Petrčane

subota , 14.07.2018.

Postove uglavnom objavljujem po povratku s putovanja, no s obzirom da sam ovaj put duže odsutna...nalazim vremena za kratki pozdrav i fotošetnju :) Pa krenimo lijepom našom...



...do Petrčana...



..koji su smješteni između Zadra i Nina te su se zbog povoljnog položaja prilično razvili u zadnjih nekoliko godina.



Puno puta sam prošla rivom, no brodića je sve više, kao i apartmana, turista pa čak i hotela...



...zbog toga nekada pobjegnem s glavne gradske plaže na one izoliranije koje otkrije tek nekoliko ljudi...



...i razna morska stvorenja pa je tako zalutao i ovaj račić.



Novost je i luka koja se gradi, osobno me nije baš razveselila količina prašine u centru u sred sezone, no što se može. U svakom slučaju ljepši je pogled s mora pa smo iskoristili priliku dok se najmlađi član veselio pedalini...



..na kojoj se stvarno godinama nisam vozila, ali eto bilo se lijepo podsjetiti iznajmljenih čudesa dok se netko tome iskreno veseli:)



Osvježenje na plaži...



...ili kavica u blizini mora, birajte :)



Što još dodati..možda malo kockica, čak i u zraku...pa eto letimo sretno sutra :)

Soller, Mallorca

subota , 07.07.2018.

Sigurna sam da ste mogli pretpostaviti kako sam uživala na plaži iz prethodnog posta, no ono što možda nije uvijek očito je činjenica da sam tip osobe koji ne može doći u novo mjesto i potrošiti vrijeme samo na izležavanje na plaži makar ona bila i jedna od najljepših viđenih. Pa ukoliko se prepoznajete u tome, onda svakako trebate proširiti svoje lutanje i otići u ovo, meni izuzetno simpatično mjestašce...



...koje se zove Soller. Ako se niste ranije informirali, prilično sam sigurna da ćete po dolasku brzo shvatiti da mjestašce njeguje određenu tradiciju i da ćete brzo uočiti nesvakidašnji drveni vlak.



Ako se dobro sjećam, vlak je osposobljen 1912. kako bi prevozio voće. Osim njega, uočljiv je i drveni tramvaj...



...koji prolazi sredinom trga, što zna zbunjivati turiste koji naravno hodaju s glavom u oblacima :->



Što se tiče spomenutog voća, ovo mi je jedna od dražih fotografija na temelju koje ćete brzo shvatiti po čemu je mjestašce poznato...



...dakle, citrusno voće. Ako dobro gledate, možete ga uočiti čak i na glavnom trgu ispred crkve...



..koja svakako dominira svojom ljepotom.



Udaljavamo se kako bismo pogledali iz drugog kuta...



..i zabilježili prizor koji u jednoj fotografiji savršeno pokazuje ljepotu i tradiciju ovog mjestašca:



Ipak, nije sve drveno :-D



Kako god, ovo je svakako jedno od onih mjesta za koja kažem da ''imaju dušu''. S nogu me također oborio velik broj uskih ulica, među kojima se čak mogu naći i one gdje nema nijednog čovjeka...



...ali i ove glavne nisu pretrpane turistima...



...pa se i suveniri mogu bolje pogledati...



...a pažnju mi privlači nešto što je kao stvoreno za mene :->



Kad sam već kod privlačenja pažnje: pogled mi uvijek skrene prema prizoru cvijeća koje daje živost ovakvim kućama...



...kao i prema ovakvim pločama s nazivima ulica.



Osim samog posjeta Solleru, svakako preporučam da barem u jednom smjeru idete dužom autobusnom linijom koja ga povezuje s Palmom. Razlika u cijeni je neznatna, a ljepota prirode koju ćete putem vidjeti se teško može opisati...



..a imati ćete priliku proći i još nekoliko simpatičnih mjesta.



S druge strane otoka su i spilje koje vrijedi posjetiti, no mi nažalost ovaj put nismo imali priliku za njih. Tako da se nadam da netko od vas bude podijelio svoju fotoskitnju, a do tada ostavljam pozdrav i mah mah Mallorci :-D

El Arenal, Mallorca

ponedjeljak , 02.07.2018.

Udaljavamo se par kilometara i stižemo do El arenala...



...mjesta gdje je jedan pogled na plažu dovoljan da vam dan bude savršen:D



Kilometri bijelog pijeska teško da vas mogu ostaviti ravnodušnim...



