Čovjek s vilicom u svijetu juhe

četvrtak, 30.08.2007.

Zlatousti i proroci


- Zlatousti, jesi li ti naš prorok?
- Zar ne znate da više nema proroka?
- Ahh.... Znamo onda! Ti si naš učitelj!
- Zar ne vidite da su danas svi učitelji?

- 16:59 - Komentari (7) - Isprintaj - #

srijeda, 29.08.2007.

Peti element (The Deep Cold Dark Void – Revolution)

Svi i uvijek su pisali, govorili, crtali, svirali, vjerovali i pokušavali razumjeti samo jedno. I svi su se uvijek složili da je to jedno - to. I Sagittariusclassic kad navodi „ljubav je sve, a sve ostalo je ništa“, i Medusa, i Rastavljena22, i Vitae i Grof V. i Filip Fuchs koji voli Moskvu i Moskva koja voli Filipa, i svi blogeri i neblogeri koje sam čitao u zadnje vrijeme, i evanđelisti s onom Pavlovom odom ljubavi koja svima već ide na uši, i svi romantični i manje romantični umjetnici i svi napaljeni probisvjeti, kurve, generali, carevi, proroci i kriminalci... Svi, uključujući i Gilgameša!

Da, ljubav. Nemojte me tako blijedo gledati. Peti element. Ono što svi osjećamo kao srce našeg bića, čak ako smo i sarkastični postmoderni intelektualac izgubljen u bespućima komunikacijskih šumova.

Neću se pridružiti simfoniji iako je svesrdno doživljavam i podržavam. Nešto mi je drugo na pameti što moram reći.

Moram reći nešto o „Velikom ništa“ tamo u svemiru, o čemu sam već dva puta pisao. Kada su Minesoćani znanstveno potvrdili kako je tamo vani veliko Ništa i kako je to anomalija, likovao sam, a likovao sam zato što sam dobio nekakvu „potvrdu“ da sam bio u pravu.
Mislim da je to ljudski. Doktor Nadležni rekao je da imam sumanute ideje, a ispalo je da ideja nije nerealna. Naravno da to ne mijenja ništa na stvari oko mog liječenja. Naravno da mi je bolje, bila Praznina tamo negdje ili ne bila. U krajnjoj liniji, nije ni važno kako sam je osjećao ili ne, baš kao i potrese na našoj planeti (otkrili su je, znakovito, teleskopom koji detektira mikrovalna zračenja). Venerina Kap je u komentaru lijepo pitala: što znanost može reći o hipersenzibilnosti? Ne znam, i pretpostavljam da će se znanost time baviti tek u nekoj neodređenoj budućnosti. Meni je liječenje pomoglo, ovako ili onako, i bez toga ne bih sada ovdje pisao.

Ali kako mi mašta nikad ne da mira, razmišljao sam o novootkrivenoj Praznini, i usput sam se razveselio još jednoj korisnoj stvari koju mi je omogućila znanost: dok sam se ranije neodređeno bojao, ili bar bio uznemiren nekom neodređenom slutnjom, sad o njoj mogu razmišljati slobodno, gledajući u nebo, lice u lice s tom nekadašnjom opasnošću. Znam da je tamo negdje južno od Oriona mjehur Ničega promjera milijarde svjetlosnih godina. I nisam jedini koji to zna.

A mašta mi je pomogla da dođem do toga što bi u toj Praznini moglo biti tako strašno. Probam zamisliti da sam u srcu tog ledenog ničega. To bi konkretno značilo da morate čekati idućih 500 milijuna godina samo da do vas dopre i najmanji trak svjetla neke najbliže zvijezde, najbliže galaktike. Ako je nekom nesrećom ili kozmičkom nepravdom tamo stvarno neki demon, ili alien, tada se nalazi na najhladnijem i najusamljenijem mjestu u čitavoj poznatoj egzistenciji! I dok se mi ostali - ljudi, zvijeri, zvijezde, planete, živa i neživa, realna i nerealna bića - kupamo u svjetlosti i Petom elementu, u ljubavi, brinući svoje male brige i preljube, veseleći svoja veselja i slatke i manje slatke sebične ili nesebične, uvjetovane ili bezuvjetne ljubavi za svoju djecu, roditelje, ljubavnike, brodove ili bogove, dok se kupamo u Petom elementu čak i dok ratujemo, taj netko tamo u srcu Praznine mora čekati 500 milijuna godina, i tko zna koliko već čeka i koliko će čekati. Što bi taj netko mogao osjećati i misliti? Pa što drugo nego led, bijes, mržnju, glad, muku i mrak. Jer ako svjetlosti treba pola milijarde godina da ga dosegne, barem jednako toliko treba i ljubavi. Pola Eona biti bez ljubavi, pa to jedino može značiti: ne biti. Onda je to valjda smrt. Eto, sad znamo i gdje je.

