaoni,a ja sam već obučen.... ne želim ići.. ali moram.....osjećam se kao drolja...koja je dobila što je htjela i sad ide.. ljubim ga ... želim ga ponovo...želim cijelu noć ponavljati protekle sate......želim se na koncu sklupčati kraj njega...zaspati... da me probude njegovi prsti.......neizvedivo..nisam planirao ostati....obećao sam da ću doći kući...istrčavam iz njegove zgrade još vruć od tuša... pred zgradom srebrni autić....frajer me odmjerava.....čudan osjećaj mi je u trbuhu...tramvaj mi odlazi pred nosom...stojim na stanici...proklinjem dan kad su Cure ušle u kuću... skidam sve redom zetu i hž-u.......i sebi samome što se nisam kontrolirao.....na stanicu dolazi još jedan peder....smrdimo na sex..i on i ja...on ga želi....tek je krenuo po njega... ljubomoran je......ja stojim u svojoj crnoj košulji "neuredno valovite" kose na vjetru..... toplom i nježnom vjetru... mirišem na njegov gel za tuširanje....... vrtim film u glavi.......konačno dolazi tramvaj... vuče se...staje na svakom semaforu.....raskopavaju dio grada.....mrzim ih u tom trenutku... ako zakasnim na vlak bit će mi još gore.....utrčavam u vlak....sjedam i on kreće.. uzimam mobitel da mu javim da sam stigao... nemam kuna...nema veze... zvat će me.. kao što me zvao poslije druge kave kad sam isto tako trčao na zadnji vlak.. ne zove me... pada mi na pamet srebrni auto... i frajer u njemu.... vidim ga kako se penje do njegovog stana... i zadovoljava ga... budući da ja nisam.....paranoja ponovno...nesigurnosti.....samopouzdanje ravno nuli....nije do njega - problem je u mojoj glavi... isto bi bilo bilo s kim... ne zove me..... a toliko ga želim čuti.. upravo u tom trenutku.....dolazim kući... šetam cure.... tuširam se..... ostavljam gaće na košu za veš... krvava fleka....naravno.. bilo je pre lijepo da bi bilo savršeno... ne boli, ali ipak blago krvarim.....nekako je tuš u kombinaciji s punim želucem smirio paranoje u mojoj glavi.. ali želja za njegovim glasom je ostala.... ne da bih se razuvjerio.. nego samo da bih ga čuo... šaljem mu poruku na msn... ne odgovara... znam da šeta Psa... ali ..................ležim u krevetu.. zovem ga... ne javlja se.... nema šanse da ću zaspati prije nego ga čujem........ sjedam za komp... pišem blog online..... Holly na msn-u... zašto ona za boga miloga nije vani!?odustajem od bloga - pričam s njom... dolazi On... sada je došao doma, zaboravio je mobitel.. i baš me krenuo zvati.... ponovno mi pada na pamet kako sam otišao iz stana 10 minuta nakon što smo svršili....ne spominjem mu paranoje.. i ne prebacujem mu što mi nije poslao poruku.....ne pada mi na pamet to raditi......jer je on rekao da je zajeban po tom pitanju... i to mi je inače ok.... nemam potrebu za smsovima cijeli dan....ali tada mi je trebao... govori mi da se ne opterećujem glupostima.. da sam morao ići doma i da bi njemu bilo glupo da sam ostao... (nadam se u kontekstu "budući da bi napravio sranje doma" :) ) ne pričamo jako dugo... on sutra putuje... pitam ga mogu li ga zvrcnut na sekundu? "ajde ako moraš" - ma marš! :) pita me zar mi nije bilo dosta ovo na msn-u? nije... nisam ga čuo.......gasim komp i ulazim u sobu... u trenutku kad se bacam na krevet zvoni mob... On je......njegov glas me umiruje....gasim svjetlo i zadnje što čujem toga dana je njegovo "ljubim te"....topim se po plahtama...grlim jastuk/psa/medu (čudan stvor - ne pitajte)....u trenutku prije nego ću zaspati čujem onaj zvuk koji on proizvodi u trenutku orgazma.....wooooooooooosh! ponovo mi cijelo tijelo protresu slatki trnci......ne mogu se suzdržati.... grizem jastuk i vrištim u njega....smijem se.... ekstatično sretan....

budim se rano (11:15 - dragi moji - to sam ipak ja )... subota je.. dan za crtanje.. odrađivanje duple norme......čuli smo se prije nego je krenuo ... cijeli dan sam u svojoj fazi "dan poslije" prežderavanja...jedem sve što mi pada pod ruku....crtam.. naštancao sam ih 11....naravno 6 sam na kraju zgužvao i bacio jer su bili zbilja grozni....produktivan dan.... užasno sam umoran...ležim u kadi i slušam eroticu na repeatu..... čekam da mi pošalje sms za laku noć.... nisam ga dočekao......... i opet...... ovaj put bez paranoja... samo mi nije lijepo...nekako sam tužan... gledam mu slikicu na msn-u.....prolazi mi glavom prošla večer....pričam s holly.. žalim joj se.... ona mi kaže da se ne glupiram..da On nije svemoguć i da zna da bih ja baš sad htio sms......u pravu je...ali sve ostalo savršeno čita po pitanju mene..zašto ne i to ?...pogled na sat 1:11...i sjetim se njegovih riječi... ne moram ti poslati sms da bih mislio na tebe.... nadam se da je on u istom trenutku pogledao na sat... i da je znao da ja upravo u tom trenutku mislim na njega........ jebem te M. zahtjevnog! :)
i ponovno mi je erotica na repeatu... i čekam ponedjeljak kao ozebli sunce.... ako mu uspijem i pola stvari napraviti koje su mi u glavi prije nego mi srce stane od užitka - dobar sam posao napravio ...........

a sad na spavanje... u toku ste voajeri moji....

nedjelja 21. kolovoz
počela ja krajem groznice subotnje večeri (vidi kraj prošlog posta)... msn...Dječak na biciklu i ja....pričamo...sluša moje neurotično pižđenje...smiruje me....opušten sam...pričamo o njegovoj večeri......pričamo bez veze....čitao je blog...ostao je bez texta....liježem u krevet pred jutro ispunjen pozitivnom energijom Dječaka na biciklu.......
budim se u neko doba....crtam.....zaista su dobri....sviđaju mi se toliko da se odlučujem nagraditi bez obzira što nisam ispunio kvantitativnu dnevnu kvotu... pravdam se sam sebi kvalitetom......perem ugljen sa sebe....znoj i prašinu .....gledam se u ogledalo....odlučio sam se nagraditi Dječakom na biciklu.... pitam ga želi li me vidjeti.... želi... treperim.... sjedimo van vremena i prostora....pričam..neurotičan sam - pravi se da ne primjećuje..... otvaram se potpuno....nema zadrški....pričam neke stare priče....on šuti..... gleda me tako da me strah.... strah me jer me vidi tamo gdje sam rijetkima dozvolio da doću u četri oka..... egzibicionizam ovdje je nekako siguran... nitko me od vas ne može povrijediti....on može vrlo lako.... nije me briga... predajem mu se potpuno.....i dalje me gleda... i šuti..... sluša....zaista sluša i upija moje riječi....hvala mu što ima naočale... teže mi je doprijeti to njegovog pogleda... i onako to ne želim... ne želim se gubiti..... ipak... pogled......izgubljen sam... želim da me dodirne.... da prolazi rukama kroz moju kosu dok mu pričam sklupčan u njegovom krilu.... trijeznim se.... to je nemoguće.... svakim novim beskrajno dugim pogledom topi me sve više.... dodirnuo me! sasvim ovlaš...vrhom prsta dodirnuo je moju kosu......ježim se slatkom ugodom... šetamo praznim gradom...... želim nastaviti šetati s njim do kraja vremena, samo šutjeti i upijati toplinu koja izvire iz njega....... ipak ovo je stvarnost... zadnji vlakovi odlaze i ja moram biti u njima..... čekamo tramvaj.... pričamo..... gledam ga....razmišljam da li bi me htio poljubiti....da li bi me poljubio da smo netko drugi....... ulazim u tamvaj...odlazim.....čekiram mu guzu... jače je od mene.... ispuštam zvuk.. pozitivan zvuk...titram...treperim...strah me koliko se više ne bojim.....

