Ulomak iz Pisma indijanskog poglavice civiliziranom čovjeku:
"Tako, kad Veliki poglavica iz Washingtona šalje glas da želi kupiti našu zemlju, traži previše od nas. Veliki poglavica šalje glas da će nam sačuvati mjesto tako da ćemo mi sami moći živjeti udobno. On će nam biti otac i mi ćemo biti njegova djeca. Mi ćemo razmatrati vašu ponudu da kupite našu zemlju. Ali to neće biti tako lako. Jer ta zemlja je sveta za nas. Ta sjajna voda što teče brzacima i rijekama nije samo voda, već i krv naših predaka. Ako vam prodamo zemlju morate se sjetiti da je to sveto i morate učiti vašu djecu da je to sveto i da svaki odraz u bistroj vodi jezera priča događaje i sjećanja moga naroda. Žubor vode glas je oca moga oca. Rijeke su naša braća, one nam utažuju žeđ. Rijeke nose naše kanue i hrane našu djecu. Ako vam prodamo našu zemlju morate se sjetiti i učiti našu djecu da su rijeke naša braća, i vaša, i morate od sada dati rijekama dobrotu kakvu biste pružili svakome bratu."
Sve je u glavi,
svaka nepredvidiva razlika,
razlog nije ništa,
puste misli i osjećaj,
dok nebeske suze polijevaju cestu,
svaki uzdah zabilježen u knjizi,
scenarij života i prozirni glumci,
slika u pozadini,
tužna vrba prekriva svaki neuspjeh i razočarenje.
Sve je u glavi,
svaki pogled upućen vjerovanju,
note koje upravljaju nekom drugom stranom,
stranci pred svijetom,nevjerni,
izgubljeni od praznih duša,
koliko dugo će još lutati prazninom,
patiti u boli i neznanju?
Sve je u glavi,
sa samog vrha pasti na dno,
vrtoglavo završiti s vremenom,
naći sebe na postaji sreće,
pokušati ukrasti život,
dok sunce na zapadu spava,
gledati s nevjericom,
previše vremena trošiti na nebitno,
sanjati o nečem dalekom,
zasnovanom na mutnoj mašti.
Sve je u glavi,
tako brzo završi i zadnja scena,
isplanirati sve i to zanemariti,
bez osmijeha proživjeti sreću,
bez suze preboljeti tugu,
ravnodušnost u praznom kutku osobnosti...
Evo me napokon... Par dana nisam pisala... Nije baš da imam o čemu,pa... Škola svaki radni dan... Dosada,izvlačenja iz ispitivanja... Tipično...
Sutra je petak,a u subotu mi i 3.-i razred idemo u Istru... Nisan baš puno slušala ča ćemo i di ćemo,gremo uglavnom u Rovinj,poć ćemo u onaj mići Hum... Neznan više... Mislin da je to to...
Ja se nadan da će bit zabavno!
Treba se opskrbit dobrom voljom,klopom,društvancem i muzikom... I onda je sve 5!
Na Rabu je zahladilo,jutros je čak i kiša (piša) padala...
Drastična promjena... Jedan dan umiremo od vrućine,već drugi se ujutro budin smrznuta... Čudan je ovaj svijet... Čudni su putevi Božji,haha...
Ovih dana san promjenjivog raspoloženja;malo divljarim i drečim se,zafrkavam svih,smijem se,drugi tren sam malo mirna i tužna, pa se opet smijem... Ali sve dođe na svoje... Dani prolaze u smijehu i smiješnim pričama (i ponekom perverzarijom,haha)...
Đurek mi je skinul s neta dugo očekivani cd... THANKS Đuro!
Boli me drob... Tatek je donil neke čokoladice doma,pa san se prežderala...
Fuj...
A događa se... Čudni su putevi Božji no.2...
Kako neman niš zanimljivo za napisat,samo vas pozdravljam do sljedećeg čitanja!
