ponedjeljak, 29.09.2008.

Skok iz snova u vrijeme današnjice, načrčkane misli

Vjetar, suze, miris, kesten i riječ.
Voljela sam pričati sa nekim, tako bih skratila vrijeme
provedeno u tugi i osjećala bih se živahnijom.
Katkad sam znala odletjeti u svemir vjetra i poigravati se šarama
koje su amo- tamo vihorile i pružale mi ugodan osjećaj.
Nekad me srce boljelo, a nekad ne.
Često se sjećam onog dana kad me prvi put zaboljelo.
Imala sam osjećaj kao da je nešto u meni puklo na pola,
kao da je ono što sam gradila vrijedno nestalo u trenu.
Zatim sam o tome razmišljala pet – šest dana i nekad me bilo strah
zbog toga u što se zapravo pretvaram.
Ne znam u što sam se doista pretvarala..
Možda u dijete, a možda u nekog koji otkriva tamnu stranu mjeseca.
Znate li vi da smo uvijek obasjani svjetlom, a uvijek se držimo u mraku?
Ne znam, lagala bih kad bi rekla da mi srce tuče zbog podražaja koje dobiva,
lagala bih i kad bi rekla da plačem jer sam se udarila u dušu.
Nemam što posebno reći.
Katkad me samo boli i ne prestaje boljeti.
A ja onda, sjednem na deblo, zatvorim oči i sanjarim.
Nekad odletim u mirisno doba jorgovana,
katkad ugledam divan odsjaj bijelih ruža u plavom nebeskom potoku,
a često mirišem visibabe koje se klonulim duhom njišu u ritmu vjetra.
Lijepo je tamo, ugodno i toplo.
Osjećam se prihvaćenom.
Tamo ostajem pokoju sekundu,
a zatim se probudim iz cvjetnog sna i idem dalje.
Vrijeme je za novi početak, kažu.
Mislim da nema novog početka, možda je ovo samo
nastavak poglavlja ili pronađena knjiga.
Jeste li primijetili kako sam ponovno počela osjećati cvijeće?
To znači da je san uistinu pomogao.
Možda katkad svratim po koji savjet ili možda priču o prošlom dobu
u Zemlju Cvijeća.
Da, bilo bi to lijepo.
Dotad ćemo se zajedno boriti
Vjetar, Suze, Miris, Kesten i Ja.

Image and video hosting by TinyPic


Dragi moji, vrijeme je jeseni, početak vjetra i dioba suza.
Želim vam da uživate u ovom vremenu koliko je moguće.
Letite katkad i u snove, lijepo je tamo. Kad vam zafali sunca, javite, imam ga napretek. Sve vas grlim jako i svima želim, doduše nekima ponovnu,a nekima prvu, dobrodošlicu u moj mali svijet ljubavnih snova.

Barbara

- 15:13 -

Komentari (23) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 22.09.2008.

Gdje pronaći ljubav?

