La_LuNa'S bLoG

Gledam te dok spavaš.. Slušam kako dišeš.. I pitam se... Sanjaš li nešto lijepo? Sanjaš li nas? Budiš se.. Gledaš me toplim, snenim očima boje čokolade..najslađe na svijetu! Smiješak na još snenom licu.. I ptam se... O čemu sada razmišljaš? Jesi li sretan?
Znaš li što bih ja sada htjela najviše od svega?? Zaustaviti vrijeme, sačuvati taj trenutak samo za sebe, za nas.. Da nam ga nitko, pa ni vrijeme, nikada ne otme, nikada ne izbriše, da zauvijek ostanemo ovako.. Da se utopim u tvom zagrljaju, potonem u tom moru tople čokolade.. Ljubiš me.. Nikad me nemoj pustiti! Cijela vječnost na tvojim mekim usnama bila bi premalo..
Osjećaš li da drhtim? Ne pitaj zašto drhtim, jer mislim da ti ne bih mogla objasniti.. Drhtim od sreće, jer presretna sam ovako, izgubljena u tvom naručju.. Drhtim od ljubavi, jer želim ti baš sve pružiti, iako je i to sve možda premalo.. Drhtim od straha, jer bojim se, znam da će ovaj trenutak proći.. Bit će još trenutaka, ali ja baš ovaj želim zaustaviti.. Drhtim od straha, jer što ako te izgubim?! Tko će mi obrisati suze kada me cijeli svijet rastuži? Tko će mi biti prva misao kada otvorim oči, i posljednja kada ih sklapam? Koga ću sanjati, i zvati tvojim imenom ako tebe jednom ne bude? Tko će se smijati mojim šalama onako slatko kako se ti smiješ? Tvoj osmijeh.. Jedan tvoj osmijeh vrijedi koliko i sve zvijezde beskrajnog neba.. A možda i više.. Tvoj topli dah na vratu.. I odmah osjetim tisuće trnaca kako prolaze kroz cijelo tijelo.. Samo tvoja blizina, saznanje da si ovdje, sada, pored mene, dovoljna je da me učini najsretnijom osobom..
Ali tebi to nije dovoljno.. Jer misliš da meni nije dovoljno.. Misliš da sanjam o nekom drugom.. Da me netko drugi može učiniti sretnijom nego što me ti činiš..
O, kako se varaš..
Zašto me odjednom tako sumnjičavo gledaš? Nedostaje mi onaj pogled prepun ljubavi.. Zašto me tako gledaš? Ako misliš da ćeš u mojim očima pronaći sumnju, moram te razočarati.. U njima nećeš naći ništa drugo osim neizmjerne čežnje za tobom..
Zašto pokušavaš pobjeći? Nemoj ići.. Ostani još tren..
Nasloni glavu na moje grudi, slušaj moje srce.. Što ti govori?
Sada me pogledaj u oči.. Osim suza, što vidiš u njima?
Dodirni mi usne svojim usnama.. Što osjećaš?
Reci mi da nisi razumio moje srce..
Reci mi da se nisi prepoznao u mojim očima..
Reci mi da ništa nisi osjetio na mojim usnama..

I pustit ću te da odeš!

Ne, ne želiš ići.. Ne možeš lagati, ne možeš bježati..
Ali sada mi možeš vjerovati! Zar zaista misliš, nakon svega, da bi te moje srce, moje oči, moje usne mogle povrijediti? Misliš li da bih ti mogla lagati?
Prepusti se, vjeruj mi. barem ovaj tren.. I pomozi mi da taj tren pretvorim u vječnost.. Pruži mi ruku da te vodim, nemoj se plašiti, jer nemaš se čega plašiti.. Nikome ne dam da te povrijedi, kako bih te onda ja mogla povrijediti?

Vjeruj mi.. Samo to te molim..

Vjeruj mi..