tema o kojoj se dosta prica, svatko ima slicno misljenje ali da li se poduzima nesto u vezi toga..ne...ima onih koji shvacaju, koji se trude shvatit ili jednostavno onih koji to ne mogu razumjet...
preko kojih stvari bi trebali prijeci..a koje ne možemo oprostit... prevara i zlostavljanje?..za mene neoprostive..a ipak se prelazi preko njih...ili mi se to možda samo čini?

zašto neki ljudi, a ovdje uglavnom mislim na žene, zašto trpe i oprastaju neke stvari koje ne bi trebale trpjeti i koje ne bi trebale biti oproštene...ili možda ipak bi??
ne razumijem zašto žena ostaje uz muškarca koji ju zlostavlja fizički i psihički... pa udala se za njega iz ljubavi..voljela ga je a i on nju...ne bi se trebala bojati osobe koju voli..on bi je trebao štititi od cijeloga svijeta, uz njega bi se trebala osjecati najsigurnije a ne da se boji pitati ga nešto što bi mu možda dignulo živce... to nije ljubav..to nije brak.. to nisu ona obecanja i ona zakletva s vjencanja...




ima snimka žene koja se boji pitati muža želi li ručati.. i u najvecem strahu razmislja - hoce li mu donijeti rucak ili da ga pitati želi li jesti???? mislim, helllouuu..pa jel to normalno... bojati se postaviti tako glupo i beznacajno pitanje osobi koja je sve sto želite na ovom svijetu a i vi ste to bili njoj.. stvarno ne shvacam zašto te žene ostaju uz tog čovjeka kad shvacaju da to nije ljubav.. ili žive uvjeravajuci sebe da mu danas nije dobar dan i da je ona kriva jer mu je postavila glupo pitanje pa je zaslužila sve sto joj kaže..ili učini.. vecina žena ostaje u braku zbog djece...a da mi je znat zašto.. pomaže li djeci život u takvoj obitelji??? NE... nimalo.. pa djeca imaju i oci i usi..ona znaju i osjecaju sta se događa..samo što odrastu s krivim stavovima u životu.. i misle da su te stvari normalne..a nisu..i ne bi trebale bit..
gledala sam to na oprah..snimka kako ženu vrijeđa i baca po podu njen muž...prestrasno je to gledat..njezine tihe jecaje i lice prekriveno rukama, dok trpi udarce po cijelom tijelu...
a što je najgore od svega.. znate li tko to sve snima... njen SIN (mislim da je imao 13 god, nisam ziher, al nije ni bitno..) on to snima i jos komentira s ocem i podsmjehuje se...i sve snima..izbliza...zumira... meni je bilo strasno gledat..a njemu.. vjerojatno normalno... i onda netko štiti djecu ostajuci u takvoj vezi...ma daj molim te...samo može uciniti gore..bolje zivjeti u miru i ljubavi s jednim roditeljem nego ovako...ali što je najgore..ta ista žena je gledala na televiziji o zlostavljanju žena i pitala se zašto su one tako glupe i ne odu od kuce.. kao da nije ni shvacala da je u istoj situaciji...
Hvala Bogu ne živim u takvim problemima ali to ne znaci da se to ne događa.. ima toga i vise nego sto mislimo samo što se to skriva iza savršene fasade...
a žene sve to trpe..i opraštaju...
mislim da to stvarno ne bih mogla podnijeti, oprostiti ili zaboraviti...s druge strane..svi smo mi ljudi, nesavrsena bica od krvi i mesa koja griješe..svakom se može dogoditi pogreška i mislim da svaka osoba zaslužuje drugu priliku..ali desetu, petnaestu ili tridesetu??? no way... smatrat tucnjavu normalnom i poslije toga se voljet još i više....meni nezamislivo a nekima sasvim normalno...
drugu priliku bi možda i trebali pružiti jer stvarno se možete ugodno iznenaditi..neke stvari se mogu desiti samo jednom i nikad ne ponoviti..zašto onda zbog jedne pogreške otici od neceg sto stvarno vrijedi...
žene trpe mnoge stvari...jedna od njih je i prevara..(ovdje ima i dosta muškaraca koji budu prevareni..) ima osoba koje su spremne oprostiti prevaru i njima je to skroz normalno...
meni je to nesto uzasno..pogotovo ako to traje.. ruka možda i može poletit ali nalaženje s drugom osobom...neoprostivo...
slusam malo razgovore starijih osoba i (ima toga i u mom susjedstvu) postoji dosta prevarenih osoba koje TO ZNAJU ali jednostavno ne poduzimaju ništa (mislim na osobe koje su u braku)..žive s tim kao da je to najnormalnija stvar... a cijela ulica, okolica i naselje znaju za ženu ljubavnicu kojoj dolazi oženjeni muskarac...kako to onda ne bi znala ona... ostaje li i ona zbog djece..ili jednostavno nema kamo otici.. mislim da djeca nisu razlog zbog kojih bi trebali prijeci preko nekih stvari...
jedna žena koju muž vara godinama bude izbacena iz kuce zbog jedne gluposti..jedine koju je ona ucinila..a sta ta ista djeca zbog kojih se ona žrtvovala svih tih godina kažu?? "kaj bi joj ja, tak joj i treba, sama si je kriva!."...
nevjerojatno... isplati li se onda "žrtva"??? NE! NIKAD!