Kad krenem tražiti ljubav,
uvijek uzmem tri žlice sreće i čašu hrabrosti.
Stavim krila na leđa i odletim na mjesta gdje ljudska noga
još nije stupila.
Napravim dva koraka ulijevo, tri koraka u desno i pronađem
mjesto gdje je sve počelo.
Susrećem mnoge misli, mnoga nabrekla srca, usamljene duše,
vječne tragače sreće, slučajne prolaznike tuge i još mnoge
koji tek ulaze u taj tajanstveni svijet.
Kad tražim ljubav, pogledam u svaki kutak.
Prva postaja je srce pjesnika, tamo uzmem dio i stavim
u košaru izvezenu zlatnim nitima mira.
Druga postaja je osmijeh zaljubljenih, tamo uzmem
pogled njega u nju i nje u njega i brzinski pokušam zapamtiti
taj osjećaj miline koji oko njih lebdi.
Treća postaja je starac na uglu Srcokreta i Osjetilne ulice.
Kod njega uzmem tri tajne i jedan teret te mu dadem
malo osmijeha da se i on osjeća bolje.
Četvrta postaja je obitelj koja je dobila novorođenče,
tamo uzmem malo one tek otkrivene sreće i ostavim
malo zaštite da znaju sačuvati to milo dijete od životne agresije.
Peta postaja je, dakako let ptica.
Tamo uzmem malo slobode, ali i malo ushićenosti te ostavim
koji sićušni djelić tuge da ptičica visoko ne poleti, a nisko padne.
Šesta postaja je uvijek najzanimljivija.
Tamo dođem kod stare bake koja čeka svog djeda sa već usnulim pogledom.
Njoj uzmem malo strpljenja i ostavim veliki komad nade kako bi što duže
izdržala i kako ne bi klonula tijelom jer duh je uvijek živahan.
Sedma postaja je samac u noći.
Njemu uzmem malo tuge, tek djelić da sve bude ravnomjerno
i pošaljem mu onu djevojku koja već dugo traži svog princa.
Osma postaja je slikarski atelje umornog slikara.
Njemu uzimam malo boje da monotonija ne bude glavna te
ostavim zamisao kojom će naslikati najdivniju sliku na svijetu.
Deveta postaja je cvijet na livadi.
Njemu uzmem pokoji dašak vjetra i ostavim
divan miris tek procvale sreće.
Na zadnjoj, desetoj postaji uvijek sam najtužnija.
Shvatim da je to kraj i nekako pokušam napraviti onaj
zadnji korak.
Tad, kad skupim hrabrosti i zavirim u svoje srce.
Tamo pokušam uzeti malo spokoja, zaštite, mira i pripadnosti.
A ne vratim ništa, već krenem na put ispočetka, ali prije
izmiješam sve sastojke mislima jednog pjesnika.
Sačinim veo tajni, auru mira, plašt zaštite, osmijeh sreće
i sve to postade jedna velika smjesa opasana zlatnim lancem osjećaja,
pa pustim i pokoju suzu da sve bude onako kako doista treba biti i
samo se vratim na početak te od prozora do prozora, od vrata do vrata,
od srca do srca, od vrta do vrta posadim svakome zrno te čarobne
smjese zvane LJUBAV, poklonim osmijeh i odletim dalje na krilima osjećaja.
Tako ja nađem ljubav u svakom kutku, u svakom djelu i u svakom srcu.
Izađem iz tog divnog mjesta gledajući osmijeh svih prisutnih, svih onih
koji su otkrili ljubav.
I nikad, baš nikad ne zatvorim vrata za sobom već samo pritvorim
kako bi jačina pogleda isijavala u to mjesto gdje ljudska noga još nije stupila
i kako bi svatko znao da je dobrodošao u moj mali svijet ljubavi.
Sagradih grad ljubavi, opasah ga velom ljepote i zagrlim
osjećajem koji me diže u visine svakoga jutra, svake večeri i svakoga dana
sve do kraja mog malog, sanjarskog života.


Image and video hosting by TinyPic
Ljubim vas, prijatelji moji. Hvala što ste tu, darujem vam ljubav i samo ljubav sa svim njenim sastavnicama.

Vaša Barbara.

- 09:10 -

Komentari (24) - Isprintaj - #

srijeda, 17.09.2008.

Korak po korak, slijedi vrijeme

Slušala je kako vrijeme nosi korake sna pod stepu nemira,
mislila je kako će se vratiti i zagrliti je osjećajem mira i spokoja.
Htjela se samo osmjehnuti prošlosti bez suza i s veseljem odletjeti
u novi život.
Čekala je i čekala i mislila i skladala, ali nikako da prestane
iščekivati taj dan i zamišljati ga u svojim najdubljim osjećajima.
Bila je ona sretna, nasmiješena, uvijek duboko voljena i mirna, dakako.
Ali nedostajalo joj je ono nešto, ono što se čeka noćima i danima,
stoljećima i milenijima.
Htjela je srce i još komadić mozaika.
Nije bila niti loša niti dobra. Lagala je, mirisala je,
smijala se je, šutjela je.
Pa što onda nije?
Trebala je samo pogurak naprijed i trebala je naučiti
korak po korak doći do cilja.
Rekli su joj da će dobiti svoja krila kad tad,ali ona nije htjela krila
ona je htjela nekog da je nosi, da ona nosi njega i to je to.
Željela je nekome pokazati CIJELU svoju pozornicu i CIJELI svoj teatar
osjećanja i sinestezije misli.
Jednostavno nije mogla.
I tako joj život prođe čekajuć nešto strano, nešto već zaboravljeno
i nešto što možda nikad ne dođe.
Znala je ona da nade nema, ali sama ju je stvarala jer je znala da
je čekanje samo sastavnica osjećaja žudnje, osjećaja strasti i želje.
Nekad je bilo lakše izgubiti se u ljubavnoj amneziji, ali katkad
se vraćala u stvarnost, samo da bi se prisjetila kako zvuči ono voljeti,
ono željeti i ono osjećati ljubav svim svojim bićem.
Nije ona htjela krila, htjela je samo katkad letjeti nebom ruku pod ruku,
tijelo uz tijelo, srce U srcu. U čekanju prođe život, kažu.
Njoj je u čekanju prošla samo ljubav, ponekad i sreća,
a često i osmijeh. Ima li još nade za nju?
Ja mislim da ne.


