Čiovo

utorak , 05.06.2018.

Obaveze mi ne daju mira do sredine mjeseca pa ćemo se još malo zadržati na našim prostorima jer brže odaberem fotkice i ne trebam previše objašnjavati poznata mjesta:) Osim toga, zadnjih dana me nekako lovi nostalgija za morem (što kod mene i nije toliko često jer nisam fan sezona pa nekako prije biram udaljenije destinacije). No, evo sada je nešto drugačije u mojoj glavi pa ću iskoristiti prošlogodišnja lutanja kao uvod u sezonu:)



Na Čiovu nisam bila jaaako puno godina i općenito ga se loše sjećam, no ono što znam je da nije bilo ni približno razvijeno i pretrpano kao sada. Došli smo brodićem pa odmah bacam oko na Trogir u koji idemo nakon ovog posta:)
Da ne moram puno tipkati, ostavljam osnovne informacije u obliku fotografije:)



Glavna plaža je sama po sebi lijepa i velika, ali ima dva ogromna nedostatka: stravična pretrpanost i nedostatak hlada...



..no zato cijelom dužinom postoje kafići u kojima možete ohladiti glavu. Mi smo uboli jedan gdje smo dobili dodatk uz piće. Ne znam bi li to opisala nemarom, umorom ili čime, ali moram priznati da nigdje dalje čaša nije stigla s komadom morske trave :)



Zaključno, ova plaža me puno više veselila predvečer u šetnji...



...kada na njoj ostane tek nekoliko ljudi.



Ako niste fan gore navedenog, možete se uputiti na drugu stranu...



...do iduće plaže...



koja sadrži nešto kamena i drveća i gdje je dakako miris puno ljepši i intenzivniji:)



Meni najdraži dio bila je šetnja do Trogira.



Krenuli smo predvečer dok je većina još bila na kupanju pa je, osim malo veće temperature, bilo čisto ugodno šetati pod palmama bez mukotrpnog probijanja kroz masu turista.



Osim toga, pješačenje je dobro jer se na taj način može dobro uloviti i pogled na grad:) Vidimo se uskoro u Trogiru;)

Šestine - Gornja Bistra

četvrtak , 31.05.2018.

Nedavno sam razmišljala kako sam prije inozemna putovanja redovito presijecala nekim lutanjem po domaćem terenu :) Kako me nije bilo duže vrijeme na blogu, skupilo se puno tih vanjskih lutanja pa očito nisam mogla odoljeti u davanju prioriteta. S obzirom da ipak volim prikazati i lakše dostupne, a jednako prekrasne, destinacije...



...vodim vas na planinarski put koji smo započeli u Šestinama i završili u Gornjoj Bistri.



Sigurna sam da će ljubitelji prirode i ovakvih mjesta prepoznati da slike nisu skroz ''friške'' pa napominjem da smo ovom rutom otvorili planinarsku sezonu prije točno mjesec dana. Obično krenemo ranije, no ove godine mi se zaredalo dosta drugih obaveza i nekih drugih lutanja pa nas je priroda duže čekala.



Iako nije za pohvalu (kombinacija zdravi život, planine i tako to), moram priznati da je motivacija za završetkom rute bila čuvena pizza o kojoj svi pričaju u Gornjoj Bistri. Isplatilo se tamo završiti, postalo mi je jasno zašto je tako čuvena i okusom i definitivno veličinom:) No, kako sam preko zime (što se tiče planinarenja) spavala zimski san, ova ruta je pred kraj postala prilično naporna za tek probuđenu kondiciju.



Iz tog razloga smo nekoliko puta pravili kratki odmor, od kojih je prvi bio već na Grafičaru...



..no nismo se dugo zadržavali jer nas je čekao još dobar komad pješačenja. Krenuli smo dalje...



...i uživali u ljepoti prirode...



...koja nas je vodila prema vrhu...



...gdje je još bilo ostataka snijega.



Neki dijelovi staze prilikom spuštanja bili su zaista naporni i činilo se kao da na njima nitko dugo nije bio. Bilo je dosta srušenog drveća koje je presjecalo stazu pa je spuštanje postalo disciplina s preprekama za preskakanje, provlačenje ili obilaženje.



No, s druge strane mi je odgovarao pomalo divlji teren i dodatni mir koji smo tamo pronašli...



...prolazimo preko Oštrice...