nadam se da nikad necu biti u takvoj situaciji a ako se i nađem, jer nikad ne znaš šta te u životu čeka, nadam se da cu bit hrabra i poduzet sve kako bi bila sretna..i da cu uciniti pravu stvar...

zato uvijek trebamo sebi biti na prvom mjestu..jer kad poštuješ i cijeniš sebe, kad znas koliko vrijedis i pokazujes ljudima tko si i kako se prema tebi trebaju ponašati, takvo ponasane ces i dobiti... ako dopustas da ti netko cini zlo, dok dopuštaš ljudima da te gaze i da ti spustaju misljenje o sebi on ce to i raditi.. kad spoznas koliko si jaka i svoju pravu vrijednost cijenit ce te i poštovat drugi...
uvijek postoji prilika za srecu... nitko nije stvoren da trpi neke stvari..svi zaslužujemo biti sretni samo se moramo ohrabriti i otici od onog tko nas u tome koci..moramo se ohrabriti i nastaviti potragu za srecom...ona nas negdje ceka samo ju trebamo prepoznati i uživati u njoj...

jucer sam bila fkt umorna jer sam bila ujutro na faksu a onda i popodne a vratila se doma u pola 1...i to, PJESICE jer sam zakasnila na zadnji bus za breganu...al idemo od pocetka... kad sam isla popodne na predavanja povela sam i ninu..bilo nam je dosadno pa smo se zajebavale s likovima iza nas..ili slusale muziku, citale novine... skuzila nas je profa i opomenula sve koji smo sjedili u gornjem dijelu dvorane.. bas je bilo bed.. profa kaže "sad da cujemo ovo drustvo koje se gore cijelo vrijeme zabavlja, postavite neko pitanje.." a cijela dvorana se okrene prema nama, a od nas nitko ne reagira..svi usutili a od pitanja ni p... al ugl. je bilo veoma zabavno.. poslije smo jos otisle u menzu na pizzu a onda u movie pub jer su tamo trebale bit karaoke... mi naravno, nismo ni docekale karaoke jer smo morale na bus al smo upoznale nekog irca i malo vjezbale engleski pricajuci s njim... lik je malo stariji al se fkt raspricao.. pricao nam je o svojoj zemlji, putovanjima cak i o bivsoj zeni..
poslije smo zakasnile na bus za breganu pa smo isle pjesice s jos jednom curom koja se nedavno doselila u breganu.. zapricale se s njom pa nam je tak barem brze prosao put do doma..
bilo je i jos nekih zabavnih dogadanja i malo brukanja al necemo sad o tome...
htjela sam pisat o jos nekim starima ali eto.. drugi put jer moram na voznju...
kissi kissi

