Please find me someone.

https://blog.dnevnik.hr/loveisthepartofmylife

nedjelja, 13.04.2008.

Sreća

Što li je to sreća? Je li to samo osjećaj sigurnosti i zaštite koji prođe u jednom trenutku i samo nestane? Pitam se jeste li ikada doživjeli sreću? Onakvu kakvom ona doista jest, spontanu, veselu, toplu i punu razumijevanja. Pitam se što je život bez sreće? Je li to samo pustoš koja živi u nama i nikako da izađe na vidjelo? Je li to samo osjećaj pun trenutačne radosti koja brzo splasne. Oduvijek sam željela osjetiti sreću, onaj osjećaj kad ti lupa srce tako snažno da ga se bojiš zaustaviti, onaj osjećaj koji te vodi direktno u snove, najkraćom prečicom. Pomislila sam ima li nade da ijednom osjetim sreću na svojoj koži? Da utonem u san pun ljubavi i sreće.. Htjela sam se utopiti u tvojim poljupcima i sakriti se u tvom zagrljaju. Željela sam da odemo daleko, na mjesto gdje nema nikoga, samo ja i ti, samo vjetar i sunce koje nas svojim zrakama tjera u dubok san. Samo ljubav koja nas toliko jako grije da ne postoji suza koja bi ju uništila. Željela sam stvoriti uspomenu, onu koja živi vječno i vrijedna je sjećanja. Tu uspomenu stvaram čitavo vrijeme, nadograđujem je, živim je, plačem zbog nje, žarko je želim i čuvam je. Ta uspomena zove se sreća. Nikad ne dolazi sama, uvijek donese ponešto zanimljivo, iako je sama od sebe izrazito snažna. Sreća me učinila sretnom, natjerala me da se nasmijem i krenem dalje. Natjerala me da živim i uživam u životu. Sreća je ono što me noćima uspavljivalo i donosilo mi najdivnije snove ispunjene toplim osjećajem ljubavi. Konačno, izgubila sam se u sreći i ne znam put natrag, Iskreno, ne želim ga niti saznati. Želim još dugo, dugo biti sretna , nasmijana, vesela i vječna. Želim se utapati u svojim snovima i živjeti u svojoj sreći. Želim iskoristiti svaki sretan trenutak kako bih stvorila uspomenu koja će me tješiti kad budem loše ,davati mi nadu kad je budem gubila i vući me iz dna koje me primamljivalo duboko u svoje pore. Svaki trenutak sreće jako cijenim jer nikad ne znam kad će tuga pokucati na vrata i odnijeti sve ono što mi je stavljalo osmijeh na moje blago-klonulo lice. I danas stvaram uspomenu sreće da bih se mogla pohvaliti tugi da ne može pokvariti moja sjećanja i da bih se jednom zauvijek osjećala sretnom. Stvaram tu uspomenu da pokažem svima na nebu koliko je vrijedna i koliko sam se trudila da je stvorim. Konačno uspijevam, sreća je samo moja i svakoga puta uspije odagnati tugu, koja se kao stari zimski vjetar pokupi u svoje odaje, hoteći uništiti još nečija sjećanja. Znam da ću jednom završiti sa stvaranjem te uspomene i početi uživati u njoj onako kako je ona uživala u meni.






Svima ostavljam veliki pozdrav..

- 11:40 -

Komentari (10) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.