SVE OVO.....

19 travanj 2017

SVE OVO

Sve ovo
na nježno zelenoj krošnji
na našim malim listovima
piše
sve je ovo već jednom bilo
igre pod kupolom vremena
u dvorištu
prvo održavanje na vodi
biciklisitčka ravnoteža
ulovljeni karasi
i drugo
zvono velikog odmora
kad zablistaju oči dječaka
i još o jednoj princezi
sakupljačici salveta
u tamnoplavom velvetu sedamdesetih
o mijau mijau napuštenim
mačićima njenih pletenica
Na sestrici dvorišnoj brezi
jedinoj
piše
događalo se i biti će ponovljeno
netko je imao srca
kao na čelu svemirskog bića
O danima poslije
koji su došli
i neželjeni posjetioci
kada se pokvarila zanesenost kao igračka na navijanje
čimpanza na bubnjevima
Zapisao je pjesnik
O odrasloj Tebi koja se ponavljaš
odraslom meni koji se napijam
O čekanju išaranih šinobusa na pomokrenim kolodvorima
i glupim prostim grafitima
i prvoj kiši što smo joj rekli zbogom
dolasci rode odlaske
sastanci rastanke
dok su grlice i babe s korpama šutke slušale
dječiji smijeh igre školice i lastiša
promjenilo se
mijenja se
nema lastavica
djece u kutama
nasmijanog ljeta a da nije sparno
nisam mogao to zaustaviti
htio sam
samo nisam znao
samo koraci
toliko koraka , ubrzanja
izgubljenih u nekakvoj važnosti
grimase u automobilima
toliko straha odraslih
toliko prokockanih rječi
obećanja pojedenih od vjetrova
i pjesmama koje nitko nije pročitao zbog zastare
(možda čak i pravi pjesnici još uvijek napišu pokoju )
toliko nepotrebnih cirkusa, klasa i upiranja prstima
toliko zaboravljenih notesa sa receptima malih dobrih ljudi
koji su ponosno i tiho umirali da to nitko nije primijetio
sve piše na dlanu istoimene krošnje
sve je jasno
hiromantima patnje
Osmjesima poslje psihoterapija
Uspjesima prije kemoterapija
O suncu koje je jednom bilo Bog i
nezainteresirani sagovornik
opasnim opeklinama sjena
poput zmije i razbojnka
o gitarama pod bikovim osušenim žilama jer su postojale
prije Hammond orgulja i mikrovalnih
Poslje....
i što će biti ?
ma
možda vidiš kako je sve to pisalo u nježnoj krošnji
svjetlozeleni listići kad trepere
sve
baš sve
sve ono što je bilo i biti će
posve krivo
jedna velika uzaludnost samuništavajučih rođenja
i prije onih navodno zagonetnih megalita
i prije urlika spilja
u krošnji ove male nježne breze
poneka ptica zapjeva
i neka me ubiju do suza pjesme zaboravljenih
pjesnika ,ode vina
napjevi dalekih Planeta
nekako
nekako letim
gledajući ljepoticu
malu dvorišnu brezu
nekako znam
sve je ovo već jednom postojalo


I KADA ME NE BUDE.....

26 ožujak 2017



I kada me ne bude
vjeruj mi
Svijet je san
što laže nam kako
preživjeti kroz meso što jede meso
Svijet je ona sloboda
što smo je čitali
mladi i prepunjeni ohološću
koja LAŽE DA JE jedino VAŽNO gmizati
kroz zakone što provode zakone
I kad me ne bude
vjeruj mi
Svijet je sjećanje
koje se pokušava prisjetiti obećanja
zaboravljenih ljudi
mrtvih kaputa, mrtvih cipela
i kad se posljednja ptica utiša
i posljednja struna zazveči doletom vrapca
na žicu kosturnog gitariste
kada me ne bude
vjeruj mi
SVIJET JE tu negdje
iz prikrajka
promatrati ću tvoje zamišljeno tijelo
tijelo toliko golo da ga misli pohotnika
neće uspjeti skinuti
cigani će reći da je sa šest žica
nemoguće opjevati brezu
ali sablasti
one spram tebe bit će poput običnih plakata ,trivijalni kao reklame
blago besmrtnicima što su umislili
da su smrtni
jer kako izgleda
i kada me ne bude
u mladIću što se ubija od vina
zbog neke bezvezne šmrkavice
u starcu što duhom
zatvara
izdaju paučine prolaznosti
jer jebe mi se za sva ta pravila
i za to kako se mora jednom umrijeti
i kako utihne
čak i duboka privrženost
pijanstvu tabora
neizrecivo u tih šest žica
mističan pjev
kostur slavuja što propjeva
usprskos mravima
ditiramb jednom dobu
jer kada me ne bude
vjeruj mi
ja ne priznajem padove
one vrste;pobijedili su mlađi
exterijer navijači
jer život je previše život
da bi me porazio grobar
sa istetoviranim amblemom
kluba na podlaktici
i kada me ne bude
vjeruj mi
jos se držim
poput onog priljepka na stjenju
na hridi fantastičnog
i još me
Hvala Bogu i nebu
a nebu na nebesima
još me ima
Jer sam zrnce
prašine poslije kočije
u kojoj sjede uobičajeni
u kojoj sjede bolno isponavljani
I kadame ne bude
kao one oči pasa koje kad vidiš
pomisliš da razumiju sve
da plaču Veliku tajnu
tužne kao šutljivi rastanak
tajnih ljubavnika
vjeruj mi
i kada me ne bude
bit ću

Oznake: MANHA DE CARNAVAL, PACO DE LUCIA

L0VAC NA POTONULO BLAGO

07 ožujak 2017

Podižem težak teret starosti
Sa dna Mjesečevog Mora tišine
Brod prepun zahrđalih mačeva uspjeha
I prastarih amphora praznine

I Jedrenjak iz boce u Morgawra upregnem
Što je mijenjao zlurade gospare
I jahače lahanoptera zamolim
Za putokaz mimo ljudske močvare

Pa prvom Mjesecu poklonim Mliječni Put
Sa posljednjim morskim kravama svetosti
Pa drugom Mjesecu Pernatu Zmiju
Sa posljednjim društvom ratnika svjetlosti

Pa trećem i mape sa Blagom
Svjetlošću i skelete kapetana
potonulih katamarana
Četvrtom osmjeh pojedenih obroka
Dvonožnih u pričama maglovitih otoka

Petom pjev strune ,Vilin- slavuja
ostavljam sextant duše; gitaru
i note i knjige ,sve nimfi oluja
poklanjam vječnosti naviku staru

Šestom Djetinjstvo ko stali sat
kojem sekunde su treni mladosti
Kiše u pustinji uvijek je premalo
Tek pokoja kap škrte radosti

Sedmom Mjesecu stihove ostavljam
Ko mudrac u knjigama pred plitkim salvama
Poklanjam Otok snom nezaboravljen
Ja Brodolomac , kostur pod palmama


Da nismo ukradeni ciganima.....

