La_LuNa'S bLoG

Mood: pomalo nervozno i uzuđeno, ali samo pomalo
Muzik: Faithless hitići

Eto, konačno je došao i taj dan da kažem pa-pa staroj 2004. godini..
Kad sve saberem i zbrojim, nit sama ne znam da li da je smatram dobrom ili lošom godinom..
Ove godine u život mi se vratila jedna veoma draga osoba, koju nisam bila u mogućnosti viđati, no na kraju je sve dobro završilo, on je dobro, vratio se, i zbog toga sam sretna!
Izgladila sam neke stare nesuglasice sa nekolicinom dragih ljudi, i zbog toga sam također sretna!
Položila sam podosta ispita, postala apsolventica, radila u svojoj struci, i to je ono zbog čega sam najsretnija!!
Upoznala sam svoje malo sunašce, zaljubila se, život mi se okrenuo u tim trenutcima za 360 stupnjeva, progurali smo ono najteže, i sad je sve pet..sretna sam!!!
A sad sranja...
Slupala sam auto dvaput.
Prekinula dvogodišnju vezu, preživjela plešući na ivici nervnog sloma, stavila točku na kraj jednog više mučnog negoli lijepog razdoblja svog života.
Nabila anormne telefonske račune.
Srušila windowse.
Pretjerivala u alkoholu, ali fakat pretjerivala.
Slomila srce jednoj dragoj osobi, motala ga oko malog prsta, sramim se priznati, ali fakat sam iskorištavala situaciju koja je meni odgovarala, da bih ga na kraju odjeb...
I bilo je toga još...

Na kraju, kad se sve to zbroji i oduzme, ne mogu reći niti da ću ovu godinu pamtiti po lijepome, niti po ružnome. Pamtit ću je samo kao još jednu godinu u nizu svog života, nešto što se jednostavno moralo preživjeti.
Izaći ću noćas van, utopit staru godinu u litrama alkohola, dočekat Novu pijana, okružena dragim ljudima i nadati se da će ova nova biti bolja!!
I neću plakati!
Smijat ću se!
Zagrlit ću Nenu, Miru i Any.
Pjevat ćemo dok ne ostanemo bez glasa, ili se srušimo na pod!!
Poljubit ću cijeli svijet!
Zagrlit ću cijeli svemir!
I osjećat ću se tako malo, a tako veliko!!
I bit ću sretna!!!
Obećajem!

A svima vama želim da se večeras ludo provedete, da prošlost ostavite iza sebe, i sa čašom šampanjca pohrlite u Novu 2005.

Voli Vas i puno grli

Vaša Luna :*

Mood: vajd avejk – muči me insomnia
Muzik: Faithless (prigodno uz nesanicu)

Prošli su božićni blagdani, jelo se, pilo se, sve u svemu bilo je okej. Provela sam ih sa najbližima, u krugu obitelji i dragih osoba. Ne mogu reći da mi je Božić bio predivan, jer, kao prvo, nisam niti imala neki filing da je Božić, a kao drugo, uvijek u takvim trenutcima takvih obiteljskih blagdana mi proklete emotivne dušice krenemo kopati po memoriji srdašaca, analizirati vot d fak vent vrong sa nekim stvarima i nekim ljudima, pa nam te stvari i ti ljudi počnu faliti, pa onda uz takvo raspoloženje sjebemo neke druge ljude koji to nisu zaslužili.. I tako.. Da skratim, nama emotivnim dušicama (zapravo mislim na sebe, ali govorim u množini, jer je to šatro neki obrambeni mehanizam, volim se tješiti da nisam jedina gljupsača) dođe da se zapitamo: Preboli li čovjek ikada neke stvari, neke osobe? Koliko vremena treba proći, koliko novih stvari, novih osoba treba protutnjati kroz život da otupimo na određene boli??
Super je meni sada u životu, zapravo, mislim da se nikada prije nisam osjećala toliko ispunjenom, odnosi sa starcima su gotovo okej, sa frendovima sve pet, moje dražesno sunašce mi posvećuje i previše vremena i pažnje.. Fakat sam sretna!! Taj osmijeh jest osmijeh, nije samo maska.. Ali.. Opet nešto ne štima, nešto fali.. Ono nešto što me slomilo, a ja to nisam zaliječila prije nego sam krenula dalje. Pa kad ti to nešto na božićnu noć prodefilira pred nosom sa svojom novom dražesnom, a ti shvatiš da ona sada ima sve što je nekoć bilo tvoje, i više od toga, kada vidiš njegovo presretno lice.......... To ti je ljubav!! A što je ljubav?? Ja bih to rekla ovako: To ti je ko kad pljuneš u vjetar, i onda ti se to vrati u facu!! Da mi je netko u tom trenu skinuo sve zvijezdice i satelite s neba, pjevajući najljepše balade i jašući na bijelom konju, brijem da bih se pretvorila u jednu sačmaricu i eksplodirala na licu mjesta!! A možda sam i trebala.. Možda bi mi sada bilo lakše... No ja sam samo zagrizla jezik, progutala par suza, zagrlila svoju pivu i rekla: Ajmo dalje... Pitam se samo dokle tako.... Hoću li izdržati na taj način, ili ću zaista puknuti jednog dana kada se previše toga sakupi u meni.. A onda će to biti generalno pucanje po šavovima, ona jedna sačmarica će biti goli kurac naspram hidrogenske tempirane bombe u meni!!
(Domi, jel ti sad jasno kaj mi je bilo tu noć????)
Vama, ljudofi moji koji me čitate, zaista svaka čast šta trpite ove moje emocionalne ispade (posebno skidam kapu nekolicini onih koji, uz to što me čitaju, me i osobno znaju). Ne, nije PMS u pitanju, i ne, nisam se opet posvađala sa čišćenjem sobe, samo su me malo oprali ovi blagdani i vratili sve ono što nisam htjela nazad..a oteli ono što sam toliko htjela i sanjala...i priželjkivala!!
Toliko sam prokleto htjela da on konačno bude sretan!! I vidi gle, ostvarilo se!!! Samo što ta sreća nisam ja....
Netko je veoma mudro rekao:

