Sve završava "snijegom" na televizoru

Svemirski Lovci već rođene love nas,
To možeš vidjeti čak običnim očima
okupani u moru dobrih vibracija
mijenjaju mrzovoljne poglede
sred radnih tjedana i žabljih migracija
Tvornički dimnjaci? mučno u prizoru
šapućem još uvijek sam sebi noćima:
sve završava «snijegom» na televizoru


Znaš li? Ovaj Svijet je zvijer
Njegovi lahori su pravi orkani, a obične gusjenice
užasne ale!!!
No, čak je i uništavajuće micanje lijepo i uzdah
Sred želje zbog zvijezde pale.
(no Vrijeme je lovac ne novac)
Isti su pri tom navodno mudri i budale?
nema razlika pod svemirskim stijegom
Njam ,njam vele nam gegule male!!
(da ...sve završava na televizoru; snijegom)

Možda su fuckin planine nešto žilavije.
jer pokretni i plačljivi prije se slome
,ali to nije važno ,no i te brutalnije
Ko stijenj venu; prije il kasnije,
I to je velika istina some ..
Ne vjeruješ mi …no ja vidim jasnije
Ma gle
završava snijegom na televizoru sve!!!

Uvjeren kako su zloguci u pravu,
zagrlim sestricu Zemlju (ne Zmiju) već pravu
A obrijanom mandrilu poručim glasno
Je li ti sad jasno?
sred snijega čistoga
Je li ti sad jasno u prahu istoga!?
U ovako zadimljenom prozora prizoru
Baš sve završava "snijegom" na televizoru

KOLIKO JOŠ....

Koliko još pjesama može stati u naša srca
A da nas ne pobjede sve ove prazne prikaze
Što umorno tumaraju sivim ulicama
A da nas ne pobjede otrovana zemaljska jezera
I sablasti tiho pokopanih bohema ?

Koliko još pjesama može stati u naša srca
A da nas ne pobjede sve naše neostvarene ljubavi
A da nas ne pobjede svi ljudski lažni Bogovi
I sve spaljene knjige u svim ratovima?

Koliko još pjesama može stati u naša srca
A da nas ne pobjedi vlastita osjetljivost na svijetlo
A da nas ne pobjedi nevjerica,i tuga,i žudnja
I jesenje kiše,i zime,samoće ?

Koliko još pjesama može stati u naša srca
A da nas ne pobjedi Život što laže
Kako su ružne naše ljepote
Kako su naše mudrosti glupe
A zle sve naše dobrote ?

Koliko još pjesama može stati u naša srca?