Da nismo ukradeni ciganima
Bili bi sretni oduvjek
A ne samo ponekad , jednom
i sljepi ne bi bili kao
tapšanja po ramenu
govori na televiziji

Da nismo ukradeni ciganima
Bili bi ovdje sve šarene dane
a ne samo preskakajući jedan
i slabi ne bi bili
kao cjepljenja protiv hrabrosti
protiv gripa izmišljenih

Da nismo ukradeni ciganima
ne bi nas zadesile nepostojeće nesreće
jer jedine smo sada mi sami
i nedostupni ne bi bili kao jadni ostaci
naše ljudskosti
u glasovima
po sekretaricama mobitela

Da nismo ukradeni ciganima
umiveni živom vatrom i gitarom
gledali bi kako padaju sve kulise i laži
sve kule od karata
oduvijek
smrtno pogođene slobodom

AKO BUDEMO IMALI SREĆE....

21 veljača 2017

Ako budemo imali sreće
Ti ćeš doći pred moj lijes obasut krizantemama,
Zaplakati ćeš kao u nekom pucketavom ,cmizdravom filmu
(savršena glumice)
Znaš li što ?
ovo niti izdaleka nije gotovo

Ako budemo imali sreće.,
Ti ćeš nositi predivnu bijelu haljinu , i šnalu ,spomenuti buket
odglumljenih suza
i pilu pod haljinom zbog mog prstena (šalim se)
A ja bih trebao uskoro postati blijedi devetopapkar u lijesu,
no...ipak ću biti sretan poput razigranog djeteta
što je uopće do susreta došlo
jer...ne, ne i ne
lukavo, pohlepno moje
ovo još nije prošlo...

Ako budemo imali sreće
Ti ćeš me spomenuti pokatkad savršeno nezainteresiranim ušima dvonožaca
Ja ću Te spominjati gotovo redovno savršeno indiferentnim mačjim očima demona
Iako bih želio ustati iz groba
požderati Te u ponoć
zagristi taj Heladski vrat
Tvog bezobraznog torza na korzu
znaš....tko se zadnji smije
najezovitije se smije
jer da a je ovo gotovo ? nije...

Ako budemo imali sreće
Znači ..ja ću govoriti o tebi, nekome tamo dolje (ili gore?)
Ti ćeš govoriti o meni grimasama nužne sveprisutnosti
Kako smo samo staromodni ? ..ubijamo li moderni očaj Planeta?
iskvareno?
Možda prije zamršeno
ali nema šansone da je i svršeno

Ako budemo imali sreće
ti ćeš ostarjeti uz gitare ruskih roma na CD-u
(može istrumental Kolpakova?)
jer to ću sigurno onako neozbiljan počuti i ja
Njihove gitare počuti će laste
Laste će iznenada poletjeti kao što to redovno čine
subotnjim plotunima Balkanskih svatova
i moja nevidljiva lasta među njima
svrako sebična
ali....ali
nije ovo kraj
niti u šali

Ako budemo imali sreće
zamislit ću neki pucketavi gramofon sa ružom
i neorealistički a la De Sica naslov
Samo nemoj doći u onoj ljubičasto-crnoj od mame
na koju sam alergičan
ko Dalmatinci na bljedilo Norveških turista
uhhh...
ma i onaj njen grozomorni broš
(namjesto alergije bubuljice na grobu )
Ovo nije gotovo još

Ako budemo imali sreće
dakle dogovoreno?
Ti dolaziš sigurno kao Smrt
na moj grob obasut krizantemama
Potom Saro Bernard zaplačeš kao u cmizdravom filmu
A ja?
Do tada bi već trebao znati
kako je sem Tebe
Rasplodne tekunice
sve naizgled važno bilo nevažno;
baš poput mjehurića TV sapunice
pa mislim i mrtav
u noći što slijedi
ogoljelih zuba
žedno
posjetit Tvoje
oble čarolije
(ovo gotovo? nema teorije )


MI SMO BILI JEDNOM PTICE

Mi smo bili jednom ptice
Lijepe kao potopljene prestolnice
Duge kao divovske zmije fjordova...
Ostalo je nešto izborane kože
Grimase iskeženih
Prasak svijetla u porodilištu

Mi smo bili jednom ptice
Nepostojeće poput mnogobrojnih pojavnosti
Lake kao shvatljivo slika u pokretu
Ostao je naslut sakupljenosti na jastuku perja
mirisi prve mamine dojke
možda prvog mlijeka , ananasa

Mi smo bili jednom ptice
Bijele kao pokajanje mjeseca
Čudesne u intervalu animiranog raznovrsja
Ostao je samo neriješen upit
u mraku onog sa crvljim očima
Što je nekada bio najslađa bebica na Svijetu

Mi smo bili jednom ptice
prozirne kao
Tople kiše predalekih planeta
Osmjehujuće kao oni stvorovi od sna što te vode
Do fontane
Ostalo je samo perje kojim smo se kitili kod Boga
koji se od tog vremena valja od smijeha pa
i nema više vremena za nas

Mi smo bili jednom ptice
Lude kao
Violine malih cirkuskih orkestara
Vidljive kao raspoloženja na dječjim čelima
Ostao je još jedino let jutarnjih ponedjeljaka
Kada su puni autobusi iznenađenih
Organizacijama smrtnih sivila i sivih smrti

Mi smo bili jednom ptice
Bjele kao vilinske zebe pod pahuljama
I crne kao egzotične ljepotice vulkanskih hridi
Ostale su još samo krletke eksplozija i osvetoljubivih monsuna
Nad zemljom od olovnog neba koje se nikada ne tumači tragično

Mi smo bili jednom ptice
Pjegavo spore , zadivljujući čudne
kao askolotli u barama od limunade
kao tužni ljenjivci i bajke pradjedova
Ostao je još samo rep umočen u rakiju
uskoro izumrlih konaka
gdje podočnjaci zaborava plešu po stolovima
Ništavila

Mi smo bili jednom ptice
U krošnjama maglovitih mamutovaca
Što kriče kao pterosauri u romanima epika i fantasta
Ostao je samo zaleđeni pjev , promukli eho
zarobljen ispod vijadukta
Katran brujanja

Mi smo bili jednom ptice
Slobodne od glupih zavjeta i obećanja gorima od nas
Mi smo bili jednom ptice što nikada ne slijeću
Na istu granu, zbog iste hrane
Ostalo je samo…..
Ma ništa nije ostalo
Možda ove naše oči
što uporno polijeću
a nikamo da odlete.