ponedjeljak 22. kolovoz
tek je prošla ponoć..nisam primjetio sasvim kišu dok sam šetao cure....izgubljen sam u svojim mislima...zvao me.... pričat ćemo ponovo...cijelu noć ako treba......balet...crni labud...... pričamo......oči su mi suzne dok čita moje misli i govori mi kako me želio dotaknuti...kao da prepisuje još neispisan post s mog bloga......strah ga je.... čitao je blog.....ne želi podbaciti u ulozi dječaka na biciklu...bojimo se i on i ja.... rekao sam mu prije nekoliko sati što nikada nikome ne bih oprostio...... prevara...odvratna stvar koja mi je indirektno upropastila djetinjstvo.... učinila je od mog doma - mjesta gdje sam trebao moći pobjeći od jezive ratne stvarnosti feminiziranog dječaka čija se majka zove Dragana nekoliko desetaka kvadrata pakla.....svejedno mi priznaje što je napravio.....znao sam što će reći prije nego je to rekao......gutao sam knedle i htio da to ne izgovori...da slaže i kaže nešto drugo......ja bih znao da je laž...i on ne bi bio Dječak na biciklu......međutim rekao je.... i koliko mi god pao u očima prvog trenutka oprošteno mu je... oprošteno jer nije to učinio meni...i nisam to rebao znati... mogao me pustiti da vjerujem u laž besprijekornog Dječaka na biciklu.... a takvo što - budimo realni - ne postoji..... ne uz apsolutnu iskrenost koju cijenim više od svega........ovako je stao pred mene kao ja pred njega....otvorenih karata..... zaljubio sam se u nekom trenutku tog razgovora........mislio je da je gad.... je gad... u kontekstu priče koju mi je ispričao...ali ne prema meni... meni je i dalje ostao, bez obzira na probušenu gumu - Dječak na biciklu....iscrpio me taj razgovor..... nisam mogao zaspati..... slušao sam tišinu i prebirao po svojim mislima...... onda sam ušutio i čekao.... došlo je.... odgovor na moje pitanje......poslan mi je da od njega naučim lekciju... kakvu - samo će vrijeme pokazati.....znam da ću mu zbog toga biti zahvalan...tonem u san .... sanjam ružne stvari....sanjam prekrasne stvari..... podsvjest probavlja razgovore toga dana....
budim se...zatvorenih očiju prva misao mi je On.... sinoć sam saznao nešto loše... jesam li prebrzo prešao preko toga?....intuicija ponovno vrišti ne!...vjerovat ću joj... do sada je uvijek ispalo dobro kada sam je sušao....dakle nisam prenaglio sinoć.....otvaram oči svjestan da kasnim.......zovem Munjenog.... "zvučim kao zombi" - tako i izgledam.....ipak odlazim do grada uz minimalnu štetu....provodim ga dokono kako samo ja to znam...smijem se....da mi je kuna za svaku misao o Njemu..... pijem kave.....pričam s Holly... pričam joj o Dječaku na biciklu.... oči joj se sjaje....tužni smo jer ide.. ne pokazujemo to....nije beč daleko.... znamo da je to za nas dvoje laž... da se nećemo vidjeti ni čuti svaki put kada ćemo to htjeti.....ona je također upoznala nekoga.....držim joj fige....jer krastavci nisu što su nekad bili (ovo stoji ovdje samo zato Draga da prestaneš plakat... snaći ćemo se nekako)....sjedam na tron.... A. i ja... kao uvijek .... pričamo...nju muči dvojica....od njih ostaje samo jedan... nadam se da je dobrog izabrala.... mora da su zvijezde nekako lijepo poredane ovih dana za nas kronično nesretne... Amadeus ima pak biološko objašnjenje svega toga - best frendice i onako uvijek imaju mengu u isto vrijeme....smijemo se...Giselle-inom malom je rođendan......tri koke i dvije žene piju baylies....Njegovo omiljeno piće....smrad truleži miješa se u zraku sa slatkim likerom i dobrim željama....Razvedeni beograđanin nije glup...opet prevare i laži....Gisellein mali je ronio preko vikenda......i Razvedeni to zna.. negdje u sebi zna...odlaze dalje... ostajemo ja i A. sa okusom alkohola na usnama i pričom o prevari .... zvoni mi teleton.... osam slova proredanih tako da meni slatka bol prostruji utrobom.....On je....neće stići do grada u dogovoreno vrijeme.... želim li doći kod njega?... vidimo se kroz pola sata.... naravno panika...... A. mi se smije.... volim je zbog toga.... hodam istim onim putem kojim sam neku večer hodao s njim.... grad je opet živ... ulice su pune... maska je opet na mjestu - ne smijem ju zaboraviti skinuti kad uđem u stan....zvonim....sad mu znam i prezime.... neugodno mi je.....moje je neizgovorivo....smijem se sam sebi koje nebuloze mi prolaze glavom.......dočekuju me na vratima.... on i Pas......predivan je.... i ne mislim samo na psa ;)....osmjehom mi skida masku kao neki teški zimski kaput i lagano je odlaže na stranu.....sjedimo na pristojnom razmaku... pričamo one slatke blesave sitnice.... Pas mi donosi igračku... želi da ga mazim.... želi biti u centru pažnje....identični smo Pas i ja.... ponovno imam svu njegovu pažnju.....nastavljam s alkoholom... malo me uspavao u kombinaciji s toplim danom i praznim želucem... malo pričam... sve se više gledamo......odjednom shvaćam gdje sam..... u njegovom utočištu.... on se oslobađa i priča ... svakim trenom želim sve više biti kraj njega.....pruža ruku prema meni i sljedeći sam trebutak u njegovom krilu......tako je udobno....skida naočale..... prvi mu put vidim oči bez njih........pita me zašto se ne mogu opustiti ....ne znam mu odgovoriti..... oči su mu prepune... godine su ih napunile.... prekrasne su.... ljubi me...osjećam njegovu težinu na meni....milijuni činjenica mi prolaze glavom.... pokušavam biti racionalan... trivijalnost razbija napetost... prepuštam se dodirima.....trenutak mi je trebao da shavtim da ono što vibrira između nas nije samo kemija.... vadim prokleti telefon iz džepa... koliko je sati? ... još malo ponoć.... zovu od doma... ne mogu se javiti.... mislima sam u njegovim očima i dodirima.... zovem Bracu..... majka me zove... on već spava .. govorim mu da neću doći kući.. ljut je... Cure nisu izvedene... majci šaljem poruku da sam na rođendanu, da ću doći ujutro, nakon što mi On govori da mogu ostati.....gasim mobitel... ne osjećam se lijepo opet sam napravio ono što ne volim raditi......lagao sam joj i razočarao je....

utorak 23.kolovoz
prošetali smo Psa... kratko.... vraćamo se u stan... nastavljamo gdje smo stali.... ovaj put bez napetosti..... mazim ga... i on mazi mene.... postepeno i polako idemo sve dalje......"idemo u krevet" odzvonilo mi je u ušima... osjetio sam alkohol u njegovom dahu.... shvatio sam da sam opijen apsolutno...trebalo mi je nekoliko trenutaka da ralzučim od čega.... odlazimo u krevet..... ne idemo do kraja...drži me na vrhuncu dugo...snažno....neopisivo......svemir mi se otvara pred očima....implozija supernove u mojoj glavi popraćena je explozijom u realnom prostoru i vremenu.... ponovno osjećam njegovo tijelo na svojem.... upijam ga u svaku poru...čvrsto me grli......dah mi usporava...sretan sam..... ulazimo u kupaonu... čitam mu tugu u očima... nije mi jasna.... pitam ga....osmjehom me razuvjerava...... ne mogu skinuti pogled i ruke s njega..ljubim ga....ne želim ga prestati ljubiti... ne smijem gušiti...svjestan sam toga i nevoljko ga puštam..... glavom mi prolazi činjenica da sam u krevetu koji je on djelio s mnogima......ne smeta mi ..... nedostatak vlastite prošlosti mi u ovom trenutku ne smeta...možda sam odrastao, a možda sam opijen.... ostaje da saznam....njegov dodir je zadnja činjenica koje sam svjestan dok tonem u san...spavam.....hrčem vjerojatno.....sunce me budi....svaćam gdje sam....svjestan što se desilo....sretan sam....odmaknuo sam se od njega sanjajući čudne snove.....primičem mu se i ponovno tonem u san... polu budan osjećam dodir.... prvi pogled mi šalje trnce niz kožu, po kojoj simultano prolaze i njegovi prsti... pušta me da se valjamo po krevetu dugo.... zna da to volim.....ipak vraća me u stvarnost... Pas mora u šetnju,a ja moram doma... palim mobitel.... propušteni pozivi i poruka od Majke..."ne zanima me ime osobe zbog koje si ponovno zanemario svoju obitelj... dobro da mi sad nisi na dohvat ruke....ti si egoist,tako dobar za sve, osim za svoju obitelj...." nešto u tom kontekstu.... žao mi je... ne zbog eventualnih posljedica... žao mi je jer sam zbilja, ponovno po 1000 put zajebao...oblačim se i ljubim ga na izlasku iz stana... sjedim s A. do 5 popodne.... pričam joj.....sretna je jer sam ja sretan....želim mu poslati poruku... ostajem bez texta.... ipak uspijevam... forsiram s pitanjem....ne odgovara....šaljem mu retrakciju pitanja....jedem.... u kući su zaglušujeuće tišine... brat me spasio... ponovno... ne znam mu reći hvala.....legnem na krevet samo da se osušim od tuša i zapalim cigaretu.... zaspao sam.... probudio me poziv.. On je..... shvaća da me probudio...zatvaram oči i zamišljam da ga nečujem kroz telefonsku slušalicu....da smo i dalje u istom krevetu kao jutros.....ne odgovara na pitanje.. niti ga ja želim ponovno postaviti....ovako je sasvim dobro... otvaram oči... palim cigaretu i svjetlo istovremeno.. moram se probuditi... nisam crtao danas.. opominje me zbog toga......prekidamo razgovor....ne znam reći "pusa" - to zvuči toliko lažno...a opet ne želim reći "ljubim te", da ga ne prepadnem... stojim za štafelajem... završio sam jedan cijeli crtež i prepravio dva.... netom ispisane riječi su se gomilale u meni i onemogućavale mi dalju koncentraciju na ugljen i kredu...... sjeo sam i pisao.. i napisao retrospekciju

a sad van s Curama... i možda na msn s njim... ako je budan... i ako mu se priča...