..kao i ovi simpatični slamnati suncobrani.



Ne znam kada se točno ovo mjesto razvilo u toliku turističku atrakciju, ali sigurna sam da je plaža najviše zaslužna tome da vrvi hotelima i ostalim smještajnim jedinicama. Čula sam doduše da je prvi hotel ovdje podignut 1914., ali nisam našla baš puno informacija u tom smjeru i smjeru razvoja



Gdje ima hotela, ima naravno i puno turista...kao i puno štandova, vrhunskih majstora za prodaju i najveće gluposti koja vam više nikada neće trebati, ali ipak će podsjećati na ovu prekrasnu plažu ili ludi izlazak.



Ovo je očito rajski dio Mallorce za lude provode pa sam tako primjetila da mnogi ovdje dolaze proslaviti djevojačke i momačke večeri. Vjerojatno zbog takvih provoda, cijelom dužinom su suvenirnice s kričavim majicama ludih natpisa i ostalih smiješnih detalja koji su sigurno simpatična ponuda kada ih vidite okicama iz kojih vrve promili. Natpisi su u stilu ''ono što se dogodilo na Mallorci, ostaje na Mallorci'' i sl. pa koga veseli...



Ono što sam po dolasku u čudu gledala su bili mladi ljudi s kantama pića. Ok, zabavljaju se, ali sam se baš pitala koja je fora i gdje su uopće nabavili te kante. Vrlo brzo sam shvatila da je i to dio ponude i da ih možete naći u trgovinama, suvenirnicama, na svakih par metara...samo birate kombinaciju.



Ako ste pomislili da ste sve skupa prerasli, ne brinite. Tu su još uvijek kilometri prekrasno uređene šetnice s pogledom na plažu s raštrkanim palmama. Postoji puno mirnih kutaka i velika ponuda restorana. sve je vrlo opušteno. Ljubaznost je naučena do razine da se čovjek mora nasmijati, ali ipak im odati počast za upornost i trud pri nagovaranju da koristite baš usluge koje nudi njihov objekt.

Palma de Mallorca

srijeda , 27.06.2018.

Letimoooo i stižemo na aerodrom koji je smješten nekoliko kilometara od centra glavnoga grada Mallorce.



Iako imam običaj donekle pratiti kronološki red putovanja kada ih predstavljam na blogu, ovaj put vas vodim na mjesta koja sam posjetila prošli tjedan /modrinaneba ovo je obecani post za koji si mi pomogla u odluci kada si spomenula more :->/ Ovo je bilo neočekivano putovanje koje sam spomenula kao nagradu za uspješno obavljene važne stvari...



Palma de Mallorca glavni je grad Baleara, a u njemu živi oko 400 000 stanovnika. Ovo je također važna turistička destinacija, iako moram priznati da se ne osjeti ona ''negativna navala turista'' nego je nekako sve dobro i skladno organizirano. Samo ime asocira na palme kojih ima posvuda...



...a nakon posjeta jedna od glavnih asocijacija sigurno ostaje i velebna građevina katedrale, tzv. La seu, odnosno Santa Maria.



Katedrala je smještena vrlo blizu mora, a u nesposrednoj blizini je i kraljevska palača La Almudaina što cijeli kompleks čini još ljepšim...



...naravno, očekivano je da će ovo biti udarna turistička atrakcija pa je tako u okolici organizirano puno konja s kočijama. Priznajem da ni inače nisam fan ove turističke čari, ali ovdje mi je posebno smetalo jer je ''miris'' teško opisati riječima. Jednostavno natjera čovjeka da požuri s obilaskom jer na mjestima postaje nepodnošljivo, još kada k tome dodate ogromne temperature i sunce...milina. Srećom oko kraljevske palače je ipak nešto bolja situacija...



..a zbog pogleda koji se pruža od gore se svakako isplati malo zadržati...



....

Trogir

nedjelja , 24.06.2018.

Evo me, s velikim razmakom od posljednjeg posta. Kako bi Vlad rekao: ''utanjili se postovi'' :)



Konačno su se ''utanjile'' i obaveze, koje su uspješno riješene: malo dodatnog obrazovanja ne škodi;) zahvaljujući tome, ukazala su se i neka dodatna i nagradna putovanja... no, prvo treba odraditi ono što je dogovoreno.