LOVE YA ALL
Anušk@
Loše sam volje cijeli dan... Neznam ča mi je... Slušan deprimirajuće pjesme već par dana i nekako nemam volje nizašto...
Nekako sam mirnija nego prije... I opet neznan zašto... Muče me neke stvari... Ništa ozbiljno,ali eto... Malo sam tužna...
Veliki utjecaj na mene ima i to ča mi jako puno fale stari frendovi... Pogotovo mi fali moja naj frendica koja je u Rijeci... Nekako mi nije sve potpuno bez nje... Fali mi svakodnevni smijeh s njom,trač partije... Ma sve mi fali... Nadam se da ću ju ubrzo vidit... Lipotica moja...
U školi je stvarno dosadno i profesori su tako nemotivirajući i dosadni da neznam kako da se zaineresiram za te školske teme... Nekako ću se morat natjerat ako želim postić dobre rezultate... Nešto se jako čudno događa sa mnom,više mi ni izlasci nisu gušti ko ča su prije bili...
Niš nije ko prije... Progone me brige,strahovi,razne gluposti i to u kombinaciji s mojim danas već slabim živcima i nema neku vrijednost...
Neznan kako da to objasnim,jednostavno se osjećam i sve oko sebe doživljavam kao nešto BEZVEZE...
Očito mi fali malo smijeha i radosti... Nadam se da će izlet koji slijedi bit nešto lijepo...
LOVE YA ALL
Anušk@
Evo,danas se vraćam u školu... Jeeeeeeeeeeeeee! (sarkazam)
Subota je bila živa pušiona...Bar meni,jer san već na 2 i nešto šla doma... Toliko san bila loše volje... Užas... Neznan ča me tako zaje...
Celi vikend "učin",a nikad niš naučit... Ponediljak san nešto povijest ponavljala,i dođe meni mat u sobu... Kako san celo ljeto imala neke napadaje kašlja,a u zadnjih dva tjedna se vratili,natirala me da gremo kod doktora... I niš,ja nervozna boj iman predsat i moran žurit doma... Gren nutra kod Dizdarevića,pregleda me i aj pogađaj... Kaže da čuje neš valjda na plućima,početak bronhitisa... Pitan ja za školu,on govori da rađe par dana stojin doma i odmaran... Onda je rekal da posle me moraju peljat va školu s autom i dolazit po mene da se ne umaran...
Čuj ti to...
Ma ja san poludila doma od dosade,pa san zapravo jedva dočekala današnji dan da gren va školu... I kakav auto... Geganje ko i uvik...
Ja ću se danas ko javit hrvatski...Ali malo me strah... Drž'te mi fige... Bit će divno ako me pita biologiju,jeeeeeeeeeeee....
Gren se spremat pomalo,jer iman predsat tjelesni,ki btw. ne smin trenirat...
Jedva čekan 29.-eti da gremo na izlet! WOOOOOOOOO!
Valjda će bit nečemu...
Bit će sve ok!
LOVE YA ALL
Anušk@
Don't leave me all alone
Just drop me off at home
I'll be fine, it's not the first
Just like last time, but a little worse
Danas je subota...Pa večeras se ide van... Imam neki predosjećaj da će bit živi zahod u gradu... Nekako mi je ovih dana sve dosadno...
Škola je već napredovala i naravno,naši dragi profesori su već najavili ispitivanja,testove... Divno... Naravno,neće oni nama olakšat,ma kakvi... Nego svi počnu ispitivat u isto vrijeme!!!! To je jednostavno nenormalno... A takvi su... Valjda je svugdje tako...
U četvrtak sam bila u Barbatu... Točnije, bila sam malo slušat kako svira jedno društvance.tj. bend Braintorm ili Zengarden,još nisu načisto s imenom... Uzesmo instrumente,pojačala i ostale mašinerije i krenusmo put Frenkijevog apartmana... Željka,Mlačko i Frenk su brzo počeli svirat i mogu reć da su me stvarno iznenadili... Izvrsno zvuče... Jedan član benda je izostao s ove probe,ali ubrzo se vraćaju na staro... U 4 i pol popodne smo došli,svirali su,zafrkavali smo se sve do 9 i nešto... Neznan točno... Uglavnom, Željac i Mlačko otiđoše,a ja pomogoh Franku da malo pospremi svinjac koji je ostal za nama...