ČESTIT I BLAGOSLOVLJEN BOŽIĆ OD SRCA ŽELI VAM LUNA

Mood: Predbožićno bljaki raspoloženje
Muzik: Dalmatino – “Božić Bijeli” and ostali xmas hitići
Atmosfera: Lampice, svijećica, Vermouth...mmmmm

Uopće nemam neki filing da je Badnje veče.. Kad sam danas u podne otvorila oke, vani je vrijeme više nalikovalo Uskrsu nego Badnjaku. Sinoć sam se napila ko guzica, tako da sam cijeli dan mamurna, teturam od zida do zida, boli glava, i sve se tak fino vrti.. A krenuli smo samo na kavu!! I vidi u šta se pretvore naše kave! Prvo jedna runda, pa druga, pa treća, pa na kraju odemo na kiosk i završimo u stanu od frendice. Ostatak noći bio je..mmmmm..nije za javnost ;))) Provela sam predivnu noć sa svojim malim sunašcem.. I sad se ne mogu pomirit s činjenicom da ga neću noćas vidjeti :((( aj fil sou lonliiiiiiiiiiiiEkipa se dogovorila da se ide na polnoćku, pa kasnije vanka. A meni se tako ne da... Znam da će svi bit hepi, svi će partijat, a ja ću s anormnom hedejk stajat po strani, vrtit si “Božić Bijeli” u glavi, i poželjet se sklupčat i zaplakat... Sunce aj nid ju, aj fakin nid juuuuuuuuuuuu!!
Djedo mraz donio samo bon. A ja se nadala novom mobitelu..
Uopće se ne veselim ovom Božiću.. A iskreno, nemam pojma zašto! I gladna sam, iako sam pojela tonu (hladnih!) lignji. Mama ne da blizu kuhinje, a zagrebački odrezak šnjofa sve do moje sobe! Mrzim post!!
Vrtim si u glavi nekoliko prošlih Božića.. Pa se onda osjećam još više usamljeno.. Pa onda đorđ majkl zapjeva “Last Christmas I gave U my heart, but the very next day U gave it away, this year, to save me from tears, I’ll give it to someone special..” Totalno mi treba da me u ponoć netko zagrli, i šapne da će sve bit okej, i da neću više plakati... A svaki Božić taj netko, tko mi toliko u tom trenu treba, je daleko...... Volim ja svog Mirkoslafa, Volim ja i svoju Any, ma volim ja sve njih i drago mi je što su tu.. Ali treba mi zagrljaj nekoga tko bi za mene dao sve... Da se osjetim tako malenom, krhkom i izgubljenom, a opet tako sigurnom i sretnom, barem na pola sekunde... A njega nema pored mene...

Ne volim Božić :((((((((((((

Mood: nabrijano (na sve, osim na učenje..)
Muzik: tišina (a jeb’ ga, mora se učit, koncentracija, ovo – ono.. BLAH!)

E jesam se i ja baš fino pretrpala poslom!! Prijavila sam si dva ispita za ponedjeljak, i jedan za utorak! Aj em nat normal! A pošto ja ne mogu učiti preko dana, koncentrirati se mogu jedino po noći (ta metoda učenja pokazala se učinkovitom još u prvom srednje), družim se sa skripticama sve do nekih 5-6 ujutro, a onda se teškom mukom ustajem u dva popodne. Taman se razbudim do nekih 6, oteturam na kavicu ili nešta, dođem kući, “ručam” u 10 navečer, i onda opet druženje sa papirićima!! Nadasve zanimljivo pitanje: zašto moj mozak jedino funkcionira u gluvo doba noći? Brijem da sam u prošlom životu bila sova!!

Jutros sam (čitaj – u pet popodne) bila u kinu!! Vodilo mene moje sunašce gledati film. Ovo je upućeno ženskom dijelu čitača mojih postova: Žene, mi smo emancipirane, prošlo je kameno doba, imamo pravo glasa!! Iliti, što ja time želim reći?? Pa, slijedeće: NE DAJTE SVOJIM GORIM POLOVICAMA DA BIRAJU FILMOVE!!!! Alien Vs. Predator!!!! Mislim da naslov govori dovoljno sam za sebe.. Isuse, pa tko još smatra film koji je ekšli snimljen prema igrici dobrim filmom?!?!!? Ali neee, moje sunašce je oduševljeno filmom!! Đizs!! Nikad neću shvatiti taj testosteronski način razmišljanja.. Eto zašto bi žene trebale zavladati svijetom, a muškarci postati potlačena vrsta, koja će služiti samo za seksualne užitke!! Okej, okej, mejbi malo pretjerujem! Ali kad mi moja lubaf next time predloži kino, naći ću milijun i jedan izgovor zašto ne mogu ići ;) Nada umire posljednja, pa se tako i ja tješim, mlad je još, naučit će s vremenom razliku između treš filma i dobrog filma.. Valjda!! A ako ne nauči, brijem da krivca za podmetnuti požar u multipleksu možete naći na mojoj adresi ;))))

Trenutno me šora neka inspiracija, mogla bih sada napisati kilometarski post, sve samo da se ne moram primat knjige. Ali, moram...Oh, kako je divno biti apsolvent, sa starcima za vratom koji ti stalno prigovaraju oko ispita! Zato idem sad učiti, da me puste na miru barem do proljeća, da se uspijem naspavati!

