srijeda, 16.04.2008.

"Dođi i uzmi me, grubo i nježno u jedan isti mah, dođi i uzmi me,želim na vratu da osjetim tvoj dah!"


Dragi moji, najdraži, hir aj em!
Uhvatih malo vremena da vam napišem koju općepoznatu svoju nebulozu
pa da u miru Božjem mogu dalje!

Uh, ljuta sam, neopisivo! Jako! Nemoguće bezobrazno! Krajnje bolesno! Jednostavno, ljuta sam!
Zašto?
Zato jer se događaju stvari koje su odavno trebale biti dio mog života
no nikada nisu, i sada kada sam naučila živjeti bez svega toga
kada sam uzela stvari u svoje ruke
više glave mi se nađe netko tko će upravljati mojim životom!
Brrrrr... bit će muke, i oni sa mnom i ja s njima!
Sveopće klanje i jaz među generacijama i službeno je počelo!

Naučila sam da sam od malih nogu morala biti samostalna
i s godinama sam navikla na to...
Nisam išla u vrtić nego sam vrijeme kad su starci radili provodila gledajući
Cartoon Network (i danas mi je No.1, samo psst!) ili igrajući se!

tom and jerry

Školske obaveze, izvanškolske obaveze, kućanske obaveze tj. sve moguće obaveze navikla sam obavljati sama i s vremenom
to više nije problem, znam da to radim sebi!
I tako su i moji starci navikli na to da sam samostalna
i znaju da ako ostanem sama neću krepati od gladi
niti ću srezati prste u slučaju da idem nešto raditi cerek!

Postavila sam si cilj u životu što želim biti i što želim od života
od toga nikada nisam odustala, niti pomišljam o odustajanju
i zbog toga sam sama oblikovala svoj život... i sa starcima i bez njih ostala sam ista, sama sam sebi postala autoritet, briga i obaveza, jer sam
spletom okolnosti htjela ili ne, morala odrasti preko noći!
I uspjela sam! Koliko god je teško da preko jedne jedine noći moraš
sve uzeti u svoje ruke, dignuti glavu i uzeti svoj život u svoje ruke ( ne zato jer želiš, nego moraš!), toliko je možda jednostavnije jer i tako bi to morala proć jednom!

I tako, uglavnom da ne vrtim više po onome što je bilo, nego da završim ono što je sada problem, jako veliki problem!!!!!
Naime, sada su se sjetili da bi možda ipak trebali ostaviti
tu moju samostalnost sa strane i ipak mi pomoći oko toga da lakše
krenem u svijet velikih!
HAAAAALLLLOOOO!!
Kad sam to čula prolupala sam, eto, baš zato već dva dana ludim, šizim, imam slom živaca, a što je najbolje nitko me ne razumije!
I bolje da ne, jer budite sretni što ste oduvijek imali kontrolore
nad svojim životom, znali ste kako je kad netko upravlja vama i kada netko brine i o vašem najsitnijem detalju!

To je problem što ja nisam, jer od 4 godine sam samostalna, i sada nakon 11 godina sjete se da bi ipak trebalo voditi brigu od mene!
Idu me trpati u kavez, postavljati granice, one koje sam jako dobro
znala sama sebi postaviti jer toliko ponosa i dostojanstva imam da bi uvijek
znala gdje i što radim, do kad sam vani, ne pijem, ne pušim, i eto
nakon pun kofer vremena imam dečka...sve sredim na svoje mjesto i dobijem
nekog za vratom da mi jaši i upravlja prstom što i kako treba!
Žao mi je što nisu bili tu onda kad sam ih stvarno trebala
kad sam sve morala učiti sama, bez njihove pomoći!
No nema veze, pretrpit ću i to, tih par dana pregrist ću!

Ne smijem van, ne smijem na kavu, ovaj vikend je fešta ne smijem, NJEMU je rođendan ni tamo ne smijem, zato sam rekla da se od danas upisujem
na sve moguće tečajeve, natjecanja, treninge samo da sam što manje
kod kućre nut

I tako... sad mi je lakše, podijelila sam s vama ono što me muči!
Idemo dalje!

