Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Obrasla brada mu je prekiravala lice, a duga smeda kosa je i dalje djelovala poput svile. Dosao je do mene i obrisao suze rukom te me zagrlio i cvrsto stisnuo.
-SSSS, Bellice.-
Njezno je to rekao te me jos cvrsce stisnuo u svom zagrljaju. Obujmila sam njegovo tjelo svojim rukama. Bilo je opipljivo. Stvarno. Suze su mi kapale na njegov crveni sako. Poljubio me u tjeme te prosao rukom po mojoj kosi.
Lagano se poceo ljuljati kao da cemo krenuti plesati. Drzao me i ljuljao. Sve je bilo poput neostvarivog sna.
Otvorila sam usta, ne bih li rekla nesto. Predomislila sam se.
Odmaknula sam se od njega i pogledala ga. Obrisala sam suze i nos rukavom te ga nastavila gledati. Nasmjesio se. Pruzio je svoju ruku prema meni. Prihvatila sam ju.
Opet me zagrlio.
Prislonila sam glavu na njegova prsa te nastavila gledati kroz prozor.
-Sve ce biti ponovo u redu, Bells.-
-Hoce li? Hoce li stvarno sve ponovo biti u redu?-
Prosao je rukom po mojoj glavi te kimnuo.
-Necu dobivati nikakva pisma u kojima pise da si mrtav?-
Na licu mu se vidjela krivnja.
-Neces. Nadam se.-
Odmaknula sam se te ga pogledala.
-Nadas se?!-
Nasmjesio se te poceskao po bradi.
-Pa cuj, znas, nikad se ne zna sto se sve moze desiti.-
-Znam ja sta se tebi moze desiti!-
-Ma jel znas? A sta to?-
-Ja cu ti se desiti i onda si gotov!-
Poceo se smijati a ja sam ga lupila sakom u rame. Jauknuo je te se nastavio smijati. Nadurila sam se.
-Ma znas da ce sve biti u redu Bellice.-
Pogledala sam ga upitno na sto se on sigurno nasmjesio te sam ga zagrlila znajuci da je sve u redu. Bas kao sto je i rekao.
-Po javljanju tvog trbuha, zakljucio bih da si gladna.-
Pogladila sam trbuh koji je radio glasne zvukove dajuci do znanja da je vrijeme da se napuni.
Pogledala sam ga, a on se samo nasmjesio.
-Hajde idemo dolje u kuhinju. Sigurno cemo naci nesto za jesti.-
Sjeli smo za veliki drveni stol u blagavoni. Kreacher nam je donio vrucu juhu koju smo pojeli brzo.
-Ovo je bilo jako ljepo.-
Spustio je ruku na trbuh i krenuo ga je gladiti. Nasmijala sam se toj radnji.
-Slazem se.-
Odmaknula sam zdjelu te polozila ruke na stol i naslonila se na njih.
-Zasto se nisi javio?-
-Nisam mogao. Zelio sam ti pisati i javiti da je sve ok ali nisam mogao.-
Pogledala sam ga u oci.
Uzvratio mi je pogled.
-Jel Severus znao?-
-Je.-
Pogledala sam ga ljutito i razocarano.
-A ja nisam smjela znati? Nisam smjela znati da mi je voljeni bratic ziv i zdrav? Ne, nek Bella rade tuguje negdje i nek misli da joj je jedini clan obitelji mrtav.-
Bjesno sam se digla od stola i pocela hodati gore dolje po prostoriji. Gledao je neko vrijeme pred sebe te se i on ustao. Primio me za ramena i okrenuo. Stala sam te ga pogledala ljutito.
-Bellatrix, bilo je preopasno u pocetku. Severus me zamolio da ti kazem, ali ja sam odbio. Nisam zelio, ali sam se na kraju ipak predomislio i nisam mogao docekati da te ponovo vidim te sam otisao u Hogwarts.-
Pogledala sam ga. Bio je ozbiljan. Rekao mi je Bellatrix, a to nikada ne govori. Stalo mu je.
-Ali zasto mi se onda nisi nekako javio kad si me toliko zelio vidjeti?-
-Jesam Bellice, jesam. Cekao sam te na vijaduktu i cekao bi i duze da se avatari nisu pojavili. Znas da mi je stalo do tebe. Ipak si ti moja mala Bellica.-
Zagrlio me te pogladio po glavi. Zagrlila sam i ja njega te mu tiho rekla kako mi je zao. Drzao me jos neko vrijeme u zagrljaju te pustio.
-Dam se kladit da oces ic van veceras.-
Rekao je to sigurno te prekrizio ruke na prsima zauzimajuci pobjedonosni stav.
Nasmijala sam mu se.
-Pa bas i ne bi. Rade bi ostala tu s tobom da mi ispricas nesto vise.-
Pogledala sam ga upitno i molecivo.
Nasmijao se.
-Zasto ne? Bit ce nam ljepo. Bas kao i nekad, samo bez suvisnih osoba.-
Nasmjesila sam se te smo zagrljeni otisli do kamina.
Flashback
-Probaj s Acciom.-
-Ne, bit ce preocito.-
-A Leviousa?-
-Isto.-
End of Flashback