Cmoka from La_LuNa :*

Mood: optimistik, veri optimistik ;)
Muzik: tekno, like Hennes & Cold “The Second Trip”

I tak ću ja možda ući u Guinessovu knjigu rekorda ;))))))) Bile jučer one neke karaoke u San Antoniu (to će trajat pun kujac dugo, namjeravaju oborit rekord u besprekidnom pjevanju karaoka). I moj mili MiRkOsLaF nagovorio AnY i mene da odemo na cugu.. Ali, naravno da nije sve ostalo samo na cugi! Nakon nekog vremena počeo on nas nagovarati da idemo pjevati!! I nakon nekog podužeg vremena, uspio nas je nagovoriti!!! I tako smo mi pjevali ;))))))) Frendovi kažu da je to čak i čisto solidno zvučalo! Nije mi to prvi puta da pjevam na karaokama, ali je bilo prvi puta da pjevam pred masom ljudi koja me ekšli pozna, pa je bilo malo drhtavice na prvu pjesmu. No poslije smo se već toliko ufurali da nam se do 2 ujutro nije išlo doma, i pjevali smo ukupno 5 pjesama!!!!!
1) Dino Merlin & Ivana Banfić – Godinama {Miro & Luna}
2) Miroslav Škoro – Mata {Miro}
3) Vesna Pisarović – Da znaš {Any & Luna}
4) Kemal Monteno & Danijela – Ja ovako ne mogu dalje {Miro & Luna}
5) The Beatles – Yesterday {Trio Fantastikus, iliti Miro, Any & Luna}
Nitko nas nije gađao trulim paradajzom i jajima, nitko nas nije izbacio sa stejđa, nitko nam čak nije niti zviždao, pa znači da smo bili okej ;))) Žao mi je samo što OPET!! nismo imali fotić.. I žao mi je što nitko od frendova ne posjeduje kameru, jer bih stvarno htjela ne samo vidjeti, već i ČUTI kako je to zvučalo ;))))) Najbitnije od svega je da smo se, kao i uvijek, ludo zabavili! I to u nedjelju, nakon što sam u prethodnom postu totalno popljuvala tu sirotu nedjelju.. A nakraju se ispostavila iznenađujuće zabavnom ;)

Danas sam se čula sa svojim babama s faksa, i sutra ću ih vidjeti nakon više od 3 mjeseca!! Wheeee, jedva čekam! Jer dobro znam kakav scenarij slijedi: jedna kava od minimum 3 sata i pretresanje doživljaja i zgodica iz naših života, koje su uvijek zabavne. Te žene su mi kratile duge sate studiranja (iliti ispijanja kava u bircevima oko faksa), super smo se skompale, i sad mi je ful žao što smo se dosta udaljile, što se vidimo jednom u 3 mjeseca :((( Nadam se da neću promašiti zgradu faksa, jer niti faks nisam vidjela 3 mjeseca! Sutra idem prijaviti ispite.. I ne, nejdem na 2 ispita ovaj mjesec..IDEM NA 3 JEBENA ISPITA, od kojih su 2 u istom danu!!!!! E, jesam i ja nadobudno stvorenje ;)))) Da sve to položim, pa jaaaaaaao, neću se trijeznit do iduće nove godine!

Mood: umorno, but zadovoljno
Muzik: ljubavne baladice, like Laura Pausini “Non C’e”

Ne volim nedjelje..
Više od pola dana prespavam, a ostatak dana tumaram po kući i zalijećem se u zidove, što od umora, što od prošlonoćne intoksiniranosti.. A nit ostatak ekipe ne osjeća se ništ bolje od mene, pa se nikome ništ ne da, ne da im se čak nit na kaficu odvuću najbliži birc.. E jesmo pacijenti!
Al’ nikad izać na zelenu granu s tom nedjeljom! Ono, dok si klinac, mrziš nedjelju jer sutra moraš u obrazovnu ustanovu nazvanu škola, a svi znamo da je taj naziv samo krinka za mučionicu koja se krije unutar tih zidina. Kasnije, kad dođeš u fine adolescentske godine, mrziš nedjelju jer te sve boli od tulumarenja, i tada počinješ shvaćati da stariš, da ti organizam više ne podnaša tako dobro posljedice cjelonoćnog derneka. A jednom kad narasteš, pa budeš vejiki, onda opet jednako mrziš nedjelju, jer nedjelja znači da dolazi novi radni tjedan, nove obveze i nove stresove. Blah! Prokletsvo zvano nedjelja..