...i spuštamo se do Gornje Bistre gdje kratko zastajemo kako bismo se okrenuli i vidjeli koliki je put iza nas.



Nailazimo na par simpatičnih kućica...



..i bacamo pogled na dvorac Oršić :)



Pizzu probajte sami, nema slika, glad je napravila svoje :)

Reutlingen

ponedjeljak , 21.05.2018.



Idemo u jednu brzinsku foto šetnju u Reutlingen s kojim ćemo za sada završiti skitanje po Njemačkoj.



I ovaj grad je dio Baden-Württemberg-a pa ako se nađete u blizini trebate otići u jednodnevni posjet.



Centar je lijep za šetnju, ako dobro gledate možete uočiti puno simpatičnih detalja.



Čini mi se također i najbolji za sopping ili pijenje kave u miru. Ovo nije toliko turistički razvikano kao Stuttgart pa ako nešto kupujete možda je ovdje i lakše naći.



Znam da se osjeti razlika u brzom postu, no to ne znači da je grad manje zanimljiv od nekih prethodnih...



...nego samo da skitnica opet pakira stvari za put :)

Tübingen

subota , 12.05.2018.

Ako imate vremena, zastanite i preletite barem fotografije jer vas vodim u svoj omiljeni njemački grad: Tübingen, grad na rijeci Neckar. Ovo je jedan od onih gradića za koje kažem da ''imaju dušu''. Prve asocijacije koje mi padaju na pamet kada treba opisati ovo mjesto bile bi: ljepota koja osvaja na prvi pogled, igra boja, skladno isprepleteno staro i novo...



Tübingen je grad u kojem živi nešto više od 85 tisuća stanovnika, a ono što ga čini drugačijim (možda zbog toga i življim) je to da velik dio te brojke čine mladi ljudi. Ovo je sveučilišni grad ili grad mladih. Ovdje se nalazi jedno od najutjecajnih i najstarijih njemačkih sveučilišta na koje je upisano preko 25 tisuća studenata (od toga ih barem 15ak tisuća i živi u gradu). U ovih, više od 150 sveučilišnih zgrada, zaposleno je oko 10ak tisuća ljudi



Sveučilište je osnovano 1477. godine, a od tada su ga pohađali mnogi poznati velikani (među kojima ima i puno nobelovaca iz različitih područja...). Sam kompleks je zaista ogroman pa ne čudi da se automatski javi želja za traženjem onoga što vas najviše zanima i što vam je najsrodnije. Pobudila mi se znatiželja čim sam ugledala koliku površinu zauzima dio vezan za psihijatriju i psihologiju, a oduševljenju nije bilo kraja kada sam shvatila da je, između ostalog, i ovdje studirao Wolfgang Köhler, čije ime je jedno od najznačajnijih u području geštalt psihologije :) O ljepoti same zgrade klinike ne moram puno pričati jer zaista plijeni svaki pogled...



...moram priznati da sam ju uočila izdaleka dok još nisam znala što je, no za sada još malo ostajemo u neposrednoj blizini klinike.



Prošetali smo i velikim studentskim parkom i botaničkim vrtom, koji se nalaze u neposrednoj blizini sveučilišnog kompleksa. Bilo mi je simpatično vidjeti kako je većina studenata koje smo sreli tamo jela svoj zdravi obrok u obliku šarene salate (nije bilo traga pekarskim proizvodima ili mc-u:))



Moram napomenuti da za obilaženje svih prekrasnih zgrada koje su smještene na brdu treba određena kondicija, ali svakako se isplati. Kada se već penjemo, idemo odmah i prema dvorcu



...kroz poznata vrata...



..do Hohentübingen dvorca...



...u kojemu je početkom 19. stoljeća privremeno bila smještena Sveučilišna knjižnica.



Nakon temeljite obnove dvorca, koja se odvijala krajem 20. stoljeća, sobe dvorca bile su na raspolaganju katedrama za kulturologiju i arheologiju.



Od gore se pruža prekrasan pogled na grad, a tu sam i uočila zgradu spomenute klinike.



Ako nemate snage za penjati se, nemojte očajavati :) Ono što nudi središte grada je zaista posebno tako da ljepoti nema kraja :)



Mnogi su potražili odmor na stepenicama pored crkve...



..a ja sam brzinski letjela preko puta... čim sam prepoznala Hesseov kabinet.



