nedjelja, 27.07.2008.

Prva sjeta, prve ljubavi i bezgrešno začeće osmijeha

Ona je ta koja je došla prva,
nacrtala prvi osmijeh na licu,
ostavila prvu sliku najčistijeg srca.
Ona je ta koja je voljela svim umom,
koja je znala koliko puta srce može lupati
u minuti kad je sreća blizu.
Ona je ta koja je mjesečno jedanput voljela
dodati tuge i pokazivala koliko je vrijedna,
koliko je lijepo kada se nađu dvije duše
i polete u visine svjetlosti.
Ona ih je znala vinuti i stvoriti
prave cvjetove od njih.
Ponekad je voljela trčati s njima,
gledati ih kako se drže za ruke
i šapću nježne riječi jedno drugom na uho.
Ona je bila ta koja se skrivala u grmlju iza klupe
i osluškivala prvo „Volim te“,
koja je osjetila prvi treptaj srca u dalekoj noći.
Ona je ta koja je krijepila misli nadom
i čuvala srca pod svilenim veom prašine.
Bila je gotovo neprimjetna, sakrivena iza svih
tajni, iza svih osmijeha i iza svake riječi.
Otkrila je nešto posebno i nešto nezaboravno.
Nešto od čega ti srce lupa, što ti crta osmijeh na licu
i ne da ti mira noćima.
Ona je voljela širiti miris mora po srcu,
letjeti mislima i prenositi osjetilne poruke
i podražaje od srca do srca.
Ona je ta koja je napisala prvo pismo
neznancu preko puta, koja je
davala sjaj u oči i znoj u ruke kad god
je netko bio blizu.
Ona je davala riječi kad su riječi bile potrebne,
a oduzimala ih kad je poljubac bio sljedeća
predstava u ciklusu vremena.
Ona je ta koja je pisala stihove i ljubila
osmijeh pogledom ili čak zrncima mudrosti
obogaćivala umove i srdašca.
Oh, voljela je ona sakriti se i osluškivati
riječi upućene nekom dragom i milom,
voljela je stvarati uspomene koje ne blijede,
koje ne nestaju, niti se ne zaboravljaju već drugim
iskustvom.
Nije ona znala koliko je važna ili koliko
je njeno srce veliko.
Posvećivali su joj pjesme, stihove,
filozofije pa čak i knjige.
O da, bila je lijepa.
I svi su znali da će ih doći posjetiti
i odvesti u tu zemlju čarolije,
zemlju u koju svi imaju pristup.
Neki su je se bojali, kažu da je slamala
srca, a neki su znali da zauzvrat ostavlja uspomenu.
Ona je ta koja je u noćima bez sna govorila
da će sve biti u redu, koja je davala hrabrost i
tekst za pisanje prvog pisma ili možda
umetala datum za datumom u košaricu vremena.
Ona je ta koja bi na kraju svega tješila i
kazala da će se vratiti, da će se svaka suza isplatiti.
I uvijek je bila u pravu jer je znala da se svaka prva ljubav
dobiva za cijeli život i voljela je svoju ulogu i svakom životu
jer je svakome znala reći što je potrebno i svima je pokazala
na koji način voljeti bezgrešno, srčano i nasmiješeno
do kraja života.
Stvorila je ona mirise, stvorila je nas
i ojačala svaku misao.
Neki joj se žele vratiti i često u mislima svraćaju po još,
neki je ne cijene jer misle da ih je oštetila za cijeli život,
a neki je pak ne prepoznaju niti u najvećim periodima njihovih života,
dok je većina traži po svijetu i besciljno luta za njenim tragovima.
A svi su zaboravili da je ona prva ljubav i da uvijek, baš uvijek
čeka iza ugla pokraj klupe na kojoj je nekoć srce treperilo
najjačim treptajem i još uvijek se nada da će netko doći
u posjet i zajedno sa njom obogatiti svoje uspomene
i svoje misli.
Ona se sjeća svakoga i svačega i tako svakoga dana,
svake sekunde prati jednoga po jednoga
u život i zna da će se rijetko tko vratiti u posjet,
ali da će svi žaliti za njome kao jednom, jedinom
i neponovljivom prvom ljubavi.