Još odmaram se od rođenja

17 siječanj 2011

Još odmaram se od rođenja
U domu svom na desetom
nebu nebeskom
Gdje duša moja plovi ,plovi
I tamo ..nekamo
gdje još sav od sluzi zmijskoj nalik
Poželjeh nag plakati što više neću letjeti

Još odmaram se od rođenja
U domu svom na desetom raju rajskome
A moja laka ljuska plovi ,plovi
I tamo…nekamo
Ispred noćnog ležaja
Jedrima duhova svetih biljaka
Što ih Bogovi posadiše
Djeci na uvid


Još odmaram se od rođenja
U domu svom
U desetom svemiru svemirskome
Plodan ko oni žablji preci u rodnici
Što barama plove ,plove
I tuda…otuda
nad nama suh vjetar opstaje
Suho pod nogama postaje

Još odmaram se od rođenja
U domu svom
U desetoj zemlji zemeljskoj
A samo duša plovi, plovi
I svuda..posvuda
I ne znam biti , nit vidjeti
oči su slijepci
vražji srodnici
slobode svodnici



Naftalin 29

13 siječanj 2011

Što pod razno bulazne u prazno...

Kao simbol služinčadi upadljivi stegnutom kravatom.
Govore uvijek prožvakano, ali i stranački zarazno
Kao zamjensko krvavi yamb umjesto kockice tatom i ratom
debeli kripli što pod razno bulazne u prazno

Kao provincijalna guska što misli da je i pamet stekla rođenom ljepotom
Pod točkom jedan javi se maneken Lombrosa Mr. Iskrivljeni padež
Bivši posilni otuđinac i sricatelj papira ispisanog strahotom
Novog maspokreta jeze mobiliziranog u mladež

Kao u Cirkusu dresing posrnulom tigru propisuju rila i surle
U rasponu od «drugovi mi moramo» do «gospodo mi smo kazali»
Pravila pišu dok pužu vazalne nule i pire u huškačke zurle
«Kak je to moguće Barica da su sve obeščastili i zmazali?»

A to su ti Štef oni, što i u sezoni, (uz lokalne Štirlice i Volkove)
Plešu kombinacije vibrator koza ,slizanih morona i jarac-staraca
Zakone nam propisuju dok po otocima (vidjeh to) plešu turbo-folkove
Naravno sve to uz gnušanje tihih skandinavskih stranaca

Tak je Bara;starci zapisuju piramidalne balavurdije diktate
Što im samo još cipela viri iz vrita i skute ližu mazno
A napuhane žabe mitraljiraju od moje šeste glupave citate
Goyinih grimasa kita što pod razno bulazni u prazno




ETERNA SAUDADE

11 siječanj 2011



Proziran vodom umivam
Tvoje sjajne trenutke
Zapaljene baklje uobičajenih sukoba
Gasim mislima o našem
nedohvatljivom "hapy end-u"

Ja sam samo šutljivo pola
tvoje gore polovice
Ljetna su popodneva super
pa pamtim ono obostrano
svlačenje što smo ga pokušali pijani

Ja uvijek zagrizem grejp sočno
koru gorkih iskustava
Poskliznem se i o pepeo nad ledom
u bjegu upornim otimačima sreće

ja uvijek posljednji saznam
da sam hir , tvoj trenutni izabir
krpljenje umišljenih rupa
utješno pred mislima o starosti

Proljeće
hirovito okrečeš se za drugima
utihnuvši izigravam sljepca
Sve ovo oko nas cvijeta
sve do neizbježnog rastanka

Ona je ovdje

04 siječanj 2011

Ona je ovdje
Pod velom kreposti
Kći Margarite
I prapraunuka Astarte
Inana u predvorju pakla
Gola beštija
Ona je ovdje
Nastavlja opasnu igru zavođenja šank-mladića
Mrežom ženskih začina….
u opasnom žalcu
molećivi cvrkut ubojit kao trn Šelobe
Prekaljena bolesnom
Kugom muške mladosti
Ona je ovdje
I lovi
mutno stara anakonda pod vodom,
gekon muhe opsjednutih prolaznika
sexom
pronicljivo
Raspadnuta kao život bolesti
Bolesna kao raspad života
Kraljica lažne usne
teatralnog pobačaja
plijen naivnih što bi joj mogli
Biti praunuci po svjetlosti
glumeći neznanku i
Šank -naivku u komadu ili Kraljevnu usnulu
A onda
Pljenu upalom u mrežu
Otvara se strašna i crna od sluzi
Krilima crnih kukaca
Gmizom metilja
Iz Horrora o pjenama na usta neukusa
Bljutavih civilizacija i uspomena
Ona je ovdje
Manipulira suzama dok na sve nas baca
Izlučevine
čak i na potencijalne pjesnički raspoložene
leptire što
zombiraju muški u brizi podočnjaka
dok propale u zavisti
poradi trenutnih utjeha što broje nasrtaje
uvjeravanjem odvodi
U njene osobne zatvore nametnute
Gerontofilije psihe
Baca čini na oči..kobrinu pljuvačku
Ona je ovdje
Njen style
Od paravanski sluzavo brižnih gesti
Njen žalac katran crn kao stari gavran
Za kojeg nitko ne zna kada umire
Jer ona je ovdje
i zna...
Loviti plesom i cvrkutom
A sama služi Bogu svom
Kojeg i samog na kraju
pljuje znajući
da netko mora ostati
Na ovom prokletom mjestu
ratnog pokliča
Na ovom jebenom propuhu duša
Netko
Ponovljen da ždere
Jebeno sljedeće žderače
Netko
tko ne umire
čak i poslije neizbježnih
krikova dvonožaca