Već sam ranije spominjala koliko ga obožavam tako da me baš razveselilo što smo pronašli mjesto gdje je Hesse nekada radio.



A negdje sam prošla i pored svog drugog omiljenog...Fromma. Ovaj grad je jednostavno okupljao ljude koje cijenim i volim:)



Trg ima toliko detalja da je teško na nešto usmjeriti pogled...



...no nekako ipak dominira Gradska vijećnica.



U blizini je i zgrada najstarije tübingenske apoteke...



..koja je sagrađena 1569. godine.



Simpatični izlog dobro dočarava živost i šarenilo grada...



...a i ove stolice zaslužuju svoje mjesto na blogu :)



Ne treba izostaviti ni Gradski muzej...



...poznata je i crkva sv. Jakova...



..u koju smo i zavirili.



Nadam se da ste našli nešto za sebe, sigurna sam da bi uživo to napravili bez problema. Ako vam nije dovoljno, onda trk po novine i vidjeti aktualna zbivanja ;)

Waldenbuch

nedjelja , 06.05.2018.

Puno obaveza, neke važne stvari koje me čekaju u narednom periodu, lijepo vrijeme koje unatoč tome mami van i iznenadna mogućnost odlaska na jednu od preskočenih destinacija, tj. planiranje dugoočekivanog putovanja... To kao rezultat nosi malu borbu s vremenom i činjenicu da nemam previše prostora za postove. Tako da sam vas vodim u Waldenbuch...



...u kratku, ali slatku (doslovno mislim!!) šetnju:) O čemu se radi? Stižemo u kuću poznate čokoladice i priče o Ritter Sport-u :)



U ovom malom gradiću, koji je od Stuttgarta udaljen oko 16km, nalazi se tvornica, muzej, izložbeni prostor te trgovina Ritter Sporta. Alfred Ritter i njegova supruga Clara ovu su priču započeli davne 1912. godine, a čokolada je prvotno nosila ime Alrika prema njezinu tvorcu.



1930. nastaje kompleks u Waldenbuchu, a 1932. na Clarin prijedlog kreće priča o Ritter Sport-u kakvog danas znamo.



Iskreno, dok ne dođem na ovakva mjesta zaista gotovo ni ne razmišljam kolika se povijest krije iza pojedinog proizvoda.



Zato ovakve šetnje znaju biti zanimljive. Ovdje možete vidjeti cijeli povijesni pregled i pročitati korisne informacije koje rezultiraju ovom finom čokoladicom, koju danas na tržištu možete naći u više od 30 okusa te još različitim prigodnim izdanjima.



Osim toga, možete saznati više o samom procesu proizvodnje i ključnim sastojcima...





...kao i što možete pozvati ovaj Ritterov kamiončić. Oduševila me ideja: u onih 5 limenih prostora su smještene male čokoladice koje ispadaju po slučaju. Kada pozovete, iz garaže (na kojoj su leptiri:)) izlazi kamiončić i vozi vam čokoladicu besplatno. Ne trebam ni pričati da su klinci u redu stajali nepomično i klikali do iznemoglosti tako da smo odustali od čekanja i svoje čokolade ipak kupili dolje u trgovini (nisam ju slikala, ali dio ponude je daleko povoljniji nego u trgovinama...postoje i lom i probna pakiranja itd.)



Nadam se da vam je nedjelja sada još malo slađa :)

Mercedes-Benz muzej: Stuttgart

utorak , 01.05.2018.

Kako sam najavila, ostajemo još malo u Stuttgartu koji je prilično važan grad za svakog ljubitelja automobila i njihovog povijesnog razvoja. Ako vas privlači automobilska industrija, ovo je odlično mjesto jer ćete tu naći dva velika i značajna muzeja: Mercedesov u kojem ćemo se zadržati i Porsche-ov koji ovaj put nismo stigli posjetiti.



Prva značajna godina kojom počinje cijela povijesna priča je davna 1886., a ovaj vrhunski muzej se pobrinuo da vam u detalje približi svaki komadić od onda pa do modernog doba. Mene je posebno oduševio način na koji su organizirali ovaj, moglo bi se reći, put kroz vrijeme. Krećemo s 8. kata na kojem su izloženi neki od prvih modela...



...a kasnije ćemo se spuštati polukružno, spiralno, dolje prema novijem vremenu. Iskreno, kada sam vidjela zgradu izvana nisam mogla ni slutiti koliko toga se unutra krije. Muzej je otvoren 2006. godine, a unutra se nalazi preko 160 Mercedesovih vozila, kao i brojni drugi izlošci vezani za ovu marku i njen povijesni razvoj.