Lutka i ON!
Ajme, o tome se uvijek daju pisati romani, no kako danas nemam volju
pisati o nama, reći ću da je za sada ( kucnite u drvo cerek)
sve u redu! Bilo je svega prethodni vikend...
Krenulo je s onim najgorim - svađama, ali je završilo na sasvim neočekivano dobrim načinom!
Ipak Lutka ide dalje s NJIM! Nema šanse da ga pusti!
Shvatila je dosta toga...i razgovarali su, i svađali se i mirili, ali sve je to normalno, ne bi ni bilo zanimljivo da smo si stalno super !zubo

Sluša se : "Poslednji let", Seka Aleksic

Ne mogu tebi ja da ljubav naredim
da tvome oku vratim izgubljeni sjaj
ne mogu da ti srce ceznjom zarobim, a htela bih

Ne mogu ja u tvoje snove nezvana
na druge da se ljutim sto te nemam ja
ne mogu da ti budem vaznija od svih, a htela bih

Sareni leptiru mog sivila
ne idu ni nevini sa krivima
sta cu i ja medju zivima

To sto me ne volis
to je tvoje pravo, moja sudbina
ceo zivot pogresne sam ljubila
sto bi izuzetak bio ti

To sto me ne volis
zauvek je srusilo moj svet
sada letim poslednji svoj let
sklopljenim krilima




Nisam tužna niti patim, niti sam depresivna, ovu pjesmu u originalu ne slušam, ali skinula sam rmx tako da već tri dana neprestano
odzvanja... ipak, pjesma je presavršena!

Do sljedećeg puta, voli vas i ljubi
Lutka Bez Osjećaja!yes


- 11:42 - Komentari (69) - Isprintaj - #

srijeda, 09.04.2008.

"Neka tajna sila ka tebi me vuce i na srcu stoji mi datum od juce, takve kao ja na greskama ne uče!"



U skicama stoji broj 11, što bi značilo da sam
toliko puta započela pisati ovaj post i odustala bi
zato jer bi se zaplela u svoje misli i osjećaje, ni sama više ne bi
znala gdje sam pa bi samo klinkula na crveni X!

Subota večer je bila kobna!!
Izašla sam s curama, nakon ne znam koliko vremena, i opet ono naše ludilo....hektolitri smjeha, gluposti i ludosti! Prvi put nakon dugo vremena
nisu s nama bile "bolje polovice", tako da smo opustile kočnice!
Lutka i ON se taj dan nisu čuli, razlog je bio svađa od petka, a ponos ne da ni jednom ni drugom da se razmjeni jedan jedini SMS...
Odlazimo do birca gdje je živa muzika.

Palim mobitel i stiže poruka, NJEGOVA, odgovaram sa dvije riječi jer sam bila ljuta, ljuta na NJEGA...
Nakon par minuta shvaćam da ulazi u isti kafić gdje sam i ja, prolazi do šanka i naručuje si piće!
Tad se nešto slomilo u meni, poslala sam mu poruku da nemamo smisla i da se više na ovakav način nećemo natezati!
Odgovorio mi je sa "HVALA!". Nije mi vrag dao mira pa sam poslala još jednu poruku, da mu objasnim u čemu je problem, dobijem ponovno "HVALA!"...
Pogledam prema šanku i vidim njega, pomalo već pod utjecajem alkohola i dere se iz petnih žila pjesmu koja je taman bila, u tom trenu definitivno kriva jer se radilo o prekidu!

Najprije sam mislila da sam napravila grešku, da sam ipak trebala pokušati na drugi način, pa sam mislila uzeti jaknu
i zbrisati kući, zavući se pod jastuk ili eventualno lupati
glavom u zid...ali nisam, uzela sam frenda za ruku i plesala s njim.

...iz inata, tebi samo tebi, činim sve što do jučer ne bih...

Bilo je tu kasnije poruka i poruka...najžešći dio mi je bio kada smo stajali u kafiću stol do stola jedno drugome okrenutih leđa i dopisivali se.zubo
Na kraju sam poslala želi li izaći van da ne završi tako jadno preko poruka, napisao je "NE ZNAM!". Ma ok srećo, nemoj znat ni kako se zoveš, nemoj znat ni gdje si ni tko si, i tako ne znaš ništa!
Ostala sam ja još cupkati na mjestu, cilj mi je bio pokazati mu da nisam povrijeđena a najradije bi trčala oko šanka i sve razbijala, no nisam...