Naftalin 28

27 prosinac 2010

M O Ž D A

Možda
Lak kao krila srušenog leptira
Lak kao našminkana misao noćne dame
Povjetarcem Sna
U Korablji cvrčka orahove
Ljuske iz žute slikovnice
otplutati

Možda
Sjećanjima na ona ljeta
Sada zalijevana sadržajem flaše
Tamnija od tamnozelenih borova pred školom
Koja su besmrtna izgleda još tamo
Osvježiti

Možda
Stazama sve do zaljubljenog školarca
«falširanja» u školskom Zboru i
prijekornog pogleda
skockane djevojčice
kćerke Sove i Lemura
voljeti se
prisjetiti

Možda
U krevet, pa početi od prve strane
Knjige mladosti koja je puno očekivala
Od čuđenja
I bistrom svježom vodom
potoka riječi
Po glavi
Politi se

Možda
Stihom omiljenog pjesnika
Hrabro tim putem
malo, pomalo
«Zagledan» vještinom
zabuljene iz osmog de
kada je sve prapočinjalo
patnjom i zgužvanim pismima
Izgubiti se

Možda
Mokar od umora
Još pogledati stari ruski film
O romima na konjima
Prosuti pijesak vremena
Djeca u pijesku
Popiti do kraja ovo vino
Sivu lisicu jutra
dočekati

Možda
Nahraniti ostacima sjećanja
I maštom
Umrijeti ,a izmaštanog
Od sebe sama
u snalaženju
prepustiti









Naftalin 27

Napih se putem u Snu….


Napih se putem u Snu
Sav bijel od
Bijelih beračica jabuka
I pognutih bijelih glava
njihovih jedinica pogleda na
strance jahače
za koje se zna da su
zli rođeni
pronađeni

Napih se putem u Snu
Žedan na Zdencu
od bijelih opeka
i privezah konja
za svježu dubinu vode
što mi je nisu dali jahati
oni koji sve znaju
Divlje rođeni
pronađeni

Napih se putem u Snu
Mislima svježih napitaka
Avantire bez kajanja
Bez kukaca što sedla objesiše
Kraj beživotnih večernjih
Šutnji seoskih žena
na hacijendama
Za koje se zna da su u
Štalama u muci rodile
Zle neljude
pronađene

Napih se putem u Snu
Guste vode meda Zvonika
Znojnih podneva u
Poljima užasa
U nebu vlastitog
postojanja
za kojeg se zna
kako je slupan
gitarom i zmijom
kolijevke
pred vratima tuđih
Bogova
Sam rođen
pronađen






Naftalin 26

Pokatkad se zamislim

Pokatkad se zamislim
Ovo je sve
Samo po sebi jezovito
Za malog toplog štakora
Vrlo topivi kristali
Ulaze u vrlo ledene svjetove
I tko zna što još?
Meso je ukliješteno u međuprostoru
I trune
I najtoplije se hladi
I njene oči nestanu jednom

Pokatkad se zamislim
I zalijem
Osnovnim derivatima
Groždanog vrenja
Zamislim cvijet proljetne višnje i
Mlade bambuse
Zamislim jezero i čamac
Prisilim se čuti zvukove Pipe

Pokatkad se zamislim
Bez brige prelijeću li guske ili
ždralovi usijanu glavu
moju na odmoru
Bez brige jesu li ovo Evropske trske
Il kineski bambusi
Jer On se vratio u moje srce
Pa smo postali jedan
Mrtav samo do pola
a kada budemo mrtav cijel cjelcat;
Ima li i tamo vina?
Halo ….čuješ li me ?

Pokatkad se zamislim
I zamislim njega u bijeloj odori
Muslimani imaju gore bogatu trpezu
Katolici sretnu koga već sretnu
Li Tai Po i Ja

Naftalin 25

A da se pojaviš već jednom ?



A da se pojaviš već jednom
Noću
I Jezom popiješ laži dnevnih svjetlosti
nemoći?

A da se pojaviš već jednom
Šapatom
Ispravljajući glasne navike
Mog budnog lupanja o prsa?

A da se pojaviš već jednom
Naglo
I okupaš moju uspavanu krv
U ključalim Jezerima Strave?

A da se pojaviš već jednom
Iskreno
I kao glasnica Sna
Zapjevaš mi slatko
O nedoglednom?

Naftalin 24

SKINI TU KOŠULJU


Skini tu košulju.....
svuci se....
Vrijeme u vjetru prebrzo nestaje
Kosturi ne cvjetaju
Gole lubanje u morima tišina
snivaju vječne letove
A sada je to doba
Vrhunac naših valova
toplih izljubljivanja
molitvi i zahvala
Svemirskim kiparima

Skini tu košulju
Svuci se
Odavno opjevanu
u kamenju mrtvih mijena
izljubiti Te cijelu
od mirisa čiste kože
mladu i oholu od očekivanja
dalekih smrti
nepoznatih završetaka
plavičastih izmaglica
možda je to važnije od muzike

Skini tu košulju
svuci se-.....
Ovo je doba
najviših valova
u krevetima od latica
vilinih konjica na lopoču
slobodnih od tuđih zamisli
Izljubiti te cijelu
od korijenja do stručka
u mlijeku rođenu
u pećinama svježine
to je zapovijest mladosti

Skini tu košulju
Svuci se
okupanu svjetlosnim začinom
dobrih dodira
pjesmama dalekih sunaca
koja znaju gledati
i slijepih cjelova što
znaju vidjeti
ja ču te izljubiti

Skini tu košulju
svuci se.......

