i dalje peder... koji malo manje plače.....

cijeli mi je dan falio... onako lijepo... napet sam u iščekivanju....no ovaj post nije o njemu... ne želim se uopće trošiti ovdje... želim da ga sve to dočeka nakupljeno u meni....
ovaj post je o njima... one su (bile?) moje prijeteljice... one su N. i Prva...
dogovorili smo se za osam na trgu... kasnio sam 20ak minuta.... sjele su bez mene i poslale mi poruku da dođem.... njih dvije..prekrasne po običaju..izvaljene preko divana....ne mogu se ljutiti na N. ... budući da jedina stvar koja u njenoj osobnosti izraženija dražesnosti - glupost.
"šta je ovo? pedere se ne čeka, je li ?" - bubnuo sam sjedajući preko puta njih na drveni stolić...N. se nasmijala i dala mi "5", a Prva je zakolutala očima.... ljuta je na mene... uvrijeđena u najmanju ruku... i nije joj baš svejedno... ne sviđa joj se što sam peder.... frankly my dear - i dont give a damn!
"a šta te baš ne možemo preobratit?!?" - s molećljivim pogledom prehlađenog šteneta pitala me N.
"ti maco još bi možda i mogla" - odgovorio sam i već se u sljedećoj sekundi ispravio - sjetivši se ovaj put da pričam s N. -"Ženom koja ne zna za sarkazam" "ne draga... ne ne bih rekao... složila je onu njenu facu - facu tužnog,nadurenog djeteta... otvorio sam netom kupljenu kutiju cigareta, povukao dugačak dim, dok mi se pogled gubio u daljini.. napetost se mogla rezati nožem... neugodna napetost ružičastog slona u sobi....
"ajde sad.. šta je ovo? očekivao sam 1ooo pitanja... ne mislim tu sjedit u neugodnoj tišini"
Prva me pogledala onako kako samo ona zna... pogledom koji govori milijun riječi.. i baš niti jedna od njih nije lijepa.....ali da probam sažeti... "mrzim te upravo sada, pederu jedan odvratni zašto mi nisi rekao?"
N. je probila led... kao drugačije nego "a jel ti zgodan moj Miki?" zašto zaboga to svi prvo pitaju ? traže od mene potvrdu da su im bolje polovice dobre ili što ?odgovorio sam iskreno..."draga jebeš ti pločice na kojima možeš veš oprat - kad je tup" naravno da sam upotrijebio dovoljnu količinu dugačkih riječi da N. nije baš u potpunosti shvatila do kraja ... skužila je onaj prvi dio... "Miki zgodan - N. dobro ulovila" - takav vam je mentalni sklop moje drage N... i kako da se onda čovjek ljuti na nju!? sljedećih nekoliko desetaka minuta bio sam zasut pitanjima.. kad?kako?zašto? osjećao sam se kao na milijunašu... samo sa pritisnutom ">>" tipkom na videu.. ;)
odgovarao sam joj na pitanja i kajičkom oka promatrao Prvu... nezainteresirano je gledala okolo...palila jednu za drugom....i onda je konačno progovorila... "kad si znao?"... sva lakoća s kojom sam odgovarao na N.-ina pitanja istopila se u trenu... sada sam se osjećao kao da sam pred komisijom na dekanskom roku.... odgovorio sam joj podužim odgovorom.....ubrzo je ponovno izgubila zanimanje... dalje smo pričali ja i N....pričao sam im o prvom... odlučio sam krenuti kronološkim redom i ostaviti najslađe za kraj.... pitao sam je nešto, na što je odgovorila "ja bar imam dečka"..... "imam i ja - pa šta sad".....vilica joj je pala do poda, oči su joj se šitom otvorile i dam glavu da sam u jednom trenutku vidio one zvjezdice iz crtića u njima... opet milijun pitanja..... kako se zove, kako izgleda,šta radi.... bla,bla.... "a kolko ima godina" - bilo je tek jedno od N.