Krenem lagano kući, kad iza sebe čujem kako me zove...hm, da, sjetio se ipak da bi htio popraviti malo situaciju, da ipak ne bi htio da završi tek tako.
Natezali smo se dobrih sat vremena, ukočila sam se jer je vani bilo oko 0, a ja u tankoj jaknici, no kad sam mu sasula bujicu riječi
bilo mi je i prevruće!
I da, ma znala sam da ćemo tako i završiti, završilo je tako što smo se pomirili!
KRAJ PRIČE!

POČETAK PROBLEMA!
Ostavila sam ga zato jer sam smatrala da nisam zavrijedila da dobijem tek neke sitnice da bi me činile sretnom,
zato jer sam smatrala da imam i puno većih problema
nego da razmišljam o tome svaki dan što je s nama, ima li ili nema
smisla i dokle će ići.
No onaj tren kada sam stala pred njega, kad sam imala još samo reć
"GOTOVO JE!", nisam mogla...nisam bila jaka da bi si mogla smjestiti "Lutko, ovaj dio tvog života je završen, ideš dalje, bez njega!" A ne, ne...no
Razgovor se na kraju sveo na zafrkanciju, opet sam dio toga prešutila
i opet sam na kraju sve to svela na to da se nismo sporazumjeli!

...kako da kažem ti "ZBOGOM" kad sve gubim s tobom...


Sada tko me razumije, a tko ne, ne znam je li bolje s njim, ili bez njega!
Ovo naše neko natezanje, pa malo dobro pa malo loše, počelo me svaki dan vući niže, jer se trudim a ne znam kuda vodi!
A onda opet kada pomislim da bi sutra na kavi sjedili u našem društvu jedno preko puta drugog...ajoj,brrr... ne, ne.
I nije samo to stvar, problem su i osjećaji! I to je najveći problem...
Ne mogu se pomiriti s tim da ako ga ponovno ostavim da ga gubim, a ni ovako ni onako čini se nema smisla.

Shvaćate li sada zašto nisam htjela pisati post?!
Zato jer ni sama ne znaš što ni kako!


Zato sam već dva dana mirna, nemam na računu, ne čujemo se, dala sam vremena i sebi i njemu. Pošalje mi poruku "Laku noć" svake večeri, i ja njemu u mislima jer nemam na računu i to nam je sva komunikacija u zadnja dva dana!zubo

Odlučih pustiti da ide kako ide, ako mu je stalo neka se pokrene
i neka bude siguran u to da malim prstićem neću maknuti
da bi nešto promijenila---ako mu je stalo, neka pokaže!
Zaključih na kraju da sam prošla i gore stvari, pa što god da bilo preživjet ću, samo je problem što me uvijek slome emocije!

Shvaćate da Lutka Bez Osjećaja ima osjećaje!
I shvaćate da je ovaj post ni sebi ni k svom, ali nema veze!nut
Ako tko ima žiivaca i srca protumačiti moje riječi i čitati između redaka...ma sve am je dozvoljeno.
Možda me netko jednom i shvati!

Voli Vas Vaša Lutka!

[p.s.-ispričavam se što me nije bilo duže, u sljedećih par dana potrudit ću se uzvratiti komentare]

- 00:05 - Komentari (45) - Isprintaj - #

petak, 28.03.2008.

"Kad slomis granu tuzne vrbe, u zemlju kad je posadis,izraste neko novo drvo,staro zaboravis!"