Bili mi jučer vanka. U Velikoj Gorici, u Srcu. Nemrem vjerovati da smo se mi jednom u životu tjedan dana unaprijed dogovorili di ćemo van, i ekšli na kraju tamo završili!! I fakat je bilo super!!! Bilo bi još bolje da je MiRkOsLaF ponio fotić, pa da ovjekovječimo jedan jebeni izlazak, al eto, milo moje s pilećim filekom u glavici zaboravilo fotić :(
Što se muzik tamo tiče, stvarno je bilo svega!! Al’ doslovce svega!! I to mi je potpuno odgovaralo, jer ja nisam strkitno ograničena na jednu vrstu muzike. Kada mi u jednoj noći na jednom mjestu izvrte tekno, Škoru, Bešlića, te razne hitiće, što stare, što nove, nitko sretniji od mene. Naplesala sam se toliko da sam odjevne sadržaje na sebi mogla ocijediti, nazajebava sa ekipom kako već dugo nisam, naljubila sa svojim sunašcem (bila nam jučer mjesečnica, hehe ;))), i u 3 ujutro prezadovoljna i preumorna stigla kući, pod tuš i u krevetac, na još malo ljubakanja i maženja. Ostatak ekipe još otišao zaružit, no meni su se okice već u autu na povratku iz Gorice sklapale, pa mi nije žao što sam propustila fajrunt u sesvetskim birtijama.

Čitam ja jutros (odnosno, u pol 4 popodne kad sam uspjela otvorit oba oka) neke blogiće od nekih tinejđera (volim čitati njihove postove, jer čitajući ih, prisjećam se svojih nadobudnih tinejđerskih dana). Međuostalime, dvije curke nešto tamo cvile šta su se kao napile, radile ovo, radile ono.. Pa im je sad kao bed, nikad više tako, šta će sad ekipa mislit o njima.. Ma curke moje... Čemu takvo bediranje? Pa mladost – ludost!! Ako nećete sada radit pizdarije kad vam je za to vrijeme, kad ćete onda?? Sa 30, kad vas pukne midlejđ kriza? Sve je to savim normalna pojava zvana odrastanje. I uopće se, niti malo, nemojte zamarati time ko će šta sad reć.. Jer nemaju šta reć, ko da su svi drugi sveci sa aureolama? Ma jesu kujac!! Samo vi ispucavajte svoje frustracije na vama primjeren način! I ne žalite ni za čime, jer kad se zbroje sve radosti puberteta, svako iskustvo, pa i ono pijano, je vrijedno!
Jednom sam sama sebi rekla da ću rađe žaliti za nečime što sam napravila, nego da žalim zato što sam to propustila! A ne žalim ni za čime što sam napravila, jer sam to napravila svjesno, svojom željom i svojom odlukom!! Zato samo budite svoje, i uživajte u najljepšim godinama svog života!!!

Voli Vas Luna :*

U jednom od komentara jedna je osoba, vjerojatno u nevjerici, upitala “bezuvjetno voliš?” Da, draga moja.. Baš bezuvjetno... Potpuno bezuvjetno, bez imalo racionalnog sagledanja stvari.. U prošlom postu sam se čak i zapitala je li to dobro? I to me dovelo do zaključka da, bilo to dobro ili ne, takva sam, i bit ću takva i dalje. Svjesna sam da, čak i kad bih htjela, ne bih to mogla promijeniti. I apsolutno mi je drago zbog toga! A zašto? Zato što sve osobe koje su mi nešto, malo ili čak previše značile u životu, i dan danas pamtim. Volim ih se sjetiti. Jer, ipak su oni nekoć bili, ili još jesu dio mog života. A u životu ništa nije samo loše, ili samo dobro. Svjesna sam svega lošega što su mi te osobe priuštile, ali isto tako se sa osmjehom volim prisjetiti svega onoga što je bilo lijepo! A takvih trenutaka je uvijek bilo, baš u svakoj propaloj usranoj vezici! I baš zbog tih lijepih trenutaka, i rijetkih lijepih osobina, koje čak i čovjek sa svim manama svijeta može imati kada ga dobro upoznaš, mogu reći da nikada nikoga nisam mrzila!! Meni je to najbitnije od svega! Jebeš boli i rane, to će jednom proći.. Jebeš ožiljke, neće nestati, ali će s vremenom postati manje vidni.. jebeš i sva sranja koja ti je netko napravio, ako ih i ne zaboraviš, potisneš ih negdje duboko, na kraj misli, i na kraju pamtiš samo ono lijepo.. I zbog toga ne možeš nikoga mrziti!!
Opraštam Vam sve.. Tebi, M., opraštam sva ona debilna dječja sranja, jer sam ti zahvalna što si mi bio prva ljubav i neizbrisivi dio odrastanja.. Tebi, A., opraštam baš sve, jer uz tebe sam prvi puta shvatila što znači bezuvjetno voljeti.. A tebi, T., tebi je najteže oprostiti.. Možda zato što je sve još svježe, možda zato što sam te vidjela pored sebe u dalekoj budućnosti.. A najviše zato što ispada da su protekle dvije godine naših života bile laž.. Opraštam ti što nisi mogao voljeti. Opraštam.. Jer si me naučio prihvatiti život takav kakav jest, naučio si me pamtiti ono što je lijepo! A najviše sam ti zahvalna na tome što sam uz tebe shvatila da se nikada, ni zbog koga ne vrijedi odreći svojih osjećaja, onoga što jesi!!
Priznajem, slijepa sam! Naivna sam! Dijete sam u duši!! I želim zauvijek takva ostati!! Nesposobna ikoga mrziti!!
A tebi, Neno, hvala što si tu. Havla što postojiš, i što me trpiš takvu kava sam, što ne tražiš od mene da se promijenim. Hvala za sve divne trenutke, i oprosti što ponekad očekujem od tebe da budeš nešto što nisi. Na tome mi najviše oprosti, jer sada tek vidim da nije moguće od nekoga očekivati nešto što niti sam od sebe ne očekuješ! Nemoj se promijeniti, budi takav kakav jesi, jer baš takvog sam te zavoljela.
Prihvatiti osobu takvu kakva jest, unatoč svim manama i vrlinama, eto, to znači bezuvjetno voljeti!!