Moram napomenuti da nisam neki preveliki fan automobila općenito, ali ovo je mjesto koje ostavlja bez daha tako da ga preporučam svima koji se nađu na ovom potezu: makar kao dio razvoja opće kulture. Osim vrijednih modela vozila, ovdje ćete naći makete i čitave prikaze života kroz povijest. Osjećaj je kao da ste upali u živuću enciklopediju u kojoj se isprepliće mnoštvo korisnih informacija o svemu, a ne samo o automobilima :)



Cijena ulaznice za ovo carstvo je samo 10 eura što bih, bez problema, mogla izdvojiti kao jedan od najisplativijih poteza i ulaganja. Dodatna pogodnost je besplatan ulaz za djecu i to, ako se ne varam, čak do 14.te godine. Potrudili su se osigurati i dodatnu zabavu za klince tako da možete isprobavati neke od interaktivnih dijelova poput zračnog jastuka, vožnje malog maketa vlakića, gledati razne projekcije automobilskih utrka, a većini automobila se možete skroz približiti te neke pogledati i iznutra.



Uz sve to, nema dodatne naplate za audio vodič koji možete birati na nekom od poznatijih jezika, a Mercedes trakica na kojoj je obješen vam ostaje kao poklon suvenir. Osim toga, u samom dnu muzeja je dakako i suvenirnica, no tamo cijene ipak nisu za reklamu, nego eventualno za veće fanove (ili džepove:)



Osim što je organizirano tako da se spuštate prema novijim modelima, postoje odjeljci koji su tematski organizirani pa primjerice imate dio u kojem možete vidjeti vozila koja su koristili poznati ljudi ili su se koristili u poznatim filmovima i sl.



A s viših katova se pruža i dobar pogled na dio grada, iako ćete ga ovako malo slabije doživjeti zbog mrežaste sjene na prozoru :)



Evo jednog koji mi je posebno privukao pažnju:)



Nema ni jednog dijela prostora bez sadržaja, gdje god pogledate imate priliku vidjeti neki od vrijednih modela...



...a dok se spuštate na niži kat s lijeve strane na zidu imate čitave priče: povijesne činjenice i brojne zanimljivosti koje su pratili povijesni razvoj (biram ove dame da vam lakše približim kako taj dio izgleda:)...



...s desne strane je otvoreni prostor gdje unaprijed vidite dio onoga što vas dolje čeka.



Da vidimo koliko će vas pored ovog ljepotana uočiti do kojeg smo kata stigli :) Dobro je pratiti brojeve u pozadini kako neka od soba sa strane ne bi ostala preskočena (iako je to na većini katova tako organizirano da ih nije moguće preskočiti)



Evo recimo ovo je primjer gdje se možete popeti na stepenice i zaviriti kako su unutra izgledale poštanske stvari :)



Osim što vidite more vrijednih vozila i pročitate hrpu poučnih sadržaja, vaše uši također neće biti uskraćene za dobar zvuk. Svaki kat (svaka era) ima organiziranu glazbu: negdje su to zvukovi motora, formula i sl., a negdje i pjesme poznatih glazbenih velikana.



Mene su nekako stariji modeli više oduševili, no sigurna sam da ima i onih koji nestrpljivo čekaju novije modele pa nastavljamo dalje:)



I idemo u malo brže vode...



..i još brže...



...pogledati formule...



i ostala čuda automobilske industrije.





A za ovog svemirca...



...vam poklanjam i nešto više detalja:)

Stuttgart

petak , 27.04.2018.

Po tisućiti put sam izložena istom problemu: kako sažeti nešto ovako ogromno u kratki post na blogu. Tako počinje i problem obilaska svakog velikog grada, srećom barem je kondicija dobro istrenirana pa to malo ide u prilog da stignem vidjeti veliki dio onoga što me zanima. Kada je Stuttgart u pitanju, treba vam kondicija i vrijeme da obiđete i sam centar, a kamoli sve ono što nudi kada se malo udaljite. Pokušati ću vam približiti neke od bitnijih stvari, onako na prvu :)
Ako ste prvi put ovdje, predlažem da se popnete na vidikovac koji će vam omogućiti da shvatite koliki grad je pred vama. Prilikom ovog posjeta smo samo prošetali okolo jer sam davno već bila gore, a nisam se previše bunila ideji da to preskočimo jer nisam preveliki fan ovolike visine(osim ako dolje gledam s planine ili brda na koje sam se mukotrpno penjala:)) Ovaj toranj otvoren je 1956., a navodno je i prvi tv toranj u svijetu koji je sagrađen od betona.



