srijeda, 09.04.2008.

"Neka tajna sila ka tebi me vuce i na srcu stoji mi datum od juce, takve kao ja na greskama ne uče!"



U skicama stoji broj 11, što bi značilo da sam
toliko puta započela pisati ovaj post i odustala bi
zato jer bi se zaplela u svoje misli i osjećaje, ni sama više ne bi
znala gdje sam pa bi samo klinkula na crveni X!

Subota večer je bila kobna!!
Izašla sam s curama, nakon ne znam koliko vremena, i opet ono naše ludilo....hektolitri smjeha, gluposti i ludosti! Prvi put nakon dugo vremena
nisu s nama bile "bolje polovice", tako da smo opustile kočnice!
Lutka i ON se taj dan nisu čuli, razlog je bio svađa od petka, a ponos ne da ni jednom ni drugom da se razmjeni jedan jedini SMS...
Odlazimo do birca gdje je živa muzika.

Palim mobitel i stiže poruka, NJEGOVA, odgovaram sa dvije riječi jer sam bila ljuta, ljuta na NJEGA...
Nakon par minuta shvaćam da ulazi u isti kafić gdje sam i ja, prolazi do šanka i naručuje si piće!
Tad se nešto slomilo u meni, poslala sam mu poruku da nemamo smisla i da se više na ovakav način nećemo natezati!
Odgovorio mi je sa "HVALA!". Nije mi vrag dao mira pa sam poslala još jednu poruku, da mu objasnim u čemu je problem, dobijem ponovno "HVALA!"...
Pogledam prema šanku i vidim njega, pomalo već pod utjecajem alkohola i dere se iz petnih žila pjesmu koja je taman bila, u tom trenu definitivno kriva jer se radilo o prekidu!

Najprije sam mislila da sam napravila grešku, da sam ipak trebala pokušati na drugi način, pa sam mislila uzeti jaknu
i zbrisati kući, zavući se pod jastuk ili eventualno lupati
glavom u zid...ali nisam, uzela sam frenda za ruku i plesala s njim.

...iz inata, tebi samo tebi, činim sve što do jučer ne bih...

Bilo je tu kasnije poruka i poruka...najžešći dio mi je bio kada smo stajali u kafiću stol do stola jedno drugome okrenutih leđa i dopisivali se.zubo
Na kraju sam poslala želi li izaći van da ne završi tako jadno preko poruka, napisao je "NE ZNAM!". Ma ok srećo, nemoj znat ni kako se zoveš, nemoj znat ni gdje si ni tko si, i tako ne znaš ništa!
Ostala sam ja još cupkati na mjestu, cilj mi je bio pokazati mu da nisam povrijeđena a najradije bi trčala oko šanka i sve razbijala, no nisam...

Krenem lagano kući, kad iza sebe čujem kako me zove...hm, da, sjetio se ipak da bi htio popraviti malo situaciju, da ipak ne bi htio da završi tek tako.
Natezali smo se dobrih sat vremena, ukočila sam se jer je vani bilo oko 0, a ja u tankoj jaknici, no kad sam mu sasula bujicu riječi
bilo mi je i prevruće!
I da, ma znala sam da ćemo tako i završiti, završilo je tako što smo se pomirili!
KRAJ PRIČE!

POČETAK PROBLEMA!
Ostavila sam ga zato jer sam smatrala da nisam zavrijedila da dobijem tek neke sitnice da bi me činile sretnom,
zato jer sam smatrala da imam i puno većih problema
nego da razmišljam o tome svaki dan što je s nama, ima li ili nema
smisla i dokle će ići.
No onaj tren kada sam stala pred njega, kad sam imala još samo reć
"GOTOVO JE!", nisam mogla...nisam bila jaka da bi si mogla smjestiti "Lutko, ovaj dio tvog života je završen, ideš dalje, bez njega!" A ne, ne...no
Razgovor se na kraju sveo na zafrkanciju, opet sam dio toga prešutila
i opet sam na kraju sve to svela na to da se nismo sporazumjeli!

...kako da kažem ti "ZBOGOM" kad sve gubim s tobom...


Sada tko me razumije, a tko ne, ne znam je li bolje s njim, ili bez njega!
Ovo naše neko natezanje, pa malo dobro pa malo loše, počelo me svaki dan vući niže, jer se trudim a ne znam kuda vodi!
A onda opet kada pomislim da bi sutra na kavi sjedili u našem društvu jedno preko puta drugog...ajoj,brrr... ne, ne.
I nije samo to stvar, problem su i osjećaji! I to je najveći problem...
Ne mogu se pomiriti s tim da ako ga ponovno ostavim da ga gubim, a ni ovako ni onako čini se nema smisla.

Shvaćate li sada zašto nisam htjela pisati post?!
Zato jer ni sama ne znaš što ni kako!


Zato sam već dva dana mirna, nemam na računu, ne čujemo se, dala sam vremena i sebi i njemu. Pošalje mi poruku "Laku noć" svake večeri, i ja njemu u mislima jer nemam na računu i to nam je sva komunikacija u zadnja dva dana!zubo

Odlučih pustiti da ide kako ide, ako mu je stalo neka se pokrene
i neka bude siguran u to da malim prstićem neću maknuti
da bi nešto promijenila---ako mu je stalo, neka pokaže!
Zaključih na kraju da sam prošla i gore stvari, pa što god da bilo preživjet ću, samo je problem što me uvijek slome emocije!

Shvaćate da Lutka Bez Osjećaja ima osjećaje!
I shvaćate da je ovaj post ni sebi ni k svom, ali nema veze!nut
Ako tko ima žiivaca i srca protumačiti moje riječi i čitati između redaka...ma sve am je dozvoljeno.
Možda me netko jednom i shvati!

Voli Vas Vaša Lutka!

[p.s.-ispričavam se što me nije bilo duže, u sljedećih par dana potrudit ću se uzvratiti komentare]
- 00:05 - Komentari (45) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.