La_LuNa'S bLoG

Mood: usamljeno sa mislima..creapy
Muzik: Astral Projection veoma dubokoumno

Položila sam danas onaj usmeni. Nisam se baš pretrgla, žena postavila pitanje, ja prozborila dvije riječi, a ona je samo rekla:”Da, tu nema puno posla, to će biti pet.”! Wheee!!
One down, five more to go.. Plus još i diplomski. A valjda ću stić to do 9. mjeseca ;)))

I tak to.. Imam 21. godinu, pet ispita da školskim i akademskim klupama zauvijek kažem so long, trenutno ne radim, al radila sam već, i to u struci... Jebote, kak to zvuči odraslo! Onak, jezivo odraslo!! I totalno suprotno onome što je u mojoj glavi! I kad se te dvije suprotnosti sudare..a joooj, nije dobro! Pa čovječe, ja sam još generalno dijete! Možda ne toliko po nekim razmišljanjima ili stavovima, ali po postupcima definitvno jesam! I nije mi nit najmanje žao! Samo što me muči ta sablasna kontradikcija, po jednoj definiciji ja sam gotovo svoj čovjek, sa završenim školovanjem, poslom, ono, “odraslim” brigama, a mene jedino ispunjavaju i najviše vesele zabava, ludovanje, tulumarenje, ekipa.. Jel to normalno?
Ne bi mene to čudilo da nisam ludovala dok mi je za to bilo vrijeme, sa 15,16,17 godina. Ali pošto sam se tada zaista iživljavala i divljala, logično bi bilo da me to sad pusti, da se smirim, da odrastem! To tak nekak ide, il sam si ja to samo umislila.. Ono, zaposliš se, smiriš se, sve se vrti oko posla i bližnjih, zabave još ima, ali nekako pada u drugi plan, nije ti više presudno izać van, zajebavat se s ekipom do rane zore, cugat.. A meni je sve to..ne znam..nekako naopako! Jedino što trenutno trebam u životu je ZABAVA!! U anormnim količinama! Zanimljivo je i to da imam tu zabavu, nije mi dosadno, nit najmanje, ali nije niti dovoljno! Kaje to? Neka midlejđ kriza? Pa nemre već bit, u ranim dvadesetima. Zakašnjeli pubertet? Ma nemre nit to bit, odradila sam ga već, fala lepo, ne bih ponovo ;) Al stvarno, moram priznati da sam dijete...
Sjećam se kako mi je bivši znao govoriti da sam klinka, a ja se na tu izjavu uvijek našla duboko uvrijeđena i povrijeđena. Sada mi je to totalno smiješno, zašto me to prije godinu – dvije, kada sam bila još balavija, to pogađalo!? A danas, kad sam, eto, i starija i ponešto iskusnija, danas mi je kompliment kad mi netko kaže da sam klinka! Totalni ljudski paradoks, dok si dijete, uporno želiš biti vejiki i odrastao i zreo, a kad odrasteš, e onda bi sve dao da ti je vratiti samo par dana one djetinje naivnosti i bezbrižnosti! Pametna sam ja, bistra sam osoba (barem tako kažu), ali sam dijete! Ne samo zato što sam impulzivna, ponekad jako nepromišljena i ravnam se isključivo po nahođenju osjećaja, već zato što još uživam u tome svemu, i ne želim se još mijenjati. Dijete sam u duši i sasvim sam zadovoljna time! Uostalom, nije li istina:



Samo neka ima i igre, i smijeha, i suza, za sve drugo lako.. Doći će s vremenom.