Sve u svemu,stvarno dobro sviraju,ugodno iznenađenje...
Mislim da će bit nešto od njih... Baš me zanima kako zvuče u potpunoj postavi... A valjda ću i to čut... hehe...
Ubrzo će počet i sa svojim pjesmama i mislim da će to bit uspješan početak... Drž'mo im fige da neš bude od njih...
LOVE YA ALL
Matušanka
Eto i mene... Nemam baš inspiracije za pisat u zadnje vrijeme,pa san malo zapustila blog... Škola je,ko ča već svi znate,počela pa smo svi pomalo u depri... Ok,ne baš svi... Meni je čak drago ča je škola napokon počela jer mi je ovo ljeto bilo koma... Da nije bilo Franka,Tončija i ostale ekipe sa kampa,ja bi umrla od dosade...
Meni je super u školi,po cijeli dan se smijemo... Ja i Mirna ofcourse sedimo skupa... Neće nas niš razdvojit jer ionako ne funkcioniramo odvojeno!
Ja ne idem na faks bez Mirne jer ću postat propalitet...
Hehe... Svaka ima pola mozga,pa zajedno činimo jedan... Hm,kokošji... haha...
Nešto nam je danas Cica govorila za izlet krajem ovog mjeseca ili početkom
desetog... JEJ!!! Ni očekivala da ćemo bit toliko zainteresirani,hehe,valjda....
Fali nam malo takvih stvarčica...
Ide se u Istru,I guess... U Motovun kod Velog Jože!!! Jeeeeee!!!
Veli Jože vam je stvaran!
Ja san malo čudna u zadnje vrime... Nekako zaljubljiva... Smućena... Čudno... veoma
U subotu je bila Mala Gospa,za one koji neznaju,slavi se u Loparu... Nekima je bilo super,ali meni je bilo dosadno... Pravi zahod....
Valjda nisan bila dobre volje,a i atmosfera mi je bila nekako bezvezna...
Bit će bolje...
Drugu subotu idemo u grad,po starom,pa se nadam da će bit bolje... Valjda....
Joj,poludit će me ovi inicijalni testovi... Samo nam ih talebaju,neznaš ni kadi si ni ča si...
Možda to nije dobro,ali niki iz mog razreda baš i ne shvaća te testove ozbiljno... Dobri smo,haha....
Svi dani mi nekako prolaze u znaku muzike... Bar doma... Po cijeli dan pjevam, plešem,navijam muziku...
Napokon je pet toplije na Rabu... Ovih nekoliko dana je bilo za smrznut se,sad je napokon opet sunce rastopilo oblake i opet nas prži !
To Sunce!!!!
Nadam se da će potrajat i da će još malo odgodit kišu...bljuf...
Ok,idem ja sad... Kao što rekoh,nemam baš inspiracije...
LOVE YA ALL
Anushka
Počela škola...Počele i prve brige....
Ja npr. svaki put kad mi je malo teško ili kad sam rastresena,živčana, upalim muziku i izgubim se... Legnem na krevet,navinem muziku i uživam...
Čak sam primjetila da bolje razmišljam dok niš ne čujem od muzike... Dok iz zvučnika trešti,ja ipak ne čujem muziku,već mi to samo pomaže da mi misli odlutaju i da se opustim...
Buljim u strop,u istu vražju točku i razmišljam o svemu... Razmišljam o stvarima koje se meni događaju u životu... Razmišljam o općeljudskim brigama,o svjetskim problemima,o svrsi života... Razmišljam o mojoj ulozi u cijeloj ovoj priči... Razmišljam o tome zašto se događaju tragedije koje se događaju,zašto nestaju nevini životi? Kažu da je svačiji život vrijedniji od zlata,pa zašto se onda tako lako ruši? Očito se sve vrijedno lako razbije...
