Čovjek s vilicom u svijetu juhe

Ako ste zaboravili na generala Zimu, a sigurno ste zaboravili jer je ljudska pamet kratka, ubrzo ćete se prisjetiti. Bez brige, ne pravim se pametan, i ja ga rado zaboravljam. Ali ja imam koljeno. Ono često misli na tog zlotvora, pa me rado i podsjeća.

Već se mogu čuti ratne trublje s dalekog sjevera koje okupljaju njegove vojske mraza. Ima već dana i dana kako smo koljeno i ja prešli na duge zimske gaće, taj blagoslovljen izum mudrih tkalja i tkalaca, a i rebraste potkošulje su u ormaru. Zamijeniše ih majice dugih rukava.

Reći ćete kako ovo još nije ništa i kako jugo tuče i lupa i obale satire i sve bih vam vjerovao da pred zoru, u samo svitanje, ne bje tragova Debelog Vrapca na balkonskom stolu, tragova na nježnom, nježnom mrazu. I, uskoro će čitavo susjedstvo, svakoga jutra, odjekivati škripavim šuštanjem struganja vjetrobrana. Marljivi strugači nijemo će strugati, zaleđeni dah njihova ubrzanog disanja predstavljat će proklinjanje.

Kletve koje ugodno hlade ledeno srce generala Zime.