tri su se najgroznije nakarade uspjele izroditi iz kopulacije ugljena u mojim rukama i natron papira... vjerojatno je razlog što sam crtao preko kurca.....:)
no to nije jedini razlog što sam odustao od svega i sjeo pisati drugi post danas.... kao prvo pišem samo i jedino zato što je kupaona zauzeta! inače bih bio u kadi uronjen do nosa u kombinaciju antistress i senzual pjena za kupanje dok bi mi nina simone ili 80s disco treštao u slušalice.... nisam još odlučio jesam li tužan ili bijesan.... možda sam oboje... vjerojatno sam oboje.... nego krenimo od početka....
u četvrtak..nakon kave s Dječakom na biciklu (mislim da je bio četvrtak) bio sam i sa svojim curama iz srednje na kavi... i to s moje dvije najdraže cure iz tog razdoblja... N. i Prvom.... bio sam uvjeren da ću im tom prilikom potvrditi (ne mogu reć "otkriti" - budući da nisu slijepe i gluhe) da sam gay. N. se već raspitivala okolo budući da je čula priče na faxu... njoj upravo zato nisam rekao - ako te zanima pitaj me u facu... a Prvoj nisam rekao upravo zato što je Prva.... znao sam da ne bi imala ništa protiv, i da bi sve bilo po starom, ali ipak ... njoj sam nekako odgađao reći.... i danas sam dlučio preskočiti tu temu - budući da nije bilo ni mjesto,ni vrijeme za tu priču...nego... u jednom trenutku htio sam Dječaku na biciklu poslati poruku... meni je se telefon gasio -budući da mu je baterija bila na izmaku, pa sam uzeo N.-nin mob- stavio svoju karticu u njega i krenuo pisat poruku... taman sam je zgotovio kad je mob zazvonio.. Princeza me zvao i davio nešto sasvim nebitno.... odustao sam od slanja poruke, iz nekog meni do prije nekoliko desetaka minuta nejasnog razloga... kad dam došao doma zvala me N.... trebao joj je nastavak psihoterapije.... pričali smo nekih 10 ak minuta i sve je bilo ok..... međutim sljedeće jutro se budim i vidim među nekoliko poruka i jednu od N. "......zašto si nam lagao ?..................nisi obrisao poruku ................ pa mi smo ti prijateljice i ti si moj psihić ................." wow kakvo buđenje ! nakon što sam se malo razbudio, oboružan kavom i cigaretama nazvao sam je doma... "ej" rekla je sasvim normalim glasom... ja sam bio na rubu suza, jer je ta osoba meni zbilja jako draga...i nekako mi je bilo žao što ja saznala to tako,a opet drago što je uopće saznala... jedna manje pred kojom ne spominjem svoj ljubavni život.....oduševljeno je to prihvatila.. ispitala me milijardu pitanja.....rekao sam joj da ćemo sve pričat na kavi... baš mi se nije pričalo preko telefona..... "wow - pa jel zna Prva?"- pitala me... "sledio sam se! ne zna... i molim te neka tako ostane... mrzit će me do kraja života ako to ne čuje od mene....." oćeš da joj ja kažem ?! cvrkutala mi je u slušalicu ... roleta mi je pala... "daj ajde..a odma možeš stavit i oglas u večernji" BILJEŠKA SEBI - NACRTATI N. ŠTO ZNAČI SARKAZAM ! "hi hi hi - ok, ok ..." - bio sam uvjeren da joj neće reći (sad kad gledam - opet bilješka sebi : DEBILU PA TO JE N.) to je dakle bio petak ujutro...
večeras je ponovo proradila ona moja zločesta intuicija...... imao sam ciglu u želucu... ruke su mi se tresle i palio sam jednu za drugom... i bilo mi je jasno da to nije samo zbog crteža.... razmišljao sam tko bi mogao biti u pitanju... sve sam izlistao u glavi....... buraz,A., Princeza, Prvi, Dječak na biciku.. ništa se nije desilo.. i dalje sam bio lud.... i onda mi je palo na pamet .... N.!... istog trena sam se smirio... ruke se više nisu tresle, cigla je nestala iz želuca - to se zove zatišje pred buru... nepunu minutu nakon toga dobivam poruku od Prve :
"M. pederčino. . . . . . .sta ja to čujem. . . . . . . bravo . . . . . . . :) želim ti sreću u ljubavi. . . . . . . N. i ja smo sad u tantri, i sad mi je rekla. . . . . . "
pao mi je mrak na oči - odgovorio sam joj " hvala ti i oprosti.. a N. reci ad joj puno "hvala" i da izgubi moj broj telefona "

odgovorile su mi zajedno s N-ninog broja " volimo te i znaj da smo uz tebe "... nisam im odgovorio više ništa.. s Prvom ću to riješiti u 4 oka i dvije leće, a šta ću s N. ne znam.....

uf...eto... ispuhao sam se....još nisam skroz načisto trebam li biti tužan ili ljut....idem u kadu - kupaona je konačno slobodna

*******
01:09
prvi puta mi kada nije pomogla..... ostao sam ležati u kadi dugo nakon što je sva voda otekla......bilo mi hladno, ali nisam mogao ustati....vilica mi se kočila od hladnoće.... neću plakati! moram to prestati raditi..... osjećam se tako slomljeno....zašto ja uvijek vidim samo ono loše u datom trenutku?....u zadnjih sat vremena dobio sam poruku od Holly da me voli i da me obožava, dobio sam poruku od A na koju sam trebao odgovoriti vjerojatno..... nisam mogao....... i Prva mi je poslala poruku - da ona i N. piju u moje ime na jarunu - da dođem ako sam u blizini....... nije mi jasno zašto.... žasto ja i dalje nakon svega što sam u životu doživio i dalje očekujem od ljudi neku osnovnu dozu poštovanja? zašto očekujem da shvate koliku moć imaju u svojim rukama.... i zašto očekujem da ih je briga? a sam sam si kriv.....očekujem očito previše....shvatit ću to možda jednog dana......nisam dugo učinio ništa nažao niti jednom živom stvoru osim sebi... prije nekoliko trenutaka se i to promijenilo....išao sam pišati......ušao sam u wc i zatvorio vrata.... u školjci je stajao skakavac...mali zeleni skakavac koji mi ništa nije skrivio u životu..... stajao sam tako s kurcem u ruci i gledao ga par tenutaka....čekao sam da se makne....da pobjegne..... glup je.... gotovo kao ja.... stoji tamo apsolutno ranjiv i čeka da ga netko zapiša.....baš kao ja.......odlučio sam vidjeti kako se osjećaju neki ljudi u mom životu..................................................dobar je osjećaj...samo sam se ja po običaju obračunao s nedužnim prolaznikom........kakva smrt..... utopiti se u nusproduktu nečijeg organizma.......sve se u životu desi s razlogom zar ne? možda je to malo naoko beznačajno stvorenje ipak bilo tamo da me konačno nauči lekciju ? onu lekciju koju uporno zaboravljam.......

ako nekome obuješ ljubičaste štikle - ovo je jedino što od njih kad tad možeš očekivati...............................................................................................

sjeo sam za komp - sjeo sam a znam da ne smijem... znam da imam toliko posla, da moram potrošiti kilogram ugljena, dva laka za kosu, drvo i pol papira da bih zgotovio mape koje moram predati do tamo nekog devetog..... i to još nisam 100% siguran da će mi se priznati kad donesem... ali eto... kao samo ću probavljati malo.... što fizički, što ovako - napismeno neke stvari.... neće dugo trajati .... lagao sam - budući da sam si upravo napravio ness u onoj šalici iz koje obično jedem juhu (da - ne znam ja to iz tanjura,onda je ima posvuda) gabarit joj je cca 3 deci.volim nekako cijeli dan razvlačiti istu kavu... i onda kad ispijem zadnji gutljaj već ledeno hladne kave sa dna šalice osjećam se nekako zadovoljno... posebno ako dan provedem polu radno, pa onda sam sebi opravdavam kvalitetu i kvantitetu obavljenog posla rečenicom - pa to je bilo onako.. uz kavu ;)
nemam volje crtati... nikad nisam volio ugljen i mrtvu prirodu...ili još gore ljudski akt! brrr... ne smijem lagati i idealizirati (moj Deda uvijek izgleda kao da mu je dvadeset treća tek zakucala na vrata i da ima minimum 8 kila manje) a to mi je naporno...nekako se samo nadam da kad predam mamu - koja će u najbolju ruku izgledati kao da ju je sastavilo osmogodišnje dijete s posebnim potrebama, profesor imati na umu da ja ne planiram nikad u životu imati izložbu.... ali to je nešto što moram napraviti, pa se i onako nema smisla baš previše uzrujavati..... a baš bih volio predati mapu nečega ovakvog :

eto..malo sam se žalio glede crtanja, a sad da vam prepričam sinoćnje dogodovštine....
stigao sam kod A. na posao oko nekih pola osam... da se malo ispričamo - nekako mi je tužna zadnjih dana...međutim tamo su bili ona i Gazda, pa ipak nismo pričali... stigao je i Gisellein mali, a nedugo zatim i Holly (ShoppingoHOLIčarka od milja) .. plan je bio taj da ja i Holly popijemo kavu sami - da se malo družimo budući da ona ide u beč za dva (!?!) tjedna... :( naravno nije tako bilo... pa smo tako svi mi kolektivno (osim Gazde - bogu hvala) sjeli na "kratku kavu jer A. i Giselle-in mali moraju žurit doma"....naravno mjesto radnje KIC...vrijeme radnje : 20:00 - 20:45 ( prvi čin) i 20:46 - 23:30 (drugi čin) kratak sadržaj prvog čina : kukanje, plakanje, jambranje,žuganje,čemer,bol tuga i jad..... četiri JA priče od svakoga od nas....kava popijena.... zastor se spušta..... četiri marionete ostaju visiti u polumraku svaka sa pognutom glavom iz nekog svog razloga, usljed enormne količine negativne energije koju smo prosuli po stolu imeđu nas...