Dakle, idemo podebljati postove i otići u trogirsku fotoskitnju.



Volim gradove koji uz opuštajući prizor mora nude i zanimljivu šetnju: bilo po pitanju povijesnih građevina ili jednostavno onih čija me arhitektura oduševi...



...a Trogir je jedan od takvih gradova:)



Ono što me malo manje veseli u sezonskim obilaženjima je naravno gužva...



...kao i cijene prilagođene jahtašima. Kad sam davnih dana bila, prizor je bio daleko drugačiji pa moram priznati da nisam očekivala da će nas piće na rivi izaći 30ak kn.



No, dobro, neka cvate turizam, znam za drugi put..



...nastavimo bolje sa šetnjom:)



Ovdje smo imali sreće i naletjeli na nekoliko predivnih glazbenih izvedbi, melem za uši. Pogotovo na ovako lijepom mjestu :)



Vjerujem da vas je barem dio upoznat s ovim gradom pa ne gnjavim puno s informacijama, uživajte u fotografijama...



...i simpatičnim uskim ulicama.



Pitala sam se kamo će, a sad razmišljam kamo ćemo mi dalje skitati :)



Čiovo

utorak , 05.06.2018.

Obaveze mi ne daju mira do sredine mjeseca pa ćemo se još malo zadržati na našim prostorima jer brže odaberem fotkice i ne trebam previše objašnjavati poznata mjesta:) Osim toga, zadnjih dana me nekako lovi nostalgija za morem (što kod mene i nije toliko često jer nisam fan sezona pa nekako prije biram udaljenije destinacije). No, evo sada je nešto drugačije u mojoj glavi pa ću iskoristiti prošlogodišnja lutanja kao uvod u sezonu:)



Na Čiovu nisam bila jaaako puno godina i općenito ga se loše sjećam, no ono što znam je da nije bilo ni približno razvijeno i pretrpano kao sada. Došli smo brodićem pa odmah bacam oko na Trogir u koji idemo nakon ovog posta:)
Da ne moram puno tipkati, ostavljam osnovne informacije u obliku fotografije:)



Glavna plaža je sama po sebi lijepa i velika, ali ima dva ogromna nedostatka: stravična pretrpanost i nedostatak hlada...



..no zato cijelom dužinom postoje kafići u kojima možete ohladiti glavu. Mi smo uboli jedan gdje smo dobili dodatk uz piće. Ne znam bi li to opisala nemarom, umorom ili čime, ali moram priznati da nigdje dalje čaša nije stigla s komadom morske trave :)



Zaključno, ova plaža me puno više veselila predvečer u šetnji...



...kada na njoj ostane tek nekoliko ljudi.



Ako niste fan gore navedenog, možete se uputiti na drugu stranu...



...do iduće plaže...



koja sadrži nešto kamena i drveća i gdje je dakako miris puno ljepši i intenzivniji:)



Meni najdraži dio bila je šetnja do Trogira.



Krenuli smo predvečer dok je većina još bila na kupanju pa je, osim malo veće temperature, bilo čisto ugodno šetati pod palmama bez mukotrpnog probijanja kroz masu turista.



Osim toga, pješačenje je dobro jer se na taj način može dobro uloviti i pogled na grad:) Vidimo se uskoro u Trogiru;)

Šestine - Gornja Bistra

četvrtak , 31.05.2018.

Nedavno sam razmišljala kako sam prije inozemna putovanja redovito presijecala nekim lutanjem po domaćem terenu :) Kako me nije bilo duže vrijeme na blogu, skupilo se puno tih vanjskih lutanja pa očito nisam mogla odoljeti u davanju prioriteta. S obzirom da ipak volim prikazati i lakše dostupne, a jednako prekrasne, destinacije...



...vodim vas na planinarski put koji smo započeli u Šestinama i završili u Gornjoj Bistri.



Sigurna sam da će ljubitelji prirode i ovakvih mjesta prepoznati da slike nisu skroz ''friške'' pa napominjem da smo ovom rutom otvorili planinarsku sezonu prije točno mjesec dana. Obično krenemo ranije, no ove godine mi se zaredalo dosta drugih obaveza i nekih drugih lutanja pa nas je priroda duže čekala.



