Još odmaram se od rođenja
U domu svom na desetom
nebu nebeskom
Gdje duša moja plovi ,plovi
I tamo ..nekamo
gdje još sav od sluzi zmijskoj nalik
Poželjeh nag plakati što više neću letjeti

Još odmaram se od rođenja
U domu svom na desetom raju rajskome
A moja laka ljuska plovi ,plovi
I tamo…nekamo
Ispred noćnog ležaja
Jedrima duhova svetih biljaka
Što ih Bogovi posadiše
Djeci na uvid


Još odmaram se od rođenja
U domu svom
U desetom svemiru svemirskome
Plodan ko oni žablji preci u rodnici
Što barama plove ,plove
I tuda…otuda
nad nama suh vjetar opstaje
Suho pod nogama postaje

Još odmaram se od rođenja
U domu svom
U desetoj zemlji zemeljskoj
A samo duša plovi, plovi
I svuda..posvuda
I ne znam biti , nit vidjeti
oči su slijepci
vražji srodnici
slobode svodnici

Što pod razno bulazne u prazno...

Kao simbol služinčadi upadljivi stegnutom kravatom.
Govore uvijek prožvakano, ali i stranački zarazno
Kao zamjensko krvavi yamb umjesto kockice tatom i ratom
debeli kripli što pod razno bulazne u prazno

Kao provincijalna guska što misli da je i pamet stekla rođenom ljepotom
Pod točkom jedan javi se maneken Lombrosa Mr. Iskrivljeni padež
Bivši posilni otuđinac i sricatelj papira ispisanog strahotom
Novog maspokreta jeze mobiliziranog u mladež

Kao u Cirkusu dresing posrnulom tigru propisuju rila i surle
U rasponu od «drugovi mi moramo» do «gospodo mi smo kazali»
Pravila pišu dok pužu vazalne nule i pire u huškačke zurle
«Kak je to moguće Barica da su sve obeščastili i zmazali?»

A to su ti Štef oni, što i u sezoni, (uz lokalne Štirlice i Volkove)
Plešu kombinacije vibrator koza ,slizanih morona i jarac-staraca
Zakone nam propisuju dok po otocima (vidjeh to) plešu turbo-folkove
Naravno sve to uz gnušanje tihih skandinavskih stranaca

Tak je Bara;starci zapisuju piramidalne balavurdije diktate
Što im samo još cipela viri iz vrita i skute ližu mazno
A napuhane žabe mitraljiraju od moje šeste glupave citate
Goyinih grimasa kita što pod razno bulazni u prazno

Proziran vodom umivam
Tvoje sjajne trenutke
Zapaljene baklje uobičajenih sukoba
Gasim mislima o našem
nedohvatljivom "hapy end-u"

Ja sam samo šutljivo pola
tvoje gore polovice
Ljetna su popodneva super
pa pamtim ono obostrano
svlačenje što smo ga pokušali pijani

Ja uvijek zagrizem grejp sočno
koru gorkih iskustava
Poskliznem se i o pepeo nad ledom
u bjegu upornim otimačima sreće

ja uvijek posljednji saznam
da sam hir , tvoj trenutni izabir
krpljenje umišljenih rupa
utješno pred mislima o starosti

Proljeće
hirovito okrečeš se za drugima
utihnuvši izigravam sljepca
Sve ovo oko nas cvijeta
sve do neizbježnog rastanka

Ona je ovdje
Pod velom kreposti
Kći Margarite
I prapraunuka Astarte
Inana u predvorju pakla
Gola beštija
Ona je ovdje
Nastavlja opasnu igru zavođenja šank-mladića
Mrežom ženskih začina….
u opasnom žalcu
molećivi cvrkut ubojit kao trn Šelobe
Prekaljena bolesnom
Kugom muške mladosti
Ona je ovdje
I lovi
mutno stara anakonda pod vodom,
gekon muhe opsjednutih prolaznika
sexom
pronicljivo
Raspadnuta kao život bolesti
Bolesna kao raspad života
Kraljica lažne usne
teatralnog pobačaja
plijen naivnih što bi joj mogli
Biti praunuci po svjetlosti
glumeći neznanku i
Šank -naivku u komadu ili Kraljevnu usnulu
A onda
Pljenu upalom u mrežu
Otvara se strašna i crna od sluzi
Krilima crnih kukaca
Gmizom metilja
Iz Horrora o pjenama na usta neukusa
Bljutavih civilizacija i uspomena
Ona je ovdje
Manipulira suzama dok na sve nas baca
Izlučevine
čak i na potencijalne pjesnički raspoložene
leptire što
zombiraju muški u brizi podočnjaka
dok propale u zavisti
poradi trenutnih utjeha što broje nasrtaje
uvjeravanjem odvodi
U njene osobne zatvore nametnute
Gerontofilije psihe
Baca čini na oči..kobrinu pljuvačku
Ona je ovdje
Njen style
Od paravanski sluzavo brižnih gesti
Njen žalac katran crn kao stari gavran
Za kojeg nitko ne zna kada umire
Jer ona je ovdje
i zna...
Loviti plesom i cvrkutom
A sama služi Bogu svom
Kojeg i samog na kraju
pljuje znajući
da netko mora ostati
Na ovom prokletom mjestu
ratnog pokliča
Na ovom jebenom propuhu duša
Netko
Ponovljen da ždere
Jebeno sljedeće žderače
Netko
tko ne umire
čak i poslije neizbježnih
krikova dvonožaca