counter hit make
uzgoj i odgoj lutaka

17.03.2012., subota

u posljednje vrijeme istražujem smrt, umiranje, suočavanje, uviđam da je to temelj svih mojih anksioznosti i opsesija, i ta spoznaja je dokinula većinu drugih patologija. još uvijek se bojim pročitati ernesta beckera u cijelosti, no pristup irwina yaloma, pa čak i woody allena, mi odgovora.
već nekoliko mjeseci mozak mi nije potpomognut dodatkom serotonina, i osjećam se relativno dobro, prilično bizarno sretno. bizarno, jer baš nema opravdanog razloga za istinsku sreću, ali jednako tako ni tugu. ali neka! u inat!
Osjećam neku organsku odbojnost prema ranijem valjanju u vlastitom mentalnom blatu, sad ga razmazujem po zidovima tako dugo dok ne dosegne podatniju bež-vanilija boju.

novi cohenov album je savršen.

Going home
(Without my sorrow)




- 09:38 - °°° (7) - °° - °

12.06.2010., subota

naučila sam: jedino što (me) može spasiti od depresije je romantičan sumrak razuma, kao za razglednicu. infantilna mišljenja, semiautistične teorije o svijetu - osjećam se tako krivom radeći svoj posao, do razine neetičnosti.
ne mogu pričati o tome. ne znam što me tako rastužuje, unatoč bedemu antidepresiva koji se taloži oko mojih sinpasi. jednom u nekoliko mjeseci zgrane me neka neugodna spoznaja o pogrešnosti stvari. mašta mi je sve prozirnija, stari i propada brže od mene, kao prvi sloj kože, neprekidno izložen. prije par sati bila sam radosna, uglavnom nenesretna, preostaje mi kao lažno sjećanje.




- 21:12 - °°° (1) - °° - °

25.04.2010., nedjelja

zašto čovjek pliva u vodi

there exist, i grant you, a clinical depression, upon which certain remedies occasionally have an effect; but there exists another kind , a melancholy underlying our very outbursts of gaiety and accompanying us everywhere, without leaving us alone for a single moment. and there is nothing that can rid us this lethal omnipresence: the self forever confronting itself.

nisam nikad pisala jer to volim, već iz razloga nužnosti i potrebovanja, u psihoterapijske svrhe. jagodice prstiju na tipkovnici, mozak na kauču. naime, trebam svaku pomoć. život je strašan i bojim se.


- 10:21 - °°° (8) - °° - °

23.12.2009., srijeda

raskid srca

I am still here
leaning toward this machine


kontekst nas samo prigušuje, pa samo ovo: kukavički eskapizam je idoliziranje oronulih pijanaca. (krajnji eskapizam je postajanje takvim)
ne znam gdje se više prispojit za psihičko napajanje. razočarana sam sobom, vama, zakukuljenim si mozgom koji bojkotira "nastavak života", te je, nakon ne znam kakvog ključnog događaja odrastanja, odlučio odumrijeti, kroz jedan gangrenozni, no samozatajni proces. sram me pisati dalje. bojkotiram.

a sad, pijanac:



- 19:45 - °°° (13) - °° - °

06.11.2009., petak

I STILL HAVE A DREAM

dakle, tog čovjeka su superlijepilom pričepili licem za zid, bolničari u bijelom s mafijaškim ordenima nakon što pokrao mnogo novaca preko interneta. nakon toga ga je krvoločna gomilica njih kliještima štipala po koži, za to vrijeme je moja usnuta svijest emaptički doživjela njegovu kožu kao svoju i vrištala u kutu. njemu su radili ono što ja nisam mogla zanemariti jer je sve bilo u mojoj glavi, oči su već zatvorene, da bi se spasio moraš ih otvoriti. u posljednjem krupnom kadru sna vidjela sam njegovo isprano sivo lice sa šavovima oko očiju neobično spokojno. probudila sam se u 3 s jasnim optužbama spram premordijalne amigdale.
mislim da me kažnjavaju. ili je pouka priče: zarineš li ruku dublje, dodirnut ćeš nešto gnjecavo al ne nužno duboko.
- 17:53 - °°° (3) - °° - °

15.09.2009., utorak

ovo ide bolje ludim umjetnicima

mislim, nesanica zbog anksioznosti i pogubnog samopropitivanja, čemu je ishodište neki banalan tjelesni simptom.
ŠTO JE NAJGORE ŠTO SE MOŽE DESITI?
bježi nesanico s korteksa jer ćeš se skvrčit u kromanjonsku amigdalu.