Image and video hosting by TinyPic

Eto mene natrag, otišla sam nakratko, ali ne dugo kao što vidite. Teško je napustiti srca puna ljubavi. Vi ste postali velik dio mene, a iskreno se nadam da sam ja bar mali dio vas. Pozdravljam vas sa velikim osmijehom i zahvaljujem na svakoj potpori i svakoj riječi. Doprle su do mog srca.

Barbara.

- 19:16 -

Komentari (16) - Isprintaj - #

subota, 06.09.2008.

Vrijeme za odlazak

Ogrljena mirisima jutra sjedim i osluškujem valove tišine
kako se obijaju o moje srce i natrag.
Mislim na tebe, na nas i osjećam kako titraji bivaju sve slabiji i slabiji.
Srce tuče uobičajenom brzinom, ni jako, ni slabo, baš taman.
Gledam u more, u daljinu, u dubinu i pitam se
gdje smo se mi izgubili?
Gdje su jutra puna osmijeha i želje pune snova?
Ne želim natrag, ne želim čak ni drugu šansu.
Želim sjediti uz more, osluškivati njegovu jačinu
te poneki put odlebdjeti u mirise i posjetiti koju sirenu života.
Možda jednom nastavim osjećati i živjeti život.
Zasad ću samo sjediti, slušati i učiti.
Jer svaki korak me straši, svaki korak me vuče ka dnu proljetnih miomirisa
i pokazuje kako nema više mjesta za mene, mjesta za moje riječi.
Stoga ću samo sjesti na obalu i promatrati more.
Sve dok ne dođe trenutak da odskočim unutra i ne vratim se
gušeći se sama u svojoj auri nesreće.
Spuštena jedrom nade, plovim ka boljim vremenima,
ali bojim se da kraj u kojem sam se trebala usidriti stoji
tisućama milja daleko od mene
i osmjehuje se ironičnim osmijehom podrugljivosti
čiji se tutanj još uvijek čuje u titrajima uvenuloga mi starog srca.


Ponekad jednostavno dođe vrijeme kad je trud suvišan i potrebno je samo zašutjeti i pokriti se siluetom srama. Ja sam svoj trenutak upravo osjetila.


Image and video hosting by TinyPic


Dragi moji sve vas lijepo pozdravljam i ostavljam ovo moje djelo i sliku koja me gotovo rasplakala. Čuvajte se.


Barbara.


UPDATE: Možda me nećete vidjeti ni čuti neko vrijeme, nadam se da vam to neće biti preveliki gubitak :)). Želim vam svima, svu, svu sreću u životu i mnogo ljubavi da vas prati. Pamtite me po nekim stvarima i čuvajte se. Hvala svima što su upotpunili moj život svojim postojanjem. Pozdravljam vas sa osmijehom i upućujem veliki zagrljaj svima. Hvala od srca.

Barbara.

- 19:25 -

Komentari (38) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Opis bloga

Sve ono što želim, a možda neću uspjeti postati.

.....slikice i sve po malo :D......



Free Hit Counter
Free Hit Counter




Image Hosted by ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us


Ljubav, da bi nas usrećila
ne smijemo shvaćati ozbiljno
nego je doživljavati kao ugodnu i neobaveznu zabavu.




Jedan kratki trenutak trajanja u snovima o ljubavi vrijedniji je od cijeloga života slave.



Trenutak je dovoljan da se upozna, trenutak je dovoljan da se zavoli. Ali samo trenutak moze razoriti sve sto je trenutak uspio stvoriti.




Tvojim rijecima vjerovala. Tvome dodiru se predala. Nocima se suzama pokrivala i na kraju bez tebe ostala!



Image Hosted by ImageShack.us


Svidjaju mi se tvoje usne, samo toliko da znas. Ali jos vise bi mi se svidio tvoj poljubac koji nikako da mi das.


Image Hosted by ImageShack.us


Slusaj sad: U dusi sam dijete koje ne zna mrziti, u zivotu sam putnik koji uvijek pronadje pogresan put, a u stvarnosti sam budala koja uzalud VOLI


Spavaj kao da ne postoji sutra, kao da nema jutra, spavaj i snivaj slatke snove i sanjaj me noci ove!!!!!


