La_LuNa'S bLoG

Mood: very sad :(
Muzik: Aurora – The Day It Rained Forever ( Lasgo Vocal RMX)
Ovaj predivan mačak na slici je Timo. Ime je dobio po diđeju Timu Massu (da, da, maštovita gazdarica ;))) 21.2. navršio bi 2 godine... Mama mu je bila čistokrvna ruska plava mačka, a tata lokalni kvartovski jebač. Timo je zaista bio predivno, posebno mače, veeelikih očiju, sa repom poput rakunovog. Bio je razmaženo derište, dovoljno je bilo da dvaput zamjauče, trepne okama i sve bi dobio. Bio je lud za paštetama. Papagaj Kiki mu je najviše uljevao strah u kosti, čim bi vidio da je izvan krletke, pobjegao bi od njega u drugi kraj sobe spuštenih ušiju, jer Kiki je jako volio grickati njegove uši. Timo nije bio kućni ljubimac, on je imao status ravnopravnog člana obitelji. Imao je i svoje posebno mjesto na kauču. Tatu je najviše volio, uvijek bi mu se utrpao u krilo i tamo satima nepomično ležao. Mama se ponekad prijetila da će to biti prvi razvod braka s razlogom – mačak ;))) Otkad je prije skoro dvije godine stigao k nama u kuću, Timo je imao svu našu pažnju i ljubav, bio je naše sunce...
Bio je...
31.1. je otišao u svoju noćnu šetnju. Nakon dva dana izbivanja već smo se uplašili, jer nikada nije tako dugo izbivao iz kuće. Tješili su nas “Pa Veljača je, našao si je curu i sad uživa, normalno je da ga toliko dugo nema...”
Ali on se više nije vratio...
Nitko nije znao gdje je naš Timo...
Sve dok ga prije par dana nisam pronašla...
U dvorištu, par kuća od moje, u živici...mrtvog...
Navodno ga je lupio auto, pa ga je netko sa ceste bacio u to dvorište...
Čekamo da se snijeg otopi, da ga možemo pokopati...

Tako je čudno, pusto bez njega. Nitko više ne mjauče ujutro pred vratima sobe. Nitko ne dotrči u kuhinju na zvuk otvaranja frižidera, njegovo mjesto na kauču je prazno, još ga čeka... Ali on više neće doći......

Jako sam voljela tog mačka...
A sada ću se morati naviknuti na činjenicu da ga, nakon dvije godine, više nema :(((((

Mood: šora me kreativnost, ou jea
Muzik: Cajke cvajtauzandundfia

Dragi moji, eto da vam se javim malo. Svima kojima se prošli post svidio – TENKJUVERIMAČ, pisan je srcem.. Svi koji ste se zabrinuli razvojem situacije poradi koje je taj post nastao – sve je u najboljem redu! Moje sunašce i ja poslušali smo nadasve mudrog Bobiku koji nam je poručio da se volimo.

Nisam se javljala neko vrijeme zbog nadasve glupog razloga. Pola vas će se vjerojatno valjat po podu od smijeha i gušit u suzama kad vam kažem zašto me nema... RADIM FAKIN LUTKE! One lutke, za kazališne predstave, koje su nabijene na štap, ili vise na končićima! Eto koje torture jedna buduća teta u vrtiću mora prolaziti da bi završila faks.. To mi nikad neće biti jasno, zašto ja, kao buduća teta, moram imati sposobnosti profesionalnog lutkara, i pjevati operne arije tako da mi i Bagarićka može zavidjeti, ili pak imati opsežnije znanje o filmovima, kadrovima i scenama čak i od Spilberga? Šta će mi to pobogu? Umjesto da nas uče mijenjat pelene, i što učiniti kad se dva limača pošibaju škarama za kolaž papir, oni nas tlače sa manje bitnim stvarima! Al jebi ga, šta se mora, mora se, a šta se mora nije teško... Tako i ja sad moram raditi lutke. Možda bi to čak bilo i zanimljivo da paralelo s tim ne moram učiti. A na što tek liči moja soba, heee.. Posvuda ima novinskog papira i vate u komadićima, pola tepiha je nepovratno uništeno smjesom brašna i vode, koje čak ima i po tastaturi, a miomirisi, majke ti mile, dim cigareta pomiješan sa isparavanjima tempera i bezbojnog laka! Brijem da ću postati đanki ovisan o snifanju boja i lakova!! I to sada, na kraju svih muka sa faksom, kada imam još samo 3 ispita do kraja! E jebi ga, mora čovjek kad – tad prolupat na tom faksu...

