Zbog jedne šalice čaja
I riječi su dodir....
1.25h iza ponoći...kad sam već mislila otići na spavanje odjednom komentar na nekoj od stranica koje sam pratila: Ajde u inbox! Što mu je palo na pamet da me tako javno zove u inbox?
Ženu u nekim ozbiljnim godinama. Jer on je bio mlađi. Nisam mogla procijeniti točno koliko ali bilo mi je neugodno da ostali pročitaju da me zove da se javim privatnom porukom. Ipak, skočila sam s kauča i umjesto da ugasim laptop kako sam imala u planu par minuta prije toga, otišla sam u poruke i našla njegovu: "HEJ TI, tu saaam!" Morala sam se nasmijati. Nevjerojatno spontano, i nevjerojatno drsko. Mogla sam ignorirati poruku ili mu samo kratko odgovoriti. I nikom ništa. Ali nisam to učinila.
Ja ni danas ne znam objasniti što se to dogodilo tu noć. Od prve rečenice koju smo razmijenili, sve je teklo tako spontano. Priče o ljubavima, prošlim, sadašnjim. O poslu, životu o meni i o njemu. Njegovo pitanje u jednom trenutku: "Što je s tobom? Muž?" i u isto vrijeme smo odgovorili i ja i on na njegovo pitanje...ne bi bila online u to doba noći da je sve u redu.
I nije bilo....
Nakon 23 godine braka, moj se život iz temelja promijenio. Muž je otišao, malo svojom voljom, malo jer sam ga ja na to natjerala. Nije mi trebao netko tko je bio uz mene reda radi, kad više nije bilo nikakve emocije. Muž i žena koji žive poput sustanara. Koji nisu spavali zajedno mjesecima.
Izbjegavala sam ga koliko god sam mogla. I on je to osjetio. I nije inzistirao. Čudna se hladnoća uvukla među nas i bilo je pitanje kada će puknuti. I puklo je, naglo, uz prasak...kraj priče. Bila sam sama sa svoje dvoje djece, koji su pokazali nevjerojatnu zrelost u tom trenutku. Bili su uz svoju mamu i ja sam u tom trenu shvatila da više nisu djeca, nego odrasli ljudi. Ako zbog ničeg drugog, zbog toga je vrijedilo doživjeti ovo. Raspad sistema, kako sam ja to nazvala. Brak koji se držao samo iz navike i iz potrebe da ne budeš sama. A nekad je bolje biti sam. Jer tišina u dvoje ubija još više.
Sati su prolazili i meni je nekoliko puta prošlo kroz glavu: "Dobro, što to radiš?"
"Dopisuješ se cijelu noć sa potpunim strancem i nikako da jedno drugome poželite laku noć?"
Razgovor je bio na trenutke prijateljski, na trenutke šaljiv. A u nekim trenutcima je opasno išao prema nečemu uznemirujučem. Nečemu što nisam dugo osjetila. Malo provokativno, zadiranje u intimu. Ne previše. Tek toliko da zagolica maštu. Neke njegove rečenice, kao da su me dodirivale na čudan način. Onako ovlaš, poput prstiju, lagano...osjetila sam da bi mi se koža naježila samo čitajući neke njegove riječi.
Što se to događa? Erotski naboj koji sam osjetila a trebalo je biti samo prijateljsko dopisivanje i zezanje. Bilo je skoro pet ujutro, kad smo konačno poželjeli laku noć jedno drugome. Zaspala sam uz jednu misao: jedva sam čekala jutro da mu se opet javim...ludost.
Slijedeća dva dana prošla su u dopisivanju. Bio je tu cijelo vrijeme. Poruke od jutra do mraka. Više se ni ne sjećam o čemu smo se sve dopisivali. Pričali smo o svemu i svačemu. I naravno o sexu. Čitala sam u to vrijeme knjigu "Grey", nastavak "50 nijansi sive" i on je, znatiželjan, našao neke citate. Dominacija, vezanje, seks koji graniči sa boli. Privlačio me opasno način na koji je on opisivao da bi volio to probati.
Znam da smo u jednom trenu opasno prešli granicu onog što sam ja mislila da ću ikada napraviti. To sam mislila tada. Sada znam da granice ne postoje. Barem kad se radi o njemu. On je uspijevao svojim porukama probuditi u meni vatru za koju sam mislila da se davno ugasila. Mjesecima nisam vodila ljubav sa svojim mužem, prije nego je otišao i već sam mislila da možda sa mnom nije nešto u redu. A on...jedna njegova riječ i ja bi osjetila ono čudno treperenje. Njegova igra riječima dodirivale su me poput najnježnijih prstiju i ja bi osjetila kako bi se uzbudila. Dodirnula bi se po "njoj" i osjetila bi kako je vrela i vlažna. Tako mi je nedostajao. Taj osjećaj. Tako mi je nedostajalo da mi netko izmakne tlo pod nogama i da mu se prepustim potpuno.
On je to uspijevao, ovako virtualno, bez izgovorene riječi...samo tipkajući riječi....
"diraj se po njoj"...jesi vlažna? Što bi dao te mogu sad dodirnuti."
..Ježila sam se od tih riječi, zamišljala kako bi to bilo...da se stvarno dogodi. Nisam mu puno pisala jer nisam imala hrabrosti. Neka blokada u meni nije mi dopuštala da mu kažem što osjećam. Neke stvari su bile jače od mene.
Ali želja je ipak bila jača od svega.
Pitao me u jednom trenu da li me može nazvati telefonom. Htio je razgovarati sa mnom. Htio mi je reći sve ono što je pisao. Rekao mi je da ne moram ništa govoriti...samo slušati.....
.....nastaviti će se.....
Oznake: erotika
30.04.2017. u 10:48 | 8 Komentara | Print | # | ^