- 02:03 - °°° (6) - °° - °

02.09.2009., srijeda

dr. do little

umijem voziti bicikl žmirečki s bolnim vratom kojeg pridržava nepostojani žarač, krošnjasto razapet između očnih arkada. pjesnički je to moment kad mrtav umoran kliziš po izbrazdanom asflatu a mali histerični psi laju iz petnih žila. u tvojoj glavi i eksplodiraju, čemu se nasmiješ. žmirečki.
opet nešto o glavi: sasvim je sigurna da je imala neku misao, samo je sad više ne prepoznaje.
- 19:41 - °°° (2) - °° - °

27.08.2009., četvrtak

nazdravo

kao u boljim starim vremenima sjedim s bocom vina među nogama i slušam smitce. ugrijem ga da se pjeni kao ljuto more, crveni pjenušac. od idućeg tjedna stupam u radni odnos i imam tremu od budućih kolega i svog zakržljalog, zapuštenog misaonog organa, zakukuljenog u odveć dječolikoj lubanji. postarala bih se nekim pogođenim detaljem, no imamo vremena za to. s 25 (bliže 26) ionako možeš izgledati samo starije ili mlađe (ne postoji izgled prikladan godinama) a potonje je ipak bolje. težina uspomena je ono što me čini nostalgičnom i oni scenariji koje smo mogli odigrati pa nismo. npr odustajanje od kineskog, a mogla sam biti u kini za kojom patim samo kad čujem da netko drugi u kini. kina, moja bivša odbačena ljubavnica i moj veleban ego. ne vidim budućnost, ali to je redu, nisam ju nikad vidjela niti ju naročito iščekivala, tek retrogradno mogu konstatirati da je bilo dobro
gle, i bi teksta
al nije to to bez sira i koje sirove opaske
ali možemo ubaciti žalobni stih
People said that you were virtually dead
And they were so wrong

u jednom trenutku se okus vina preobrazi o okus krvi iz porezanih usana, ali u razumnom omjeru, čaša naspram kapljice.
naime, što je sreća meni. kad u osvrtu na svoj skromni životić zauzdan u toru na farmi božjoj vidiš da je bilo ćaknutih i perverznih pustolovina. s tim da se sebi u ogledalu još uvijek možeš osmjehnuti s ponosnom čestitkom u očima. očekuje se da ljudi čine loše stvari, ubijaju druge, jer gamad jest potrebna čimbenička konstanta, i mnogo misaone industrije (pravo) opstoji na malignostih tih bića, ne različitih mnogo od nas koji se mogu (ne)licemjereno i pravedničko snebivati. hoću reći da te pustolovine budu gnoj na kojem možeš bujati u svim stremljenjima. ako nisu usrani gnoj, uveneš mnogo prije. recimo u dvadestima prije zaposlenja. moraš održati ranicu ili rascjep da održiš proces aktivnog rada na sebi. ne, to ti ne trebam, ne to nije kratkoročno evolucijski mudro, ali izvlači ljudskost. ako ne sumnjaš u sebe i zadovoljan si sobom, iskusio si najbolju, madam trousseau, verziju sebe, ali uz odmjereno samouništavanje stvaraš drugačiju psihološku mandalu. no to se događa isključavo spontano, bez planiranja i predumišljaja, pa ipak trebaš smoći snage da se prepustiš i vjeruješ
I've seen this happen in other people's lives
And now it's happening in mine


But that joke isn't funny anymore.

možda mi nije suđeno da više pišem monstruozne postove jer sam upoznala slijepo crijevo sebe, iscrpila tog lutka ljutka i raščetvorila ga i sad mi grlo zjapi za nekim drugim glasom.
a možda samo trebam sjesti za pravi kompjuter.

lyricsi su ovisnička tvar

I know it's over
And it never really began
But in my heart it was so real



smjestite se za bocu vina, namještajući mudro grlić boce i čekajte!
- 21:19 - °°° (1) - °° - °

11.08.2009., utorak

ovo nema smisla, trijezna sam

pa ništa onda.
- 17:42 - °°° (5) - °° - °

23.07.2009., četvrtak

sanax



šmrc. cat power iz 95.
vruće je. koža mi se isparava do unutrašnjih organa. kad izađeš u 3 popodne svijet je pun rorschachovih mrlja pa mi se učinilo da su čempresi dildači za anđele. silaze noću razoružanih krila. moj mozak treba domestos. protiv mrlja :(
- 10:03 - °°° (5) - °° - °

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se