I zato ako pomislite da kad umrete da je to onda smrt – ne bojte se, nije. Eventualno ćete se rastočiti u četiri osnovna plus jedan povezujući element. I dalje ostajete u krugu svjetlosti i ljubavi, na ovaj ili onaj način, i u što god vjerovali, teško da ćete napustiti Sunčev sustav, čak i kao zvjezdana prašina.
To, brat bratu, kao da i nije smrt.

Daleko od toga.
Najmanje 500 milijuna svjetlosnih godina daleko od mjesta gdje nema ni ljubavi ni vatre, u središtu nečega što nije čak ni ništa.

A nitko ne može biti baš takav „pegula“ pa da jednom dospije baš tamo.


- 00:20 - Komentari (8) - Isprintaj - #

utorak, 28.08.2007.

Zlatousti o pomirenju

- Zlatousti, zašto je Sveta voda sveta?
- Svetost podrazumijeva pročišćenje.
- Zlatousti, a zašto je Sveta vatra sveta?
- Svetost podrazumijeva samoprijegor.
- Zlatousti, a kako su onda Sveti ljudi pronašli mir?
- Pomirili su Vatru i Vodu.

- 13:28 - Komentari (5) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 27.08.2007.

Zlatousti i Darius*

- Zlatousti, zašto si tako nepristupačan u zadnje vrijeme?
- Pitajte Dariusa.
- Tko je to? Je li on neki bog?
- Vama i meni kao da je.
- Je li to dobro? Je li zlo?
- To je peh.



*Special edition samo za blogere bloghaera i sve njihove trenutne muke s arhivama, slikama, linkovima, komentarima, zločestim hakerima itd. ;))

- 12:54 - Komentari (8) - Isprintaj - #

nedjelja, 26.08.2007.

Zlatousti i muževi


- Zlatousti! Te naše žene! Izluđuju nas!
- To im je posao.
- Ali tko to više može izdržati!?
- To je vaš posao.

- 22:51 - Komentari (4) - Isprintaj - #

petak, 24.08.2007.

The Deep Cold Dark Void - Reloaded

Molim lijepo!
Na HRT stranici s vijestima pronašao sam i ovu, s pripadajućom sličicom:


Veliko "ništavilo" u svemiru

24. kolovoza - Američki astronomi sa sveučilišta u Minnesoti pronašli su u svemiru golem prostor bez galaksija, zvijezda i crnih rupa. Područje promjera od gotovo milijardu svjetlosnih godina otkriveno je satelitom koji istražuje svemirska mikrovalna zračenja.
Znanstvenici tvrde da je ta praznina nepravilnost u razvoju svemira. Nalazi se u zviježđu Eridanusu, jugozapadno od Oriona.


Dakle ono što smo znali barem Luc Besson i ja, sad su napokon ustanovili i astronomi u Minnesoti! Opće je poznato da znanstvenici kaskaju za realnošću, a ovo je samo mali primjer.

Kako ću s veseljem ovo staviti pod nos doktoru Nadležnom! Hahaha, "sumanute ideje"..
Dajte, molim vas.

- 16:07 - Komentari (15) - Isprintaj - #

četvrtak, 23.08.2007.

Zlatokosa o istini


- Zlatokosa, što je istina?
- Mit.
- Pa što su onda mitovi?
- Istina.

- 00:19 - Komentari (5) - Isprintaj - #

utorak, 21.08.2007.

Vino Istine

Sinoć smo pili Vino Istine.

K. se iznenada pojavio s bocom crnjaka, slovenskog, ročinjskog, kojeg sam pravi neki njegov poznanik. Teatralan kao i uvijek, K. je rekao grobnim glasom i uzdignuta prsta:

- Ovo je Vino Istine.

Mene je to sasvim zadovoljilo pa ga nisam pitao ni za sortu, ni za godište, ni za podrum. Na prvi srk vidjelo se da je dobro i da je daleko od bilo kakva delanca. Vino je, to se zna, u vrlo bliskom srodstvu s istinom, ali kad netko uspije proizvesti baš vino istine, pa makar i jednu bačvu, onda mu treba skinuti kapu i gucnuti od istoga bez obzira na rizik. Rizik je, naravno, ona specifična neugodnost koja nastane kad istina bude glasno izgovorena pred drugim ljudima.