Naftalin 23

Solomon i prva ljubav


Ramena su Tvoja vrčevi pitke medovine
A čelo nježni jastuk usnule kraljevne

Ruke su Tvoje vratovi bijelih labudova
A noge mlađe su sestrice bijelih breza savitljivih

Pjev govora tvog je cvrkut mladih slavuja Voćnjaka
A kosa slatko pada kao stakleni slapovi Rivendala

Očiju Tvojih let, leta je poput šarenih leptirica
Trepere kapci Tvoji kao krilca roda vilinskoga

Pogled je Tvoj lane razigrano u proljeće
I obrazi svježi, hladnim vjetrom umiveni

Prolaziš li u pratnji dvorskih dama
Što nose teške torbe, mape i vrećice sa tenisicama
Poslije se uopće sjetiti ne mogu, koje su to s Tobom
Hodnikom škole prošetale

Naftalin 22

Šmrki mi upada u nedjeljno jutro

Kao prvo Šmrki mi upada predoziran
raznih barbituratima i samo nagađam;
vikend derivatima
A i meni je glava likantropirala u teleću loptu
Malo prepumpanu noćašnjim
izljevom piva u mokraćni mjehur
A koji je njemu
Napušenoj degeneritativnoj izlučevini 20/21 stoljeća;
niti Bok niti Dobar Dan samo knjiga pjesama i teorija o
svemirskoj
Svijesti Bukovskog (patke slatke kakaju po dvorištu)
«Ali ne bih mogao ništa više reći
o tome, a to su ti građani što pljuju po građanima..beton
po betonu…pomalo bedasto kao i
Wattsov square-zen plus 0-24 seksualni problemi..a tu smo ti isti sa
Amerima
(Sa Amerima?)
Pa Ameri su budalo Planet Bur pretvorili u Planet
pretpovijesne žene!!!

Onda verbalna sranja i opravdanja;
«Čuj, stari to ti je sve tekma, tako funkcioniramo,zar ne !»
«Tako funkcioniramo? A tak uspiješ stati na truplo
ubijenog
i viši si onda kažu
Prelazeći pobijeđene zaraziraš se Ant-virusom
pa ostaje mravlja kiselina
eeee, kao neoperabilna psorijaza
ovisnosti i što se dogodi?
Pa krave i dalje zure, zvone i izgledaju kao krave
Što Šmrki? Pa uživaj u čitanju( like šmrkanje) ,a za ostalo
Da..da….psihijatru
Sve je to Fuck o priznatima i poznatima….evo, ja uživam u
Wolfovom Severijanu i boli me….da… to ti je to,
Kombinacijo južnoameričkog ljenjivca i Hunt-
Thompsonovog Vegasbarskog raptora!»
Zatim slijedi tradicijsko polihistorno zbunjivanje
extaziologa Šmrkija njemu nepoznatim imenima u cilju
exkomunikacije kad su već spaljivanje zabranili:

Znaš već…..sada su «in» Spontanee Virre sa Helsinškim
Mazurkama
Zajebi francuze ,zajebi Houellbecqa…Helmut se Krausser
po 101-vi jubilarni put vratio u modu (kako lažem) a uz
njeg možeš
čitati uz sve ;od Veronike Doline do Yat-Kha
a konačno su na zapadu skužili kako
je Okuđava pjevao Vizbora…dakle rusi su opet u igri…a
mogu ti dati njihovu cirkusku glazbu..Dunajevskog;
odličan je ..u prilogu slavan valcer;
«Petrogradske spletke» valcer Petrova
Možda bi čitao Pandu Babelja
uz Klezmer ili uz Vlasova …
«Majstora i Margaritu « uz Lešenkova Tanga
Carlita uz Inti-Illimani ili baš uz dosadnu frulu Yakia
Medarda kako skače po šumi uz Gastoldija
(kako kakam kakao.. )
Sad on učini kameleonski skvrčenu facu kao M. Feldman
broj jedan i
Progovori nosnim klarinetom kao M. Feldman broj dva;

«Daj..nemoj me jebat!!»

Potom nevješto pomjeri ručicu skretnice;
Nešto o grafitu; Mijenjam sve životinje Borgesa za
Anakondu Bulgakova
Potom kaže da je i Borgesova poezija dobra samo
Za Borgesiste (Koji su mu to?) a oni su veli nabildali ego
kao i FER-ovci; daleki preci BORG-ova .
(A koji su mu sad opet to?)
(El recuerdo imposible de Smrki haber muerto
Peleando, en una esquina del suburbio)
«Fuck you…ta koji je tebi Šmrki,
misliš li larpurlaprdati do podneva !?
Nedjelja je čovječe ,daj ponesi kakav aparat za
Elektrošokove, porno- horror komediju, hoćeš porniće?
Evo ti..uzmi pjesme i
Porniće i horror poeziju D.Maksimović o Miloševiću
Uzmi….na ..evo…za mazohiste
U protivnom uskoro ćeš biti bačen sa balkona
Koji sam zbog gorke Chendlerovske rukavice u ustima
(pivo) ostavio otvorenim ..
Uskoro će podne, i mogao bi se sada tradicijski teatralno
otkotrljati niz stube
Jer ….. Sjene padaju točno u podne
A kada već spominješ Bukowskog
Šmrki ,znaš što?
A da mi exkomunikaciji dodamo «S» na početak?
A da nas dvojica prestanemo blablatati
I uhvatimo dvije jegulje, podle, plodne zmije pa ih
Nagazimo od sumraka do zore
I uz Pughliezeovu La Yumbu
Pravimo im kosmatu djecu oštrih očnjaka
I neljudskih krikova.
Grabežljivce budućnosti?»

Naftalin 21

13 prosinac 2010

Obično nju više ne sretnemo


Nosila je šnalu…simpatično lijepa
Nekako ljupka, baš prava
Riješili smo da se pronađemo
Klimala je glavicom nacrtanog mrava
Obično nju više ne sretnemo

«Gdje sviraju jazz?»-slušati bi htijela,
No problemos.Sutra da se vidimo
Gledala je sve baš ;od «Jarmuscha»do «Hotela»
Obično nju više ne sretnemo

Na tren tužna,pa zanesena
Sutra poput Smrti sigurno dolazimo
Dogovor je pao,a već je uspomena
Obično nju više ne sretnemo

Može se učiniti i nevoljom većom
Što pokatkad jadno sebe sažalijevamo
Ali ima nas;nemamo sreće nit sa srećom
Obično nju više ne sretnemo


NAFTALIN 20

12 prosinac 2010

To smo mi

Šapuću nam mrtvi
Očajno raširenih ruku
Braćo najmilija grlite nas
suzama radosnicama života
No tko ih želi počuti
Bog je lijepo počešljani dječak
Plavi Nordijac u snovima tamnoputih
(precjenjeno )
Sa umakalicom za mjehure sapunice
A mjehuri ?
To smo mi

Šapuću nam mrtvi
sunce je oltar, događanje i
daleki zavičaji
Prijatelju pomiriši svijet i svijetove
svježe je ovo popij ,poslije istruni
No tko to želi počuti
postoji
Zavjet jada i zavisti
Zaborav jedine do tog trenutka prežaljene
kreposti
Amnezije
To smo mi

Šapuću nam mrtvi
Da ne oslanjamo se o žive mrtvace
i upakirana vjerovanja
Bolje svoje siromašne snove
sa litice bocu u more olujno
No tko to želi počuti
na lažna Vrata intime gdje ova svinjarija
bolesna već postaje
pomokrite se
da sluz ne ostaje
jer sluz
To smo mi

Šapuću nam mrtvi
Kako nije slučajno,na uskoj snježnoj stazi pucanje mozgova u
zaobilaženju
samoubojstvo iz nehata onog životnog
u igri Monopol gdje tope olovne vojnike
No tko to želi počuti
Jer kada bih rekao;"Baš sve su to egoistične gluposti?"
Nitko i ništa.
Planiranja ničega
To smo mi…..