živcira me vec ovaj post dolje pa sam odlucila napisat novi.. odlucila sam da odsad (ili zasad) necu pisat vise nista osobno... neke stvari budu krivo shvacene jer ih jednostavno moram tak napisat.. a ionak dosta poznatih cita pa mi se neda sve provjeravat, dal sam napisala nešt kaj možda nisam trebala...

ukratko..
ovaj vikend mi je bio predobar... nije bio ništa preposebno al je bio baš drugaciji.. svaki vikend bude na neku foru isti.. vecinom ista mjesta za izlazak na kojima se nalaze isti ljudi.. naravno da uvijek bude iznenađenja, svakakvih situacija ali ipak malo promjene..pa cak i na starom ne skodi...

tak da mi je petak bio predobar.. trebala sam ic u gas al odlucile nina i ja da odemo u pub...tam su svirale klape..meni je to inace ok al iskreno, mislila sam da ce bit glupo, da necu znat nijednu pjesmu...
al bilo je PREDOBRO... to su sve bile obrade (toni, oliver..) samo na "klapski nacin"... bas onak za promjenu.. totalno mi je pasalo..ugodno sam se iznenadilo i fkt sam uživala... nastupaju opet ovaj petak ali u gasu je krivi smjer, besplatna pizza i tequila tak da... zna se kam se ide...

subota je bila još bolja...
planirala sam ostat doma i prepisivat matematiku (imam previse zaostataka, a kad odem van propadne mi cijela nedjelja).. al naravno da od matematike nije bilo nista.. zvala razumica da se ide u jasku i nisam bila tolko luda da odbijem.. nasla se s njom i radosicom u smb-u, malo si drmnule dum-dum i krenule dalje pit.. bile jos u pubu i mlinu, srele neke osobe i krenule u veneru...vec sam se bila prepala jer nismo ni krenuli a zaustavi nas policija... nas pametni prijevoz se sparkirao u jednosmjernoj ulici (usao zabranjenim smjerom i tak ostao sparkan, stane policija al ajde pustili nas...) ja mislila da je ta venera neki birc u kojem se pustaju cajke al to je fkt ogromno.. bilo je fkt puno rulje (i to nema bas previse klinaca).. fkt sam se zabavila i naplesala.. jos su neke trebice slavile djevojacku pa smo i s njima malo plesale na pozornici.. ma predobro je bilo...
fkt mi je trebalo maknut se malo od smb-a...
eto, isplatilo mi se samo kaj sad ne znam kaj cu s matematikom...
a smislit cu vec nešt.. il uzet instrukcije...
zapet cu za taj faks... od sutra

za pocetak cu samo reci da stvarno nemam vremena.. i ne stignem se vidjeti sa svim, meni dragim osobama... zato ne bih htjela pisat previse o ovome jer jos ni te osobe to ne znaju.. al ugl. u zadnje vrijeme me nešt opasno propucava.. na hm.. dobar način..ne bih išla tako daleko pa rekla da sam zaljubljena, daleko je to još od toga, meni ipak treba puno duže za tako nešto ali nakon DUUUUGOOO vremena sviđa mi se određena muška osoba..tko..nije stvar samo u tome da ne želim otkriti tko je, vec ni sama ne znam njegovo ime..kao niti bilo šta drugo o njemu..mislim da mi je zbog toga vjerojatno i tako zanimljiv.. ta tajnovitost (a još i dobro izgleda ;) ).. i eto.. ispadne da se osjecam poput neke glupe osnovnoškolke..ali ne mogu si pomoc.. niti želim.. dugo nisam osjecala tako nešto i sad mi je baš fora..

