Čovjek s vilicom u svijetu juhe

Dođem ja na kontrolu doktoru Nadležnom sav u dobroj vjeri i nadi kako se lijepo odmorio i zaboravio na mene tamo u inozemstvu, a on će još s vrata:
- Odmorio sam se, baš kao i vi, od nerada! Hahaha! Sve znam, čitam, pratim...

Smije se, pas!

A ja premro neki dan kako će mi nakalemiti još neki „F“ akonto onih komentara dolje niže na blogu. Dobro, pretjerah, ali što sad: tako je. Ipak sam „vrabac na kojeg se pucalo“, kako veli neka ruska uzrečica, a od takvog očekuješ da sve očekuje.

Kontrola k'o kontrola, brza i efikasna. Vidi da sam ipak dobro. Ali spetljalo se nešto s uputnicom, pa smo otišli na šalter sestrama razmrsiti začkoljicu. Ah, kako su to ugodne tetice! Više nisam siguran jesu li to iste one ale-aždahake od prije pola godine. Tko će ga znat, kad bih se bar sjećao.

Ispadne da je greška na uputnici.

- Aha! I on je negdje pogriješio! – doktor Nadležni veselo lupi pesnicom u drugi dlan, misleći kako smo napokon doskočili doktoru Običnom, starom štreberu.

Morao sam ga razočarati, iako teška srca:
- I ja se veselim, doktore, ali ne mogu griješiti dušu. Taj dan kad sam bio po uputnicu na zamjeni je bila neka mlada doktorica....
- Tja... – veli on s izrazom navijača kad njegovi fulaju gol.
- Tja... – prisnažim jednako.

Ali se raziđemo veselo, u ljubavi i prijateljstvu, baš kao da smo stvarno smjestili doktoru Običnom!