Iako nije za pohvalu (kombinacija zdravi život, planine i tako to), moram priznati da je motivacija za završetkom rute bila čuvena pizza o kojoj svi pričaju u Gornjoj Bistri. Isplatilo se tamo završiti, postalo mi je jasno zašto je tako čuvena i okusom i definitivno veličinom:) No, kako sam preko zime (što se tiče planinarenja) spavala zimski san, ova ruta je pred kraj postala prilično naporna za tek probuđenu kondiciju.



Iz tog razloga smo nekoliko puta pravili kratki odmor, od kojih je prvi bio već na Grafičaru...



..no nismo se dugo zadržavali jer nas je čekao još dobar komad pješačenja. Krenuli smo dalje...



...i uživali u ljepoti prirode...



...koja nas je vodila prema vrhu...



...gdje je još bilo ostataka snijega.



Neki dijelovi staze prilikom spuštanja bili su zaista naporni i činilo se kao da na njima nitko dugo nije bio. Bilo je dosta srušenog drveća koje je presjecalo stazu pa je spuštanje postalo disciplina s preprekama za preskakanje, provlačenje ili obilaženje.



No, s druge strane mi je odgovarao pomalo divlji teren i dodatni mir koji smo tamo pronašli...



...prolazimo preko Oštrice...



...i spuštamo se do Gornje Bistre gdje kratko zastajemo kako bismo se okrenuli i vidjeli koliki je put iza nas.



Nailazimo na par simpatičnih kućica...



..i bacamo pogled na dvorac Oršić :)



Pizzu probajte sami, nema slika, glad je napravila svoje :)

Reutlingen

ponedjeljak , 21.05.2018.



Idemo u jednu brzinsku foto šetnju u Reutlingen s kojim ćemo za sada završiti skitanje po Njemačkoj.



I ovaj grad je dio Baden-Württemberg-a pa ako se nađete u blizini trebate otići u jednodnevni posjet.



Centar je lijep za šetnju, ako dobro gledate možete uočiti puno simpatičnih detalja.



Čini mi se također i najbolji za sopping ili pijenje kave u miru. Ovo nije toliko turistički razvikano kao Stuttgart pa ako nešto kupujete možda je ovdje i lakše naći.



Znam da se osjeti razlika u brzom postu, no to ne znači da je grad manje zanimljiv od nekih prethodnih...



...nego samo da skitnica opet pakira stvari za put :)

Tübingen

subota , 12.05.2018.

Ako imate vremena, zastanite i preletite barem fotografije jer vas vodim u svoj omiljeni njemački grad: Tübingen, grad na rijeci Neckar. Ovo je jedan od onih gradića za koje kažem da ''imaju dušu''. Prve asocijacije koje mi padaju na pamet kada treba opisati ovo mjesto bile bi: ljepota koja osvaja na prvi pogled, igra boja, skladno isprepleteno staro i novo...



Tübingen je grad u kojem živi nešto više od 85 tisuća stanovnika, a ono što ga čini drugačijim (možda zbog toga i življim) je to da velik dio te brojke čine mladi ljudi. Ovo je sveučilišni grad ili grad mladih. Ovdje se nalazi jedno od najutjecajnih i najstarijih njemačkih sveučilišta na koje je upisano preko 25 tisuća studenata (od toga ih barem 15ak tisuća i živi u gradu). U ovih, više od 150 sveučilišnih zgrada, zaposleno je oko 10ak tisuća ljudi



Sveučilište je osnovano 1477. godine, a od tada su ga pohađali mnogi poznati velikani (među kojima ima i puno nobelovaca iz različitih područja...). Sam kompleks je zaista ogroman pa ne čudi da se automatski javi želja za traženjem onoga što vas najviše zanima i što vam je najsrodnije. Pobudila mi se znatiželja čim sam ugledala koliku površinu zauzima dio vezan za psihijatriju i psihologiju, a oduševljenju nije bilo kraja kada sam shvatila da je, između ostalog, i ovdje studirao Wolfgang Köhler, čije ime je jedno od najznačajnijih u području geštalt psihologije :) O ljepoti same zgrade klinike ne moram puno pričati jer zaista plijeni svaki pogled...



...moram priznati da sam ju uočila izdaleka dok još nisam znala što je, no za sada još malo ostajemo u neposrednoj blizini klinike.



Prošetali smo i velikim studentskim parkom i botaničkim vrtom, koji se nalaze u neposrednoj blizini sveučilišnog kompleksa. Bilo mi je simpatično vidjeti kako je većina studenata koje smo sreli tamo jela svoj zdravi obrok u obliku šarene salate (nije bilo traga pekarskim proizvodima ili mc-u:))



Moram napomenuti da za obilaženje svih prekrasnih zgrada koje su smještene na brdu treba određena kondicija, ali svakako se isplati. Kada se već penjemo, idemo odmah i prema dvorcu



...kroz poznata vrata...