Ajmo malo o nečem pametnijem. Bliži se Valentinovo! Nije da mi je taj dan posebniji od svih ostalih dana, ali pošto volim ruže, veselim mu se. Sunce, jesi čuo, oću ružu!!! ;)))
Kak je to divno, kad mi je napokon prošao mjesec Siječanj pretrpan rođendanima, nakon što bih konačno mogla odahnuti i biti u plusu što se novčane situacije tiče, zajeb, Valentinovo, opet kupuj poklon! Al ajd, nema veze, zaslužio je, bit će od srca, pa mi nije žao para! Imam već neke ideje u svezi poklona, ali ipak, svaki prijedlog je dobrodošao, a i zanima me šta ćete vi pokloniti svojim boljim/gorim polovicama???
Kad smo već kod poklona, volite li dobivati/poklanjati stvarčice tipa parfemi, čokoladice, cuga? Ja osobno to baš i ne prakticiram (barem ne dragim ljudima), jer to mi je nekako, šta ja znam.. Ono, poklon se potroši/pojede/popije i ko da ništ nisi ni poklonio. Možda je to samo zato šta sam ja sentimentalna dušica, pa volim stvari koje traju, ostaju uspomena... U svakom slučaju, zaista me zanimaju vaše ideje za poklone.
I još nešta, šta je najromantičnije šta vam se ikada desilo, ili šta ste vi nekome napravili??
(Jel se vidi da me šora zaljubljenost? ;))) Ma neee)

Eto, toliko za sada od mene, idem se posvetiti svojim lutkama, jadne, osjećaju se zapostavljeno.

Pusa, čitamo se!

Gledam te dok spavaš.. Slušam kako dišeš.. I pitam se... Sanjaš li nešto lijepo? Sanjaš li nas? Budiš se.. Gledaš me toplim, snenim očima boje čokolade..najslađe na svijetu! Smiješak na još snenom licu.. I ptam se... O čemu sada razmišljaš? Jesi li sretan?
Znaš li što bih ja sada htjela najviše od svega?? Zaustaviti vrijeme, sačuvati taj trenutak samo za sebe, za nas.. Da nam ga nitko, pa ni vrijeme, nikada ne otme, nikada ne izbriše, da zauvijek ostanemo ovako.. Da se utopim u tvom zagrljaju, potonem u tom moru tople čokolade.. Ljubiš me.. Nikad me nemoj pustiti! Cijela vječnost na tvojim mekim usnama bila bi premalo..
Osjećaš li da drhtim? Ne pitaj zašto drhtim, jer mislim da ti ne bih mogla objasniti.. Drhtim od sreće, jer presretna sam ovako, izgubljena u tvom naručju.. Drhtim od ljubavi, jer želim ti baš sve pružiti, iako je i to sve možda premalo.. Drhtim od straha, jer bojim se, znam da će ovaj trenutak proći.. Bit će još trenutaka, ali ja baš ovaj želim zaustaviti.. Drhtim od straha, jer što ako te izgubim?! Tko će mi obrisati suze kada me cijeli svijet rastuži? Tko će mi biti prva misao kada otvorim oči, i posljednja kada ih sklapam? Koga ću sanjati, i zvati tvojim imenom ako tebe jednom ne bude? Tko će se smijati mojim šalama onako slatko kako se ti smiješ? Tvoj osmijeh.. Jedan tvoj osmijeh vrijedi koliko i sve zvijezde beskrajnog neba.. A možda i više.. Tvoj topli dah na vratu.. I odmah osjetim tisuće trnaca kako prolaze kroz cijelo tijelo.. Samo tvoja blizina, saznanje da si ovdje, sada, pored mene, dovoljna je da me učini najsretnijom osobom..
Ali tebi to nije dovoljno.. Jer misliš da meni nije dovoljno.. Misliš da sanjam o nekom drugom.. Da me netko drugi može učiniti sretnijom nego što me ti činiš..
O, kako se varaš..
Zašto me odjednom tako sumnjičavo gledaš? Nedostaje mi onaj pogled prepun ljubavi.. Zašto me tako gledaš? Ako misliš da ćeš u mojim očima pronaći sumnju, moram te razočarati.. U njima nećeš naći ništa drugo osim neizmjerne čežnje za tobom..
Zašto pokušavaš pobjeći? Nemoj ići.. Ostani još tren..
Nasloni glavu na moje grudi, slušaj moje srce.. Što ti govori?
Sada me pogledaj u oči.. Osim suza, što vidiš u njima?
Dodirni mi usne svojim usnama.. Što osjećaš?
Reci mi da nisi razumio moje srce..
Reci mi da se nisi prepoznao u mojim očima..
Reci mi da ništa nisi osjetio na mojim usnama..

I pustit ću te da odeš!

Ne, ne želiš ići.. Ne možeš lagati, ne možeš bježati..
Ali sada mi možeš vjerovati! Zar zaista misliš, nakon svega, da bi te moje srce, moje oči, moje usne mogle povrijediti? Misliš li da bih ti mogla lagati?
Prepusti se, vjeruj mi. barem ovaj tren.. I pomozi mi da taj tren pretvorim u vječnost.. Pruži mi ruku da te vodim, nemoj se plašiti, jer nemaš se čega plašiti.. Nikome ne dam da te povrijedi, kako bih te onda ja mogla povrijediti?

Vjeruj mi.. Samo to te molim..

Vjeruj mi..