Čovjek s vilicom u svijetu juhe

Treća centurija, druga manipula, prva kohorta, prve legije. Tristoti post. Prvu centuriju nazvali smo Laž, drugu Ljubav, a treća bi mogla nositi naslov Dom. A dom nije samo mir i utočište, dom je i borba, jer ga treba braniti. Čudo jedno kako zločesti vole upadati u tuđe domove, prisvajati ih, ili rušiti. Mnogo je načina borbe, da ne kažem domobranstva. Pa iako smo, ukupno gledajući, iz naraštaja u naraštaj sve pokvareniji, začudno je koliko je dobrih ljudi došlo u goste u ovaj blogodom. I koliko junaka.

Realnost je htjela da većinu tog vremena stvarno i provedem doma. Netko bi možda treću stoticu nazvao Debelim vrapcem. Rado, no i on je dio susjedstva. I on je junak, ako ne naših dana, svakako mog balkona! Pa iako katkad preko krova došeta i debeli mačak, niže iz ulice, i mnogi drugi ptičji i kukčji gosti, zna se tko je gazda balkona!

Znate da nisam demokrat. Čovjek sam od starine jer mi je srce starinsko. Starinsko srce govori mi da je tako pravo i prirodno. Mi ne igramo uloge. Dom nije teatar, čak ako „svijet i jest pozornica“, a „uloge davno podjeljene“. Mi naprosto Jesmo. I gdje ćeš slađe nego kad smo doma!

P.S. (Ipak, u zadnje vrijeme sam malo manje u blogokući, i manje se stignem motati po blogosusjedstvu. Voljena dovršava veliki posao, na moj ponos i diku, a oboje radimo od doma. Eh, doma!)