I KADA ME NE BUDE.....

26 ožujak 2017



I kada me ne bude
vjeruj mi
Svijet je san
što laže nam kako
preživjeti kroz meso što jede meso
Svijet je ona sloboda
što smo je čitali
mladi i prepunjeni ohološću
koja LAŽE DA JE jedino VAŽNO gmizati
kroz zakone što provode zakone
I kad me ne bude
vjeruj mi
Svijet je sjećanje
koje se pokušava prisjetiti obećanja
zaboravljenih ljudi
mrtvih kaputa, mrtvih cipela
i kad se posljednja ptica utiša
i posljednja struna zazveči doletom vrapca
na žicu kosturnog gitariste
kada me ne bude
vjeruj mi
SVIJET JE tu negdje
iz prikrajka
promatrati ću tvoje zamišljeno tijelo
tijelo toliko golo da ga misli pohotnika
neće uspjeti skinuti
cigani će reći da je sa šest žica
nemoguće opjevati brezu
ali sablasti
one spram tebe bit će poput običnih plakata ,trivijalni kao reklame
blago besmrtnicima što su umislili
da su smrtni
jer kako izgleda
i kada me ne bude
u mladIću što se ubija od vina
zbog neke bezvezne šmrkavice
u starcu što duhom
zatvara
izdaju paučine prolaznosti
jer jebe mi se za sva ta pravila
i za to kako se mora jednom umrijeti
i kako utihne
čak i duboka privrženost
pijanstvu tabora
neizrecivo u tih šest žica
mističan pjev
kostur slavuja što propjeva
usprskos mravima
ditiramb jednom dobu
jer kada me ne bude
vjeruj mi
ja ne priznajem padove
one vrste;pobijedili su mlađi
exterijer navijači
jer život je previše život
da bi me porazio grobar
sa istetoviranim amblemom
kluba na podlaktici
i kada me ne bude
vjeruj mi
jos se držim
poput onog priljepka na stjenju
na hridi fantastičnog
i još me
Hvala Bogu i nebu
a nebu na nebesima
još me ima
Jer sam zrnce
prašine poslije kočije
u kojoj sjede uobičajeni
u kojoj sjede bolno isponavljani
I kadame ne bude
kao one oči pasa koje kad vidiš
pomisliš da razumiju sve
da plaču Veliku tajnu
tužne kao šutljivi rastanak
tajnih ljubavnika
vjeruj mi
i kada me ne bude
bit ću

Oznake: MANHA DE CARNAVAL, PACO DE LUCIA

L0VAC NA POTONULO BLAGO

07 ožujak 2017

Podižem težak teret starosti
Sa dna Mjesečevog Mora tišine
Brod prepun zahrđalih mačeva uspjeha
I prastarih amphora praznine

I Jedrenjak iz boce u Morgawra upregnem
Što je mijenjao zlurade gospare
I jahače lahanoptera zamolim
Za putokaz mimo ljudske močvare

Pa prvom Mjesecu poklonim Mliječni Put
Sa posljednjim morskim kravama svetosti
Pa drugom Mjesecu Pernatu Zmiju
Sa posljednjim društvom ratnika svjetlosti

Pa trećem i mape sa Blagom
Svjetlošću i skelete kapetana
potonulih katamarana
Četvrtom osmjeh pojedenih obroka
Dvonožnih u pričama maglovitih otoka

Petom pjev strune ,Vilin- slavuja
ostavljam sextant duše; gitaru
i note i knjige ,sve nimfi oluja
poklanjam vječnosti naviku staru

Šestom Djetinjstvo ko stali sat
kojem sekunde su treni mladosti
Kiše u pustinji uvijek je premalo
Tek pokoja kap škrte radosti

Sedmom Mjesecu stihove ostavljam
Ko mudrac u knjigama pred plitkim salvama
Poklanjam Otok snom nezaboravljen
Ja Brodolomac , kostur pod palmama


Da nismo ukradeni ciganima.....

Da nismo ukradeni ciganima
Bili bi sretni oduvjek
A ne samo ponekad , jednom
i sljepi ne bi bili kao
tapšanja po ramenu
govori na televiziji

Da nismo ukradeni ciganima
Bili bi ovdje sve šarene dane
a ne samo preskakajući jedan
i slabi ne bi bili
kao cjepljenja protiv hrabrosti
protiv gripa izmišljenih

Da nismo ukradeni ciganima
ne bi nas zadesile nepostojeće nesreće
jer jedine smo sada mi sami
i nedostupni ne bi bili kao jadni ostaci
naše ljudskosti
u glasovima
po sekretaricama mobitela

Da nismo ukradeni ciganima
umiveni živom vatrom i gitarom
gledali bi kako padaju sve kulise i laži
sve kule od karata
oduvijek
smrtno pogođene slobodom

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>