Please find me someone.

https://blog.dnevnik.hr/loveisthepartofmylife

subota, 24.01.2009.

Let me please, let me be yours

Bilo je lijepo ponovno vjerovati na tren.
U prijateljstvo,
u ljubav,
u sreću,
u osmijeh,
u zadovoljstvo.
I u ono da si željen.
Da te netko treba i dopušta ti da mu budeš tu.
Pri ruci.
Osjećala sam se posebno, kao ptica koja je tek proletjela
i gleda sa visoka neba sve čari današnjega svijeta.
Bila sam prihvaćena,
osoba sa identitetom.
Definirana.
A to se ne događa često.
Često sam samo sjena koja hoda sa vječnim osmijehom.
Duhovita, nasmiješena, sretna, vesela.
Uvijek sama.
Nesretno sama.
Nitko zapravo ne pita.
Daj, dopusti mi danas da budem tvoj netko.
Samo danas, jedan sat, jednu minutu.
Daj, budi svjedok mog života.
I ne daj da ostanem taj tren samo još jedna nevidljiva sjena.
Učini me posebnom. *





U prolazu.Gradim teatar od karata.


Barbara.

- 21:37 -

Komentari (42) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 12.01.2009.

Budi moje poglavlje

Tračak sreće u mom srcu.
Hvala što si moje Ne zamijenio svojim Da.
Konačno sloboda.
Oslobođena od uspomena, ljubavi, samog života.
Živim kako mi se živi.
I ti to ne možeš promijeniti,
dapače, ne možeš promijeniti mene.
Ovo je zadnji dan da te gledam i drago mi je što zauvijek odlaziš.
Uskratio si mi želju za budućnošću, a ja sam ti bila samo vječni osmijeh.
Bila sam ti poglavlje i nadam se da si sretan što znaš da ćeš ti uvijek biti samo moj život.

Bili smo premladi da bi se voljeli srcem, a razum ne poznaje ljubav.
Piši mi ta svoja bedasta pisma, jer kad ih čitam
u mom srcu zaživi proljeće.
I čekat ću dovijeka.
Svog pjesnika na rubu planeta među zvijezdama.





Dragi moji, tu sam, pratim vas. Vidim pratite i vi mene. Hvala vam za to. Uživajte, hranite srce ljubavlju..

Cmok svima i sve najbolje u novoj:))


Barbara.

- 11:00 -

Komentari (27) - Isprintaj - #

subota, 03.01.2009.

Pogled u dubinu

Znate,
bilo je teško prolaziti kroz to sam.
Silne misli koje vrludaju mojim tijelom,
neukrotive su.
Katkad je lijepo pobjeći.
Sakriti se ispod maske napravljene od tisuća i tisuća ljudskih oblika.
Nisi ni kopija,a ni unikat.
Da, htjela sam biti unikat.
Jedna i jedina.
Ali previše je toga da budeš poseban.
Katkad te posebnost odvede do ludila.
Nije da bih to mogla reći jer nisam osjetila.
Bilo bi lijepo biti poseban, dotaknuti svijet osmijehom,
biti netko.
Pitali su nas što za nas znači biti netko.
Svega je bilo.
Ali u filmu postoji glavna glumica i sporedna glumica.
Glavna je unikat, a sporedna najbolja prijateljica.
Teško ih je otkriti, ali i filmu dođe kraj.
Utješno je to što točkom ne završavaju sve priče.
Nekima je potrebno puno više...
Zbogom tebi, ne mislim više.
Ostavite dušu od stakla, nije ni staklo vječno.



.



Barbara.

- 16:32 -

Komentari (16) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.