Lutka pada s nogu, jedva gleda i svaka točkica na tijelu je boli
ali je dobila ogromnu inspiraciju da napiše novi post
pa ipak sjedi na svojoj obožavanoj crvenoj stolici i lupa po tipkovnici…yes

od 11 dana praznika, 3 je bila bolesna, 2 se ubijala od dosade,
3 lumpala po vani, a ostala 3 su još uvijek neizvjesna…
Tako da zbrajajući sve, praznike ne može nazvati uspješnima…

Lutku je prije 2 sata uhvatila žuta minuta
I imala je spremanje svoje sobe
Koje je, s pohvalom priznaje jako često
Ne zaboravite da je to bilo oko pola 1…nono

I tako slažući ladice i police, pronašla je staru kutiju s natpisom « NE DIRAJ!»…
Naime, bila je to moja stara kutija, tzv. «Kutija uspomena!». Isprva me bilo i strah zabadati u nos ono što je bilo, ali morala sam, znatiželja je ipak bila veća…zubo
Najprije se smijala svojim starim pjesmama, sastavcima i referatima koje je pisala…ali onda se uozbiljila kada je čitala datume jer se sve događalo prošle godine u ovo vrijeme.

Smijala sam se jer je se lako može očitati naivnost, neznanje, čiste gluposti, «cmizdrenja» za tolikim sitnicama, razočarenje zbog onoga što danas gledam kao nešto što je uobičajeno, što se mora dogoditi kad-tad.
Ali onda sam se opet nasmijala, više je to bilo onako kroz neku ozbiljnu facu,
ali mi je ipak izvuklo osmijeh na lice, shvatila sam kako sam uvijek od muhe pravila slona
i da zapravo sve to nije ni upola onog što me danas može dokrajčiti…
Mada se duboko nadam i da ću se ovome zbog čega danas
polako tonem sve niže, glasno smijati sljedeće godine u isto vrijeme…

Tada je centar svijeta bio samo jedan i jedini, njega sam voljela i on je bio
glavni pokretač problema. Jedan dan me nije pogledao, drugi nije pozdravio, a treći
smo ipak nakon svega otišli na kavu…wooow, koji je to problem!

Kada gledam danas, gomila ih je, ali uvijek ih sakrijem negdje u sebi, recimo
da se trudim uvijek pronaći adekvatno rješenje i krenuti daljeyes
Samo se još uvijek pitam gdje je nestalo to dijete koje je od «muhe pravilo slona», koje je znalo za sebe uvijek tražiti više, koje je davalo sve od sebe i naivno gledalo
na bolje sutra…

Photobucket

Jedna godina, samo jedna, nije veliki pomak u životu,
ali za mene je značila i previše…
Ostalo je to dijete negdje u ovim danima i satima prošle godine
tu i tamo se pojavi samo u kratkim crtama kada se jave uspomene kao sada
ali na tom je mjestu osoba koja je shvatila da život nije život
ako ti ne pruži udarce, ali i isto tako ako ih ne uzvratiš…


Slike su ostale slične, ali ono što se tada i sada ocrtava na licu
definitivno nije isto…nono

No kako god, zatvorila sam kutiju i vratila je na svoje mjesto…
Nastavila sam čistiti i razmišljati…(da,da i to se događa, 2 posla odjednom,ipak sam žensko)
Možda sva iskustva stečena u zadnjih godinu dana i nisu najljepša,
neka bi zaista voljela izbrisati kao gumicom, ali sve to je od mene učinilo
osobu onakvu kakva danas jesam…yes

Ona koja je naučila da se mora boriti, koja zna da kada pada da se mora i dignuti jednostavno je naučila koliko je teško brinuti se o svom život i sebi ukoliko želi nešto postići…
…a shvatila je što želi i što želi postići!

Na kraju čišćenja divila sam se svojoj sobi ( i to se događa), možda sebično ali i samoj sebi…jer kada nakon svega protrljam rukom o ruku, shvatila sam da sam puno postigla…i nadam se i daljnjem uspjehu!sretan
Svjesna sam da život slomi u jednom trenu svakoga, žao mi je samo što je mene lomio malo ranije no nije me slomio, zato sam ponosna!

Lutka je na kraju čišćenja navukla svoju dugu crvenu majicu
za spavanje, bila zadovoljna što je barem nešto pametno napravila
tijekom praznika, poslala SMS na NJEGOV broj, pričekala još koju sekundu NJEGOV odgovor i sada lagano kreće na zasluženi počinak…


Ljubim vas…fino
PUSA




- 02:26 - Komentari (48) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se