Kako ste mi, dragi moji? Okvir za datume na kalendaru se pomalo pomiče i trenutno je zaustavljen na broju 18.. Dani prolaze ne osvrćući se unazad, za razliku od mene jer još me zanima gdje je nestalo zadnjih mjesec i pol? Svaki je dan sve teže uskladiti obveze, svaki dan sve veća količina posla, svaki dan sve manje vremena, a opet - svaki dan sve više zadovoljstva. Bit ću potpuno iskrena... Nekad me sve to zbilja deprimira. Osjećam se jadno i mislim kako ništa ne znam, da sam nesposobna i glupa. Drugi dan dobijem nekakav neobjašnjivi elan za rješavanje onoga što treba i ne treba. Treći mi je dan potpuno svejedno... No, jedno je, u svemu tome, potpuno sigurno - svaki sam dan sve bliže fakultetu. Sad, kad razmišljam o tome kako su mi brzo prošle ove 2 godine u srednjoj školi, fakultet mi se uopće ne čini tako daleko...
Eh, tu dolazimo do problema zvanog - državna matura. Neki dan nam je iz ministarstva došla neka gospođa održati predavanje o državnoj maturi te nam odgovoriti na sva naša pitanja... Je, mo'š mislit...
Nakon što nam je 20 minuta prepričavala ono što već znamo i imali smo prilike vidjeti u brošuri o državnoj maturi, na red su došla i naša pitanja. Ne moram vam ni pričati kako je to izgledalo. Zamislite 150 gimnazijalaca čija budućnost ovisi o 2-godišnjoj organizaciji državne mature i ženu koja nema odgovor ni na 10% pitanja... Jedino što smo saznali je da "fakulteti još nisu odlučili" i da "ćemo sve saznati u 9. mjesecu 2009. godine".. Dakle, 3 godine prekasno.
Meni zbilja nije jasno kad će ministarstvo shvatiti da:
a) je za dobru organizaciju državne mature potrebno puno više vremena od onog koje su si oni zamislili
b) je za sve to potrebno imati i kompetentne ljude kojih ima, ali očito nisu uključeni u organizaciju mature
c) treba izjednačiti uvjete u svim školama (pod tim mislim na laboratorije, udžbenike, sve ostale materijale za rad) kako bi matura bila mjerodavna
d) smo i mi ljudi i da ne možemo sve detalje iz četverogodišnjeg programa najmanje 3 predmeta (obavezni - hrv, mat, str. jezik) strpati u glavu
Mogla bih tako u nedogled, ali ionako moja razmišljanja, kao i mišljenja tisuća mojih kolega iz Hrvatske neće ništa promijeniti...
Ono što mi je drago je da akademija traži samo osnovne razine iz obveznih predmeta i nijedan uvjetni predmet, tako da bih trebala nekako uspjeti proći tu maturu... Naravno, prijemni na akademiji ostaje, što je i logično za sve fakultete koji zahtjevaju neke posebne vještine.
No dobro, ajmo na malo veselije teme :)
Moja Teičko je napunila 17 godina što je odvodi u skupinu najstarijih maloljetnika
Draga moja, želim ti svu sreću ovog svijeta. Uživaj u zadnjoj godini bezbrižnosti, ali i veseli se sljedećoj godini koja uz stanovite odgovornosti ipak donosi i slobodu - ono što je za tebe toliko karakteristično u svakom najljepšem mogućem pogledu. Budi mi uvijek ovako vesela, draga, puna razumijevanja i najljepših riječi za svaku našu brigu ili problem... Budi uvijek ono što ti i jesi (Irska, ljučibasto-crno, ofce, djetelina, oke, noktići, pjegice, majice s potpisima, engleski, književnost i još puuuno toga :)
Grli te tvoja Martica
P.S. Kako je lijepo napokon moći izreći te 2 čarobne riječi koje od pamtivijeka pokreću svijet...
If every word I said
Could make you laugh,
I'd talk forever...
I asked the sky just what we had
It showed forever
(together my love)...
If the song I sing to you
Could fill your heart with joy
I'd sing forever
(together my love)...
Forever, forever...
I've been so happy loving you :)
Let the love I have for you live in your heart
And be forever...
Forever, forever...
I've been so happy loving you
If every word I said could make you laugh
I'd talk forever...
Ime: Martina
Prezime: Đ...e je nestalo?! :)
Godine: sweet 16
Škola: srednja glazbena (smjer - solo pjevanje) i opća gimnazija
Ljubav: sretno zaljubljena :)