-ninih pitanja koje je Prva čula s pola uha ponovno krajnje uvrijeđeno prtljajući po noktima...."deset više nego ja"- odgovorio sam se razvukavši osmjeh od uha do uha kako bi im ublažio šok...kao da sam je ošamario mokrom krpom! uspravila se i rekla "ne mogu vjerovat , odvratan si", izvukla 12 cigaretu iz kutije i zapalila i dalje me ne gledajući..... poželio sam joj zavrnuti vratom u tom trenutku... nisam odreagirao.. odlučio sam joj to progledati kroz prste... pripisati to činjenici da je uvrijeđena i povrijeđena.... sva ta priča o Njemu me pocjetila koliko mi fali... uzeo sam N.-nin mobitel da bih mu poslao poruku (ja i dalje nemam kuna)..izvadio sam svoj mobitel iz torbe da bih prepisao broj kad sam skužio da je ugašen....ne može se upaliti... a cijeli dan je bio na punjaču.... crko.. skroz......."a kaj te zbilja nemremo nikako razuvjerit?!" ponovno je pitala N. "a draga zašto - sad kad sam konačno sretan?" "a sretan si?" pitala me u nevjerici... "jesam maco... sad sam konačno ja u potpunosti" "ako je tako onda sam i ja sretna" rekla je N. i pogledala Prvu... "a ti?!?" očekivala je od nje jednaku količinu podrške... " mmm da naravno.. mislim , ma jesam..aha..možemo li molim vas pričati o nečemu drugom jer ću povratiti" - rekla je prva... trenutak tišine... N. nije bilo jasno koji joj je kurac.. ja sam joj samo namignuo i skrenuo s teme... fax...posao...ispiti i revije... sve smo to fino pretresali sljedećih sat vremena.... došli smo do frajera koji treba N. nositi reviju... "a dakle,sad smo se maknuli s posla i opet se bacamo na gušt?" smješkao sam se... obje su me pogledale zbunjeno..."haloooo" pogledao sam ih izbuljenih očiju - "pa gdje ste vi bile na početku kave?!"
"a da - fakat , hi hi " rekla je N., a Prva je ponovno postala ozbiljna.. "to vam samo govori da sam ja i dalje M... i da se ništa,ali baš ništa ne mijenja"..nedugo zatim Prva se pokupila doma... N. i ja smo ostali sami...pričali smo sve one girl talk prljave detalje iz kreveta..što mog što njenog...smijali se ....nekako mi je lakše s njom o tome pričati...ponovno sam joj objasnio neke stvari.. kako i zašto.. iz druge je shvatila......rastali smo se na cvjetnom.... zagrlili se i izljubili... i s N. je sve bilo u redu... bila mi je i ostala prijateljica... za Prvu nisam više siguran....

sjedio sam u zadnjem vagonu zadnjeg vlaka... ušla je Frendica iz vlaka - djevojka s kojom sam išao u osnovnu... i njoj je netko rekao da nam je umrla profesorica.....rastužio sam se.... došao sam kući i ispisao prošli post... uspio sam upaliti mobitel na punjaču.. gasio se svakih nekoliko trenutaka... stavio karticu u Bracin mobitel i dobio poruku o tri propuštena poziva... sva tri od Njega.... još sam se više rastužio... toliko sam ga htio čuti cijeli dan - i onda kad me zvao meni je jebeni mobitel odlučio izvodit pizdarije.....poruka na msn.. nadao sam se da je stigao kući...da ćemo pričati tamo ili da ću ga nazvati......nije odgovorio... dakle nedostupan je... poslao sam u sms s tatinog broja da me može sad nazvat.. bilo je jedan... nije odgovorio....nadam se da je samo umoran i da je zaspao..... da se ne ljuti zbog nečega...jedva čekam da ga vidim...da ga poljubim.... i svašta još nešta...........

a sad u krevet... umoran sam i boli me glava od svega... i ne sviđa mi se post koji sam ispisao...
volio bih da me ujutro probudi njegov poziv... držite mi fige.......