Please find me someone.

https://blog.dnevnik.hr/loveisthepartofmylife

petak, 22.01.2010.

smijem da, dobro ste čuli.

Neke se misli ne mogu svrstati u razumne misli.
Svi mi katkad siđemo s uma ili pak zaboravimo živjeti.
Ja sam jedna od tih ljudi.
i ponosim se time.
neke stvari me vesele, neke ne.
I već dulje planiram neke planove,
neke poticajne ljepote i ljubavne ideale,
i voljela bih razvući osmijeh po svima vama.
Trenutačno, automatski ljubim svaki osmijeh koji stignem.
Uspavao si moje srce na tren, ali ja sam još uvijek u daljini,
kucam i bez njega.
Stvorila bih novi dokument svog života, novu stranicu
zdravog razuma i nov osmijeh uređenog srca.
voljela bih doći do zasićenja i krenuti ispočetka.
Jer idući ispočetka, uvijek naiđem na nešto novo.
I znam da analiza znači samo trošenje vremena,
ali moraš razumjeti da time dobivam na svom životu.
Svakom cigaretom ubijam se sve više, i to mi se sviđa.
Mašem listu u daljini, gledam ga kako pada i pustim da živi.
Jer ljudi katkad padnu,
a često se sami moraju ustati.
I slatko je proživljavati osmijehe ljubavnih srdašaca na svoj način.
Volim, voljena sam.
I ne bi ih mijenjala ni za sve zlato svijeta.
moji dragulji trenutačno sjaje najjačim sjajem.
i toliko su raznoliki da ih često smatram unikatima.
a oni i jesu unikati.
U mom svijetu.
skačem od mosta do mosta,
rušim stare ceste i gradim nove.
I nadam se povratku ljepoti skladanja.
skok po skok ljubim tvoje oči,
i zamišljam te katkad u noćima bez mjeseca.
Uklonila sam te kao neku najopasniju bolest,
i znam da se nećeš vratiti, dapače,
želim da se ne vratiš.
Postoje razlike između onog što smijemo i što ne smijemo,
smjeti je nešto indvidualno, nešto zabranjeno, u očima mnogih,
zato ja često ne smijem.
Zato nastojim zagrliti pogled na sebe i poljubiti svoje novo ja.
Poštujem se,
volim se,
osjećam se,
poučavam se
i uvijek smijem ne smjeti.
Postoje 3 razloga zašto te ne volim.
I svaki od njih je halucinacija koja mi se postepeno vraća u sne.
Odbacujem sve neodgođene odluke,
odbijam sve neodgovorene pozive,
grlim svu ljutnju, prihvaćam svu tugu,
volim svu romansu,
ljubim svaki osmijeh
i smijem svako srce.
dotaknuti svojim.



Vaša sunčica * :)

- 18:19 -

Komentari (18) - Isprintaj - #

utorak, 05.01.2010.

novo doba za nove pobjede i nove poraze.

Prolazim prstima kroz kosu i osjećam vrijeme kako blijedi.
Ljepotom tvoga uma grlim svoje novo ja.
I osjećam se savršeno krivom,
novo doba me pridobilo,
dobila sam svoju budućnost.
Tapkam kroz nju, otkrivam nove ljepote.
I sve mi je nekako,
neotkriveno,
sakriveno,
oduzeto,
dato.
Lijepo je ponovno živjeti.
Eto, ljepota uma možda me osakatila za jednu stvar koju najviše volim,
ali vrijedilo je.
I sad dok kiša lagano stapa svoje kapljice sa novopečenim snijegom,
ja sjedim u sobi,
bez nemira, bez tuge, bez laži.
I nakon duljeg vremena osjećam kisik u krvi.
I lijepo je živjeti napokon,
konačno sam se riješila termita na koži.
Onih dugotrajnih, ljubavnih.
Regeneracija uspješna, ljubav zaboravljena, nova obgrljena.
Konačno vas mogu zvati svojima svim svojim srcem.
fusnote koje bih ti pisala bezvrijedno su smeće.
a ja još uvijek znam voljeti.
za razliku od tebe.

kratko ali nadam se slatko. sve najbolje. ljubim vas.

Vaša*

- 15:35 -

Komentari (7) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.