ALI, onda dolazi ona moja gadna strana...
sviđa mi se (nisam zaljubljena) ali ne znam da li bih željela imat nešto s njim.. imam osjecaj kao da ce se sve pokvarit kad saznam nešto o njemu i kad ga upoznam.. više mi to nece biti to.. poznajem sebe.. upoznat cu ga i vise mi nece biti zanimljiv.. otici cu dalje..kao i uvijek..
iako mislim da bi ovaj put moglo biti drukcije...

danas se dogodilo nesto jako čudno...
znate li kakav je osjećaj kad nesto stvarno želite i to se ostvari.. predobar osjecaj...
ja sam pozeljela sitnicu..ili bolje receno nadala se necemu..i sudbina (a stvarno vjerujem u nju) je tako dobro okrenula stvari da mi se to i ostvarilo...a šta sam ja napravila.. dobila sam ono sto sam htjela..dobila sam priliku a ne da nisam ni prstom maknula..nisam ni pogledala u nju..
to je najcudnije od svega...
znam da je život samo jedan bla bla bla...da se svaka prilika mora iskoristiti jer možda imamo samo tu jednu jedinu šansu.. i ako je ne iskoristimo možda cemo poslije samo moci žaliti i zamišljati kako bi bilo kad bi se vrijeme moglo vratiti unatrag barem na tren.. to je užasan osjecaj.. doživjela sam to.. imala sam priliku i poslije žalila jer ju nisam iskoristila..ali jednostavno si u takvom trenu ne mogu pomoc...
i to stvarno mrzim.. dobijem ono sto hocu i u tom trenu..ne znam.. okrenem glavu od svega toga.. i uzivam u obicnom trenutku.. trenutku koji može postati puno više.. samo kad bih se ja malo trgnula..
ali to nisam ja.. i nikad necu nekome prva prici.. i zapoceti razgovor ili nešto slicno.. ne znam zasto ali kad mi se netko svida zelim da on prvo dođe meni... zelim znati da i on zeli isto sto i ja (iako to ja necu priznati)
ne znam zasto je to tako, vjerojatno sam jako staromodna..ili glupa.. mnoge cure ucine "pola prvog koraka".. daju nekom do znanja da im se sviđa i onda neke cekaju da on ucini prvi korak..a druge jednostavno to ucine umjesto njega.. i je li to pogrešno..nimalo.. u vecini slucajeva dobiju sto žele i budu sretne...
i zato ne znam zasto je meni to problem...
u biti mislim da znam.. zelim biti 100% sigurna da i druga strana zeli isto.. ne zelim se poslije cijelo vrijeme pitati da li bi nesto bilo od svega toga da ja nisam napravila to i to..zato nikada ne želim da se netko treci petlja u sve to i namjesta neke stvari.. to mi je nekako najgore od svega.. pitati se..pitati se da li bi on bio s vama da ga netko drugi nije "nagovorio"..
znam da sam vjerojatno glupa s takvim razmišljanjem..
iskreno sad kad ovo čitam stvarno sam i sama sebi glupa i smiješna.. ali ja sam jednostavno takva.. i radije cu cekati da "ON" meni priđe jer cu onda biti sigurna u neke stvari...onda cu se trgnuti.. i onda krece "igra"...

znam da sam sad sve spetljala i vjerojatno nitko nista ne kuzi ali oni koji trebaju, saznat ce sta je to bilo danas i sve detalje vezane uz "doticnog"... a kak je krenulo..moglo bi bit jos dosta posteva o njemu...
pozzzz

evo, malo ja "surfala" i našla ovo na jednom blogu i kopi-pejstala... nadam se da se nitko nece ljutit ali eto, svidjelo mi se i morala sam to stavit...