i onda počinje drugi čin... "apstinencija i zagreb" (zastor se diže u vidu naručivanja dvije pive za ženski dio postave i dva martinija za nas cure ;) vrištali smo od smjeha... skenirajući svakog pristojnog frajera koji je prodefilirao preradovićevom.... i došli do zaključka da pederima vjerojatno još pri rođenju dislociraju prvi vratni kralježak - budući da smo vrtili glavom za 360° ;) A. je dobila najdirektniji ulet na svjetu, i izašla iz svega toga bogatija za jednog potencijalnog potrošača.. naravno po običaju - ja sam bio partibrejker budući da sam u 23:25 suknuo u sebe posljednji gutljaj martinija, ugasio cigaretu i krenuo doma.... na putu do vlaka rekapitulacija štete : posljednjih 15 kuna iz mog novčanika otišlo je na zadnji martini...nema veze...bolje da sam dotakao dno sa svim tim dragim ljudima, nego da sam sutra ujutro te iste pare dao za cigarete - nekako bi mi teže palo...
sjedam u vlak.. mislim na Dječaka na biciklu... zašto mi ne izlazi iz glave? zašto sam svakog skeniranog frajera usporedio s njim... i zašto mu pobogu niti jedan nije bio ni do koljena!? zašto jedva čekam doći kući i sjesti za msn... i gledati kako tipka....reći mu još nešto o meni i saznati nešto o njemu... dolazim kući... tuširam se , jedem i sjedam za komp...i ponovno se gužvamo u tom malom prozorčiću i pričamo tri sata... i ja paničarim sve više , jer je svaki njegov odgovor kao prepisan iz moje glave.... ne smije mi se toliko sviđati,zar ne? zapravo - ne smijem ga početi idealizirati....

i sad zbilja moram natrag za štafelaj - sjedim ovdje već dva sata.... sarma je već davno probavljena,i kave gotovo da i nema više.....

držite mi fige da se uspijem koncentrirati na Dedu i lonce, bez da mi svako malo mislima prošeta Dječak na biciklu ;)

kako je nastao Dječak na biciklu
nastao je jednog sasvim običnog popodneva za mojim radnim stolom - kao odgovor na pitanje koje sam u nekoliko dana koji su predhodili tom sasvim običnom popodnevu čuo nebrojeno puta - "kakve ti dečke voliš"...naravno blesavi idealist kakav jesam sjeo sam i uz šalicu kave sastavio popis...
"Dječak na biciklu"
zelene oči
svijetla kosa
visok
veliki nos
osmjeh
oči dječaka
nepopravljivo romantičan
pametan (intelektualno superioran) * da ne bude ljep i glup
voli fashion,ali ne samo u smislu "ja doma imam pun ormar guccija"
nepretenciozan
zna što želi
zadovoljan samim sobom
malo je stariji od mene
ima psa (mješanca)
sam termin sam posudio iz sexa i grada (jesam fan sam - tužite me ! )... ali moj se popis nije odnosio na nekog konkretnog... bio je to samo apstraktan pojam sastavljen od natuknica koji sam ja onako sastavio s nikakvom posebnom namjerom.....
kako su dani prolazili Dječak se u svakodnevnom razgovoru pojavljivao sve više...čak ga je i A. usvojila u svoj vokabular, kako bi komentirali frajere u prolazu...i tako smo ja i ona nekako podjelili frajere na - "medvjedću imaš li ti brata?" i Dječake na biciklima :)
onih prvih je bilo više.... budući da bi bio "medvjedić" moraš imati samo rock hard ass i slatku facu....Dječaka na biciklu bilo je osjetno manje.... i svaki od njih bio je drugačiji... svaki je imao više ili manje minusa na onom popisu... jedina stvar koju su apsolutno svi potencijalni Dječaci na biciklima imali bile su oči.... prekrasne i neobične... znate onako - da se izgubiš u jednom usputnom pogledu... da vas jedan trenutak u tim očima odvede na mjesta o kojima niste ni sanjali da postoje u vama....(eto- neki se pale na guzice, ruke, trbušnjake, velike kurce - ja padam na oči)
da smjestim sve ovo u vrijeme i prostor... bilo je to neposredno prije Prvog... konstantan pritisak okoline - čitaj okretanje očima na moje komentare kako ja ne pristajem na nikoga tko nije bio Dječak na biciklu, bilo mi je too much... ok - dobro , odustajem od ideje Dječaka - jer su me uvjerili kako ne postoji netko tko će zadovoljiti sve točke popisa... onda sam upoznao Prvog... od prvog trenutka shvatio sam da on ne može biti Dječak na biciklu - za početak vizualno nije odgovarao, ali kao što rekoh ... odlučio sam taj glupi popis maknuti na stranu... ipak ... Prvi je imao crne oči... ali ipak... bile su tako zanimljive.. toliko su toga sadržavale u sebi... pao sam na njih i na priču... uvjeravao sam se kako Dječaku možeš kupiti bicikl....svakim danom naše veze prvi mi je otvarao oči sve više i više - možeš dječaku kupiti bicikl,ali ga ne možeš natjerati da sjedne na njega.....Prvi je dodavao nove točke na popis i sve redom upisivao minuse... i onda je ta cijela priča skončala...

kako je Dječak na biciklu odrastao

dobro ne doslovno odrastao - ali promijenio dimenziju..... iz trivijalnog popisa vizualno - psiholoških karakteristika, koji služe kao smjernice prerastao je u neku vrstu štita....
naime - čvrsto sam odlučio da Dječak na biciklu mora postojati - samo ga moram pronaći... previsoko postavljena letvica davala mi je osjećaj sigurnosti - jer niti jedan čovjek kojeg sam u životu sreo nije bio ni blizu da zadovolji sve točke s popisa.....a to je bilo točno onako kako treba - možemo mi pit kavu, ljubit se i sve je to ok ... ali ništa više... podsvjesno sam se nadao kako nitko nikad neće biti sve ono što treba biti jedan Dječak na biciklu...jer kad bi netko imao sve pluseve na popisu - onda ja ne bih imao izgovora - morao bih se upustiti u vezu i ponovno dati nekome cijelog sebe.. staviti se u njegove dlanove kao suhi list.. koji on može čuvati kao najveće blago ili ga zdrobiti u prašinu... a to nije dolazilo u obzir.... marko kad se jednom opeče puše i na sladoled !

i onda je došao On i razjebao mi koncepciju ....

prije tri dana smo prvi put pričali... nakon više od tri sata razgovora on nije preskočio letvicu... on ju je prekoračio ! On je dječak na biciklu...... znao sam to i dok ga nisam vidio u živo... prije nego što sam mu čuo glas i prije nego što sam mu pogledao u uči izbliza.... a ima oči u kojima bih se mogao izgubiti...u kojima sam se bojim se već izgubio, samo čekam pogodan trenutak da si to priznam ;)...jednim osmjehom preko web kamere srušio je zid oko mene.... nikad nisam bio toliko otvoren prema nekom do prije 48 sati apsolutno nepoznatom..... četiri sata razgovora prođu mi kao minute... jedva dočekam sjesti za msn svaku večer....zadnje tri noći bile su ispunjene nevjerojatno pitkim, prirodnim i neopterećujućim razgovorom...bez pretvaranja, bez uvjeravanja ...čisti ja... i nadam se s druge strane grada - čisti on......
čak ni onaj najgori trenutak na svijetu ... trenutak "prve kave" nije bio užasno neobičan i naporan.... ništa, ali baš ništa nisam mogao naći što kod njega ne valja.. i to me plaši... plaši me to što želim da On bude moj Dječak na biciklu..............................plaši me ,a istovremeno sam mu neobično zahvalan upravo zbog toga... što je naišao u pravom trenutku ... i sve da je vrhunac onoga što će se između nas desiti upravo ovaj odnos u kojem smo sad, drago mi je što mi je dao do znanja da Dječaci na biciklu postoje i da mi je jedan na dohvat ruke.... samo moram biti dovoljno pametan i da ga dohvatim, ako on to bude htio...

u nadi se da ću vam još puno pisati o Dječaku na biciklu sve vas pozdravljam.....

proveo sam nadsve konstruktivno popodne... A. i ja ispijali smo maratonsku kavu i blebetali o svemu....za to vrijeme preko našeg stola su prošli Princeza,moja majka i Djevojka koja je otišla na pauzu....nekako sam to vidio kao metaforu mog žvota.... nekako smo uvijek tu ja i ona... kao glavne uloge u tragikomičnom starogrčkom epu.... iste maske nosimo... teške mramorne maske vječno vedrih i nasmijanih hladnih kučki koje ne mogu biti povrijeđene...za sve one koje poput dobro istreniranih cirkuskih životinja držimo na pristojnoj udaljenosti mi smo super dragi ljudi bez ijednog problema na svijetu...a opet svojom izravnošću i hladnoćom siječanjskog jutra u sibiru skidamo s kurca sve one koji nam se pokušaju približiti previše... i tako ostajemo sami u svojoj boli koju pokazujemo tek jedno drugome u onim trenutcima kad maska jednostavno postane preteška da bi ju držali...sami a opet zajedno... zajedno u svojoj paradoksalnoj nepristupačnosti koja se tako opasno tuče sa željom da budemo nečiji.......i mogu vam reći da sam shvatio u čemu je točno problem... nije potrebno da se mijenjam fizčki u smislu odjeće i accessoirea....već pod hitno moram promijeniti ono "high class-skinny-litlle-whore-bitch" držanje... jer u protivnom nitko neće doći do mene kakvog ga vi poznajete... a kao što se se svi vi dragi moji uvjerili - ispod svega,ja sam ipak samo jedan peder koji plače...

umjesto toga ja sjedim za tipkovnicom i plačem...ne znam zašto....strašno se loše osjećam zadnjih dana....nešto se očito gomila duboko u mojoj glavi...ne znam što...znam samo da je preveliko da kompletno izađe kroz suzne kanale.... osjećam da suze nose sa sobom trunke te velike mase....kao da gasim požar žlicom vode... i to samo pogoršava kompletnu stvar... nisam histeričan...ne ridam....suze u tišini klize obrazima nakon što nekoliko trenutaka zastanu na vrhovima dugih crnih trepavica....mrzim činjenicu što sam zadovoljan samim sobom - ovakvim kakav sam sad.....jer ovakav nikad neću biti sretan.....želim biti sretan....ali ne pod cijenu promjene samog sebe....odnosno mrzim što sam počeo razmišljati o tome da se promjenim... da promjenim sebe u fizičkom pogledu je najlakše od svega... mogao bih baciti sve velike torbe, sve kremice, rašpice, parfeme....sve kratke i uske majice,tange, neonsko roze boxerice i onaj jedini par ženskih hlača koji imam....mogao bih skratiti kosu na "pristojnu dužinu"....mogao bih prestati križati noge dok sjedim i početi piti pivu umjesto martinija..... možda bi se tada netko potrudio upoznati me.... možda se ne bih toliko gadio ljudima.... ali gadio bih se sam sebi.... što sam ponovno napravio ono što sam si davno obećao da nikada više neću....da neću biti netko drugi samo da bih bio prihvaćen.....i tako osjećam se kao da stojim na šahovskoj ploči svoga života u pat poziciji...svaki potez koji povučem rezultirao bi matom......nije rješenje samo ostati stajati na mjestu....ali bojim se napraviti bilo što......jer što god napravio znam da će biti pogrešno....
ili da se jednostavno pomirim s činjenicom da nikada neću biti sretan?