Šapuću nam mrtvi
O iluzijama , nepostojanju i kako je samo
važno krvavljenje opsesijom
No tko to želi počuti
Biljke su planirale raznosače sjemena
ali nisu planirale njihove bahate potomke
Ti potomci
To smo mi



PREBOLJELI SMO....

28 studeni 2010

(HOR:)

Preboljeli smo virtualne flekice mamurluka
kefir-revolucije i turcizme istočnih muza
Pa i juriše sinova vukozlaka i vorloka
Glupe ko rupe autokazetofona poslije "kalauza"
Preboljeli smo provokacije minica liceuma guza
i ratno galopirajući konjuktivitis čerkeza i kozaka

Preboljeli smo ludokravlje pandemije lažnih krilatica
i endemije prevažnih(domesticuis vulgaris) Hrvatica
Pa Kamička( i Vinskog Muharka na bubrežnom kamenu)
i celulite trapavih (ne poput Disneyevih)Nilskih ždrebica
uz hrvatske demone Bečkih balova na hrvatskom ramenu

Preboljeli smo političare ,zarazne glave
prešminkane savjetnice i ministrice čančare
Pečenja i Slave ,osmanlijske folk-poplave
Saborske hrkače i čankolizne skupljače kajmaka
Daktilodiktature tiska ,grudne bukače i dimnjačare
I sve žrtve stiska dejavu Nelsona prasca kojeg bi
mnogi rado među trofejima Dajaka

Preboljeli smo supruge dužnosnika s guščjom gripom
Labuđeg jezera dinarske verzije
Winnie PU županijske dinastije ćurlikavaca
i njihovih autokamikaza slinavaca
poznatih tenzija Lombrosovog lika
smrdljive blune,kradljive kune pod Gupčevom lipom
sada nečasnije od volja zolja i famoznog klika
noževa skakavaca

Preboljeli smo bljakove (na metre) i rakove jetre
po iskrenom i izvjesnom horoskopu
I djecu Svetih i Jakove i Petre
u nevinom dječjem sklopu i kaledioskopu
I trule jabuke pod gravitacijama što vuku blatu
i bijelog Kralja što predaje crnom Topu
i svijeće i suze i prognaničke vrečice u tatinom ratu


Preboljeli smo metafore neistomišljenika i jarbole
utopljenika trulog snijega i stijega
nečasnih revolucija nejasnih rezolucija
I naoružane Krajinke i zarobljene Ukrajinke
u vlastitoj gluposti balkanskih opcija
robovlasničko-bosanskih polucija i hropcija

Preboljeli smo fantomske prologe demagog-blizanaca
I šampanj potpetice lažnih pepeljuga dolčevita
I kantonske monologe istetoviranih ulizanaca
(raznih Tita maznih elita Nerona psećeg Trbosijeka
i novih rita starih Evita Perona trećeg kolosijeka)
Preboljeli smo gubitke profita i slavodobitke saprofita
I čiste biste nečistih do Vijeka povijesnih glavosjeka

Preboljeli smo utješne monologe gorućih egofila
I uspješne pedagoge budućih pedofila
i ludila kravljih glava u živoj i mirnoj imitaciji Guernice
I dijanegative pozitivnih diktatura
I seropozitive negativnih avantura
Preboljeli smo i četvrti Svjetski
Vrbovanih kreatura
No ovaj put uz koplje i luk od omorike

Preboljeli smo kombinacije Sancho Pancha Ville
i tibetanske Lame Gudzake
Prevarene od šefova Ojlencirkusšpijunologa
I ministarstva i razbojničke špilje
Pantovčak-mimičare , Goebels monologe
Preboljeli smo nove viruse i trilje
Tajnih bratstava mikrobiologa

Preboljeli smo trule komunikacije Pinočeista
i nule exkomunikacija dekabrista
pomade komada,rohade dekada
Rolne parade nacija ,bolne blokade racija
krive parametre ,prave paravojske
eskadrone de la muorte Vlada i Trijada
i igle de la aorte pvih dama i gracija

Preboljeli smo biro-nametnike i huškačke Kasiopeje
Oblomov-savjetnike i promukle Areteje
Lokalne onomatopeje Darwinove epopeje
I svinjske majmunarije majmunskih svinjarija
Heltere i Hitlere, skeltere i Alter-e
I Možeudruge nemožedrugova
I drugarica i gospi iste haltere
I nemožezdravo možezdravomarija
I Bobane i Jure i Trijase i Krede Kavkaskih krugova

(POUČAK:)

I na golom Suncu vječne hvale hulje
Mi? na Mjesec...voljno; u More Tišine
Jer Krleža reče; Sve maske su pale
međ četiri daske gdje u crno bulje
Odavno pa naklon spram Čuda Praznine
A "Velike stvari" što krepost su krale
Ohh ,Hvala Ti Bože..napokon su male!







-

Naftalin 19

05 travanj 2010

More me vidi ( Pupačić i ja)


More sve vidi
Od mene
i tebe
a tebe
u mene
I gleda
A ja ?
i krilo i
modro
i oko
i leptira žute
latice ticala
a zeleno a plavo
more
i vidim
i plavu ljubav i šamar vala
i vidim
zebre svjetionika
i boje
iz mene
slanog na rubu
i mene starca
i tebe staru
i bijelu tebe
kraj zaspalog
čempresa
cvrčka
i ribe crne crvene
sa plavim
i obale
zemlje
i
ljubim popodne
lijenog i cvrčka
crnog u zelenom
a modri
galeb?
i letim
bijelo a plavo
ja vidim
i osmjeh dupine
dubine
i sjene
i grob
i humak
tu ležim
u travi
i miris
u zelenoj
i zeleno
i nekog nad grobom
jednom
sa humka
i tako plavo
ono sve gleda.
U tebe
Od mene
I tebe..a mene ?
More sve vidi

Naftalin 18

ALBINO RIBE CRVENIH OČIJU



(Spas je pobjeći čamcem.....
Tamo na žutoj ilovači dna čekaju me
Albino ribe crvenih očiju.
Šapatom molim primamljujem
San o njima
Udicom osmjeha da lovim,poljubim i
pustim
San u meni
Kada bih to mogao?
Znao bih poslje i umrijeti.)

