La_LuNa'S bLoG

Wheee, pada snijeg!!

Zaista ne mogu zamisliti kako ljudi ne vole snijeg! Oke, oke, ni ja nisam voljela kada mi je milim nam gradskim prijevozom trebalo 3 sata do centra grada (ma, lažem da nisam voljela, snijeg mi je bio samo izgovor za sjest na kavicu, kad sam već ionako zakasnila na predavanje!), i ja mrzim onu bljuzgu, kad je sve odvratno prljavo, i sva obuća promoći, to je fuj!

Ali kad snijeg tek zapadne.. Pa je sve tako predivno, bijelo, čisto..Sve je tako isto, a opet tako čarobno..I sve se stopi u bjelini..



Dalmatinci se vjerojatno neće složit sa mnom, i mislit će da sam luda, al hebi ga, ja jednostavno ne mogu zamisliti zimu bez snijega! Meni to nije zima! Kolko god ću sutra psovat prozeblih prstiju dok budem lopatom razgrtala snijeg sa staza oko kuće, toliko ću zapravo i guštat u sebi. Jer znam da ću se nakon toga zavalit u toplu sobu, i s nesicom u ruci grijat se pored radijatora i kroz prozor uživat u prizoru bjeline.



Kao klinka najviše sam voljela sjedit pored prozora i buljit u nebo dok lepršaju pahuljice. Nadam se samo da će do jutra napadati toliko da se mogu sanjkati!



O, da, još uvijek posjedujem svoje sanjke. Te sanjke su postale neko familijarno nasljeđe, prvo su bile mamine, pa tetkine, pa sestrine, a sada su moje. I bit će vjerojatno od moje djece jednog dana. Jer, koliko god da su stare, još uvijek su brze! Ko klinka sam svu kvartovsku klinčadiju pobjeđivala u utrkama!!! A koliko smo padova na “skakaonicama” moje sanjke i ja preživjele zajedno... To su bila vremena!! Kad bi pao snijeg, po cijele dane sam bila vani! Imala sam u ormaru obavezno 2 – 3 skafandera, a na kraju dana sva tri bila bi full mokra po radijatorima, a ja u paničnom strahu i suzama da se neće osušiti do jutra, i da se neću moći sanjkati! Ali uvijek su se osušili. Ako i nisu, obukla bih na sebe petnaest štrampli i deset hlača, samo da me mama pusti van, na snijeeeg...



Nismo li svi kao djeca bili takvi? Nismo li svi obožavali snijeg? Kako se čovjek odjednom toliko promijeni, i zaokupi “bitnim” stvarima, i ne samo da više ne doživljava snijeg u svoj njegovoj ljepoti, već ga i mrzi, snijeg postaje neprijatelj, prepreka?!



Zamolit ću vas jednu stvar, jutros kada ustanete, zastanite na sekundu prije nego opsujete snijegu sve po rodnome spisku, zagledajte se u taj prizor bjeline, i ostanite u tom svijetu, tim milsima, barem na minutu dvije...



Nije li predivno..bijelo..tiho..nevino?



Kladim se da će sve muke vezane uz prometno probijanje do cilja, i sve ostale nepogode izazvane snijegom odmah biti lakše!

KOMENTARI:
Ma mislim da se Dalmatinci većinom neće žaliti na snijeg. Recimo ovaj moj - njemu užasno smeta hladnoća, ali kad je snijeg onda već manje žuga :))) (apstinentica 19.01.2005. 05:31)

OBOŽAVAM SNIJEG!!!! idemo se sanjkat? pošto je i tak samo danas snijeg (bar su tak rekli na prognozi)..idemo bilo kam..ja sam doma oko tri, pa ti se javim!! jedva čekam!! eee, koje oduševljenje kad sam se probudila jutros!! ko malo dijete se osjećam!! da bar u subotu pada navečer!! p.s.nemoj me pitat kaj radim ovak rano na netu! (keep smile 19.01.2005. 09:31)

opet nema mog komentara!!! grrr!!! al nema veze..vani je snijeg!!!!! kissssssss :))))))))))) (keep smile 19.01.2005. 09:43)

E da, baš to-obožavala sam snjeg ko klinka a sad ga opće ne doživljavam previše...Zakej?A nemam pojma, možda zato kaj sad živim u gradu a snjeg na selu je nekaj totalka drugačije neg snjeg u gradu...Idem za vikend u svoje selo, odluka je pala! :-) (sonic girlie 19.01.2005. 11:49)

Lunaaa, ljubomorna saaam... kod mene nije padalo nit nece... i ja bi isto... iako ga je volim samo na jedan dan, ne vise, a jos manje volim bljuzgu... Pusa i dodi mi:))) ima i iznenadjena za stalne!!! (malia 19.01.2005. 13:05)