Image and video hosting by TinyPic

Eto, mili moji, sve vas pozdravljam i ostavljam vam slatkoću prvog poljupca, uživajte u ljetu i pazite se.Ljubim vas.

Barbara.

- 16:52 -

Komentari (12) - Isprintaj - #

utorak, 22.07.2008.

Biografija jednog usamljenog srca

Sjedila je nasred prostorije,
umrljana bojama jeseni i tragedijom prošlosti.
Nije upućivala pogled nikome, onaj pravi pogled,
pogled koji dolazi do srca i prodrma dušu.
Smijala se i pokazivala dušu smijući se,
osmijeh je oduvijek bio lažan.
Voljela je misliti na misao o nečemu
i na srce o ničemu.
Nadala se boljoj budućnosti, nadala se mislima
i nadala se da će doći.
Čekanje je tako ubijalo,
kao da je sjedila na ledu
koji je svakoga časa mogao popucati po šavovima.
ali, potrudila se da gotovo uvijek bude dovoljno vode
u zamrzivaču tako da led nikada ne može popucati.
Život ju je šibao stijenkama ljubavi,
tišina davala snagu,
a pjesme upućivale na ranjivost.
Sve što je ikada rekla bilo je lažno, a možda
je samo uvjeravala samu sebe u neistinu.
Pisala je, o pisala je pjesme,
pisala je priče i crtice,
novele i drame, a glavni lik je uvijek
bio netko drugi.
Netko dalek, pokušala je biti fiktivni pripovjedač,
ali gotovo nikad nije uspjela.
Željela je biti otkrivena, ali nitko nije znao da se skriva.
Znala je razoružati riječima i razveseliti osmijehom,
sve osim sebe.
Znala je da nitko ne čita ono što ona zapravo piše,
ali nadala se jer je znala da nada ne umire posljednja.
Sjedila je nasred prostorije pune boja,
pune prošlosti i budućnosti, sanjajući staru pjesmu
dalekog pjesnika.
Željela je osjetiti dodir, dati pola života za minutu sna,
ali gotovo nikad njene misli nisu bile uslišane.
Jedino što je znala bilo je plakati,
biti tužan, ah ta tragedija,
zar može u svemu baš biti glavni lik?
Voljela je otkrivati, otkrila je ljubav,
postavila ciljeve i svoje i tuđe,
i dokazala je da se i muškarac
najjače naravi, može promijeniti.
Divili su joj se, izrabljivali njene
„fine“ misli zvane optimizam, a ona se
samo smijala kao dama.
Stvarala je nova djela i uljepšavala stara,
voljela je srca puna svega, voljela je kratke fusnote
išarane ljubavi.
Znala je da se svi prepoznavaju u njoj,
ali nikad nisu zapravo znali tko je ona.
A bila je, doista je bila
samo mala, usamljena dama
bez svog dalekog skitnice.
I doista je uvjerena da je njen skitnica
već odavno zaboravio put kući
i naravno, put do njenog srca.


Sve što je željela bila je jedna bijela ruža u ruci jednog kavalira, a znala je da je teško voljeti i da tuga bez stanke piše najsjajnije stihove...

Image and video hosting by TinyPic

Ostavljam vam svoj i njen pozdrav. Dva lica, jedna duša..Ljubim

Barbara.



- 18:48 -

Komentari (18) - Isprintaj - #

četvrtak, 17.07.2008.

Tišina snova

Sredinom svijeta vlada tišina,
tišina snova, tamo gdje dolaze
umorne duše na odmor.
Tamo gdje se ljubav stvara
i sreća oblikuje.
Nema u toj sredini ni tuge,
ni boli niti bilokakve udaljenosti od
običnog svijeta.
Postoji samo duša koja miruje,
koja spava i koja hrani
i ispunjava svoje misaono središte svim
mogućim osjetilima.
U toj sredini lijepo je sanjati,
lijepo je voljeti i lijepo je disati.
Srce ne postavlja pitanja,
niti odgovara na odgovore.
Samo odmara.
Zvijezde sjaje, a mjesec
širi svoju mrežu po nebu.
Sredinom svijeta vlada tišina i spokoj i nijedna
tuga neće ih uništiti.
Rekli su mi da je svemir, tih, hladan i mračan.
A ja znam da je tamo najtiša tišina
koja daje toplinu bez koje
sve one zvijezde ne bi grijale nas svake večeri
oko ponoći.
Stvarati ne znači oblikovati jer kad stvaramo
počinjemo od početka, a kad oblikujemo
činimo već ono što je jednom stvarano.
A zvijezde oblikuju svemir, dok ga mi stvaramo.