Ono što me uvijek zabavlja u europskim velegradovima je ''jutarnja tišina'' u centru grada. Pri tome ne mislim na šetnju u 6 ujutro, nego na situaciju koju imate priliku vidjeti oko 9-10h. Većina ljudi koje ćete tada sresti su također turisti, a zapravo i njih nema puno...



...dok se već par minuta kasnije središnji trg popunjava...



...i postaje jedno od glavnih mjesta za odmor, na klupici, travi, betonu..gdje tko stigne:)



Ovdje se nalazi, odnosno nastavlja i Koenigstrasse, glavna ulica u centru...



...gdje možete uživati u kilometarskom šopingu i mnoštvu trgovina...



...meni su iskreno prije bile daleko bolje ponude. Ne znam je li to zbog tadašnjeg suženog izbora kod nas ili su stvarno bili povoljniji i šareniji. Ovaj put sam se malo zadržala samo u Primarku, no za ostalo nekako nisam imala previše volje. Nekako mi je bilo žao zamijeniti ovoliku količinu sunca predugim ostajanjem u trgovinama koje više manje imaju sličnu ponudu kao i ono što nudi Zagreb.



Ono što mi je uvijek bila asocijacija na ovo mjesto je multikulturalnost. Uvijek mi se činio opušteniji od mnogih gradova na tom potezu, a sada je isprepletenost kultura, stilova i različitosti još izraženija (što ne čudi s obzirom na događaje u posljednje vrijeme).



Mislim da je bolje da vas prepustim fotografijama, nekada stvarno nije potrebno previše opisivati :)





Prošetali smo pored zgrade opere, kazališta...



...uočila sam jednog od svojih omiljenih, Hessea :))



Još jedan pogled...



...i na zgradu Novog dvorca..



...i iza se nazire zgrada Starog dvorca...



...meni nekako draži :)



Još malo se zadržavamo u centru...



...



I prije kolodvora odlazimo odmoriti oči do ''Johanneskirche am feuersee''...



...bacimo još pogled na kolodvor...



I selimo se do poznatog Mercedesovog muzeja, no unutra ćemo zaviriti u idućem postu jer mislim da zaslužuje zasebni kutak :)

Esslingen

utorak , 24.04.2018.

Dolazimo do još jednog grada koji se nalazi u pokrajini Baden-Württemberg. Smješten je na rijeci Neckar.



Možda nije grad zbog kojeg ćete ciljano doći u ovaj dio Njemačke, ali ako se nađete u Stuttgartu koji je u neposrednoj blizini...svako preporučam da odvojite dan ili barem pola dana za obići ovo mjestašce. Fasciniraju me mjesta gdje na maloj površini mogu pronaći toliko prekrasnih građevina i stvari. Ono što mu dodatno daje na značenju je to što je sačuvan srednjovjekovni izgled grada te brojni arhitektonski spomenici. Odmah na ulasku u centar pažnju privlači gradski toranj...



...iako moram priznati da je prvo što sam uočila bio ovaj čovječuljak gore :) No, kada se približimo onda možemo bolje proučiti i samu zgradu izvornog imena ''Schelztorturm''.



Iako u većini mjesta o kojima pišem religija nije od primarnog interesa, nemoguće je ignorirati velebnu arhitekturu brojnih crkvi koja se često lako uočava...



...kao što je to slučaj s ''Frauenkirche''...



...i meni najzanimljivijom Gradskom crkvom, odnosno crkvom imena St. Dionys...



...i bliže.



Iako može zvučati ironično ako to napiše osoba koja puno putuje (pogotovo za sve one koji ne znaju s kako malim budžetom se veći dio mojih putovanja organizira), mogu reći da sam čovjek koji ne pati za luksuznim i velebnim stvarima. To je ono ''dođoh, vidjeh, odoh''... tako da me više veseli pronaći ovako male crkvice kao što je kapelica Sv. Nikole.