Jedan od onih dana za koje požalim što ih nisam prespavala u cijelosti.. Na kraju dana, ne želeći ni o čemu razmišljati, gledam neki filmić na teveu.. Kad eto ti vražjeg poticaja na razmišljanje..



Mislim da nikada nisam u vezi bila glas razuma..
Čak ne znam niti da li mi se to sviđa ili ne..
Želim li biti glas razuma?
Pa da bude puno manje boli..
Ne...
Ja nisam glas razuma.
Ja sam ta koja BEZUVJETNO VOLI!!

Raspoloženje: hmm..ne bih ga znala definirati.. al’ približna definicija bila bi => bljaki u nijansama
Muzik: stari empetri cede sa daaavno zaboravljenim pjesmuljcima tipa Gibo – Ovo Mi Je Škola
Atmosfera: nešta između tmurnog i romantičnog (?!) – svijećica, nesica, pljugice

Čvrsto sam odlučila. Izaći ću na DVA ispita ovaj mjesec!! Prvenstveno zato da bih skinula starce s vrata. Možda prestanu prigovarati.. Ustvari, potpuno ih razumijem. Ljetos sam u mjesec dana dala 6 ispita. To je bilo u 7. mjesecu.. Sad je već 12. mjesec. A ta brojka još uvijek stoji na 6 ispita.. Pa reko, ajd, idem više počet doživljavat taj faksić, dok mu se još uopće sjećam adrese. Ispit komada dva.. Pa valjda ću bar jednog dati!!! Eh, kad bi samo odluka “Idem na ispit” donjela prolaz...... Jer, zaista nemam pojma kako ću se natjerati na druženje s knjigom, i to još u ovom mjesecu koji je tako nekako..ne znam..praznički mjesec ;)))

Danas me ufatila neka manija..pukla sam na pospremanje i čišćenje! Cijeli bogovetni dan čistim svoj sobičak! I još nije do kraja očišćen, al sam si uzela mali brejk za kaficu. Čak sam si po zidovima natefterila par kuglica i božićnih ukrasa. Znam da je još prerano za to, ali zahvaljujući gradu koji je okićen već mjesec i pol dana prije Božića (i to svake godine sve ranije), uopće nemam neki doživljaj Božića kad taj dan ekšli osvane. Pa idem onda i ja povješat te pizdarije po zidovima, da malo ubijem monotoniju svoja četiri zida. S lampicama ću ipak pričekat do Badnjaka.

Jučer sam se zakrvila sa svojom gorom polovicom. Sve je počelo oko seksa.. Ali je na kraju to preraslo u gadnu svađu.. A tvrdoglavi obadvoje, ne znaš koji je gori u tom pogledu. I sad me baš zanima kak će se to završit, kak ćemo to izgladit. Ja sam čak i imala najbolju najmeru reći onu najtežu riječ koja je ikad izmišljena.. Zaš je tak teško reći “Oprosti”?! No ja se ne smatram glavnim krivcem, i još je on dodatno sjebo stvar time što se nismo danas vidjeli.. Tako da to prokleto “Oprosti” neće izaći iz mojih usta prije nego izađe iz njegovih. Ne znam tko je od nas dvoje veće derište i tko više tera svoj inat, ali preko nekih stvari mu ne mogu jednostavno preći ko da ništa nije bilo!! Ako to dopustim jednom, dvaput, umislit će si da se tako svaki put može izvući! A to nejde tako, mili moj, ne možeš nekome nešto dozla boga ružno reći, i onda to povući, onak, nisam to htio reći.. Al si reko, jebi ga!! Razmisli prije nego laneš!!!

Ustala sam jutros još uvijek pod ružnim dojmovima te sinoćnje svađe, pa je možda i to uzrok mom maničnom pospremanju.. Šatro, ona fora, kad ti nejde u životu, probleme dovodiš u red pospremajući svaki milimetrić svoje okoline. Reko ja sebi, ajmo isfurat tu teoriju. E sad ja ne znam, dal sa mnom nešta nije u redu, ili ta teorija baš nema čvrste temelje.. Jerbo u žaru poliranja polica meni su se u glavi vrtjele sve, ali BAŠ sve pizdarije ljubavnog života unazad nekih godinu – dvije. I onda sam se uhvatila (e, pazi scenu) sa prontom u jednoj ruci, onim čupavim šarenim pomagalom za brisanje prašine u drugoj ruci, a na faci tele – pogled (eh, jebi ga kad imam veliko ogledalo na zidu, pa se ulovim u svakakvim blesavim scenama) i ogroman upitnik u očima: “Zar sam ja fakat toliki idijot koji baš nikad, ali NIKAD ništa ne nauči iz vlastitih pogrešaka, već ih uporno ponavlja?!??!?!” Pokušam se ponekad pretvarati da sam nektko drugi, neki moj alter ego u obliku šrinka, odvojim se totalno od same sebe. I sva ta svoja iskustva i sranja pogledam kao neki filmić na teveu, bez uživljavanja u neki lik... I sasvim objektivno kažem sama sebi: ”Pa dobro, koji je tebi kurac?” Jer, tad mi se čini da jednostavno sama sebi stvaram probleme trčeći iz jedne veze u drugu, vežući se za svakog idijoita, i još uz sve to (a kao da to već nije dosta) pokušavam spašavat te veze, iako bi i sljepcu bilo jasno ko najasniji dan da se tu nema šta spašavat!! Neke stvari je najpametnije let go dok se ne zakompliciraju previše.. al neeeeeee, moram ja komplicirat!!!!! Voli meeee,voooooooliiiiiiiii meee, gad demit!!!!! Samo, ne možeš to nekome narediti,i to zato kaj se ti tak osjećaš. I znaš da te boli već sad, otezanjem će boljet još više... Ali, pustiti??? Ma neeeeeee, nikako!!! Idemo glavom kroz zid! E zajeb! Nisam ja bosanac, nemrem ja glavom kroz zid...
I onda si ja fino pustim Đibu, pa nek mi linija drma kuću dok ja cmizdrim...

