Čovjek s vilicom u svijetu juhe

Zašto se ne utekneš bogu? I to su me pitali kad su moje nevolje došle do izražaja. To je pitanje prekomplicirano da bih ga objašnjavao bilo vjernicima, bilo nevjernicima, već zarad osebujnosti mog odnosa sa svevišnjim. Kako sam sklon misticizmu moj odgovor teško da bi zadovoljio bilo koju od suprotstavljenih strana, pak sam se odlučio šutjeti. A šutnja je jedan od osnovnih načina komunikacije između mistika i boga. Nešto u stilu: svak neka radi svoj posao; bog svoj, ja svoj. Ne pada mi na pamet gnjaviti više sile svojim tricama. Svu popudbinu za život na zemlji već sam dobio. S čim imam, s tim klimam, mislim si. Ako sam ušao u „tamnu noć duše“ tim bolje, to je već veliki napredak! (vidi: Sveti Ivan od Križa i srodna literatura). „Zašto bog šuti?“ često vape ljudi, a ja mislim da šuti jer je mudar. Kog vraga više ima reći? A i tko kaže da šuti. Tišina je rječita.
Nebo je nebo, zemlja je zemlja.