spremao sam se jučer možda izaći van......kupaona se pretvorila u kombinaciju turske kupelji i poligona za testiranje dekorativne i preparativne kozmetike.... a sobica je izgledala kao Ormar u uredništvu Vouge-a (znam da se pise Vogue - za sve vas nadobudne koji su me mislili ispravit ;) )... vizualizacije na monitoru su poskakivale u ritmu naj gay pjesmica, dok sam omotan ručnikom vrtio imaginarnim dupetom ispred ogledala i kombinirao gaće s remenom... i onda se desilo ... odlučio sam kosu osušiti na difuzor - budući da nisam imao volje provesti 45 minuta ispod fena...dakle za sve one koji nisu upućeni : sušenje na difuzor izgleda ovako : sjedim na rubu kreveta sa glavom među koljenima i fenom od ispod podižem kosu kako bi kompletan proces rezultirao kovrčama... ali.... (uvijek postoji ali, zar ne?) neki podli zlikovac je uklonio zaštitnu mrežicu sa fena, a i moja kosa je zbilja postala pre duga..pretpostavljate do čega je to dovelo.... i tako sam ja sjedio na rubu kreveta dok je fen visio sa desne strane moje glave sa popriličnom količinom moje kose zapetljane u njegov ventilator..... nekako sam uspio kompletnu situaciju riješiti uz minimalnu štetu - čitaj 100tinjak dlaka i jedan fen sam u minusu... gay music je i dalje svirala, a ja sam se pitao čemu sve to?
čemu tri sata kupaone, pedeset komada robe izbacanih iz ormara i 10 polu popušenih cigareta.... da bih otišao u Global, potrošio previše novaca na šarena pića sa kišobrančićima (btw - ne čini vam se da global ima poražavajuće mali broj koktela u ponudi za jedan gay klub?), dok me gerijatričari skidaju svojim dioptrijom načetim pogledima? ne pada mi na pamet!
ostajem doma!

budim se...pola šest popodne....srijeda je..bar mislim.....mobitel - mama... nemam snage javiti se...konačno prestaje vibrirati...propušten poziv...sveukupno njih 15... ništa čudno... pet poruka
A. :"sexual revolution . ahaahaaaha,ajeaje . . parapampa. . huhuhuhuhuhu hu " - odlično, Bubu nema malog....drago mi je zbog nje...nemam snage odgovoriti
Teta: "D. jel M. kod kuće? ne javlja se?" - opet je poslala poruku krivo
Teta: "javi se kad te zovem" - ovaj put je pogodila broj
Teta: "zovem te mrcino ceo dan! ne javljaš se ni kući ni na mobilni! crna gora otpada - nema klime u aparmanu. dolazim sutra u zagreb." uvijek piše kao gestapo... nemam sad snage biti užasnut činjenicom da dolazi
Mama : "kod Kume smo,doma smo do pola devet.jesu Cure bile vani? jesi jeo?gdje ti je brat?" - ženo lakše s upitnicima.....
nisam ni otvorio drugo oko...ponovo drijemam....boli me glava....izbacujem nogu na pod....postajem potpuno svjestan boli u glavi..... okrećem se na bok...gravitacija čini svoje i završavam na trbuhu....glava mi je teška.....trudeći se ostati na krevetu pokušavam dohvatiti torbu.....malo mi fali....moram ustati...prokleta bol u glavi...pulsira...peče me mali mozak.... na podu kopam po torbi.....nema cafetina....druga torba.... unutrašnji džepić...kondomi, korektor,ključevi....sve počinje na k.. nema kafetina....moram podijeliti te kondome - šteta da propadnu...na dnu prve torbe ipak nalazim kafetin....gutam ga,po običaju bez vode...grlo mi je suho...zapinje na pola puta...smeta mi...no ipak se ne davim.....naslonjen na krevet trudim se progutati slinu....gad se ne da - ipak moram otići do kuhinje po vodu.....proklinjem kvadraturu stana....uzimam sok iz frižidera...nakon pola litre kafetin ipak prolazi...sad sam već budan...a sati je tek 19:56.........

nisam se javio Shoppingoholičarki za dogovorenu kavu. mrzi me sigurno....nisam se javio Munjenom za terapiju...ionako smo rekli srijeda ili petak...bit će petak....sve ok....

pada mrak.....još jedan dan otišao u kurac....još jednu noć neću spavati.... ali ajde..bar ću dočekati Princezu

nisam spavao - evo teče 30 i neki sat....pa,budući da nisam u stanju složiti jedan smisleni post - evo probajmo ovako - s podnaslovima :

03:30 Koljeno vs Vrata - gotovo knock-outom u prvoj sekundi
sinoć je moje nespavanje za posljedicu imalo sljedeće - krenuo sam kao i toliko puta do sad od kompjutera put wc-a....u stanu je iz meni nepoznatog razloga bio MRKLI MRAK.... vrata od hodnika su 364 i pol dana godišnje širom otvorena..... e ta ista vrata su sinoć bila na pola zatvorena... i u onom mrklom mraku srela su se veoma iznenadno sa mojim ništa slutećim desnim koljenom, desnim laktom i lijevim nožnim palcem..... WOW ! odjednom je hodnik bio pun zvijezda...... kao da se ništa nije desilo okrenuo sam se na peti i vratio se u sobu , zabio glavu u jastuk i počeo urlati.. od smijeha naravno..... sjetio sam se scene iz "ne budi zao dok ispijaš juice u opasnoj četvrti" - "tvoja mama je toliko glupa da ju je udario parkirani auto" khm.... malo sam se pronašao u toj sceni....u svoju obranu imam za reći dvije stvari - ja sam ionako kratkovidan , i bio je mrkli mrak ! do prije nekoliko sati jedina posljedica tog okršaja bila je ogrebotina/masnica na unutrašnjoj strani lakta...do prije nekoliko sati... kad mi je počelo oticati koljeno poprimajući nimalo trendi ljubičastu boju....nadajmo se da će proći samo od sebe... a ako ne - nadajmo se da na hitnoj bude komada.... ;)

a tako znači izgleda JUTRO
probao sam zaspati jutros oko 5...nisam uspio... više manje iz razloga što me proganjala činjenica da se A. sinoć vratila s mora i da bi se danas vrlo vjerojatno trebali vidjeti......a ako zaspem sad spavat ću do pet popodne i opet zamijeniti dan za noć....ne,ne - to nikako nije dolazilo u obzir.....u 5:30 zvonila je budilica starcima za posao (da budilica - alarm na mobitelu)...kako bih izbjegao konfrontaciju s mojim ocem (koji uvjerljivo nije little ray of sunshine u to doba jutra) i polubudnu majku koja me kao i svaki put kad se sretnemo u to doba pita - ti OPET nisi spavao?... na moje "ne" obično stiže moje sljedeće najdraže pitanje " a jesi barem JEO?"...opet, ne,ne i ne - to nikako ne dolazi u obzir... pravio sam se da spavam i trudio se da ne zaspem u isto vrijeme....sjetio sam se tolikih subota ujutro kad sam imao 16 - 17 godina... dvije minute do pola šest na vrhovima prstiju ulazio bih u stan, držeći vilicu jednom rukom kako nebi lupala u štokove - budući da bih obično imao par xtc-a u sebi , nekoliko crtica speeda ili kad je bilo baš zakon vani - nešto koke u nosu.... rasturio bih plahte i deku kao da već satima spavam i pokrio se nečim preko glave kako majka - koja bi došla provjeriti je li njezin anđeo sretno stigao kući - ne bi primjetila da mi vilica bježi i da su mi zjenice veličine tanjurića za kavu... u jednom trenutku sam bio na rubu da ponovo počnem urlati od smjeha - sjećajući se mojih mladih-ludih dana, pa sam po drugi put u nekoliko sati našao prigušivač u jastuku.....konačno su izašli iz stana u ne znam ni ja koje doba... nisu stigli liftom do prizemlja a meni se već grijala voda za ness.. mmmm blaženi crni nektar.... kofeinski šut utvrdio je moj naum o ne spavanju.... sjeo sam na trosjed, postavio telefon na pola metra od sebe i ipak odlučio ne nazvati A. baš odmah.... što sad? više mi se ne spava... hm... dižem rolete - koje moj otac religiozno spušta do kraja - neovisno o godišnjem dobu... a vani prekrasno jutro... odlučim prošetati Cure do šume... već vidim scenu iz neke pastorale... sve zeleno...toplo sunce grije....ptičice pjevaju, a ja berem tratinčice dok oko mene lepršaju leptirići.....kurac - izgledalo je od prilike ovako : smrznuo sam se kao pička, od ptica ni p, i kao vrhunac divnog iskustva stao sam u nešto za što ću si još dugo govoriti da je bila hrpica vrlo zrelih šljiva.........bilješka sebi - IZBJEGAVATI JUTRA....