Začudo, nakon što je poteklo vino potekla je i istina, a neugodnost je izostala. Moja voljena, prijatelj K. i ja začas smo ispili vino. Rečene su stvari koje su bile neizgovorene mnogo godina. Vino se pokazalo dostojno svog nadobudnog naslova.

Ovo bih trebao predložiti doktoru Nadležnom, pomislim. Kakva bi mu to bila pomoć u radu! Popijte malo, pa ćemo lijepo popričati, zamišljam kako govori pacijentu dok mu domaćinskom gestom nalijeva Vino Istine u čašu.
Hmm... Jedino se bojim da se scena ne bi uklopila u njegov sobičak do plafona pretrpan „Antialkoholičarskim glasnikom“, ili kako se već zove taj stravični doktorski časopis.

Kasno noću, K. je rekao vidno se boreći da otplete jezik:
- Imam još jednu bocu u autu. Najbolje da je donesemo i ispijemo Istinu do kraja!

Moja voljena je već otišla spavati.

Rekao sam kako mi je vrijeme za pilulu i kako mi je sasvim dosta Istine za jednu večer. K. je inzistirao. K. uvijek inzistira. Otišli smo po još jednu bocu do njegovog auta, vratili se i otvorili je.

Tada je Istina dosljedno djelovala.
- Ne mogu popiti više ni kap. Pozlit će mi. – rekao je K. s blagim izrazom čuđenja.
Mudro sam kimnuo.
- Čuvaj bocu za novu priliku i nove ljude. Trebao bi se odučiti od pretjerivanja. Čovjek može sve bagatelizirati, ali Istinu ne može.

K. je naglo ustao, krenuo prema izlazu i još jednom uzdignuo prst:
-Istina!




free stats

- 19:55 - Komentari (7) - Isprintaj - #

nedjelja, 19.08.2007.

Zlatousti o svetosti

- Zlatousti, zašto su Svete planine svete?
- Svetost podrazumijeva uspinjanje.
- Zlatousti, a zašto su Svete rijeke svete?
- Svetost znači donositi blagoslove.
- Zlatousti, a zašto su onda Sveti ljudi sveti?
- Jer su braća Planinama, a Rijeke su im sestre.

- 00:43 - Komentari (2) - Isprintaj - #

subota, 18.08.2007.

Zlatousti o astrologiji

- Zlatousti, što je astrologija?
- Povratna karta.
- Zar nas astrologija vraća kući?
- Karta još uvijek nije vozilo.

- 00:26 - Komentari (11) - Isprintaj - #

petak, 17.08.2007.

Ruža vjetrova i par dobrih boća

Maestral, sunce, more i miris Mediterana istinski su lijek za svaku boljeticu. Osim možda sunčanicu, ali to se već da lako prevenirati. No eto, nas je pratila bura, oblaci, miris požara i kanaderi koji su se punili obrušavanjem ispred naše terase. Srećom, more je bilo prehladno, što je dobro kad gasiš požar, ali nije baš za kupanje. Propustio sam i turnir u balotama koji je kasnio ove godine u malom mistu gdje najradije ljetujem. Dugo mještani nisu vidjeli takvog entuzijastu boćanja. Tako ne zna, a tako voli igrati!

Posjetili smo i prijatelje na otoku. A tamo – jugo. Pa smo plivali u kišnici koja je provalila kroz prozore i vrata dok smo je skupljali krpama i ručnicima. Uz svjetlost svijeća navečer, jer na otocima za oluje, zna se, nema struje. Poslije se vrijeme malo smirilo, ali mi nismo. Da, živim na kontinentu čitav život, ali nikad nisam bio furešt u duši. Htjeli smo doma. Ljetovanje kao koncept nam je stran: uhvatati koji tjedan lijepog vremena da bi se kupali i sunčali. Odmor, to da, na jugu, o, da! Ali za odmor je potrebna jedna nužna pretpostavka: da si se prije toga tijekom godine umorio. A jedini zamor mi je, još od ožujka, pisanje ovog bloga i eventualno pogoršanje psihičkog stanja. Koje je hvala na pitanju dobro.

Žuđeni vjetar je bio zapuhao tek jednog dana u pet popodne dok smo bili u Makarskoj. Svo ostalo vrijeme maestral je bio samo ime brodice koja se podrugljivo ljuljuškala privezana na rivi.

Vidim, vrag je odnio šalu. Odlučio sam kupiti par dobrih boća, pa nakon pive s ekipom na Kegliću otputiti se do boćališta na pesodromu koji se po najnovijem zove Trg Franje Tuđmana. Svi stari zagrebački Dalmoši tamo igraju pa će valjda prihvatiti jednog koji tako ne zna, a tako voli.

- 15:52 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se