Luksuz koji me ovdje veselio je bio dobiti topli, sunčani dan početkom travnja :)



Čuli smo da je bio jedan od prvih takvih dana tako da su najbrži ugostitelji već organizirali terase...



...što su neki iskoristili za ispijanje svoje prve sunčane kave:)



Ne čudi me da su za to izabrali ovaj trg gdje pogled plijene brojne šarene kuće i najstarija, njemačka dominikanska crkva St. Paul koja potječe iz 13. stoljeća...



..i meni crvene rolete:)



Nezaobilazna je i prekrasna zgrada stare Gradske vijećnice...



..s kojom ćemo završiti šetnju:)

Dettenhausen: mojoj Ruži!

srijeda , 18.04.2018.

Bila sam naivno, pomalo uplašeno dijete, koje je sudjelovalo u pakiranju osnovnih stvari za daleki put. Iskreno, ne sjećam se obrazloženja koje ste mi očito brižno zamotali u najljepši celofan uvjerivši nas da idemo provesti zajedničko vrijeme na nekom boljem mjestu. Ne sjećam se ni čime si objasnila to da idemo same, bez mnogih koji nisu mogli poći s nama. Tada me boljelo samo to da neki važni ljudi ostaju tamo gdje se događa nešto ružno, no nisam ni približno shvaćala ozbiljnost situacije. Ono što puno bolje pamtim su mnoge uspomene koje si utkala u moj život od trenutka kada smo došli u ovo mjestašce imena Dettenhausen.





Sjećam se tek nešto zabrinutih lica koja ste imali dok ste razgovarali, gledali vijesti i nestrpljivo čekali javljanje na rijetke telefonske pozive, no par umirujućih riječi ublažile su i tu dječju zbunjenost. Brzo bismo krenuli ispunjavati sve moje male želje i tako često provodile dane u šetnji, tražeći ukrase koji su mi tada bili neizmjerno simpatični i koje kod nas prije nisam vidjela…



…pri tome pazeći da ne zaobiđemo moju omiljenu ''fontanu'', za koju danas shvaćam da predstavlja tek nekoliko kapi vode koja nije za piće…



..kao i onu na kojoj su ''šarene ptice''.



Simbolično sam svoj novi posjet ovom mjestu isplanirala u Uskrsnom periodu: htjela sam ovo proći u istom periodu u kojem si ti prolazila svoje prošlogodišnje ''putovanje''. Moram ti priznati da sam sada osjetila bol koju si ti vjerojatno osjećala u periodu mog djetinjstva kada si vječnim osmjehom ispunjavala sve naše želje i vješto prikrivala sve informacije koje su o ratnoj Slavoniji stizale čak i u ovako malo, udaljeno mjestašce. Kakvi god bili uvjeti i razlozi, priznajem ti da si zaslužna za moje prvo putovanje zapisano u sve deblje korice lutanja.



Rekli su da vrijeme liječi rane, ali dubina osjećaja koji razaraju svaki djelić tijela, na određene datume, ne može se usporediti ni s jednom vrstom boli. Teško je opisati osjećaj kada jedan običan pogled na stube, koje su vodile do mog omiljenog dječjeg igrališta, izazove lavinu sreće, tuge, nostalgije…kada se osmijeh zahvalnosti za sve one dane što si se penjala s nama bori sa suzama koje sada same naviru. Koliko god bilo teško, priznajem ti da mi je ova šetnja trebala…

Stockholm

petak , 13.04.2018.

Krećemo u noćnu vožnju brodom na relaciji Helsinki-Stockholm: još jedno iskustvo koje treba doživjeti. Osim što je noćenje na brodu daleko povoljnije od cijena smještaja u Finskoj i Švedskoj, tu vas osim prilično dobrog smještaja očekuju razne zanimljivosti. Prije svega, ovi brodovi lokalnom stanovništvu služe kao ''party'' brodovi, odnosno mjesta na koja se idu opustiti, piti i sl. O tome sam čula puno prije nego sam išla na ovo putovanje, no iskreno nisam mogla zamisliti kako to sve skupa izgleda. Zahvaljujući tome, organizirane karaoke i ples uz bendove znaju biti zabavniji od humoristične serije ili dobre komedije. S druge strane to mi je bilo fascinatno jer je meni i bez alkohola bilo zlo od prevelikog ljuljanja broda. Inače nikada nisam imala problema na trajektima i brodićima kod nas, no ovdje sam stalno imala osjećaj da padam u nesvijest unatoč tome što sam većinu večeri sjedila ili bila naslonjena na neki od stupova. Ipak, kabine su dovoljno udaljene od buke tako da je takvo ljuljuškanje pridonijelo vrlo dobrom snu :)



Druga bitna stvar s ove vožnje je najljepši doručak na svijetu. Osim što je švedski stol izgledao bolje nego u filmovima i imao neprocjenjivo veliku ponudu i za vegetarijance, sjedili smo uz prozor i jeli gledajući mnoštvo otočića i poluotočića dok smo se približavali pristaništu.