vratila se,donijela je

konačno sam u neko doba - mislim da sam taman završavao 2 ness - po peti put dignuo slušalicu od telefona i nazvao A. cici-mici, simo-tamo.... dogovorena kava u pola dva u gradu.....jedva čekam da je vidim - baš mi je falilo harambaša mali.....znate onu slatku nervozu pred ispit za koj ste 100 spremni , pred hot date ili pred izlet u osnovnoj školi... e tako je meni bilo dok sam (sad već polutrkom) teturao gradom.... iskočila je iz svoje veže.... ako ste bili u blizini šireg centra grada i čuli jedan "aaaaaa" u falsetu i jedan "jeeeeee" u baritonu - to smo bili ja i ona..... "joj cici supsi dupsi ti je bez brade" rekla mi je nakon što smo se izljubili... mislim da sam je u jednom trenutku čak i dignuo od poda.... što kofeinski overdose čini od delikatnog cvijetka poput mene ... ;))) da - skroz zaboravih spomenuti da sam prije nekih tjedan dana obrijao bradicu koju sam imao već 3 godine.... (šok onima koji me poznaju - vama u principu tako svejedno)..no vratimo se na bitno... otrčala je do Hrđe (njen auto od milja) i pričajući brzinom svjetlosti kako je sve čitala na blogu čim je došla..i ha ha ha i he he he...... i onda mi je odlučila donijeti suvenir u ogromnoj rozoj barbie vrećici... sama vrećica bila bi i više nego dovoljna - jer bit poklona je meni upravo u poruci koju on šalje, a ne koliko košta.... (digresija - ako netko ima goruću želju reći mi nešto jako lijepo kroz gucci, dior, bisere ili zlato adresu dajem na upit .. ;) ) međutim... znate kako vam ljudi s mora donesu neku nakaradnu školjku s motivom vukojebine u kojoj su proveli godišnji, pa vi kažete "joooj kolko je to super....." dođete,doma i bacite ga u kutiju punu školjki s motivom vukojebina... e pa upravo zato ja svoju A volim najviše na svijetu! ona se po tom pitanju nikako ne ubraja među ljude....naime... unutar barbie vrećice nalazile su se najluđe gaće koje sam vidio! kričavo-ultra-trešteće-neonski zelene i roze! na svakima po bedž.... na rozima crveno bijeli "saint in the kitchen,whore in the bedroom",a na zelenima - pink bedž - SEXUALLY FRUSTRATED- sa karikaturicom žene koja neodoljivo podsjeća na mene! VRH VRHOVA!!! najboji suvenir koji sam ikad dobio.. ;) sjeli smo na kavu i nezaustavljivo pričali - kao da se nismo vidjeli 100 godina, a opet kao da smo jučer pili kavu....u ona dva tjedna nastavila se pričica s Malim - u daljem textu poznat kao Bubu...ajde fino...ako ništa bar će se nekom posrećit..... ;) onda su još stigli Giselle-in mali , njegov Razvedeni beograđanin i naravno carica Giselle (kao manekenka).... inače Gigi je pas... priča se otegla.... tračevi su prštali,frktali smo nosevima na neke bivše u prolazu (Prvi (srećom?) nije bio na repertoaru), zalili me sa nešto malo cole i negdje usred svega toga, A. je razvukla osmjeh od uha do uha i rekla "sjedim s tri pedera na kavi....doma sam..." baš je bio awwwww... trenutak.. :) i ja sam nekao imao osjećaj da je opet sve kako treba....skončali smo kavu nešto ranije - oko 4 da bi A. stigla doma, biti s djetetom i spremiti se za spoj s Bubuom...vidimo se prekosutra.... he he he... slutim verry verry hot kavu....

umro sam skoro od sexa - syebala me yoga
došao sam doma... yess! nikog doma - automatski sam navukao zelene gaće na sebe još u hodniku... izgledaju presavršeno...doduše toliko su uske da me poprilično osiromašuju u području prepona.. ili je samo bilo zima u stanu ? ;) ali zato moje imaginarno dupe u njima izgleda P R E dobro.... naravno da su starci morali ući u trenutku kad sam ja skakao po stanu u rozim - super uskim boxericama,a iz zvučnika je eric prydz urlao "caaaaall on meeeee"....da je scena bila malo više gay - mislim da bi boy george za kuhinjskim stolom igrao strip poker sa george michaelom... tatina faca potvrdila mi je da su gaće savršene - naime nije mu bilo po volji... a majka se gušila u smijehu mojoj imaginarnoj guzi......
bilo je savršeno vrijeme da de presvučem u trenirku i malo radim yogu... krenuo sam više-manje neuspješno raditi neke poze... u jednom trenutku sam izvodio nešto što bi moglo biti "žaba" - noge savijene u koljenu prema natrag lijevo i desno - guza na podu i LAGANO se spuštaš u ležeći položaj.... nekako sam uspio previdjeti ovaj "lagano" dio i aterirao na leđa pritom si prouzročivši ogromnu bol u oba bedrena mišića....i čulo se nešto poput "plop" iz smjera desnog koljena.... hmmm... ok... mogu ustat,mogu ustat...nemogu! maaaa-maaaaaaa! majka me spasila od sigurne sudbine da ću ostatak života provesti na podu svoje sobe i posjela pred tv.

joj mama - pa vodila si me na balet!
na tv-u sanja....brrr......kao da mi 4 današnje kave nisu djelovalo dovoljno laxativno..... ali ajde....... gledam,ja gledam sve redom svoje omiljene : luku nižetića, Hoyku, dvinu mevev i kao šlag na tortu štefani hohnjec ! ! ! svađam se s televizorom po običaju... svaki put kad za dvinu kažu "manekenka" , ja urlam "hostesaaaa"... ali kad je štefani - imam sise kao stražnji dio megana cupé- hohnjec bila prozvana manekenkom poludio sam! odvalio sam više se ni sam ne sjećam kakav grozno zločesti komentar na račun njezinih sisa, na što me majka pogledala i rekla " nemoj sine- šta ako tvoja buduća žena bude imala takve grudi?" ?!?!? kao prvo - to nisu grudi... žene imaju grudi.. ovo je groteskna karikatura cice... kao drugo : prije pola sata si me vidjela kako u neonsko -rozim spandex gaćama plešem po stanu... i baš ti nije jasno!?!!? odlučio sam to ne reći na glas... nije moguće da ne zna da sam peder - pa pobogu vodila me na balet kao malog!!! umjesto svega toga samo sam rekao.."čisto sumnjam majko...čisto sumnjam ...." mislim znaju oni da sam gay...i oni znaju da ja znam da oni znaju...ali to se nekako prešućuje - s njihove strane zato što se valjda nadaju da ipak možda nisam , a s moje...pa čujte.......da bih imao gdje živjeti... ;))


eto.... to bi ukratko bilo mojih 30 i kusur sati bez sna........a sada idem leć u krevet i pod hitno zaspati kako god znam..jer sutra u najranije popodne moram izigravat psihoterapeuta mojoj 2. najdražoj modelsici...

ah,da....a možda ipak i odem ponovno na more...najnoviji plan moje tete je crna gora...ako ništa - ne gine mi divljanje po splavovima nekoliko dana....:)

sa popucanim kapilarama u očima,boli u koljenu i istegnutim bedrenim mišićima želim vam laku noć