Usporedimo život sa porculanom... Treba mnogo vremena,vještine i volje da se sagradi,vrijedan je i rijedak,a tako lomljiv...
I eto tako meni misli odlutaju tko zna gdje...
Niš mi više nije jasno... Uvijek nanovo odlučim da je najbolje manje razmišljat i uživat u životu, proživit svaki dan kako bi više vrijedio jednom kad se i on ugasi... I eto,Anuška navine muziku i uživa...
Kad me nešto muči,slušam muziku ili se družim s frendovima... Nekad je teško,ali ja sam jedna od onih osoba koja osmijehom pokušava prekrit tugu i teške osjećaje... To mi nekad puno pomogne... Najčešće stvari riješim sama sa sobom... Nekad je to malo teže,ali nekad je to i bolji način...
Kako se vi riješavate nervoze i loše volje?
Luda san... Počela je i škola.... Užas jedan... U školi bilo dosadno, dok su profesori kenjakali po nama i djelili nam svoje takozvane motivirajuće spike za uspjehe u nastojećoj školskoj godini,mi smo se zabavljali tračanjem,crtanjem i šaranjem jedni po drugima... Dobili smo novu razrednicu... Mlada je i plava...hehe...šta više reć... A ženska je totalno lipa... Ima jako čudne oči,ono podsjećaju me na neku underground kraljicu... Onako svitlo,svitlo plave...jako čudno... Ko da su magične... jeij! Iman profesoricu s čudnim očima! JUPI!
Čudno...
Ehm,ehm... Ovu subotu je u gradu bilo prilično zanimljivo...
Iako mi se život sad zakompliciral do Boga... Užas... Više neznan ča ću...
Aaaaaaaaaaaa,iman pepnajst (hihi) godin,a već kompliciran stvari... JZS,moran prestat... E,danas san već dobila prvu opomenu od profesora... Tj. niš zapisano,nego usmena opomena... Prvi dan,a ja već najebah...haha...
Uglavnom,ja ko ne slušam...pričam po satu i tak...niš novo... Smišno...
Ajde,moren reć da mi je i drago da je počela škola...Bilo je već dosadno... Ovako se bar iman za ča žalit,haha...
A sutra već moran teglit torbu...njahnjah...Gadno...
Ok,idem...to tek navratih ovako...
Do čitanja...by-by
LOVE YA ALL
Matušanka
Marinko i Ursulica... Ursula je isto iznimno
važna osoba u mom životu, neznam kako
bi prešla preko nekih stvari da nema nje:
Mi,divljaci u Rovinju:
Najdraže moje Banjolke!!!!
Vikica i ja:
Skoro celi razred na okupu...
Mlačko je,naravno,utekal...
Ja i (ne)Mirna... hehe:
Viki me upravo zaprosila...ooooooo...
Ekipica u parku...
Pažljivo pogledajte... Ova prva cura slijeva
u gornjem redu...
E,to vam je Karmen...Možda
najvažnija osoba u mom životu... Moja
naj frendica:
Viki i ja tračamo...ah,kako tipično...
Viki i ja u mraku,haha,smišna slika,
koje face...cccc...
Livio,Tonči,Karlota i ja...
Ja se uopće ne sjećan da smo
se mi slikali kad smo već kod toga,
haha:
I šećer na kraju,haha...
Mali kicar Đuro... Čovac koji uvik
sve zna,hehe...
Ali također,za mene i osoba
od velikog povjerenja...
Bar se nadam,jer mu ja uvik
sve rečen...
I ujedno dečko moje naj frendice
Karmice...
Hehe,na ovoj slici se vjerojatno
s njon dopisuje,hehe:
Sad recite da Jim Carrey ni najjači čovik na svitu?!?
Ma totalno je opičen,I LOVE HIM!!!
Shot at 2007-07-11
Shot at 2007-07-11
Shot at 2007-07-11
Ovaj čovac bi meni ponekad trebal...