je,vrajt...

Još je jedan vikend prošao..
I sad sjedim pred monitorom, uz strašnu želju da se raspišem na dugo i široko o događajima za pamćenje.. Ali nekako mi se čini da nije to to.. Ne kažem da je izlazak bio loš, pilo se, zezalo se, bila sam s ljudima koje dugo nisam vidjela, nije uopće bilo loše! Ali, nije bilo niti fenomenalno.. Isti ljudi, ista mjesta.. Dosadi to nakon nekog vremena! Definitivno trebam promjenu! Sjedimo danas AnY, MiRkOsLaF i ja na kafici i prisjećamo se nekih starih vremena.. I dođemo AnY i ja do zaključka kako nam fali muško društvo!! Prije, dok smo bile klinke, uvijek smo bile okružene hrpom muških frendova, i uvijek nam je bilo fenomenalno, te izlaske pamtimo kao jedne od najboljih! Super je meni izaći vanka sa mojim curkama, ili standardnom ekipicom, u kojoj i nema baš previše pripadnika muškog roda.. No to jednostavno nije toliko zanimljivo! Zato nam je MiRkOsLaF obećao da nas idući vikend vodi u Veliku Goricu, samo nas dvije i hrpa njegovih frendova!!!! I još je spomenuo neki “happy hour", cuga u pola cijene.. A nas dvije smo odmah poskočile od sreće ;))))) Sada imam o čemu razmišljati narednih tjedan dana ;)
Jučer pred jutro, dok smo sjedili u autu, došli smo do zaključka kako je Božić za 3 tjedna! Pa kud već!!! Uz taj zaključak nezaobilazan je bio još jedan: Nova Godina je za 4 tjedna!!!! A tu temu uvijek u stopu prate pitanja: “Pa dobro, di ćemo za Novu?.....” A meni se na to uvijek diže kosa na glavi... Jer je svake godine gotovo identična priča, nikad se ne uspijemo dogovoriti, tako da 31.12. još razmišljamo kuda ćemo i kako ćemo. Niti sada nemamo nekih ideja. Ja se tješim da je još rano planirati, no zapravo znam da bi se tebali brinuti već sada oko toga.. Jer, ako to ostavimo za zadnjih tjedana dana, opet će biti svađanja, svatko će htjeti na svoju stranu. Kao što je bilo svake godine.. Htjela bih jednom dočekati Novu Godinu okružena onim ljudima koji mi zaista mnogo znače, i za koje sam sigurna da će mi priuštiti nezaboravan provod! Baš me zanima kako će to ove godine ispasti.. Uf!

Ulazi covek u trgovinu i unutra situacija: prodavacica place, ispricava se svim silama, a covjek stoji pored pulta i vice:
- "Pizda ti materina, u zivotu necu krociti ovamo. Ima da se zalim gazdi ima da letis sa posla jesi li me cula...", i izleti van.
Ovaj koji je upravo usao pridje devojci, a ova
cim ga primjeti pocne brisati suze i uz usiljen osmeh kaze:
- "Izvolite..."
Covjek je pita jel treba pomoc ili sta, a ona sa osmjehom odgovara:
- "Neka hvala sve je u redu izvolite..."
- "Mogu li dobiti jednu kovertu?"
- "Svakako koja velicina imamo standardne, vece, manje..."
- "Obicnu molim vas."
- "A koju boju imamo plave, zute, crvene, bijele, zelene, narandzaste..."
- "Molim vas dajte plavu ali brze posto autobus samo sto nije krenuo, zakasnicu..."
- "A koju plavu, imamo parisko plave, blijedo, tamno, morsko plavu..."
- "Molim te obicnu plavu ali brze..."
- "A koji oblik, imamo u obliku srca, trokuta, kruga..."
- "Molim vas obicnu cetverokutnu kovertu ali brze autobus vec krece..."
Donese plavu kovertu i kaze:
- "A da vam ne treba mozda markica?"
- "Treba, daj jednu," i gleda autobus kako odlazi...
- "A za unutarnji ili vanjski promet?"
- "Unutarnji molim vas."
- "A koju cete: imamo sa likom ljudi, zivotinja, razne prirodne ljepote, znakove..."
- "Molim vas - brze - dajte zivotinju."
- "A koju cete, imamo: sisavce, ptice, gmizavce..."
- "Molim vas ptice..."
- "Imamo grabljivice, selice, letace..."
- "Molim vas - grabljivicu - ali brzo!!!"
- "A imamo orla, sokola, lesinara, ..."
- "Molim vas orla..."
- "A imamo surog, americkog..."
- "Molim vas surog orla..."
- "A imamo ga kako hrani mlade, kako leti, kako sjedi u gnijezdu..."
- "Dajte kako leti molim vas...."
- "A imam kako leti iznad kanjona, iznad mora, ..."
- "Dajte bilo koji sto prije..."
U tome trenutku ulazi unutra covek sa pocetka ovog vica i nosi - govno u ruci! Prilazi pultu, pogleda prodavacicu i baci govno na pult i kaze:
- "EVO, PICKA TI MATERINA, ZA OVAKVO GOVNO MI TREBA WC PAPIRA!"