...tako kaže madonna - a ako ona kaže - onda mora biti istina ! :)) (nadam se da su svi shvatili ironičnu pošalicu na račun gay-madonna-ideologije)
šalu na stranu...
priča počinje davno... tamo negdje kada djeca prestaju biti djeca - kada se iz aseksualnih malih anđela rađaju djevojčice i dječaci...tamo je nešto krenulo u "krivom" smjeru kod mene.... nisam shvatio to kao prve znakove svoje homoseksualnosti - samo sam znao da sam drugačiji.... uvijek sam bio nježniji od ostatka svojih (što muških,što ženskih) vršnjaka... igrao sam se s lutkama, rasturao u gumi-gumiju, liječio ranjene životinjice....imao sam i autiće i puške.... nikad me nisu zanimali previše...sva moja najranija sjećanja vezana su za majku... s njom sam uvijek bio posebno blizak - mamin sin (u nedostatku manje isklišejiziranog izraza)...i odkad znam za sebe svi su govorili - vidi ga kako je lijep - isti mama.. godinu po godinu različitost između mene i mojih muških vršnjaka se povećavala.... sve sam se više isticao svojom pojavom - užasno mršav, velikih plavih očiju sa velikim trepavicama , mliječne puti i crne kose.... neću zaboraviti jednu scenu - možda sam išao u 6. ili 7. razred - ne sjećam se zašto ali netko je spomenuo snjeguljicu - " ha ha ha - da - izgledala je baš kao M." rekao je Darko - najveći dečko u razredu.. to je bio prvi put da se netko "usudio" dotaći velikog ružičastog slona u sobi... moje pojave.... ostatak osnovne škole bio je pakao ... nadimci tipa "curica","našminkani","pederko" bili su dnevna pojava...kao i pitanje "jesi li ti muško ili žensko?" .... osnovna škola je završila..... ošišao sam svoju toliko voljenu kosu.... riječ "peder" nisam čuo osjetno rijeđe, ali je zato pitanje "jesli li ti muško ili žensko?" nestalo.......četiri godine srednje škole proveo sam u laži... uvjeravao sam sebe da sam heteroseksualan, imao nekoliko cura....svo to vrijeme sam znao - ali si jednostavno nisam želio priznati....tri godine sam bio sam.... bez ikoga... i to mi je savršeno odgovaralo.. nisam lagao ni sebe, ni drugu stranu....krenuo je i fax...priča se nastavila........ i onda jednog najobičnijeg dana nakon predavanja Princeza mi je promijenio život.....on to naravno ne zna da je upravo tog dana postao moj najbolji prijatelj....... priznao mi je da je zaljubljen...u frajera! on - koji je cijeli život bio pod staklenim zvonom svojih super-ultra-konzervativnih roditelja u najmanjoj sredini na svijetu-bio je dovoljno hrabar da to sebi prizna...a ja nisam... nije toliko sama ta činjenica pridonijela rasplitanju gordijskog čvora koji sam vezao oko željezne škrinje u koju sam tako davno sakrio svoju seksualnost od samoga sebe....nešto me drugo opalilo posred čela - točno se sjećam kako mi je on to rekao - oči na pola pune suza "jedino me tebi sram reć - znam da ćeš mi se smijat".....ukopan na mjestu slušao sam kako mi priča o njemu - njegovoj danas bivšoj prvoj ljubavi....međutim nisam čuo niti jednu jedinu riječ...sadržaj one željezne škrinje brujao je i želio van! dani su prolazili,a brujanje se samo pojačavalo...čvor oko škrinje se raspetljavao nevjerojatnom brzinom......došli su na red i rokovi... nisam imao vremena misliti na to.....i onda se jedne večeri - koju ću također dugo pamtiti desilo ono što se trebalo desiti puno prije...nakon ogromne količine alkohola sjedio sam na molu sa dragim ljudima i grupicom šveđana koju smo tu večer upoznali.....gledao sam u jednog od njih... plava kosa,baby face,tijelo između dječaka i muškarca..... gledao sam ga i nisam mogao vjerovati što se dešava - on me privlačio nevjerojatno...škrinja se malčice otvorila......otišao sam do mora, čučnuo na kamen,stavio lice u dlanove i počeo plakati..... Ane je došla do mene vidjeti jesam li ok i tu sam puknuo...... spustio sam joj glavu u krilo i ridajući rekao - ane mislim da sam peder........plakao sam i plakao dok me ona uvjeravala da je sve ok... rekla mi je da me svi koji me vole vole bez obzira na to jesam li peder ili nisam... "vidi kako volimo Princezu, a on je isto bi"....ali ane ja sam peder, nisam bi - nego peder - skroz! samo se nasmijala i vidio sam da iskreno misli kad je rekla "i šta sad?" ...... mislim da je prošli tjedan bilo točno godinu dana od te večeri.....
u tih godinu dana promijenilo se puno toga.....priznao sam si u potpunosti svoju sexualnost.... znam da sam gay (eto - doživjeli ste da se tako nazivam)....
kao što mi je A. nedavno rekla - dragi divno je da si ti sebi to priznao, ali nemoj si baš TOLIKO priznavati....mislila je pod time na moje ponašanje - naime koliko god sebe ne želim smatrati tetkom moram priznati da sam izrazito ženstven.. i ne sramim se toga... koliko god to imalo za posljedicu to da
me pederi izbjegavaju kao da sam kužan, poglede na ulici - donje vilice koje u čudu padaju dok prolazim gradom, komentare izrazito pronicljivih prolaznika - tipa "gle peder".... ne mogu reći da me to ne smeta... smeta.. čak ponekad i zaboli... ali sada bar znam tko sam i nije me sram samoga sebe....nekad sam se sramio svoga tijela - danas sam sam sebi predivan u svojoj dvojnosti...
i nastavit ću hodati gradom sa svojih 65 kila na metar devedeset u uskim majicama,sa jednom od svojih ogromnih torbi u kojoj će se ponekad naći i posuđen pas(samo da bih malo uživao u dodatnoj pozornosti) dok mi vjetar mrsi kosu koja leprša zamnom.....jer nije me sram... ne više..... jer bih li bio išta menje peder da skratim kosu, oblačim košuljice s kragnicama imam ruksak na leđima i pijem pivo iz boce? ne bih ...
e sad - čemu sve ovo? masa pedera u svojim profilima navodi idealnog partnera nekako ovako : "ne očekujem ništa,samo da nije ni malo feminiziran" .dajem za pravo polovici njih da ih stvarno ne pali kate moss look i duga kosa nego da zbilja briju na ćelave hrpe steroida... ali kad mi netko u profilu napiše "onak moram li reć da mi se ,like femi tipovi ni u ludilu ne javljaju neg da budu onak str8 looking kao ja" - kome dragi ti sereš?
dakle svi gay i bi (kompletno novi post bih mogao ispisati o biseksualcima) frajeri....jebite se sa svojim ja ću bit str8 u javnosti, pričama....i vjerujte mi... puno je lakše biti PEDER ! puno ti je lakše doći doma, i gledati se u ogledalo prije spavanja... znaš da nikome nisi lagao......
eto sve ovo ispisah i Vi sad u glavi imate u glavi sliku mene u rainbow majici do pupka, sa 24 znojnice na obje ruke,lancem na hlačama diskretno povučenim prema dolje - tako da mi se vide tange navučene do rebara,kako kreštim odmahajući rukom sa ispruženim malim prstom nešto tipa " koooka ja nisam mogla vjeerovat" dok mi mobitel zvoni temom iz sexa i grada...
he he he... još nije baš do toga došlo - ako i jesam tetka - još uvijek nisam STRINA.... ja sam samo jedan next door dečko "feminiziran na umiljat način" , kojem bi možda bilo lakše u životu da se rodio kao cura.....because it´s ok to be a boy - but for a boy to look like a girl..... vi završite rečenicu kako hoćete - ja ću je nastaviti živjeti sretan da sam konačno zadovoljan samim sobom

uspio sam zaspati sinoć i odspavati sve do podne - bez da sam sanjao da mi rastu krila.. ;) preveo sam što znači la goutte d´or i odakle mi to pobogu... "okus zlata" - inače naziv pjesme St.Germaina...toliko o tome kakve sve informacije mozak pohranjuje, a da mi to nismo niti svjesni... ali nekom drugom prilikom ću kontemplirati nad bespućima podsvjesti ... sada vam se prvo moram izjadati.... dakle kao što naslov kaže - tjeram se....
nije to ona intelektualna ljudska potreba za fizičkim sjedinjenjem, u cilju emocionalne ispunjenosti.... ovo je više onako - basic instinct - animalna potreba za sexom...i nije samo u mojoj glavi... to je najgore od svega....ima i popratne fizičke manifestacije... osjećam se kao jebeno drvo u cvatu !
dakle kako znam da se tjeram
a)stvari koje vidim u ogledalu :
1.) ten mi je jebeno besprijekoran - niti jedan prištić i sl. (a nema dana kad nemam bar jedan mali mali potkožni)
2.) oči su mi plavije nego obično i cakle se
b)stvari za koje mi ne treba ogledalo
1.) bradavicama vrlo vjerojatno mogu rezati staklo - koliko su tvrde
2.) pišo mi je poludignut cijeli dan (he,he... pišo....he,he.... ovo čitaju i ljudi koji me poznaju pa me sram reć kurac :)) )
3.) apsolutno sve me asocira na sex (a nemam 17 godina)
...
i tako dalje i tako bliže......sva sreća što sam cijeli dan bio sam doma , jer bi me bilo sram "ić se tuširat" svakih pola sata.... ;) naravno da mi je oko 5 nestalo cigareta - pa sam morao ići do dućana.... ajme drame..... ulazim u konzum...ajme majko....na dva koraka od vrata kašeta ni manje ni više nego tikvica...protrčavam pored toga, trebam i kruh kupit.......naravno kruh je tamo gdje stoje i salame,kobasice,hrenovke....odustajem od kruha....čak ni brkata teta prodavačica me nije ohladila.....uzimam 45 vrećica slatkiša idem na blagajnu.... a tamo tri bauštelca......nekako preživim i tu nepunu minutu u redu iza njih...(u ovom trenutku mi je već vrlo malo krvi bilo u glavi - blagoslovljene uske sliperice i šiiiroke hlače)...dolazim na red... Teta iz dućana - s kojom uvijek ugodno poćaskam mi kaže da sam baš zgodan danas....kažem joj "hvala",smješkam se i koncentriram se na dekolte - možda pomogne, mislio sam si..... ništa.... vadi onu hrpu slatkiša,gleda me... "opet ne jedeš" - pita me zabrinuto.... ja joj se i dalje samo blesavo smješkam- a šta sam joj trebao odgovoriti "ma ne Teta iz dućana - nije mi se dalo čekat u redu za kruh jer ispod njega stoje salame , a mene baš danas sve na kurce asocira" !?!? "jel to sve?" pita me i već se lovi za cigarete - bez kojih ja u zadnje tri godine nisam izašao iz dućana.... "naravno da nije - i jedan DEBELI walter"... "ovaj...dugi.....ne debeli...dugi Walter"... jadnoj ženi ništa nije bilo jasno.......mislim da se nisam ni zacrvenio...samo sam izašao iz dućana.....naravno na pola puta do doma (čitaj na cca- 36. koraku) čujem da me netko zove... okrećem se i nađem se oči u oči s profesoricom iz osnovne škole (koja živi u mom ulazu) - "ajde mi ljubek pomozi s vrećicama"...za boga miloga! naravno Profesorice... zamislite samo scenu.. ja s dignutim kurcem pomažem 50 godišnjoj susjedi nositi vrećice i razglabam o tome kako "je danas bas malo fino zahladilo"..ma ženo - boli me kurac! DOSLOVNO !
naravno sa vrata pičim pod tuš, obavljam što trebam....više nije ni zabavno - sad je već sušta potreba... već mi je bilo dosta svega,pa sam legao spavati...
kad sam se probudio moji su već svi bili doma....nazvao sam Princezu,da mu se požalim ... njegova reakcija je bila nešto ovako : " a šta da ti kažem ... uzmi neki rekvizit (pritom ih je kao iz topa nabrojao 10ak!) i opa!" nakon što sam mu rekao da ću doslovno umrijeti ako svršim još jednom danas, on je uzdahnuo i mrtav - hladan odgovorio "ništa onda moja ti (samo njemu dam da me tako zove).... fino izađi pred zgradu i potroši prvo što vidiš....." kakve sam ja sreće prvo bih vidio drvo... :))
e kako bi bilo lijepo da sam u stanju napraviti tako nešto...međutim, negdje ispod svih tih nagona, ukrućenih bradavica i falusoidnih asosijacija čuči mali glasić koji uporno ponavlja svoju mantru.... sex dolazi u paketu s ljubavi.... i kad bolje razmislim možda je mali u pravu? nadam se da je , jer je to jedino što me sprečava da ga ne zadavim i rasturim se od kurca sa prvim koji naleti...........
eto,smislio sam kako da vam dočaram kako je meni danas cijeli dan u glavi...pjesmom ... ;) stvar se zove bilinguall, a riječi su joj ove :

