petak, 23.04.2010.

Pismo budućnosti.

Nisam nikada zapravo znala što je potrebno da zauvijek zatvorimo jedno poglavlje života. U nekim slučajevima bila bi to povratna sitnica, nešto što bismo htjeli maknuti iz naših života pod svaku cijenu. Ponekad bio bi to zadnji pogled, zadnji poljubac, zadnji osmijeh, zadnji zagrljaj. Naravno, ne nastojim opovrgnuti činjenicu da uspomene ostaju vječno u nama. One nam omogućuju da stvaramo sebe kao osobu i da uspijemo bar jednom u životu osjećati ljubav. Čak noću, sjela bih mu u krilo i razmišljala o budućnosti. a vjerujte, te misli su najtmurnije. U mom slučaju je to ili jedna ili druga strana, ili loše ili dobro. Jednoga dana, sjeli smo na aleju prošlih vremena. U daljini svirao je zvuk i sreća je titrala u našim srcima.
Ja bih pričala i planirala budućnost, a ti bi gledao u daljinu, pa u mene. I zajedno bismo šetali ulicama grada, alejama mira i cestama nemira. I našim beskonačnim razgovorima nikada ne bi bilo kraja. Međutim, ono što je visjelo u zraku bile su riječi. Riječi, nedovoljno upakirane, nedovoljno izrečene i tako malo vremena. Htjeli smo biti budućnost, a svjetlosni trenutak učinio nas je prošlošću. Patetičnim osmijesima uvjeravao bi me u dobrotu svoga srca, a ja sam oduvijek znala koga ljubim. Sada,sjedim u trenutku samoće i odgovaram samoj sebi. I tek pronalazim riječi koje su dovoljno dobre da bismo ih znali izgovoriti. Tamo, na zadnjoj polici moga ormara, tamo gdje nastaju note i stvaraju se elementi, tamo gdje glazba kreće na dug put do naših srdašca pronašla sam kraj svoga poglavlja. Bio je tako jasan, tako čisto jasan. sjedio je gore godinama tuge, prekriven sitnom prašinom koje se nemoguće riješiti. I ono što bih godinama tražila, godinama istraživala i sretno voljela, nestalo je pokretom jedne ruke.
Još uvijek se pitate što bi kraj mogao biti? Odgađam završnu točku na i jer možda doleti neki znak poput perca na moj dlan. Odgađam jer me tuga privikla na sebe, jer sam postala prokleti mazohist koji traži d aga se kažnjava za nešto nepočinjeno. a tuga je to doista činila.
Pišem ti ovo pismo zaborava da bih krenula na novo poglavlje, da bih zaboravila ono odavno rečeno i da bih ponovno voljela. I otkrila sam recept života na krilima jedne note koja mi dopre do uha. Dubok, tup zvuk, zvuk koji starinski štih proširiše mojim srcem, otkriva mi novi osmijeh. Osmijeh dopuštenja. Prodisala sam.
Nisam nikada zapravo znala što je potrebno da zauvijek zatvorimo jedno poglavlje života.
I u taj čas iz gramofona u kutu moga ormara, miran glas moje budućnosti reče: C.Collodi Pinocchio. I bi tako. Riješih se stare uspomene zauvijek. Uzeh ploču i raspolovim je na dva djela. I počnem živjeti.
Ako se pitate kakav je to kraj i kako on mijenja cijelo poglavlje. Neću vam reći.
Neka to ostane moja i vaša tajna. Tajna koju ćete vi morati, svatko od vas otkriti na svoj način i pronaći kraj svoga poglavlja.



Nešto prozno od mene, nešto što me danas uhvatilo i napisah vam. Ispričate mi svoju priču?


Vaša*

- 20:26 -

Komentari (40) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 19.04.2010.

humor u oku.