SIGMUND FREUD:
Shot at 2007-07-11
GREN DAY!!! Jedan od najjačih bendova na svitu!!!
Shot at 2007-07-11
I njihov frontmen BILLIE JOE!!!
Totalni luđak,hehe: Shot at 2007-07-11
Jedan cool pjevač-
Punim imenom Michael Hoolbrok Penniman
MIKA:
Shot at 2007-07-11
Neke smišne slike:
Glazbeni virtuoz,LOL:
Shot at 2007-07-11
Pitanje koje nas proganja već duže vrime-
GDJE JE NESTAO DJED MRAZ?!
Shot at 2007-07-11
Naši ne tako daleki rođaci...
Sličnost je očita:
Shot at 2007-07-11
Shot at 2007-07-11
Shot at 2007-07-11
MAY THE FORCE BE WITH YOU:
Shot at 2007-07-11
Ne,to nije kit...
LOOK CLOSER:
Shot at 2007-07-11
Uv zrake su jako štetne za vašu
hm,glavu...
Shot at 2007-07-11
Zeko se malo sjebo...
Ali ipak...ko zna,zna...
(zeko zna)
Shot at 2007-07-11
Ljudi su začuđujuće fleksibilni
pod utjecajem votke,
YOGA MASTOR:
Shot at 2007-07-11
Znamo da bi se dečki rado
našli na mjestu ovog malog
džukca:
Shot at 2007-07-11
I najslađi pas na svitu...
Ko maji plišani medo...
HiHi:
Shot at 2007-07-11
O meni...
VOLIM: svoje frendice,frendove,subote,
Ace Venturu,Cartoon Network,
dečke,Tošeta,
Cetinskog,Gibonnia,
Green day,S.O.A.D.,
Limp Bizkit,PAPA ROACH,
RHCP, BLINK 182,
Linkin park,Evanescence,HIM,
Rasmus,komedije,horore,
LJETOOOOOOOO...
NE VOLIM:ljubiće,školu,
profesore(većinu),kemiju,fiziku,
matematiku,zimu, sapunice...
Plavi orkestar - Od rođendana do
rođendana:
Ponekad se probudim
Želim da te poljubim
U sobi bez ijedne sjene
Nikog, samo ja i vrijeme
Sve se može srediti
Ali tebe ništa ne može zamijeniti
Kradem noći danima
S najboljim jaranima
Ponekad sam slabe volje
Prazno mi je, ali bolje
Sve se može srediti
Ali tebe ništa ne može zamijeniti
Ja od rođendana pa do rođendana
Čekam samo poziv tvoj
Makar prazne riječi
Bit će dovoljan mi znak da još nije gotovo
Svaka nova godina
Je slatka, nepredvidljiva
U danima budućnosti
Hiljadu mogućnosti
Sve će se promijeniti
Ali šta će tebe, šta će mi zamijeniti
Ja od rođendana pa do rođendana
Čekam samo poziv tvoj
Makar prazne riječi
Bit će dovoljan mi znak da još nije gotovo
Dovoljan mi znak da sam nekad bio ... samo tvoj
Plavi orkestar - Sava tiho teče
Pokraj Save breze male
Tvoje oči vesele
Ove noći čudno sjaje
Mene više ne vole.
Nije meni što te moram
Što te moram gubiti
Već je meni da l' ćeš moći
Poslije mene ljubiti.
Sava tiho teče
Zadnje nam je veče
Draga ostala si sama.
Sava tiho teče
Zadnje nam je veče
Draga postala si dama.
Slomile se naše grane
Više nemam prava ja
Na te tvoje oči male
Nisi moja curica.
Nije meni što ja neću
Više tebe vidjeti
Već je meni neće mi se
Nove oči svidjeti.
Tony Cetinsky- Neka te odvede:
Igra je pri kraju, samo potez ili dva...
Par nevažnih figura... kralj i kraljica...