Žao mi je što nisam barem malo zabilježila i taj filmski doručak, ali u trenutku kada je ispred vas tolika ljepota prirode o tome zaista ne razmišljate:)



Ovo je grad koji je teško opisati u par riječi, grad koji diše nekom zaista posebnom energijom i nudi mnoštvo sadržaja za svačiji ukus. Vjerujem da bi se veći dio prije pronašao ovdje, nego u mojoj dragoj Finskoj :) Pa krenimo u šetnju...



nezaobilazni dio šetnje je Gamla stan, odnosno stari grad. Središte Gamla stana je Trg Stortorget, čija povijest nažalost nije najljepša. Naime, na ovom se mjestu 1520. dogodilo poznato Stockholmsko krvoproliće, odnosno masovna ubojstva švedskog plemstva koja je naredio danski kralj Kristijan II. Danas se na ovom trgu nalazi zgrada švedske akademije u sklopu koje se nalazi i Nobelov muzej...



...kao i ono što možda najčešće srećete na razglednicama ovog predivnog grada.



Bile su mi simpatične mnoge uske ulice, a na kraju ove fotografije, u pozadini se vidi i Germanska crkva (Getrudina crkva)...



...pored koje prolazimo.



Kad smo već kod crkvi, ona koju svakako treba spomenuti je i Crkva Riddarholmen koja se nalazi na istoimenom otoku, u blizini kraljevske palače. Crkva je jedna od najstarijih zgrada u Stockholmu: pojedini dijelovi potječu iz 13. stoljeća, a prvotno je izgrađena kao franjevački samostan.



Brojne uličice u centru obiluju i raznim suvenirima. Ostala sam iznenađena da suveniri većinom nisu bezobrazno skupi, kao apsolutno sve ostalo u Svedskoj. I da, važna stvar ako idete...računajte na kartice za plaćanje, mijenjanje eura u krune je apsolutno neisplativo te zapravo imaju minimalan broj mjenjačnica gdje to uopće možete napraviti. Konkretno za recimo 20 eura ćete tamo dobiti oko 100kn pa dobro razmislite...



...evo još jednog izloga:)



Jedna od upečatljivih zgrada je i Gradska vijećnica pa evo jedan pogled prema njoj... (istina fotke samo djelomično pokazuju ljepotu jer mi vrijeme nije išlo u prilog, ali što je tu je. zato postoji google da proučite bolje ukoliko vas bude zanimalo :)



A i ovdje se vidi u pozadini ovog simpatičnog kipa...



..kao i pogled s druge strane, s dvorišta kod Gradske vijećnice.



Meni je za oko zapela i zgrada kazališta:



Dio koji je možda najviše opuštajući je duga obala, riva na kojoj si možete priuštiti lijepu šetnju...



...gledati kako vijore švedske zastave i kako brodovi spavaju...



..a odavde pruža i dobar pogled na prekrasnu zgradu Nordijskog muzeja, odnosno na otok Djurgĺrden.



Djurgĺrden je fascinantan jer se na njemu nalazi mnoštvo bitnih stvari. Ovdje se nalazi Skansen: najstariji muzej na otvorenom (nažalost nismo imali vremena za obići ga jer je navodno potrebno izdvojiti gotovo cijeli dan), zoo vrt, zabavni park Gröna lund...



...kao i brojni muzeju poput spomenutog Nordijskog muzeja...



...i svakako najuočljivijeg čuda od muzeja: Vasa muzeja. To je pomorski muzej u kojem se nalazi, gotovo u potpunosti očuvan, Vasa brod iz 17. stoljeća. Ovo je ujedno i jedan od najposjećenijih muzeja u Skandinaviji.



U blizini je i biologijski muzej...



...te naravno Abba muzej :)



Pa ćemo prigodno i zasladiti ovu šetnju:

Abba-Dancing queen

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.