~NENADU~

Na ramenu se tvome budim
Iz zlathih snova poslije ljubavi,
I dok ti nježno usne ljubim
Sve moje kaže: "OSTANI!"
Sve vile svijeta, dobre anđele
Molim da mi tebe ostave
I kralja neba da čuva
Svu tvoju ljubav za mene!
Svane li dan bez tebe
Nek' to jutro oči ne vide,
Ako snovi naši izgore
Nek ta vatra spali i mene..
~I U~

Malo vina, malo dima,
Puno tuge u očima,
Nekad reči tako malo znače..
Sve je jasno k'o na dlanu,
Sve reči u čašu stanu,
I noćas će kafana da plače!
Samo uspomene lete,
Kao dim od cigarete,
Negde gore s muzikom se druže..
Ako nekad čaša oda,
Neka putuje do poda,
Zašto nije izdržala duže?..
KAP KIŠE U OKEANU
ZA KAFANU NA BALKANU,
KOGA BRIGA KO NOĆAŠ PLAČE..
SIPAJ........NEK BOLI JOŠ JAČE!!!!!
Malo vina, malo dima,
Puno tuge u očima,
Nekad reči tako malo znače..
Sve je jasno k'o na dlanu,
Sve reči u čašu stanu,
I noćas će kafana da plače!
Nemoj, čašo, da se ljutiš,
Volim te, jer znaš da ćutiš,
čemu drugom prijatelji služe?!
A teško je biti stena
U ta suluda vremena,
I ti si se umorila, druže..
KAP KIŠE U OKEANU
ZA KAFANU NA BALKANU,
KOGA BRIGA KO NOĆAŠ PLAČE..
SIPAJ........NEK BOLI JOŠ JAČE!!!!!

KAP KIŠE U OKEANU
ZA KAFANU NA BALKANU,
KOGA BRIGA KO NOĆAŠ PLAČE..
SIPAJ........NEK BOLI JOŠ JAČE!!!!!
~Aca Lukas~

TKO SAM JA

Tko sam ja??
Pogled u zrcalo puno dima..
I vječno pitanje..
Da li pod suncem i za mene mjesta ima?
A zrcalo šuti..
Možda se umorilo od svega?!
A možda samo ne vidi mene..
Već u mojim očima vidi samo njega!
Što reći zaljubljenom srcu
A da se ne slomi, da ne zaplače?
Što reći slijepoj duši,
kad joj usne razuma ništa ne znače?!
Što reći.. Osim: VOLI!
To je jedino što razumije duša..
Možda.. Jednom.. I njegovo srce..
Tu riječ posluša....
~LuNa~

