Čovjek s vilicom u svijetu juhe

Prošli put na pregledu, onom lagodnom, kod doktora Nadležnog.
Nakon što smo zaključili kako mi je volja opet dobra, otipkao je brzo sve potrebno na pisaćem stroju i zadovoljno se zavalio nazad u stolac.
Vadi iz džepa bijelu limenu kutijicu, a na njoj piše Viagra. Otvori je i nonšalantno me nutka:
- Hoćete jednu?
Unutra plavi bomboni.
Oklijevam trenutak, a on se smijulji. Zabavlja se kao kakvo derište!
K vragu, pa ne bi mi dao vijagru, nije valjda lud? Opet, nikad ne znaš, psihijatar je, jasno da je malo trknut.
Uzmem, jebeš ga sad. Bombon, borovnica.
Samo što ne pukne od smijeha:
- I tako mi govorite da sam korumpiran, sluga Saurona i farmaceutske industrije!
Napravi mudro lice kao da se sjetio nečeg važnog.
- Čekajte, nije to sve! Imam još puno toga. Gotovo da nema kompanije koja me ne podmićuje!
Otvori jednu ladicu i rošta, a onda izvuče čitav pregršt kemijskih olovaka, pa blokiće, uredski materijal...
- Aha! Pogledajte. Sve njihovi proizvodi! – miga obrvama.

Pa mi da puno olovaka s imenima lijekova i blokiće.
- Uzmite, uzmite dragi Ludlud, imam ja toga na preteg! Naprosto me zatrpavaju, gadovi.

Uzmem olovke, blokić...
Ti boga, pomislim, Nadležni me svaki put uspije iznenaditi! Evo, ja, pacijent, primam mito od vlastitog liječnika.

Na kraju smo zaključili kako nema potrebe da se vidimo sve tamo do studenog. Ali ako misli da je kupio moju šutnju, vara se! Evo, sve sam objavio, i dobrovoljno se prijavljujem uskoku! Predat ću i sve olovke i blokiće. Jedino sam bombon odmah progutao, ali to je i tako bio samo obični bombon...

Možda na kraju izbjegnem tešku ruku vlasti, ali što ne mogu izbjeći je posjet doktoru Običnom...