Image and video hosting by TinyPic


Dragi moji, sve vas ljubim i grlim srcem. Hvala na ponovnoj dobrodošlici.


Barbara.

- 12:14 -

Komentari (17) - Isprintaj - #

utorak, 15.07.2008.

Sastavnica života, razlog prošlosti i čežnja sadašnjosti

Sreća što me prati u stopu,
u hodu rajskim dubinama.

Tuga što me krije noćima,
čuva u tajnama prošlosti.

Ljubav što regenerira moje misli,
potiče moje tijelo i zabavlja moja osjetila.

Srce što kuca svake minute i dijeli
moje trenutke od drugih.

Vrijeme što teče porama života,
što čini sve što dotaknemo novim ruhom sadašnjosti.

Voljeti što znači živjeti i željeti,
davati i primati, htjeti i moći.

Svjetlo što obasja moj um, što vodi mene
u mir, u spokoj koji ne prestaje.

Noć koja me vodi u snove, koja čuva moja nadanja
pod pokrivačem želja.

On zbog kojeg živim i sanjam, dišem i volim,
sjajim i čuvam, mirišem i želim, osjećam i molim,
drhtim i stvaram.

Trenutci koji me vode u srčani dio mojih misli,
koji me čine osobom koja je sklona regeneriranju,
osobom koja voli opasati svoj osmijeh
i razdijeliti ga na tisuće komadića, za svakog pomalo.
Baš kao što to činim sad.

Ovom pjesmom poklanjam vam osmijeh i trepćem u
mirisima novog dana. Sve je to moj život,
a svaka ova sastavnica je potrebna da bi
mozaik izgledao neponovljivo
i svježe svake sekunde koja se gubi u mojim damarima.

Image and video hosting by TinyPic

Srce je da se malo zasladite :)

Dragi moji prijatelji, kao prvo ostavljam vam svoju veliku ispriku zbog nenajavljenog izbivanja na duže vrijeme. Imala sam obiteljskih i životnih problema koje nisam mogla odgoditi te sam morala "nestati" na neko vrijeme. Iskreno i duboko se nadam da mi to niste zamjerili. Sad sam se vratila sa osmijehom koji poklanjam vama, nastojat ću nadoknaditi većinu toga i željna sam vaših misli. Da budem iskrena, toliko ste mi nedostajali da ni sama nisam mogla vjerovati. Pozdravljam Vas u nadi da ćete mi oprostiti svaku grešku i propust, trudit ću se, a trud često biva nagrađen. Sve vas grlim i ljubim, u srce naravno, tako da taj sjet bude vječan.


Barbara.

- 11:43 -

Komentari (19) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Opis bloga

Sve ono što želim, a možda neću uspjeti postati.

.....slikice i sve po malo :D......



Free Hit Counter
Free Hit Counter




Image Hosted by ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us


Ljubav, da bi nas usrećila
ne smijemo shvaćati ozbiljno
nego je doživljavati kao ugodnu i neobaveznu zabavu.




Jedan kratki trenutak trajanja u snovima o ljubavi vrijedniji je od cijeloga života slave.



Trenutak je dovoljan da se upozna, trenutak je dovoljan da se zavoli. Ali samo trenutak moze razoriti sve sto je trenutak uspio stvoriti.




Tvojim rijecima vjerovala. Tvome dodiru se predala. Nocima se suzama pokrivala i na kraju bez tebe ostala!



Image Hosted by ImageShack.us


Svidjaju mi se tvoje usne, samo toliko da znas. Ali jos vise bi mi se svidio tvoj poljubac koji nikako da mi das.


Image Hosted by ImageShack.us


Slusaj sad: U dusi sam dijete koje ne zna mrziti, u zivotu sam putnik koji uvijek pronadje pogresan put, a u stvarnosti sam budala koja uzalud VOLI


Spavaj kao da ne postoji sutra, kao da nema jutra, spavaj i snivaj slatke snove i sanjaj me noci ove!!!!!