A onda na pivo u lokalnu gostionicu
zaborava
gdje drže do tradicije doručkovanja
Smrti slavnih pijanaca još slavnijih
pjesama
i gdje me nitko ne uzima ozbiljno

Krščani na plus četrdeset toplomjera
vide Saba lavove
Židovi krokodile
poznatiji argentinci vide da upjene nuages
razbijaju plavi Griphoni
i Plavi tigrovi

A ja!!?
Ja tamo(bez temperature)
vidim mesare iz lokalnog pogona,
vidim pijane dlakave mesare i slušam njihovu
priču o legendarnoj junici,
o svetoj,mladoj junici
što ih je pobacala u panici trake za klanje
Priča se ponavlja..vlja...vlja...vlja
kao mamini prašnjavi vinili
Curi slina i pršti pljuvačka
(Paaa, nemam ja kišobran,vedar je dan)
automatiziram i mašem glavom
kao plastični psić zadnjih sjedišta
automobila čiji kazetofoni zavijaju
recidive Anadolije:
"Daa?!...nemojte mi reći..sve vas rušila?
Doslovno?"
"Tako snažna životinja?
"I kažete;kao čunjeve!...Jaoj!!Zamislite?!"

(Prska sve oko mene..zvukovi..
Ona nije kriva...oni nisu krivi
Sve se znoji...svi se znojimo)

"Nemaš ti pojma,kako junice budu divlje a oprema
nula,možeš tako lako poginuti..u ratu sam izvukao
glavu a na kraju će me ubiti obična stoka .Kakvo sranje!"

(Hitno zamisliti divne šarene zmije
u zavjetrini kamena pruge i močvare....
nađoh otrovnicu tamne glave proljetos,
a tek sljepići!?..
Radovao sam se poput dijeteta...nisam znao da žive
u našem kraju)

I dalje "prskaju" i mašu potvrdama o
bolovanju;"Evo ovdje,u nogu...u trenu je preskočila
ogradu,pa zadnjim nogama...
Šefa u stomak..u grudi!!"

(Hitno se prisjetiti bistrih ljetnih noći...ako pomenem
osjećanje Svezvjezdanosti;da li je
to neskromno,ili otrcano,ili se ne uklapa u sve ovo?)

"A naš beneficirani staž?...toga nema...
iz Banke idemo odmah u Poštu...dušu su nam
uzeli!!"
(Paaa,nije bilo da mravi nisu glasali za mravojede)
"A sad još i ta junica...beštija!!!!"

(Hitno zamisliti animiranog Cardborosaura kako
nasmiješeno iz močvare izviruje svojim
zmijolikim vratom dižući glavom
žute cvijetove lopoča)

"Kažu da je slupano zrcalo sedam godine nesreće;
Mi kao da smo razbili cijeli šleper !!
Nikoga nije briga...Idemo na cestu!
Da..u ponedjeljak!!"



"Bog dečki!!"
Plaćam rundu i izlazim mokar od sline
i znoja,od dima
od piva,rakije

(Sad znam.Pa to sam znao i prije .Spas je bijeg čamcem
Tamo na žutoj ilovači dna čekaju me
Albino ribe crvenih očiju.)

(1999)

Da nismo ukradeni ciganima.....

29 ožujak 2010



Da nismo ukradeni ciganima
Bili bi sretni oduvjek
A ne samo ponekad , jednom
i sljepi ne bi bili kao
tapšanja po ramenu
govori na televiziji

Da nismo ukradeni ciganima
Bili bi ovdje sve šarene dane
a ne samo preskakajući jedan
i slabi ne bi bili
kao cjepljenja protiv hrabrosti
protiv gripa izmišljenih

Da nismo ukradeni ciganima
ne bi nas zadesile nepostojeće nesreće
jer jedine smo sada mi sami
i nedostupni ne bi bili kao jadni ostaci
naše ljudskosti
u glasovima
po sekretaricama mobitela

Da nismo ukradeni ciganima
umiveni živom vatrom i gitarom
gledali bi kako padaju sve kulise i laži
sve kule od karata
oduvijek
smrtno pogođene slobodom

Naftalin 17

14 veljača 2010

Možda jednom


Možda jednom;neću doći,jer nam Smrt iz Vrča pije
I Ti i ja ;sve odlazi da pod zemlju dugo snije,
Možda jednom neću doći jer nam Smrt iz Vrča pije

Možda jednom neću moći da te sanjam kako ljubim,
Ja još ne znam ,da li mrtav,te jedine niti gubim
Kada jednom neću moći da te sanjam kako ljubim

Možda jednom niz moj obraz neće teći ;suze dječije
U nočima bit ću sjena;Oči Tvoje dok su nečije
Možda jednom niz moj obraz neće teći;suze dječije

Možda jednom Ti se sjetiš,ali ja to neću znati
Moj će šapat biti vjetar koji hladan mjesec prati,
Možda jednom Ti se sjetiš,ali ja to neču znati

1981

Naftalin 16

Sve završava "snijegom" na televizoru

Svemirski Lovci već rođene love nas,
To možeš vidjeti čak običnim očima
okupani u moru dobrih vibracija
mijenjaju mrzovoljne poglede
sred radnih tjedana i žabljih migracija
Tvornički dimnjaci? mučno u prizoru
šapućem još uvijek sam sebi noćima:
sve završava «snijegom» na televizoru


Znaš li? Ovaj Svijet je zvijer
Njegovi lahori su pravi orkani, a obične gusjenice
užasne ale!!!
No, čak je i uništavajuće micanje lijepo i uzdah
Sred želje zbog zvijezde pale.
(no Vrijeme je lovac ne novac)
Isti su pri tom navodno mudri i budale?
nema razlika pod svemirskim stijegom
Njam ,njam vele nam gegule male!!
(da ...sve završava na televizoru; snijegom)

Možda su fuckin planine nešto žilavije.
jer pokretni i plačljivi prije se slome
,ali to nije važno ,no i te brutalnije
Ko stijenj venu; prije il kasnije,
I to je velika istina some ..
Ne vjeruješ mi …no ja vidim jasnije
Ma gle
završava snijegom na televizoru sve!!!