Sanjaj nocas kad sklopis oci, moje su budne i ove noci. Moja je noc bez tebe cudna, uvijek tuzna bez tebe budna. Ove rijeci srcem pisem samo za tebe duso disem


Image Hosted by ImageShack.us



Free Image Hosting at www.ImageShack.us




Image Hosted by ImageShack.us



"Ljubav je partija karata, gdje svi varaju. Muškarci - da bi dobili, a žene - da ne bi izgubile.


Na početku ljubavi ljubavnici govore o budućnosti. Kad se ljubav približava svom kraju govore o prošlosti."


Free Image Hosting at www.ImageShack.us


Free Image Hosting at www.ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us



Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us




Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us



Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us
ž

Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us





Oprosti

Oprosti što plačem
i što nemam mira
kad čujem da netko
na gitari svira.
Oprosti što tvoje ime
po klupama pišem
i sjećanje na tebe
neću da izbrišem.
Oprosti što nisam
htjela da te molim
i što više neću
prestati da te volim!!!

Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us



Zašto?

Zašto se bol za bolom vraća?
zašto se ljubav suzama plaće?
zašto pati onaj koji voli?
zašto suze na rastanku bole...

Zašto ljubav voditi, kad je ljubav bol,
Zašto suze ronit zbog te riječi ON?!
zašto neki ljudi ne mogu da shvate
da oni šta se smiju najviše pate!


...što znači voljeti...


šta ti misliš što znači voljeti?? jeli to samo zabluda?? ili samo gorka istina koja poput kave bez šećera ostavlja vrlo neugodan okus u ustima.....istina je da ljubav boli..ona boli više od najveće povrede..za mene ljubav boli više od smrti....kad nestane ljubavi to je gore od smrti..to je kraj bez ponovnog početka, to je bol koja para srce i dijeli ga na dva mala dijela...
...riječ volim te je tako podcijenjena..svi je govore kad im to pada napamet a nitko ne shvaća jačinu te riječi....kad ja čujem tu riječ s tvojih usana srce mi brže zakuca i koljena mi klecaju...
sjećaš se, mili, onoga dana kad si mi rekao tu riječ...sjećaš li se kucanja svog srca ??
...ja mislim da se ne sjećaš...jer da se ti , dragi, sjećaš nebih ja sada sama plakala i jecala na svaku tvoju riječ.....čini se da ipak nismo vječni, mili....vjerovala sam ti zato jer sam ti htjela vjerovati, a sada je kraj.....ova ljubav koja boli nema smisla više....kad jednom prođeš pokraj mene nemoj me pogledati...ne gledaj bolno i krvavo, srce...ja ti sada želim svu sreću u tvom životu iako znam da kad jednom osjetiš gorak okus boli..pitat ćeš se, baš kao i ja, što znači voljeti?..jeli to iluzija ili samo stvarnost koja traje vječno....


Samo pogled

Kad bude noć pala na moja leđa
Kad se svijet sruši na moja ramena.
Kad me svi budu mrzili
Kad ja budem mrzila sve...

Daj mi samo jedan mali
Pogled.
Daj mi pogled jer to je sve
Što mi treba.
Ustat ću na noge,
Krenuti dalje.
Samo pogled mi daj.

Kad se budem vraćala
Od nekud tužna, umorna.
Kad se srce moje slomi kao štap,
Kad se smrzne kao kamen...

Daj mi samo jedan mali
Pogled.
Na sekundu neka vidim
Tvoje oči.
Upregnut ću teret, krenuti dalje,
Sa svijetom se suočit.
Samo pogled mi daj...


NAKON MOJE SMRTI

kada umrem, ne želim
da suzama zalijevaš zemlju moga groba.
ne želim da tvoj život stane
dok sklopljenih očiju ležim nepomično
u zatvoru vječnosti.
bili smo posebni, stapali smo se
kao kišna kap sa zemljom,
nadopunjavali smo jedno drugo
i u najmanjem pokretu,
vodili smo jedno drugo
putevima volje božje...
otkrivali si mnoge skrivene tajne.
za mene poseban si dio čovječanstva,
zato želim da sanjaš moje snove
da živiš kao da sam ovdje,
kao da nikada otišla nisam...
moj duh je i dalje sa tobom,
nosi me u daleku budućnost
koju ja neću upoznati...


Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se