The only aphrodisiac I need is your voice
Hearing you speak my name
Beckoning me to answer
Telling me you want me
So I tell you that you're the answer to every question I've ever had about love

Without words I use my tongue to tell the tale of us
Tracing your shadowscape
Kneeling before you my eyes feast upon your masculinity and
All its divinity and I praise you
Because all of that is for me

I begin to indulge myself of your delicacies
Digesting semi-sweet dark chocolate decadence as it melts
Dripping down my chin
Your taste is something that I ever couldn't re-create

Needing every atom of your anatomy
Necessity is placed upon me knowing you are the source of my serendipity
Dipping in and out of me stroking more than my consciesness
Subconsciously I find myself rewinding our love scenes
In my daydreams
Seeing that face you make when you're making me cum
And it makes me want you right there and then
Thinking of you in inappropriate places I get
Tingling sensations in private locations where I wish to be caught between a rock and your hard place

As wetness develops my legs begin to open and my spot turns to a backdraft and all I want you to do is extinguish it
You know my body like the back of your hands
And touch me and send me into ecstacy

My thighs quiver in anticipation of deep penetration which gets me high
Body rising
Sweating
Panting
Make-up melting
Pulling my hair and
Scratching my back
I get a temporary case of tourettes because all I can say are four letter words in a four octave-range screaming your name [Spanish]

You fucking me makes me bilingual
You fucking me makes me bilingual
You fucking me makes me bilingual
You fucking me makes me bilingual
You fucking me makes me bilingual

I see your tongue pink between your lips and I want it between mine
And I struggle
As you lick torturing me
I try to get away but
Not really

Running out of room begging for more up against the wall that has been scuffed by my stilletos
Again
You pry apart my thighs and tell me to be still
And I willingly submit to you because I love the way you dominate me
Demanding that I cum for you so I do as I'm told

You've molded me so I'm good to no-one else but you
You've conquered this once orgasmicless world and multiplied it
Again and
Again

My face radiates with after-glow
My pillow scented by you
A fragrance which haunts me
My room smells of the best sex
I
Covered in body prints and finger prints and you above me
Your name written indelibly upon my body in your genetic history

You fucking me makes me bilingual
You fucking me makes me bilingual
You fucking me makes me bilingual
You fucking me makes me bilingual
You fucking me makes me bilingual
You fucking me makes me bilingual
You fucking me makes me bilingual
You fucking me makes me bilingual
You fucking me makes me bilďngual

uffffffffffff............

znam da niste navikli na ovakve postove od mene... i ja se sam sebi čudim.... ali jebi ga . . . tjeram se !

danas sam odlučio ranije leći - nema smisla da baš SVAKU zoru dočekam za kompom ili crtajući...... i tako sam se oko 22 fino zavalio u kadu... accesoire standardan - sva deci pjene za kupanje, svijeće, predobra muzika, čaša vina i cigarete.....falio mi je po običaju netko tko će mi oprati leđa ;) iz kade sam isteturao oko ponoći, obukao se za spavanje - čitaj : tri broja prevelike boxerice za po doma.....tres chic - i zaspao kao klada!
u jednom trenutku osjećam da me netko ljubi niz leđa... od kraja vrata do dna kičme..... lagani poljupci na svakih nekoliko centimatara... meškoljim se i pokušavam se okrenuti da vidim tko me ljubi... međutim ne mogu....uspijevam samo okrenuti glavu....u sobi je toliko mračno da ne vidim ništa....i onda shvaćam da nije toliko mračno, nego da mi je nečija ruka preko očiju..... oči su mi širom otvorene i ne mogu se pomaknuti....počinje me loviti panika..... u daljini čujem smijeh...vrlo blagi smijeh djeteta.....odjednom panika nestaje... ruka mi zatvara oči... potpuno sam miran... nemam ih više potrebu otvoriti..... osjećam kako me netko gladi po licu... lagano ... vršcima prstiju jedva me dodirujući......osjećam nečiji dah na svojim usnama....ljubi me nježno i ja otvaram širom oči..... u sobi više nije mrak.... ulična rasvjeta osvjetljava dovoljno da vidim kako u sobi nema nikoga..... podbočen na oba lakta gledam oko sebe.... stol , ormar , žičana lutka... sve je na mjestu... vrata od balkona su otvorena.... vani jako puše... ali puše topli vjetar....krenem natrag leći kad shvatim da na leđima imam kvržice veličine oraha... duž cijele kičme - točno na mjestima svakog poljupca.....osjećam kako mi nešto struji pod kožom unutar svake.....pokušavam ustati ponovo,ali ne mogu..... ležim oslonjen samo na potiljak - leđa mi ne dodiruju madrac....titranje postaje sve jače... nije bolno , nije neugodno - samo je neobično.... čak mi se pomalo i sviđa...... osjećam kako se na kvržicama stvaraju rupice....osjećam da iz njih na svilene plahte kapa nešto viskozno poput meda.....soba se puni prekrasnom zlatno-žutom svjetlosti....ona dopire iz mojih leđa....la goutte d`or - ponovno čujem dječiji glas u daljini - ovaj put nije smiren, više je oduševljen...... pogledam u smijeru iz kojeg je dopirao glas i vidim malo dijete kako sjedi na kamenu pokriveno nekakvom koprenom preko leđa.... ono se samo smiješi i ne govori ništa..... osjećam se apsolutno smirenim......odjednom me počinje boljeti.... panično pogledam prema djetetu , na što mi ono samo kroz smijeh kaže "ne boj se - sad ćeš ih i ti dobiti".....nije mi jasno.... boli me.... iz leđa mi više ne kapa ništa.......odjednom svjetlo postane toliko jako da moram zatvoriti oči...... i tada mi iz leđa počinju izlaziti zlatne niti..... više me ne boli...svjetlo je dovoljno blago da mogu otvoriti oči........zlatne niti ispunjavaju cijelu sobu... lebde u zraku.... isprepliću se.... prekrasne su......više ih ne vidim..... vidim samo svjetlo koje dolazi iza mene.... shvaćam da čučim na krevetu i da imam KRILA.... krila od isprepletenih zlatnih niti koja sjaje prekrasnim blagim svjetlom... ispred mene čuči ono malo dijete koje skida koprenu sa svojih leđa... ima ista takva krila.....smješi se.... "eto sad više nisam sam" - kaže i pomazi me po obrazu....

uz trzaj sam se probudio.... za svaki slučaj prošao sam si rukom po leđima... nema krila, nema kvržica..... plahte su one u kojima sam i legao spavati - pamučne sa suncima...ok - dakle sve sam sanjao....zapalio sam pljugu i ostao sjediti u krevetu....nije mi jasno šta taj san treba značit.... nisam uspio ponovo zaspati,pa sam ga evo odlučio zaisati odmah - dok ga se još sjećam.... kakve pizdarije ja sanjam........
sve vas pozdravljam - idem natrag u krevet

tutnji mi u glavi od bijesa.... nije čak ni onaj bijes pomiješan s boli..nego čisti,najobičniji bijes....pregledavao sam tko je "kliknuo" moj profil na gay.hr-u...a kad tamo ni manje ni više nego Prvi...sa korisničkim imenom s iskona,ali ništa manje on... naravno knedla u grlu...kliknuti ili ne? mazohističko đubre kakvo jesam kliknuh.... profil..ispunjen...... taj dio me onako boli...nemam možda pravo kad me boli,ali ne mogu si pomoći....toliko o tome da on nije u stanju voljeti... u ostalom dragi - ja sam izmislio rečenicu "ma nije do tebe - ja sam kriv" ! imajmo na umu - on ni u jednom trenutku nije naglasio da ne želi biti samnom... samo je rekao da ne želi vezu... što je u meni uvijek ostavljalo nadu...peder možda jesam,ali glup nisam - sad mi je jasno da je to sleng za "čuj - ne diže mi se više na tebe sori" i sve je to ok......ali nemoj onda biti pička i ne reći mi to tako... ne kažem da ne bi boljelo jednako da mi je to tako rekao u onu nedjelju, bi ...ali govno koje zamotaš u celofan kad tad počne smrdit... i onda smrdi još više........ ali nije to bit svega... nije to ono što me tako izbacilo iz takta (bio sam super volje cijeli dan, chattao sam sa jednim spaljenim dečkom s kojim nisam chattao sto godina, nije mi bilo vruće i baš sam se fino spremao da ću zaspati kao beba)...bit svega je to ,da je moj dragi Prvi morao kliknuti na moj profil ...morao mi je nabiti na nos činjenicu da i on ide dalje....nemoguće da je zaboravio da je to moj nick - za boga miloga - tako sam mu bio upisan u mobitelu dok smo bili zajedno...ne mogu si dozvoliti da mislim da je zaboravio - zapravo ne želim vjerovati da je toliko đubre...da sam mu toliko malo značio... i kao što sam mu i napisao u u2u - za nekoga tko me "ne želi povrijediti" - jebeno često to radi.... nisam trebao...trebao sam iskulirati.... međutim nisam... ja govna ne motam u celofan.... ja imam muda biti iskren..
glava mi je na najboljem putu da se raspadne...tako da ću završiti s ovim i onako nema nekog smisla..
morao sam ovo napisati...explodirao bih da nisam....a najgore od svega je to da je A. na moru i da ću sutra potrošiti milijun kuna na telefon,kako bih je davio s ovim.....
pozdrav vam svima