Noćas ti pišem ovo pismo.
I nadam se da me svojim mislima uspijevaš obuhvatiti,
jer želim biti dio tebe, ne trajni dio tebe,
već dio koji dođe i ode.
Gotovo kao gripa.
Željela bih obuzeti tvoje misli slatkim, varljivim pogledima,
odvući te na trijem svoga srca i pustiti da nježno uđeš u njega.
Ponekad, sjetim se riječi koje smo šaptali jedno drugom,
riječi koje bi samo jednim pritiskom na tu „tipku“ bile
izrečene i zauvijek zaključane u mome srcu.
Danas, meni,
te riječi,
ne znače.
Čine me veselom samo kad se u kišnim noćima sjetim našeg prvog susreta.
Voljela sam snijeg i zamišljala svaku pomno isplaniranu scenu koju bismo
znali upriličiti situaciji.
Krajnje je vrijeme da potražim pomoć u prozoru nečije duše,
želim da netko alatom pogleda oblikuje moje ptice,
da im dopuste da polete.
Od srca do srca poželim biti tu.
Za sve.
Ali tko bi ovdje bio za mene?
Tko bi grijao moje malo srce svojim rukama,
grlio moje oči slatkim osmijesima,
njegovao moje lice divnim poljupcima,
tko bi u one noći kada je čekanje jedina stvar koja preostaje,
dolazio u moje snove, okrijepio moju maštu i zavolio moje ja.
I uvijek kažeš da je nemoguće voljeti me,
možda zato jer si uvijek volio moje ja,
koje ja nisam nikada imala.
I stoga trgam papire prošlosti i pišem motivima sadašnjosti.
I prelazim na temu prijateljstva,
dragulja u pijesku moga života,
zvjezdica u maglovitoj noći,
kapljica vode u kiši,
riječi u knjigama,
stihova u pjesmama,
čovjeka u ljudima.
I tražim savjete sviju i svakoga
osjećam da osjećate za mene.
Trenutak je došao.
I svaki podražaj, najmanji podražaj bit će dovoljan za daljnju uporabu ove lutke.
Baterije su promijenjene,
a samo je jedna ruka koja će moći ustajalo off, pretočiti u vječno on.
Jeste li se ikada osjećali kao da samo jedna, jedina osoba može biti vaša u svakome smislu,
voljeti samo vas i željeti samo vas,a pritom osjećati za sve druge.
Misleći kako gledam dok me gledaš,
mirišem cvijeće.
no, jesu li to srebrne magnolije što tanke niti moga srca opjevaše zlatom ili samo
novi stranac što željaše biti dio mojeg skrivenog univerzuma?


Vratih se iz suncem obasjane Venecije, puna dojmova sjetih se starih stihova i odlučih ih podijeliti sa vama. Kako ste?


Vaša*

- 12:47 -

Komentari (19) - Isprintaj - #

srijeda, 07.04.2010.

okret.

Misleći kako ptice lete pomoću misli,
odlučila sam se i sama okušati u letenju.
Naime, životni san moga života bio je život.
Ako me razumijete.
I danas dok sagledavam slike koje maštu čine,
ispijam posljednju kap svog tek napravljenog čaja.
Bila sam sretno zaljubljena,
mistično prevarena,
nagluho vođena,
slijepo voljena,
slatko gledana,
mirno odbijena,
i naravno,
divno napravljena.
Tek kratki trenutak požude u mom životu,
mogao je uništiti misaoni svijet te male zvjezdice.
Te zvjezdice koju sam ja rado nazivala ljubav.
I uvijek bi mi poput kakvog pijeska izmicala ta ljubav iz ruku,
hranila moje misli lažima i upotpunjavala mene srećom.
(filmskom srećom)
Znala sam da je ponekad bilo dovoljno umetnuti motiv prijevare
kako bismo saznali istinu.
A svaki život naš ima svoju fusnotu, rekao bi.
Danas (već toliko puta uporabljeni motiv),
sjedim u sobi punoj mene.
smijem se prošlosti, gledam joj napokon u lice bez trunke sažaljenja.
I ako biste u ona prošla vremena osjećali ironiju i sakrivenu tugu u mojim
očima, dapače, riječima. (jer riječi su moje oči)
znali biste da lažem.
Bilo je dovoljno dobiti jedan poziv, osluhnuti jedno novo doba
i zauvijek zaboraviti ono staro.
Toliko sreće koja je znala upravljati mnome, toliko ljubavi koja me znala voditi
bilo je dosta za jedno razdoblje.
Sada, okrećem novu knjigu, i bez imalo prizvuka sarkastične sumnje
počinjem red po red pisati svoj život.
Počinjem ga čak i živjeti.
Ponekad je miris cvijeća bio toliko jasan da bi svaka moja riječ bila biografija
one sljedeće.
I svaka vam čast što ste razumjeli izgubljenu dušu,
što se joj pokazali put kući i omogućili joj da proživi ljubav
na onaj način.
Bilo je dovoljno tuge, ustanimo, otvorimo prozore i prigrlimo novo doba.
Šalica čaja i komadić čokolade su oni slatki trenuci zbog kojih vrijedi
voljeti život.
Za ljubav ga živimo, zar ne?




Lijepo bi bilo čitati vas češće i proživljavati vaše misaone slike na način na koji bismo to prije činili. Falite mi svi i iskreno se nadam da moji česti izostanci bivaju opravdani vašom neizmjernom dobrotom. Zbog toga sve vas grlim, želim vam sretan Uskrs, ali i sve ostale dane do kraja vaših knjiga :)

Vaša*

- 12:54 -

Komentari (24) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Opis bloga

Sve ono što želim, a možda neću uspjeti postati.

.....slikice i sve po malo :D......



Free Hit Counter
Free Hit Counter




Image Hosted by ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us


Ljubav, da bi nas usrećila
ne smijemo shvaćati ozbiljno
nego je doživljavati kao ugodnu i neobaveznu zabavu.




Jedan kratki trenutak trajanja u snovima o ljubavi vrijedniji je od cijeloga života slave.



Trenutak je dovoljan da se upozna, trenutak je dovoljan da se zavoli. Ali samo trenutak moze razoriti sve sto je trenutak uspio stvoriti.