O, dragi, o slatki, o mili PMS-u..
Kako je divno biti žena, biti svjesna promijena u svome tijelu i psihi uoči dotičnih dana u mjesecu. I još uz sve to biti nemoćna išta učiniti, othrvati se toj zvijeri zvanoj PMS!! Mrzim samu sebe kad upadnem u takvo stanje.. jer znam da slijedi beskonačno i bjesomučno maltretiranje okoline, dragih ljudi koji to nisu ničime zaslužili..ili možda jesu? Možda to nije samo posljedica ženskih mušica, već svi mi u sebi imamo duboko usađen onaj mali sadistički poriv da, kada vidimo što nekoga smeta, pikamo baš to mjesto, uporno i uporno iznova..
Jutros (pa šta sad ako je bilo 11:30, meni je to cik zore, ‘bemu..), nakon uporne zvonjave telefona, koju sam ja još upornije ignorirala, upada majka u sobu, i kao svaka prava majka, poželi mi dobro jutro rečenicom: “Koju se pičku materinu ne javljaš na telefon, šta ja moram trčat u kuću, a bila sam na dvorištu, pričala sa susjedom!?” Da, draga majko, i ja tebi želim dobro jutro.. Ustajem na lijevu nogu, sa jednim poluotvorenim okom (dok je drugo još snivalo zimskim snom) gađam po mobitelu, pokušavam dešifrirati ko me to zvao u OSAM I PEDESET jutros?! WTF?! Sva sreća da sam isključila zvuk na mobu, inače bi bilo mrtvih!! Kad ono, to mene moje sunašce obavještava da je u 12:30 u Sesvetama!! How nice.. usljedilo je trčanje po kući, brzinsko spremanje za izlazak, još jedan okršaj s majkom koja me nije pustila van sa mokrom kosom, i trčanje do birca. Tad sam još bila prilično pospana, a čovjek kad je polusnen svačemu se nada..pa sam se i ja tako nadala da će mi mirna kavica sa mojim sunašcem uljepšati dan, koji nije mogao gore početi. Oh, I was SO wrong.. Prvo me sumnjičavo ispreskakao da zaš mu se nisam javljala na mob jutros (a dobro zna da ja nikad ne gasim mob, i baš od svih noći sam ja morala baš sinoć isključit zvuk, kvragu!). više nit ne znam točno o čemu smo sve razgovarali, samo znam da je meni skoro svaka riječ u uho sjedala kao nekakva provokacija, na moj račun, naravno... I cijelo si vrijeme mislim “pa ne uzimaj to k srcu, to ti se sam tak čini zbog PMS-a..”.. Al ja sam jednostavno takva da kad si nemrem pomoći, onda si nemrem pomoći.. Jest da sam ja svoj bijes zadržala u sebi i nisam mu sasula u facu sve što sam htjela.. Možda bi meni sad bilo lakše, ali nisam htjela njega napadati zbog nečega što je vjerojatno samo proizvod mog PMS-a. E pa u kujac i sve, zaš sam ja tak obzirna prema nekim ljudima?!??! Sjedim tamo i trpim njegove bedaste primjedbe na moju kilažu (a uopće nisam debela!!! Gad demit, imam 54 kile, evo sad se izvagala!) koje me još više pogađaju kad me šorne PMS, i još uz sve imam obzira pregrist jezik i ne posvađat se s njim? E koji sam ja pacijent.. Altruista do bola.. Iako je moje spavanje bilo naprasno prekinuto od strane telefona i neurotične majke, zaista sam se veselila toj kavi i tome što ću ga vidjeti.. A sa kave sam se kući vraćala sa mišlju (koja je u mojoj glavi odzvanjala kao u stoljetnom kamenom bunaru): “A zašto je on uopće samnom, kad imam osjećaj da mu i nisam baš nešto................................”
I sad ne znam.........kriviti PMS za sve.................ili su sumnje ipak opravdane.................
Još nesređenih dojmova koje nosim kući s kave, upadam u kuću, a majka već gotovo na samim vratima saspe rafal artiljerijske paljbe na mene: “Šta ti misliš sa svojim životom, kad ćeš dat ispite, kad ćeš nać posao, niš ne radiš, samo spavaš, visiš po kavama i internetu, vani si po cijele noći........” Još prije godinu – dvije tak bi mi fino sjela “svađica” sa majkom dok sam u peemesičnom stanju, ali sada sam samo pokunjeno otišla u sobu, i, nedopuštajući da njene riječi nađu put od ušiju do moždanih stanica, sjela na net i udri surfing po blogovima. Bog blagoslovio onoga tko je izmislio onlajn dnevnike... Bar se na trenutak čovjek može uživit u tuđe probleme, pobjeć od vlastitih...

Ali, trčanje umara..nisam ja rođena za maraton..pogotovo ne maraton pred problemima... Znam da ću se morat hladne glave suočit sa svime time... Čim otkrijem kako da ohladim glavu, jer trenutno vrije! Ništa, večeras idem van (koliko god majka protestirala), društvo uvijek razveseli... Kao što je u mitološkom filmu “Gone With The Wind” dotična Scarllet rekla: “SUTRA JE NOVI DAN!!”.. Zamarat ću se time sutra.. ili u najgorem slučaju => kada prođe PMS!!

**KISSED**

Kada sam otvarala ovaj blog, to je bilo sa namjerom da on bude nekakav ispušni ventil, mjesto na kojem ću pisati baš sve i svašta, što god mi u tom trenu bude na duši i pameti (koje nemam baš ;) ). Niti na jedan trenutak nisam mislila na cenzuru, nisam mislila da moram PRIPAZITI što ovdje pišem..jer, do koga bi to moglo doći, osim do meni srodnih, podjednako blesavih smrtnika.. Nisam pomišljala da bi moje logove mogao čitati netko tko će pomisliti: “Bože, ova mala nije normalna!..” Ali, to se desilo! Moje premilo sunašce je SVOJOJ MAMI dalo da čita MOJ BLOG!!! Auch.. Što reći, osim – zemljo, otvori se!!! I popapaj me.. Isuse, kako ću ja ikada stati njegovoj mami pred oči?! Pa šta će ona sad misliti o meni..kakvu to blesaču njen sin ima za curu?!?!!?.. A joooj....
U svoju obranu (ako je to još uopće moguće) htjela bih reći sljedeće:

Eto, nadam se da će moja isprika biti pročitana i uvažena...

Zanima li vas možda koji to mali zlobnik dopušta roditeljima da čitaju nadasve neprimjerene zapise njegove cure? Look at that beauty:


Grrrrrr!!

I što reći na kraju svega? Upravo ovo: PAZITE ŠTA TIPKATE, JER NIKAD NE ZNATE TKO VAS ČITA ;))))))))

P.S. Ceko, kak napreduje čačkanje po html-u? ;)

Cmoka od Lune :*

I to smo dočekali.. Fajnli!! Od danas je moja blesava i nadasve draga ceka AnY službeno član ove velike obitelji!! Nakon podosta iščekivanja i ona je odlučila imati svoj kutak za upražnjavanje lirsko - epskih bedastoća! (a kaj opće znači ovo kaj sam sad napisala?!) Nevr majnd, pišem gluposti jer ne mogu riječima dočarati koliko sam zapravo euforično - histerično - blesavo hepi što konačno mogu meni jaaako dragu i srcu priraslu osobu piknuti na svoju skromnu listu ljudi koje vojim čitati!! Posebice zato što znam da ću se njenim postovima lomit od smijeha, pišat u gaće i valjat po podu! Aj kent vejt ;))) Zato, Ceko, velkam tu Blog!! Big Wet Cmoka 4 My Ceka :*
Voji Te Luna!!


P.S. Jeb'la te Štopsi, ne me tak zvat!!!! Grrrrrrr