Ispred mene ponor, nazad više ne mogu
I nebo je bez zvijezda cijelu godinu
Sad maske skinimo, da svi vidimo
U ovoj igri ko je ko
I, Bože, daj!
Neka te odvede, miljama od mene
Neka te zavede i prevari...
Pa da vidiš kako je
Zaspati na medu, budit' se na ledu
Dok preko noći svijet se srušio...
Svijet se srušio...
Ispred mene ponor, nazad više ne mogu
I nebo je bez zvijezda cijelu godinu
Sad maske skinimo, da svi vidimo
U ovoj igri ko je ko
I, Bože, daj!
Neka te odvede, miljama od mene
Neka te zavede i prevari...
Pa da vidiš kako je
Zaspati na medu, budit' se na ledu
Dok preko noći svijet se srušio...
Svijet se srušio...
I nebo je bez zvijezda cijelu godinu...
Svijet se srušio...
Sad maske skinimo, da svi vidimo
U ovoj igri ko je ko
I, Bože, daj!
Neka te odvede, miljama od mene
Neka te zavede i prevari...
Pa da vidiš kako je
Zaspati na medu, budit' se na ledu
Dok preko noći svijet se srušio...
Svijet se srušio...
Gibonni - Ovo mi je škola:
Ovo mi je škola
I drugi puta ću pametnije
Jer fališ mi do bola
I znam da bit će još i bolnije
Jer svaka ljubav nova
Ruši vjeru u tebe
Ovo mi je škola
I drugi puta ću pametnije
Koje su to riječi
Što su meni sišle s usana
Ne poznajem ni jednu
Što bi kazni ovoj bila jednaka
Jer su osveta i ponos
Dvije sestre blizanke
Rođene u ponoć
Jedna malo prije, a druga kasnije
Ako ikad vratim vjeru u tebe
I onda lažna nada nikne za mene
Na poljima od snova
Ne pušta se korijenje
Ovo mi je škola
I drugi puta ću pametnije
Ovo mi je škola
I drugi puta ću pametnije
Jer fališ mi do bola
I znam da bit će još i bolnije
Jer su osveta i ponos
Dvije sestre blizanke
Rođene u ponoć
Jedna malo prije, a druga kasnije.
Gibonni- Ako me nosiš na duši:
Ko fina prašina u oku
Sitan kamen na dnu cipele
Ko fitilj zarobljen u vosku
Mislim na tebe
Da mogu smrvio bih kamen
I svu bi tugu oči same isprale
A niti vezane za plamen
Moraju da sagore
Ako me nosiš na duši
I nemaš s kime sagraditi dom
Ako me nosis na dusi
Vjeruj mila briga me za to
Ljubim druge a ne osjećam
I svaki dodir mi je ko da ustajem
Na nogu sto mi je utrnula
Bez ljubavi, nadanja, bez tebe
Ne ide
Toše - Jedina
Magla na mom prozoru
miriše na nevolju,
noćas sam ti tako sam.
Kiša pere ulice,
gdje si moja ludice?
Još bi nešto da ti dam.
I neka noćas grmi,
i nek se duša mrvi,
samo da ti čujem glas.
Priznajem pred svima,
lutam vjekovima
tražim tebe, tražim nas.
Jedina, šta si mi uradila,
srce mi je pustinja,
ljubav je presušila.
Jedina, što me nisi pustila
kad me nisi ljubila, jedina?
I neka noćas grmi,
i nek se duša mrvi,
samo da ti čujem glas.
Priznajem pred svima,
lutam vjekovima
tražim tebe, tražim nas.
Jedina, šta si mi uradila,
srce mi je pustinja,
ljubav je presušila.
Jedina, što me nisi pustila
kad me nisi ljubila, jedina?
Jedina, šta si mi uradila,
srce mi je pustinja,
ljubav je presušila.
Jedina, šta si mi uradila,
srce mi je pustinja,
ljubav je presušila.
Jedina, što me nisi pustila
kad me nisi ljubila, jedina?