Tvojim rijecima vjerovala. Tvome dodiru se predala. Nocima se suzama pokrivala i na kraju bez tebe ostala!



Image Hosted by ImageShack.us


Svidjaju mi se tvoje usne, samo toliko da znas. Ali jos vise bi mi se svidio tvoj poljubac koji nikako da mi das.


Image Hosted by ImageShack.us


Slusaj sad: U dusi sam dijete koje ne zna mrziti, u zivotu sam putnik koji uvijek pronadje pogresan put, a u stvarnosti sam budala koja uzalud VOLI


Spavaj kao da ne postoji sutra, kao da nema jutra, spavaj i snivaj slatke snove i sanjaj me noci ove!!!!!


Sanjaj nocas kad sklopis oci, moje su budne i ove noci. Moja je noc bez tebe cudna, uvijek tuzna bez tebe budna. Ove rijeci srcem pisem samo za tebe duso disem


Image Hosted by ImageShack.us



Free Image Hosting at www.ImageShack.us




Image Hosted by ImageShack.us



"Ljubav je partija karata, gdje svi varaju. Muškarci - da bi dobili, a žene - da ne bi izgubile.


Na početku ljubavi ljubavnici govore o budućnosti. Kad se ljubav približava svom kraju govore o prošlosti."


Free Image Hosting at www.ImageShack.us


Free Image Hosting at www.ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us



Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us




Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us



Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us
ž

Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us





Oprosti

Oprosti što plačem
i što nemam mira
kad čujem da netko
na gitari svira.
Oprosti što tvoje ime
po klupama pišem
i sjećanje na tebe
neću da izbrišem.
Oprosti što nisam
htjela da te molim
i što više neću
prestati da te volim!!!

Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us



Zašto?

Zašto se bol za bolom vraća?
zašto se ljubav suzama plaće?
zašto pati onaj koji voli?
zašto suze na rastanku bole...

Zašto ljubav voditi, kad je ljubav bol,
Zašto suze ronit zbog te riječi ON?!
zašto neki ljudi ne mogu da shvate
da oni šta se smiju najviše pate!


...što znači voljeti...


šta ti misliš što znači voljeti?? jeli to samo zabluda?? ili samo gorka istina koja poput kave bez šećera ostavlja vrlo neugodan okus u ustima.....istina je da ljubav boli..ona boli više od najveće povrede..za mene ljubav boli više od smrti....kad nestane ljubavi to je gore od smrti..to je kraj bez ponovnog početka, to je bol koja para srce i dijeli ga na dva mala dijela...
...riječ volim te je tako podcijenjena..svi je govore kad im to pada napamet a nitko ne shvaća jačinu te riječi....kad ja čujem tu riječ s tvojih usana srce mi brže zakuca i koljena mi klecaju...
sjećaš se, mili, onoga dana kad si mi rekao tu riječ...sjećaš li se kucanja svog srca ??
...ja mislim da se ne sjećaš...jer da se ti , dragi, sjećaš nebih ja sada sama plakala i jecala na svaku tvoju riječ.....čini se da ipak nismo vječni, mili....vjerovala sam ti zato jer sam ti htjela vjerovati, a sada je kraj.....ova ljubav koja boli nema smisla više....kad jednom prođeš pokraj mene nemoj me pogledati...ne gledaj bolno i krvavo, srce...ja ti sada želim svu sreću u tvom životu iako znam da kad jednom osjetiš gorak okus boli..pitat ćeš se, baš kao i ja, što znači voljeti?..jeli to iluzija ili samo stvarnost koja traje vječno....


Samo pogled

Kad bude noć pala na moja leđa
Kad se svijet sruši na moja ramena.
Kad me svi budu mrzili
Kad ja budem mrzila sve...

Daj mi samo jedan mali
Pogled.
Daj mi pogled jer to je sve
Što mi treba.
Ustat ću na noge,
Krenuti dalje.
Samo pogled mi daj.

Kad se budem vraćala
Od nekud tužna, umorna.
Kad se srce moje slomi kao štap,
Kad se smrzne kao kamen...

Daj mi samo jedan mali
Pogled.
Na sekundu neka vidim
Tvoje oči.
Upregnut ću teret, krenuti dalje,
Sa svijetom se suočit.
Samo pogled mi daj...


NAKON MOJE SMRTI

kada umrem, ne želim
da suzama zalijevaš zemlju moga groba.
ne želim da tvoj život stane
dok sklopljenih očiju ležim nepomično
u zatvoru vječnosti.
bili smo posebni, stapali smo se
kao kišna kap sa zemljom,
nadopunjavali smo jedno drugo
i u najmanjem pokretu,
vodili smo jedno drugo
putevima volje božje...
otkrivali si mnoge skrivene tajne.
za mene poseban si dio čovječanstva,
zato želim da sanjaš moje snove
da živiš kao da sam ovdje,
kao da nikada otišla nisam...
moj duh je i dalje sa tobom,
nosi me u daleku budućnost
koju ja neću upoznati...


Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se