Život je prilika - iskoristi je
Život je ljepota - divi joj se
Život je san - pretvori ga u stvarnost
Život je izazov - suoči se s njime
Život je obveza - ispuni je
Život je igra - odigraj je
Život je dragocjen - pripazi na nj'
Život je bogatstvo - sačuvaj ga
Život je ljubav - uživaj u njoj
Život je tajna - spoznaj je
Život je obećanje - ispuni ga
Život je tuga - prevladaj je
Život je himna - zapjevaj je
Život je borba - prihvati je
Život je tragedija - uhvati se u koštac s njom
Život je avantura - riskiraj je
Život je sreća - zasluži je
Život je život - ne daj ga.

Majka Tereza


bas su me ove rijeci potaknule na razmišljanje, zamislila sam se malo kad sam sve to procitala..
služi li mi ovaj tekst kao neki cilj koji želim ispuniti...
ili "šablona"po kojoj bi trebalo živjeti..
ili jednostavno samo lijepe riječi zbog kojih shvacamo kako su neke stvari dragocjene, kako su neki događaji tu s razlogom i kako zapravo mi živimo život i stvaramo ga sami..

neki događaji su neizbježni ali kako cemo se mi postaviti prema njima, prema životu i kako cemo ga živjeti ovisi samo o nama...

imamo priliku živjeti a s tim i neku odgovornost.. zato mislim da ne bi trebali tako olako odbaciti ili prekinuti život jer on je stvarno nepredvidljiv.. nije uvijek lak ali kad boli barem znate da ste živi, da postojite i da je sve to stvarno.. i uvijek postoji nada da ce stvari biti bolje i preokrenuti se u našu korist..jer nista ne traje vječno..ni sreća..ni tuga..ali trebamo izvuci najbolje od svega toga dok traje...

i eto, još jednom za kraj..
ŽIVOT JE BORBA-PRIHVATI JE
ŽIVOT JE ŽIVOT- NE DAJ GA!!!

ma jesam vraga.. promijenila se nisam ali to ne znaci da se ne mijenjam, ili barem pokusavam..ide, al nekak polako
kod mene dosta tog novog..vozim ko velika, na faks dolazim jest... ;)

ovaj vikend mi je prosao stvarno super.. u petak prvo s curama u gogo-u na cugi, poslije pjevale anchi i ja u gasu na karaokama
u subotu sam otisla samo na cugu, a na kraju je bilo fkt super..u mlinu je bilo prejebeno, naplesala sam se..srela sam vani dosta ljudi iz srednje, neke iz osnovne, upoznala i neke nove..ugl. bilo je veoma zanimljivo...
a cak sam prije izlaska bila u crkvi..da da..(pa nek onda netko kaze da se ne mijenjam ) isla sam na neku molitvu jer planiram ic za novu godinu u ženevu na tjedan dana (to je povezano s crkvom, neda mi se sad previse o tome kog zanima tu je link) samo sto nekak sumnjam sta ce bit od svega toga jer su u pitanju i moji starci, a i pare.. a budemo vidjeli..

na faksu je isto puno bolje, imamo i sutra ali to ne planiram ic, spojit cu si vikend ( u s u b o t u mi je ROĐENDAN pa se moram pripremat ;) )
al planiram od slijedeceg tjedna krenut fakat redovito na faks i ne markirat i ne zajebavat se vise (iako za to postoji i jedan drugi razlog ) hm..pa mozda se fkt mijenjam..

za rodendan ne planiram nikakvo veliko slavlje niti ista slicno...bilo mi se sve to obilo u glavu tak da planiram samo pocastit cure..opet ce sve bit u zadnji cas i uopce se bojim kak ce to sve ispast jer nisam jos curama nista javila... ne zelim stvarno nista posebno, samo ne zelim biti doma na rođendan..a nista, vidjet cemo kak ce sve to ispast..

odustajem polako od ovog bloga jer mi je užasno glup i bezvezan.. htjela bih pisati o puno stvari ali jednostavno ne mogu..a ovak je sve umotano, zamotano ili jednostavno neizreceno..jbg...

valjda cu sad s 19 bit pametnija...