..do Hohentübingen dvorca...



...u kojemu je početkom 19. stoljeća privremeno bila smještena Sveučilišna knjižnica.



Nakon temeljite obnove dvorca, koja se odvijala krajem 20. stoljeća, sobe dvorca bile su na raspolaganju katedrama za kulturologiju i arheologiju.



Od gore se pruža prekrasan pogled na grad, a tu sam i uočila zgradu spomenute klinike.



Ako nemate snage za penjati se, nemojte očajavati :) Ono što nudi središte grada je zaista posebno tako da ljepoti nema kraja :)



Mnogi su potražili odmor na stepenicama pored crkve...



..a ja sam brzinski letjela preko puta... čim sam prepoznala Hesseov kabinet.



Već sam ranije spominjala koliko ga obožavam tako da me baš razveselilo što smo pronašli mjesto gdje je Hesse nekada radio.



A negdje sam prošla i pored svog drugog omiljenog...Fromma. Ovaj grad je jednostavno okupljao ljude koje cijenim i volim:)



Trg ima toliko detalja da je teško na nešto usmjeriti pogled...



...no nekako ipak dominira Gradska vijećnica.



U blizini je i zgrada najstarije tübingenske apoteke...



..koja je sagrađena 1569. godine.



Simpatični izlog dobro dočarava živost i šarenilo grada...



...a i ove stolice zaslužuju svoje mjesto na blogu :)



Ne treba izostaviti ni Gradski muzej...



...poznata je i crkva sv. Jakova...



..u koju smo i zavirili.



Nadam se da ste našli nešto za sebe, sigurna sam da bi uživo to napravili bez problema. Ako vam nije dovoljno, onda trk po novine i vidjeti aktualna zbivanja ;)

Waldenbuch

nedjelja , 06.05.2018.

Puno obaveza, neke važne stvari koje me čekaju u narednom periodu, lijepo vrijeme koje unatoč tome mami van i iznenadna mogućnost odlaska na jednu od preskočenih destinacija, tj. planiranje dugoočekivanog putovanja... To kao rezultat nosi malu borbu s vremenom i činjenicu da nemam previše prostora za postove. Tako da sam vas vodim u Waldenbuch...



...u kratku, ali slatku (doslovno mislim!!) šetnju:) O čemu se radi? Stižemo u kuću poznate čokoladice i priče o Ritter Sport-u :)



U ovom malom gradiću, koji je od Stuttgarta udaljen oko 16km, nalazi se tvornica, muzej, izložbeni prostor te trgovina Ritter Sporta. Alfred Ritter i njegova supruga Clara ovu su priču započeli davne 1912. godine, a čokolada je prvotno nosila ime Alrika prema njezinu tvorcu.



1930. nastaje kompleks u Waldenbuchu, a 1932. na Clarin prijedlog kreće priča o Ritter Sport-u kakvog danas znamo.



Iskreno, dok ne dođem na ovakva mjesta zaista gotovo ni ne razmišljam kolika se povijest krije iza pojedinog proizvoda.



Zato ovakve šetnje znaju biti zanimljive. Ovdje možete vidjeti cijeli povijesni pregled i pročitati korisne informacije koje rezultiraju ovom finom čokoladicom, koju danas na tržištu možete naći u više od 30 okusa te još različitim prigodnim izdanjima.



Osim toga, možete saznati više o samom procesu proizvodnje i ključnim sastojcima...





...kao i što možete pozvati ovaj Ritterov kamiončić. Oduševila me ideja: u onih 5 limenih prostora su smještene male čokoladice koje ispadaju po slučaju. Kada pozovete, iz garaže (na kojoj su leptiri:)) izlazi kamiončić i vozi vam čokoladicu besplatno. Ne trebam ni pričati da su klinci u redu stajali nepomično i klikali do iznemoglosti tako da smo odustali od čekanja i svoje čokolade ipak kupili dolje u trgovini (nisam ju slikala, ali dio ponude je daleko povoljniji nego u trgovinama...postoje i lom i probna pakiranja itd.)



Nadam se da vam je nedjelja sada još malo slađa :)

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.