Sanjaj nocas kad sklopis oci, moje su budne i ove noci. Moja je noc bez tebe cudna, uvijek tuzna bez tebe budna. Ove rijeci srcem pisem samo za tebe duso disem


Image Hosted by ImageShack.us



Free Image Hosting at www.ImageShack.us




Image Hosted by ImageShack.us



"Ljubav je partija karata, gdje svi varaju. Muškarci - da bi dobili, a žene - da ne bi izgubile.


Na početku ljubavi ljubavnici govore o budućnosti. Kad se ljubav približava svom kraju govore o prošlosti."


Free Image Hosting at www.ImageShack.us


Free Image Hosting at www.ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us



Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us




Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us



Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us
ž

Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us





Oprosti

Oprosti što plačem
i što nemam mira
kad čujem da netko
na gitari svira.
Oprosti što tvoje ime
po klupama pišem
i sjećanje na tebe
neću da izbrišem.
Oprosti što nisam
htjela da te molim
i što više neću
prestati da te volim!!!

Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us



Zašto?

Zašto se bol za bolom vraća?
zašto se ljubav suzama plaće?
zašto pati onaj koji voli?
zašto suze na rastanku bole...

Zašto ljubav voditi, kad je ljubav bol,
Zašto suze ronit zbog te riječi ON?!
zašto neki ljudi ne mogu da shvate
da oni šta se smiju najviše pate!


...što znači voljeti...


šta ti misliš što znači voljeti?? jeli to samo zabluda?? ili samo gorka istina koja poput kave bez šećera ostavlja vrlo neugodan okus u ustima.....istina je da ljubav boli..ona boli više od najveće povrede..za mene ljubav boli više od smrti....kad nestane ljubavi to je gore od smrti..to je kraj bez ponovnog početka, to je bol koja para srce i dijeli ga na dva mala dijela...
...riječ volim te je tako podcijenjena..svi je govore kad im to pada napamet a nitko ne shvaća jačinu te riječi....kad ja čujem tu riječ s tvojih usana srce mi brže zakuca i koljena mi klecaju...
sjećaš se, mili, onoga dana kad si mi rekao tu riječ...sjećaš li se kucanja svog srca ??
...ja mislim da se ne sjećaš...jer da se ti , dragi, sjećaš nebih ja sada sama plakala i jecala na svaku tvoju riječ.....čini se da ipak nismo vječni, mili....vjerovala sam ti zato jer sam ti htjela vjerovati, a sada je kraj.....ova ljubav koja boli nema smisla više....kad jednom prođeš pokraj mene nemoj me pogledati...ne gledaj bolno i krvavo, srce...ja ti sada želim svu sreću u tvom životu iako znam da kad jednom osjetiš gorak okus boli..pitat ćeš se, baš kao i ja, što znači voljeti?..jeli to iluzija ili samo stvarnost koja traje vječno....


Samo pogled

Kad bude noć pala na moja leđa
Kad se svijet sruši na moja ramena.
Kad me svi budu mrzili
Kad ja budem mrzila sve...

Daj mi samo jedan mali
Pogled.
Daj mi pogled jer to je sve
Što mi treba.
Ustat ću na noge,
Krenuti dalje.
Samo pogled mi daj.

Kad se budem vraćala
Od nekud tužna, umorna.
Kad se srce moje slomi kao štap,
Kad se smrzne kao kamen...

Daj mi samo jedan mali
Pogled.
Na sekundu neka vidim
Tvoje oči.
Upregnut ću teret, krenuti dalje,
Sa svijetom se suočit.
Samo pogled mi daj...


NAKON MOJE SMRTI

kada umrem, ne želim
da suzama zalijevaš zemlju moga groba.
ne želim da tvoj život stane
dok sklopljenih očiju ležim nepomično
u zatvoru vječnosti.
bili smo posebni, stapali smo se
kao kišna kap sa zemljom,
nadopunjavali smo jedno drugo
i u najmanjem pokretu,
vodili smo jedno drugo
putevima volje božje...
otkrivali si mnoge skrivene tajne.
za mene poseban si dio čovječanstva,
zato želim da sanjaš moje snove
da živiš kao da sam ovdje,
kao da nikada otišla nisam...
moj duh je i dalje sa tobom,
nosi me u daleku budućnost
koju ja neću upoznati...


Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se