Uvjeren kako su zloguci u pravu,
zagrlim sestricu Zemlju (ne Zmiju) već pravu
A obrijanom mandrilu poručim glasno
Je li ti sad jasno?
sred snijega čistoga
Je li ti sad jasno u prahu istoga!?
U ovako zadimljenom prozora prizoru
Baš sve završava "snijegom" na televizoru

NAFTALIN 15

13 veljača 2010

KOLIKO JOŠ....

Koliko još pjesama može stati u naša srca
A da nas ne pobjede sve ove prazne prikaze
Što umorno tumaraju sivim ulicama
A da nas ne pobjede otrovana zemaljska jezera
I sablasti tiho pokopanih bohema ?

Koliko još pjesama može stati u naša srca
A da nas ne pobjede sve naše neostvarene ljubavi
A da nas ne pobjede svi ljudski lažni Bogovi
I sve spaljene knjige u svim ratovima?

Koliko još pjesama može stati u naša srca
A da nas ne pobjedi vlastita osjetljivost na svijetlo
A da nas ne pobjedi nevjerica,i tuga,i žudnja
I jesenje kiše,i zime,samoće ?

Koliko još pjesama može stati u naša srca
A da nas ne pobjedi Život što laže
Kako su ružne naše ljepote
Kako su naše mudrosti glupe
A zle sve naše dobrote ?

Koliko još pjesama može stati u naša srca?




Naftalin 14

Ptice pod oblacima


Šuti….miruj…..nasloni se ….k meni
Nek glazba nas nosi……ko pahulje zima
Nikad nisam bio blizak jednoj ženi
Kao s Tobom mala pod ovim oblacima

Šuti….zaspi….nek se Kule ruše
Neka sretne oči sanjaju pred njima
Molim se za duše …neka lete duše
Kao ove male ptice pod oblacima

Šuti…usni…ljubavna je pređa
Satkana od toplih niti naših sanja
I da uvijek tinja ispod slatkih vjeđa
Dobrote sve više, a zla kob sve manja

Šuti…leti…..kao vile sretne
Cijeli Svijet je kula karata i dima
Nestvarne su stvari,nesvjetne i svjetne
Pa i naše lude ptice pod oblacima

(1981)

Naftalin 13

14 listopad 2009

Svinja i njene muhe




( «Bezbrojni su oni ,a i nije tvoje da budeš mahalica za muhe»
Nietzche )


Između dvije zime ,između dva ljeta
Ti si taj « pijani kreten» što riga iz kreveta

Između dvije babe ,između pristojnih ljudi
Ti si taj što «pijan noću susjede budi»

Između dvije zapovjedi, prosudbe ,«direktive»
Ogovaraju se tvoje nagodbe sa konobarom zbog pive

Između noći i dana ,između rada i hlada
Nabrajanje Tvojih mana nekome godi i sada

Između dva«posjela» sred palanačkog trača
Pričaju anegdote o tebi urlajući do plača

Između dvije mame ,il balavice sa krila
«A to je ta svinja što pije i što bi stalno pila!»

Između dva dobra što kao da siđoše s neba
Ti si taj što se kudi ,ali ko sedativ treba

Između zibke i smrti ,peckaju muhe i grinje
Jer doista nije teško ;bit muha takve svinje

Između bezbrojnog roja , između grinje i buhe
Pusti ih , nije tvoje bit mahalica za muhe




Naftalin 12

23 rujan 2009

Ali dobro se držim...



U otkriću praznih očiju
Ravnodušnih žena
U koje bijah još do jučer
zaljubljen
na daljinu dječački,
ja se razočaravam
i ludim,
ali dobro se držim


Sred Grimasa što
toleranciju i duševno podavanje
protumače oduvijek kao slabost,
pa podivljaju odurni, oholi...
ja trpim
i ludim,
ali dobro se držim....

U nedostatku onih malih prijatelja
Iz davnih školskih vremena
i njihovih više od pola sendviča
pod velikim odmorom
ja samujem
i ludim,
ali dobro se držim

Uz ovog dosadnog
zloćudnog dvojnika
Što nigdje ne hodi bez mene,
I učini sve ono
što nikada nisam poželio
ja hodam
i ludim, ali dobro se držim....

Sred noćne samoće sobe
Kad škripi šumom u ušima,
I puca starinski ormar
odavno umrlih
ja ležim
i ludim,
ali dobro se držim.....

Sred čudnih posjeta
bestjelesnih izazivača
natjecanja u hrvanju
onih tihih noći
bez laveža pasa,
i kada automobili umuknu
ja se borim
i ludim,
ali dobro se držim....



Naftalin 11

22 rujan 2009

TREN

Bez bujice teći
Bez staze na usni
Samovati jednu
Sjenu bez zlih riječi
To je ljubav stiha
Da poslije me nema
Ove niti trena
Moju slutnju tiha
I nevino snena
Kaplja pjesme liječi
Pa tuge koprena
U tišini kiša
Ponajtiše ječi


KLASIKA

Mi smo tek stado ovaca (zasada)
Ruletom fatuma preživjela janjad
I zvono na vratu nije fasada
Kružno se kobna ponavlja tanad.

Mi smo tek sužnji kravate pastira
Od takve kobi ne treba veće
Jedino glazba muza ,psaltira
Liječi ko Brahmsov treći od treće

No sve se mijenja pa i ta tuga
U smjeru groteske ,cirkus parade
Mjene su dobre , terapija duga
Hačaturjanove «Masquerade»

Jutrom obliven «Oblivion» slušam
A poslije ručka Popodne fauna
Bolje od ovih što ih se gnušam
Uz Dunajevskog biti Sin klauna

Zrcalo moje evo purana
Što mu od Boja bolji je uzmak
Časan? Dal? Uvečer Carmina Burana
I posve u skladu; Bogova Sumrak

Piazzollom u ponoć tek otkrivam lice
Ljepotice što prije liči barabi
Čovjek je hladan krumpir iz priče
A Svijet? Pornić u mas-uporabi


<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se